Pratite nas

Religija i Vjera

Željko Tanjić: Prvi pohod pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994. poziv da uprisutnimo te trenutke

Objavljeno

na

Prvi pohod sv. pape Ivana Pavla II. koji je prije 25 godina, kao prvi papa u povijesti posjetio Hrvatsku, poziv je da uprisutnimo te trenutke i njihov entuzijazam koji nam je u društvu potreban kao jedan od izvora snage i preobražaja, poručio je u utorak rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (HKS) Željko Tanjić.

Zagrebačka nadbiskupija priredila je u utorak konferenciju za novinare u prigodi obilježavanja četvrt stoljeća od pohoda sv. Ivana Pavla II. Republici Hrvatskoj u teškim godinama Domovinskog rata i stradanja Hrvata.

Na svečanom euharistijskom slavlju koje je papa Ivan Pavao II predvodio na zagrebačkom Hipodromu 11. rujna 1994.,  bilo je gotovo milijun vjernika, podsjetio je.

Papin posjet – poziv da zastanemo kod aktualnosti kada se netko trudi na našim prostorima prikazati nas kao netolerantne 

Rektor Tanjić podijelio je s novinarima sjećanja na taj važan susret u čijoj je organizaciji sudjelovao, istaknuvši kako je ozbiljna priprava trajala tek dva do tri mjeseca, ali da je protekla bez trunka nestrpljivosti.

Posebice se osvrnuo na Papine poruke vjernicima da budu spremni na opraštanje i pomirenje.

Na te papine poruke i ozračje u kojima su primljene, osvrnuo je i dekan Gornjogradskoga dekanata mons. Zlatko Koren.

Taj susret govori i o potrebi da zastanemo kod aktualnosti, u kojoj se, naglasio je, “netko trudi na našim prostorima prikazati nas kao isključive i netolerantne”.

Ako pak, rekao je mons. Koren, “poslušate snimku mise iz 1994., onda ćete u tim okolnostima vidjeti kako je papa Ivan Pavao II. na tom slavlju pozdravio i pripadnike Srpske pravoslavne crkve i srpskoga naroda i kako je taj pozdrav bio popraćen pljeskom vjernika”.

To govori o kršćanskoj, katoličkoj kulturi Hrvata, a “onaj koji nas prikazuje na drugi način, ne čini prikaz istine”, dodao je.

Ivan Pavao II. bio je pokretač i organizator mnogih promjena u društvima

Rektor Tanjić smatra kako je duhovna snaga koju je hrvatski narod imao onda, itekako važna i danas. Tu duhovnu snagu ne smijemo podcijeniti jer je bila izvor preobražaja hrvatskoga društva, naglasio je .

Važno je da se ujedno spominjemo i 30. obljetnice pada Berlinskoga zida, a ta činjenica se u hrvatskoj društvenoj javnosti ‘nekako pomalo i prešućuje’, dodao je.

Istaknuo je kako je Ivan Pavao II. uistinu svojim cjelokupnim poslanjem bio pokretač i organizator mnogih promjena u društvima u Europi i svijetu – čovjek dinamike koji je nosio mir, naviještao pravednost i blizinu siromasima, radio na ekumenskom zajedništvu.

Možemo reći da danas, kada se osvrnemo na put pape Franje u Afriku, nalazimo poveznicu u tim društvima koja trebaju snagu i jakost, novi izvor za svoju društvenu pravednost da ju grade na Božjim zakonima, što danas čini papa Franjo i potvrđuje da je Crkva uvijek tamo gdje je najpotrebnija..

11. rujna sveta misa na prostoru buduće župne crkve i svetišta sv. pape Ivana Pavla u Novom Jelkovcu II.

Povijesni događaj prvoga posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj obilježit će se sutra, 11. rujna, u 18,30 sati, euharistijskim slavljem na prostoru buduće župne crkve i svetišta sv. pape Ivana Pavla u Novom Jelkovcu II., koje će predvoditi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Nova župna crkva bit će i prvo svetište posvećeno sv. Ivanu Pavlu II. u Hrvatskoj, a o dosadašnjim koracima i planovima govorio je generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije mons. Tomislav Subotičanec.

Rekao je da su do sada učinjeni oni prvi najteži koraci – administrativni pa je tako 18. prosinca 2011. osnovana nova župa zbog potreba vjernika Novoga Jelkovca koja danas ima oko sedam tisuća vjernika i vrlo je živoga djelovanja.

Sada treba definirati projektne smjernice za arhitektonsko rješenje nove crkve koja bi trebala oplemeniti prostor i biti njegovo središte.

Članica Župnoga pastoralnog vijeća i voditeljica župnoga Caritasa Renata Budimir pozvala je sve na sutrašnje euharistijsko slavlje i kratko izvijestila o bogatim aktivnostima župljana koje se sada održavaju u atomskom skloništu koje im je ustupila obližnja osnovna škola.

Prije početka konferencije prikazan je kratak video sa sažetim prikazom najvažnijih trenutaka Papina prvoga posjeta Republici Hrvatskoj: od trenutka kada je poljubio hrvatsku zemlju, dočeka hrvatskih vjernika i naroda Papi koji je na poseban način i danas u njihovu srcu; dojmljivih trenutaka u zagrebačkoj prvostolnici kada je Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić “nježnim, drhtavim glasom i suznim okom rekao kako je cijena naše slobode i naša čežnja za našu slobodu otvorila mogućnost da Sveti Otac stupi na ovo hrvatsko tlo, da dođe k nama, do nezaboravne sv. mise u Rimu prije 40 godina kada je Papa, u sklopu proslave Branimirove godine prvi put služio svetu misu na hrvatskome jeziku i izrekao riječi koje su doprle do srca svakoga Hrvata – Dragi Hrvati papa vas voli, grli i blagoslivlja!”, kazao je mons. Koren.  (Hina)

 

Dan kad je papa Ivan Pavao II prvi put poljubio svetu hrvatsku zemlju

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Ljubljena Crkvo, tko mi te pljuje i ruši?

Objavljeno

na

Objavio

Neki ne dovoljno trezveni vjernici, a vjerojatno iz dobrih namjera, upali su u medijski žrvanj populizma, slatkih govora, plitkih promišljanja, nekompetentnih zaključaka i nameću se kao ne prokušani proroci!

Neki čak idu toliko daleko da i Dogme – temeljni nauk Učiteljstva Katoličke crkve stavljaju pod upitnik. Svoja subjektivna promišljanja, koja kao temelje na Božjoj riječi, pri tome i sami zaboravljaju da su i kanonske knjige od Crkve proglašene i prihvaćene Bogom nadahnutima, žele drugima podvaliti kao istine.

Koja oholost u ime blagoslovljenoga Boga Izraelova! Dok su mnogi sveci, a među njima i Ivan Zlatousti, svoje nastupe pripremali u pustinji i osami, čovjek današnjice ne želi pustinju nego odmah želi na scenu, pred kameru u javnost.

Valjalo bi promisliti koji je smisao napadati Crkvu i zaboraviti da se ona ne popravlja klevetom, nego, da se popravlja po modelu Svetoga Franje – ljubeći je, poštujući je, trpeći za nju.

Poslušajte o tome izgovorenu propovijed fra Marija Knezovića u Međugorju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Mons Palić: Ljubav prema domovini nisu parole i nečasna djela

Objavljeno

na

Objavio

U povodu Dana hrvatskih mučenika, hvarski biskup Petar Palić rekao je u subotu na Udbini kako ljubav prema domovini ne znači mržnju i netrpeljivost prema drugom i drukčijem nego dobrohotnost prema svakome te da se ne mjeri ispraznim parolama i nečasnim djelima koja ostavljaju negativnu sjenu na tkivu naroda.

“U svoje misli i molitve u ovom euharistijskom slavlju unosimo sve one koji su svoj život darovali iz ljubavi prema Bogu, prema crkvi, svojoj domovini, svome narodu. Ovdje u blizini Krbavskoga polja, spominjući se velikoga stradanja 9. rujna 1493., želimo zahvaliti za sve one, iz davne i nedavne prošlosti, koji su žrtvom svoga života platili danak za slobodu”, rekao je biskup Palić u homiliji.

Poručio je i kako se ljubav prema domovini ne odražava u optužbama i konstantnom izvrgavanju vlastite domovine ruglu radi stjecanja političkih poena, nego u odgovornim riječima i preispitivanju vlastitoga doprinosa njezinom svekolikom napretku.

Istaknuo je kako treba učiti od svih mučenika kojih se danas spominjemo – da je mjera ljubavi prema domovini proporcionalna odgovornosti u poštivanju zakona, u čuvanju njezinih prirodnih ljepota, odgovornosti za njezin napredak i odgovornosti za dostojanstven život svakog stanovnika naše Domovine.

“Vjerom u Raspetoga imat ćemo život vječni, vjerom u Krista pobjednika nad grijehom i smrću možemo pobjeđivati grijeh, svoje zle sklonosti i tako postati novi ljudi, na sliku Onoga koji nas je spasio i otkupio. Slaveći danas blagdan Uzvišenja Svetoga Križa i Dan hrvatskih mučenika pozvani smo stvarnost promatrati kroz križ i sami stati pod križ, dopustiti da nas zakloni sjena Kristova križa i ispovjediti: U križu je spasenje, u križu je život, u križu je nada”, rekao je Palić u propovjedi.

Biskup u miru Mile Bogović uputio je apel državnim i crkvenim vlastima za realizacijom ideje Svehrvatskog groba i podsjetio da je još početkom izgradnje Crkve hrvatskih mučenika bilo najavljeno da će se ondje nalaziti Svehrvatski grob ili groblje.

“Naš narod treba mjesto gdje će za svoje poginule zapaliti svijeću i pomoliti se, a Krbavsko polje zajedno s Crkvom hrvatskih mučenika može biti središnje mjesto nacionalnog štovanja žrtava”, istaknuo je mons. Bogović. (Hina)

Homilija hvarskog biskupa Petra Palića prigodom Dana hrvatskih mučenika u Udbini u subotu 14. rujna.

1. Slavimo Dan hrvatskih mučenika. U svoje misli i molitve u ovom euharistijskom slavlju unosimo sve one koji su svoj život darovali iz ljubavi prema Bogu, prema Crkvi, svojoj Domovini, svome narodu. Ovdje u blizini Krbavskoga polja, spominjući se velikoga stradanja 9. rujna 1493. godine, želimo ovom euharistijom zahvaliti za sve one, iz davne i nedavne prošlosti, koji su žrtvom svoga života platili danak za slobodu, za taj dar, kako pjesnik reče, „u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô“ (Ivan Gundulić). S pravom su stari Dubrovčani trajno podsjećali sebe i druge da se „sloboda ne prodaje ni za svo blago svijeta“, a brani se, ako treba, i vlastitom krvlju. A ono „što se krvlju brani, ne pušta se lako“.

Ovo mjesto na kojemu stojimo i ovu nekrvnu žrtvu Kristovu slavimo, mjesto je i svojevrsnoga ispita naše narodne savjesti. Događaji iz prošlosti ne smiju nas voditi u robovanje sjećanjima ili življenju na krilima stare slave. Sjećanje mora postati novi poticaj za hrabro suočavanje s izazovima današnjice, a tolike žrtve našega Hrvatskoga naroda iz prošlosti, one daleke i ove bliske, izvor snage za nove odgovornosti i za hod u budućnost.

Spremnost mnogih kroz našu povijest dati život za svoju Domovinu svjedoči nam o ispravnom i jedinom mjerilu ljubavi prema domovini.

Ljubav prema Domovini se ne mjeri ispraznim parolama i nečasnim djelima, koja ostavljaju negativnu sjenu na tkivu naroda. Ljubav prema Domovini se, također, ne odražava u optužbama i konstantnom izvrgavanju ruglu vlastitu Domovinu i ljude u njoj radi stjecanja političkih poena, nego u odgovornim riječima i preispitivanju vlastitoga doprinosa njezinom svekolikom napretku.

Ljubav prema Domovini ne znači mržnju i netrpeljivost prema drugom i drukčijem, nego dobrohotnost prema svakom čovjeku. Od svih onih koji su dali svoj život, a danas ih se spominjemo, učimo da je mjera ljubavi prema Domovini proporcionalna odgovornosti u poštivanju zakona, u čuvanju njezinih prirodnih ljepota, odgovornosti za njezin napredak i odgovornosti za dostojanstven život svakog stanovnika naše Domovine.

2. Povijest spasenja nam svjedoči da Bog govori čovjeku i radi čovjeka. U današnjoj smo Božjoj Riječi čuli odlomak iz knjige Brojeva i o iskustvu kušnje nade Izabranoga naroda. Na ovome Krbavskom polju, po kojemu je kroz povijest smrt hrabro koračala, i danas, nažalost, još uvijek čujemo odjeke tih koraka. Nisu to koraci vojnika i konjskih kopita, fijuci granata i zvukovi tenkova.

Tužno se osjećamo nad napuštenošću ovoga područja, koje nalikuje suhoći pustinje, zbog blijedih tragova života uzrokovanih „bijelom kugom“, iseljavanjem, zatvorenošću životu.

Dopustimo da nam svjetlo Božje Riječi i iskustvo Izabranoga naroda obasja um i srce i daruje nam potrebnu otvorenost u prihvaćanju vlastitoga obraćenja. Izabrani narod na putu kroz pustinju prema Obećanoj zemlji postaje nestrpljiv i biva izložen i kušnji govora protiv Boga, koji ga vodi u slobodu. Nestrpljivost je kadra toliko zamračiti pogled, da se kuća ropstva i smrti, poput fatamorgane, pretvori u zemlju kojom teče med i mlijeko.

Kad izvor vjere presuši, kad vjera više nije čvrsta kao kuća, onda postajemo nalik nesigurnom šatoru u pustinji. A u pustinji, gdje se na svakom koraku osjeća praznina, manje smo zaštićeni, a više izloženi vjetru i vremenskim neprilikama. Ponekad i mi kršćani današnjice nalikujemo nomadima, koji lutaju naokolo, poput stranaca u vlastitoj vjeri. Odustati, predati se jest jedno rješenje.

Međutim, odustati od hoda naprijed, prema cilju isto je kao i otrov zmije ljutice koji prodire u tijelo i paralizira sve. U povijesti hoda kroz pustinju, kroz iskustvo osamljenosti mnogi podliježu ovom otrovu zmija. Za one koji su to sposobni uočiti, ugriz postaje opomenom da se i nama to može dogoditi i da njihova sudbina može postati i našom sudbinom.

Zmije otrovnice, s kojima su se morali suočiti Izraelci, pripadaju pustinji, a pustinju oko sebe stvaramo sami. Zmije otrovnice danas oko nas nisu izmišljene, nego imaju drugo ime i drukčiji ugriz, a našle su svoje prirodno stanište u svijetu koji smo sami stvorili. Svijet u kojemu živimo ima vlastite zakonitosti; samodostatan je i Boga stavlja negdje u sjenu.

Potrebni smo obraćenja od egocentričnosti, odnosno kako kaže papa Franjo potrebno nam je ozdravljenje od bolesti autoreferencijalnosti. Draga braćo i sestre, bez obraćenja zmije će i dalje ostati. Zapravo, i unatoč obraćenju zmije ostaju. Primamljiva ponuda zmijina daha, izbačene iz raja, nama ljudima da budemo kao bogovi ostaje i danas. Ali, oni koji su osjetili ugriz, po obraćenju imaju mogućnost ozdravljenja.

Rješenje i spasenje koje Bog po Mojsiju daje Izraelcima nije nestanak zmija. Mojsije mora napraviti zmiju i staviti je na stup, u koji svaki onaj koji strada mora pogledati, ako želi ozdraviti. Ne spašava zmija na stupu, nego Onaj koji ju je učinio znakom pomoći. U trenutcima krize i izazova postoje uvijek dvije mogućnosti: možemo pobjeći i zatvoriti oči pred stvarnošću ili možemo stati, pogledati u oči onome što nas pritišće i onome što nas muči i tražiti rješenje. Ugriz zmije i otrov utučenosti mogu se prevladati jedino suočavanjem s onim što nas truje.

Ljute zmije prošlosti i danas, odnosno ugrizi bolesti i ugrizi kulture koja postaje nalik na pustinju, trebaju ozdravljenje. Ozdraviti možemo jedino ako svoj pogled usmjerimo na križ i Uskrsloga Krista. Mi bismo htjeli biti kao Bog vlastitom snagom, međutim sličnost Bogu biva nam nezasluženo darovana samo po križu i uskrsnuću Isusa Krista. Tako izgleda Božji lijek.

3. Starozavjetni događaj je slika i uvod u ono što će se dogoditi po Isusu Kristu. U svakom euharistijskom slavlju koje kao zajednica slavimo s vjerom u Uskrsloga Krista mi uranjamo u patnju i smrt Isusovu, da bismo živjeli. Isus je pobijedio smrt prihvaćajući ju. Pobijedio je smrt smrću, oduzeo joj je moć i po smrti prešao u život.

Danas slavimo blagdan Uzvišenja Svetoga Križa. Za nas kršćane se u simbolu Kristova križa sažimlju sve teškoće ljudskoga života. Unatoč promijenjenim okolnostima, medicinskoga i socijalnoga napretka, ljudski život još uvijek nalikuje na „dolinu suza“. Međutim, tko pogleda Krista raspetog na križu, u Kristovoj pobjedi nad patnjom i smrću nalazi utjehu. Ako životni križ nosimo s Isusom i imamo udjela u njegovoj muci, tada nam ono što uništava i sužava život, otrov utučenosti i beznađa, ne može naštetiti.

Čudesan je to način ozdravljenja. Gledajući ono što me muči, čega se bojim, ozdravljam. Slaveći današnji blagdan i spominjući se svih onih koji su dali svoje živote „za krst časni i slobodu zlatnu“, razumijemo da je u znaku križa život. Križ je, matematički govoreći, znak plusa nad našim životom. Križ je znak života. I svaki onaj koji svoj pogled usmjeri na Gospodina Isusa uzdignuta na križu, gleda zapravo u život.

U evanđelju koje smo čuli, Isus kaže u noćnom razgovoru s Nikodemom: “I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.“ Ponovnim gledanjem, vjerom u Raspetoga imat ćemo život vječni.

Međutim, mi ne ostajemo samo na pogledu. Mi blagujemo. Blagujemo tijelo Kristovo, Pobjednika nad grijehom i smrću da bismo i sami mogli pobjeđivati grijeh, svoje zle sklonosti i tako postati novi ljudi, na sliku Onoga koji nas je spasio i otkupio.

Slaveći danas blagdan Uzvišenja svetoga križa i Dan hrvatskih mučenika pozvani smo stvarnost promatrati kroz križ i sami stati pod križ. Bolje rečeno: dopustiti da nas zakloni sjena Kristova križa i ispovjediti: U križu je spasenje, u križu je život, u križu je nada. Amen.

(IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari