Pratite nas

Kolumne

Željko Sakić: Desnica je legitimna! Buljan – ostao izgubljen u bespućima povijesne zbiljnosti

Objavljeno

na

Redatelj i ravnatelj Drame zagrebačkog HNK Ivica Buljan, u  intervjuu Večernjem listu, objavljenom na mrežnim stranicama 1.1.2017. g. pod naslovom: “Umjerena desnica?   U to ne vjerujem. Kod nas je i takva ekstremna, a ona ekstremna, e to je već zona ludila“,  ponovno potvrđuje totalitarnu isključivost vlastitog uma, pri čemu se u svojim izjavama i javnom djelovanju, osobito u inicijativi, „Kulturnjaci 2016“, sasvim identificirao s lijevo-liberalnim jednoumljem.

S obzirom, kako se radi, o Redatelju i ravnatelju Drame zagrebačkog HNK, najvažnijeg nacionalnog teatra u Hrvatskoj, nije mi jasno, kako je Buljanu i sam rad u takvoj nacionalnoj instituciji, prihvatljiv.

Naravno, Buljan je ozbiljnu karijeru započeo pod vlašću za njega nepoćudnog nacionalista, Franje Tuđmana, kao ravnatelj  Drame HNK u Splitu od 1998. do 2002. godine.

Sa svega 33 godine postavljen je na tu dužnost, iako je godinu prije, nimalo slučajno 29. studenog 1997.g. u „Feral Tribuneu“ objavio članak; „Crna kronika hrvatske povijesti; Metode rehabilitacija ustaša i stigmatizacije antifašista“

Naravno, 29.studeni,  bio je državni praznik bivše propale Jugoslavije, za kojom osim Buljana još jedan iz kruga „Kulturnjaka 2016“  – Velimir Visković, žali, pa  prošle godine na Facebooku 29 studenog objavljuje: “Sretan Dan Republike svim nostalgičnima, pa makar za to svi skupa godinama ljuštili krumpire“.

Jasno, Visković nije završio u zatvoru, kao Gotovac, Veselica, Tuđman i ostali hrvatski intelektualci,u Jugoslaviji,  dok je Buljan, već kao student, tada započinjao svoje prve korake u  glasilima Socijalističke omladine; Poletu i  Studentskom listu.

Naravno, Buljana nisu, tada zanimale sudbine hrvatskih intelektualaca, niti se njima bavio. Jasno, znao je Buljan,  da su 1971.g. osuđeni brojni studenti, Dražen Budiša  je bio jedan od studentskih vođa 1971, imao je 23 godine i studirao filozofiju i sociologiju na zagrebačkome Filozofskomu fakultetu.

Međutim, 11. prosinca 1971. godine, Budiša je uhićen i osuđen, tijekom politički orkestriranoga i namještenoga sudskoga procesa, na kaznu strogoga zatvora od četiri godine. Kaznu je odslužio u Staroj Gradiški i Lepoglavi. Iz zatvora je izašao u prosincu 1975. godine.

Buljan, osamdesetih živi u posve drugom svijetu, stoga i danas tvrdi; „Socijalizam je osigurao perspektive, stvorio bazične pretpostavke za obrazovanje svih, društveno-ekonomska prava, relevantnost u međunarodnim okvirima i obračunao s nazadnjačkim dogmama.

Generacije su u Jugoslaviji stvarale kulturnu ekologiju, a vidimo koliko malo treba da se ona uništi. Svakim danom me više strah kleronacionalizma, fašizma. Ja sam internacionalist.“

Internacionalist Buljan na čelu HNK u Zagrebu!  Dakle, politički i ideološki Buljan  se definira kao anacionalan, u strahu je od „kleronacionalizma“ i „fašizma“.

Primjećujete li kako, izražavajući se o pojavama kojih u Hrvatskoj uopće nema, Buljan koristi metajezik, karakterističan za  totalitarnu, komunističku, nomenklaturu.

Ivica Buljan, posve je jasno mentalni komunist, pa kada pokušava u svom obračunu, s bilo kakvom desnicom objasniti zašto je ona neprihvatljiva, jedini argument koji iznosi jest – ludilo?!

Stoga kaže, „…Onda nastaju međusobni obračuni koji na kraju na vlast dovedu ekstremnu desnicu. U umjerenu nikad nisam ni vjerovao, na ovim prostorima nikad nije postojala. Razlika europske i hrvatske desnice jest da je naša po većini parametara ekstremna, a ona ekstremna spada u zonu ludila koje izmiče racionalnom.“

Dapače, Buljan, nakon pobjede Trumpa, valjda „racionalno“, progovara čak o „Oktobarskoj revoluciji“

„Iduće godine obilježit ćemo sto godina Oktobarske revolucije, a ona je pokazatelj da povijesne okolnosti u jednom trenutku mogu biti okrenute prema drukčijem ishodu. Oktobarska revolucija dokaz je da mase u revoluciju ne ulaze s jasno određenim političkim planom, već zbog osjećaja da više ne mogu izdržati pod starim društvenim uređenjem.“

„Mase“, Buljane, „mase“ su odavno nestale, padom komunističkih režima, ima ih još u Sjevernoj Koreji, ali tamo su „mase“ gladne, pa osim što žive pod tekovinama revolucije, drugu ne mogu povesti.

U nedavnom razgovoru za ljubljansko Delo, Buljan je izjavio: “Demoni fašizma su među nama”, a hrvatska predsjednica u Hrvatskoj ne vidi ni U od ustašizacije, pa to Buljan, dodatno pojašnjava;

„U inicijativi Kulturnjaci 2016 ponavljali smo da je akcija desnice bila da se antifašizam relativizira, u čemu se vrlo dobro uspjelo. Famozna formula partizani i ustaše postala je opće mjesto, čak i u zabavnim emisijama.

Šovinistički i rasistički incidenti postali su normalan dio sportskih utakmica, javna televizija bez rezerve je u službi klerikalizma i potiče netoleranciju. A priče o čokoladicama kao posljedicu će ostaviti teške segregacije u društvu.“

Eto, „čokoladice“, će ostaviti tešku segregaciju u društvu!

Takav um, naravno da odriče hrvatskom narodu pravo na organiziranje bilo kakve desne opcije, jer iako je jasno da u demokraciji desnica nije ničim proskribirana, štoviše legitimna je i neizostavna sastavnica pluralističkog društva, Buljanu je to nezamislivo.

To je posve razumljivo, jer neojugoslavenska Nova ljevica, prema Buljanu; „ ima sve mogućnosti da se artikulira oko najvažnijih pitanja za društvo, a najvažnije je da svoj rad usmjeri prema kulturi rada i obrazovanju.“  Dakle, Buljanu su prihvatljive neojugoslavenske ideje Markovine, Teršelić, Pusića, Pupavca, dalje od ovoga ne treba obrazlagati.

Lijeva kulturna hegemonija u Hrvatskoj postaje nepodnošljiva, ona proizvodi povezanost umjetnosti i centara političke moći, načelno se zalaže za liberalizam, a stvarno nad hrvatskim narodom, provodi liberalni fašizam. Buljanov javni istup samo je još jedna potvrda tomu.

Dakle, ako je itko i dvojio,  ozbiljnu desnu opciju u Hrvatskoj potrebno je što prije organizirati, zbog svega navedenoga

 

Željko Sakić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari