Pratite nas

Vijesti

ŽELJKO SAČIĆ: Haaški istražitelji su mi rekli kako vjeruju da sam žrtva urote!

Objavljeno

na

DORH je odustao od kaznenog progona protiv Željka Sačića, umirovljenog generala, i odbacio sve optužbe protiv njega. U razgovoru za narod.hr general Sačić govori o svemu što je proživio pod teretom optužnica.

[ad id=”68099″]

Prvo je optužen zbog djela „lažnog dokazivanja“, a potom i uhićen. O tome, Željko Sačić nakon što je oslobođen svih optužbi kaže:
To je vrlo varljiva optužnica, to je zapravo jedna velika magla, ja sam duboko analizirao motive svojih bivših kolega, iz politike i kriminalističke policije koji su mi to napakirali i nikako se nisam mogao identificirati u njihovoj ulozi, jer naprosto, njih nije vodilo što bi trebalo voditi svakog kriminalista, načelo objektivnog nepristanog postupanja, u cilju utvrđivanja istine i u tom smislu zadovoljenje pravde.

Međutim, njih taj interes pravednosti u ovom slučaju nije vodio, nego naprotv, njima je bio glavni cilj, da se spusti dimna zavjesa i da se hvale odgovornima s takozvanim „sprječavanjem dokazivanja“, ili za zataškavanje, kako oni kažu. To su osobe iz redova tadašnijih njihovih osobnih prijatelja, ili iz nekave političke ideološke opcije njima bliskih, da se ekskulpiraju, i da Sačića stave potpuno neopravdano u taj žrvanj, i naravno to je trajalo godinama.

Podrška naroda mi je davala snagu

Dolazi i 26. prosinca 2009. i onda vam branitelji daju podršku mimohodom do Katedrale. Kako ste se vi tada osjećali?

Mogu Vam reći, dan danas se sjećam tog mimohoda, to mi je zapravo bila molitva koju sam imao u Remetincu, u toj svojoj ćeliji, i nakon dan, dva, tri, odvojenosti od obitelji, i kada sam na radiju čuo, čuvari su mi to rekli, da vani organiziraju skup potpore, mene je to doista tada, toliko razgalilo, da sam smatrao, pa dobro, država je digla ruke od mene, represivna tijela, ali narod je uz mene, moji suborci mi vjeruju, oni znaju da sam nevin čovjek, i hrvatskoj javnosti će se poslati poruka da su to sve laži i manipulacije i pravna šikaniranja, a ne ozbiljne optužbe, i da tih ljudi nije bilo, čestitog hrvatskog puka koji se okupio i kriknuo da je u pitanju nepravda, stvari bi za mene daleko teže išle, na osobnoj i psihičkoj razini.

Tada sam ja u tih nekoliko dana zapravo stekao stabilnost, i znao sam, imam problem s korumpiranim, neprincipjelnim, bolesno ambicioznim, državnim represivnim tijelima, ali uz mene je narod, i to me držalo.

Jeste li imali dojam da se preko vas želi napasti ratnog zapovjednika specijalne policije generala Mladena Markača?

Oni su ostavljali dojam da se uhićenjem Sačića želi pomoći Markaču, međutim nasuprot tome to je bio sotonski plan da se Markača dodatno u te lance saplete, i da mu se dodatno oteža pozicija, u Haagu i njegovoj obrani, i gospodin Markač moj prijatelj, suborac i moj časni, hrabri ratni zapovijednik je to iznimno teško doživio.

Znam to iz osobnih kontakata njemu bliskih da je on na tu vijest, o našem uhićenju, zapravo proplakao od muke i od patnje, u jednom trenutku je rekao, “lakše bih podnio da sam sam zatvoren“, i onda je spomenuo i mene osobno kao svog suradnika, jer je znao da je to jedna velika nepravda.

Kako tumačite da su nakon godina sotoniziranja u medijima, jednostavno odustali od bilo kakve optužnice protiv vas?

Žrtva sam urote, zapravo, ekskluzivno ću vam reći, meni su haaški istražitelji nakom trotjednog ispitivanja ovdje u Zagrebu eksplicitno rekli, „gospodine Sačiću naš je dojam, mi vjerujemo u to da ste vi žrtva urote.“ To su mi Haaški istražitelji rekli 2004. godine, oni su mi zapravo otvorili oči, i onda sam uvidio da se doista stvari događaju u određenoj političkoj sferi, i političkoj dimenziji, koja je za cilj imala moj progon, uništiti mi dio života i uništiti mi obitelj.

Apsolutno sam i danas mišljenja da sam bio žrtva tog represivnog sustava, ali u policiji i dijelu DORH-a, kojim je tada suvereno vladao Mladen Bajić. Moram reći i sa radošću to ističem da sam uvijek imao povjerenje u sudove, osobito izvanraspravno vijeće Županijskog suda Zagrebu, jer on su odmah nakon što sam uhićen i nakon što smo se žalili, počeli donositi ispravne odluke i vidio sam da shvaćaju da je to sve jedna velika laž.

Prva činjenica, gdje su napisali da sam osobno zapovjedao u Gruborima, a ja sam taj dan prema zapovjedi generala Markača bio 350 kilometara daleko u Markuševcu, i sa mnom je bilo više od 200 ljudi i to je neoboriva činjenica. Znači to je prva laž, podmetanje, krucijalne težine, ali istražna tijela se ne obaziru na činjenice i uporno tvrde da sam ja bio u Gruborima!

I tako šest godina, a točno se zna što je bila nadležnost specijalne, kriminalističke i temeljne policije. Zna se i što je bila nadlenost DORH-a, pa usprkos svemu Haaški sud je donio odluku, general Markač je slobodan, a sada sam i ja nakon godina progona oslobođen svake optužbe i slobodan.

Barbarsko ponašanje represivnog aparata

Kako su se ljudi iz represivnog aparata ponašali prema vama?

Želim reći da to hrvatski građani čuju, nikada prema nikome u razdoblju progona hrvatskih branitelja, osim prema Glavašu se nije represivnije, bestijalnije, okrutnije postupalo prema bilo kojem hrvatskom branitelju i zapovjedniku, kao što se postupalo prema meni. Najmanje 20 ljudi su prije mene uhitili, i Markača i Ademija, i Norca, poslije s Merčepom, prije toga s Glavašem.

Pokazali su prilikom obrađivanja barbarsku neciviliziranost, i nepoštovanje mojih elementarnih prava, a ja nisam tražio nikakvu privilegiju, ali oni nisu došli s profesionalnom strategijom, nego sve što su radili, radili su na prijevaru, na prijevaru su me uhitili, zatim su mi na bestijalan način od tavana u obiteljskoj kući do podruma svaku prostoriju pretražili. Dječje sobe, to je bilo posebno bolno, moja su djeca učila i uopće nisu razumjela što se zbiva.

Nepokretnoj punici pretraživali su sobu, to je bestijalno i nedopustivo, jer nije bilo valjanog razloga. Izvršili su zapljenu svog oružja, uključujići i onog koje mi je poklonio predsjednik Tuđman, sve što sam imao je bilo prijavljeno i legalno, sukladno zakonu. Valjda su htjeli da završim na psihijatriji.

Prihvatio bih optužnicu za koju nisam odgovoran ako bi to bilo za dobrobit Hrvatske

Da su mi rekli, Sačiću, Hrvatska ima velikih problema pri pristupu prema EU, izolirani smo od svih, poglavlje 23 nije zatvoreno, mi moramo nešto učiniti, da im pokažemo da pravna država djeluje, izvoli izvrši naše zapovijedi, mi ćemo se pobrinuti za troškove obrane, znate što bih ja učino, rekao bih, „Na zapovijed gospodo!“.

Ja sam spreman za spas Hrvatske, evo me, kao što je to učinio Markač, kao što su to prije mene učinili mnogi drugi generali, no mene se bacilo u pakao, pokupili su me kao zadnjeg klošara, kao najgoreg dilera droge i razbojnika. To ne mogu shavatiti, tu okrutnost! A nekima od mojih istražitelja sam osobno zapovijedao.
Tri dana nakon mog uhićenja Velika Britanija i Nizozemska su odobrile otvaranje poglavlja 23.
O toj činjenici bi i te kako što imala reći bivša premijerka Jadranka Kosor, a ne vjerujem da će gospodin Bajić ikada išta o tome reći.

Kako komentirate smjenu zapovjednika ATJ Lučko Alena Klabota?

Gospodin Klabot je nešto najbolje što je iznjedrila ATJ, i najveću žrtvu koju je mogao dati za RH taj čovjek je dao! Sve što je dao za vrijeme rata i nakon toga je nedostojno, ovoga postupanja spram njega i njegove službe, i nadamo se kakva god vlast došla da će mešto učiniti po tom pitanju.

Inače naša specijalna policija koju sam osobno ustrojavao, apsolutno je spremna odgovoriti na sve sigurnosne izazove, koje donosi današnje okruženje, i na to sam ponosan.

Koja bi bila Vaša poruka hrvatskoj javnosti i političarima koji sastavljaju Vladu, osobito resor pravosuđa.

Remetinac je nedostojan ljudskog života. Tko god tamo bio ne zavrijeđuje da se prema njima i tim ljudima može ponašati kao prema životinjama. DORH se pak mora voditi isključivo profesionalnim kriterijima, ne smije biti oruđe u rukama raznih političkih opcija.

Što mislite učiniti nakon kalvarije koju ste prošli?

Doista su mi jedan dio života uništili, kako meni tako i mojoj obitelji. To ću ostaviti mojim odvjetnicima. Ali morate znati da su mi između ostalog uništili i znanstvenu karijeru. Ja sam magistrirao, počeo sam propremati materijale za znanstvenu doktorsku disertaciju, vrijeme je proteklo, sedam godina je iza mene, moram vidjeti što i kako dalje.

*Razgovor vodio i pripremio: Željko Sakić / Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

HSLS ne izlazi iz vladajuće koalicije

Objavljeno

na

Objavio

Središnje vijeće HSLS-a u nedjelju nije prihvatilo prijedlog predsjednika stranke Darinka Kosora da izađu iz vladajuće koalicije na državnoj razini.

Predsjednik HSLS-a Darinko Kosor je, nakon sjednice Središnjeg vijeća te političke stranke u Novom Vinodolskom, izvijestio da je on predložio da se izađe iz vladajuće koalicije na državnoj razini, ali da to Središnje vijeće nije prihvatilo, s tim da je jedini razlog bila ocjena da ne bi bilo dobro da liberalna i građanska stranka izađe iz koalicije na temi nacionalnih manjina.

Kosor je istaknuo da razlog njegova prijedloga za izlazak iz koalicije nisu bile samo dvije posljednje konferencija za novinstvo predsjednika SDSS-a Millorada Pupovca, nego i opće stanje u koaliciji.

To su, rekao je, “pitanja Milana Bandića i GUP-a, do svih ucjena koje imamo iz HNS zadnjih godinu dana, završno s ucjenama za nastavnike i plaće, te Uljanika i restrukturiranja u iznosu od 10 milijardi kuna”. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Lijevi fašist Jergović i desni fašist D’Annunzio

Objavljeno

na

Objavio

Kao pravi Yugoslaven Miljenko Jergović, militantni glasnogovrnik nepostojeće države zvane Regijon, te “Andrić iz našeg sokaka”, otišao je u Trst na izložbu o Gabriele D’Annuziju i o tome je ostavio izrazito nesuvisao tekst u “Yutarnjem listu” od 10. rujna.

“Ali zašto sam ja, zapravo, išao u Trst, na izložbu? Zato što bih u Trst išao i inače, da prošetam gradom, da se nadišem Svijeta, kao što to i inače činim.”

Kao seljačić iz provincije, dolazi u jedan ozbiljan grad i lupeta o “hrvatskom fašizmu”, vezano uz izložbu o Gabriele D’Annunziju, kojem je glavna akcija u životu bila uspostava fašističke “Talijanske uprave Kvarnera” u Rijeci?!

Kad se već sjeća yugoslavenskog Trsta, gdje su nesretni stanovnici Titinog polu-otvorenog konc-logora išli kupovati sve čega nije bilo u Titinoj Yugoslaviji – a popis je bio vrlo dugačak! – mogao se prisjetiti i dobrog prijatelja pjesnika D’Annuzija iz “našeg Trsta” (kako je lupetao voljeni crveni fašist Tito!). Naime, vođa fašista u Trstu, bio je odvjetnik Francesco Giunta, veliki prijatelj Gabriele D’Annunzia, tajnik Fašističke stranke Italije, te kratkotrajni Guverner Dalmacije tijekom II. svjetskog rata. Isti taj gospodin, dok se kalio kao fašist, izveo je prvi fašistički napad u Trstu i 13. srpnja 1920. zapalio slovenski (i hrvatski!) Narodni dom i Jergoviću tako dragi “Hotel Balkan”! To se smatra prvom militantnom akcijom talijanskih Crnih košulja. Isti gospodin bio je stalno na raspolaganju D’Annunziju!

Izložba u Trstu, koju Jergović nije shvatio – iako ju je vidio! – uvod je u postavljanje spomenika Gabriele D’Annunziju u Trstu, koji je inauguriran 12. rujna 2019. na prekrasnom Trgu burze. Ono što je vrlo neobično je da je spomenik postavljen u Trstu povodom 100 godišnjice ulaska D’Annunzija u Rijeku!?! U najmanju ruku bizarno!

No, Jergović je nezaustavljiv u svom lupetanju: “Gabriele D’Annunzio zamislio je svoju fijumansku talijansku državicu kao svojevrsni političko-umjetnički eksperiment. Rijeka je u tih njegovih šesnaest mjeseci doista bila ono što danas nije u stanju biti: europska prijestolnica kulture.”!?!

Gabriele D’Annunzio zamislio je svoju “Talijansku upravu Kvarnera” (ono “Kvarnera” stoji zbog toga što je Dante, u “Božanstvenoj komediji” napisao da “Kvarner oplakuje među Italije”!) kao prvi korak u zauzeću cijele Dalmacije, te Marša na Rim! D’Annunzio se nije u Rijeci bavio umjetnošću, nego politikom. Prije prvog kongresa fašista u Firenci, kod D’Annunzija, u njegovu “Europsku prijestolnicu fašističke kulture1920.”, došao je Benito Mussolini, kako bi poslušao njegove savjete, ali i kako bi ga odgovorio da slučajno ne poduzme Marš na Rim – a ne da bi se divio pseudo-umjetnicima oko “božanskog pjesnika”! Rijeka nije bila EPK 1920. nego desno krilo, desnog krila talijanskog fašizma!

No, Miljenko Jergović nastavlja s bedastoćama, pa se pita: “…po čemu je to današnja Rijeka kulturnija, svjetskija i lokalnija od Rijeke kakva bi danas bila da je ostala u Italiji? Ima li hrvatska Rijeka više knjižara, kina i kazališta nego što bi ih imala talijanska Rijeka? Ili je hrvatstvo samome sebi smisao, ukras i sadržaj?”

Gabriele D’Annunzio organizirao je, u sklopu “EPK 1920.”, spaljivanje hrvatskih knjiga na riječkim trgovima, razbijanje izloge hrvatskih prodavaonica, spaljivanje hrvatskih drvenih brodova u luci, te etničko čišćenje Hrvata iz grada – a nije se bavio organizacijom kulture.

Na izložbi u Trstu izložen je Toscaninijev dirigentski štapić, ne zato što je D’Annunzio bio (samo) ljubitelj klasične glazbe, nego zato što je Toscanini, sa simfonijskim orkestrom milanske Scale, došao u Rijeku dati podršku D’Annunziju kao fašistu! D’Annunzio mu se odužio “koncertom” svojih ardita, koji su pred zapanjenim glazbenicima iz Milana, izveli vojnu vježbu s bojevim streljivom i pravim ručnim bombama! Pa je bilo i nekoliko ranjenih od pucnjave i eksplozija! To nije bila nikakva kulturna akcija, nego riječki crni fašizam koji je krenuo svojim krvavim putem – u suret crvenom fašizmu.

Prva država u svijetu koja je priznala Lenjinovu krvavu boljševičku Rusiju, bila je D’Annunzijeva Talijanska uprava Kvarnera! Pakt Ribbentrop-Molotov i podjela Poljske 1939. tek je odbljesak D’Annunzijevog prvog riječkog fašizma!

Kao što je D’Annunzio pretekao Mussolinija u uspostavi fašističke države, tako ga je pretekao i u smrti! Naime, Gabriele D’Annunzio bio je predsjednik Talijanske kraljevske akademije, general zrakoplovstva (!), te Princ od Snježnika (!) kad je umro 1938. godine. Kako je umro “na vrijeme”, nitko ga nije mogao optužiti da je kriv za fašističko – nacističko – komunistička klanja i zloćine tijekom II. svjetskog rata. U njegovu obranu treba reći, da je pred samu smrt, prilikom susreta s Duceom u Veroni (koji se vraćao sa susreta s Hitlerom!) dao Vođi savjet kako bi se trebao ostaviti Njemaca i držati se Francuza i Engleza. To mu je rekao ne zato što je bio prikriveni anti-fašist, već zato što je živio u Francuskoj pred I. svjetski rat i što je pamtio da se u tom ratu borio protiv Germana!

No, da se još malo vratimo Trstu… U kavani hotela “Balkan” prije prvog svjetskog rata redovito su se susretali hrvatski književnici Vladimir Nazor i Milutin Cihlar Nehajev i raspravljali o kulturi i politici. Već spomenuti fašist Francesco Giunta, koji je vodio spaljivanje tog slovensko-hrvatskog legla, poslije drugog svjetskog rata oženio je svog sina Alessandra za Mussolinijevu unuku Raimondu Ciano, koja je bila kćer Mussolinijeg ministra vanjskih poslova Galeazza Ciana i Edde Mussolini.

Proklete ustaše!

F. Perić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari