Pratite nas

Religija i Vjera

Željko Tanjić: Prvi pohod pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994. poziv da uprisutnimo te trenutke

Objavljeno

na

Prvi pohod sv. pape Ivana Pavla II. koji je prije 25 godina, kao prvi papa u povijesti posjetio Hrvatsku, poziv je da uprisutnimo te trenutke i njihov entuzijazam koji nam je u društvu potreban kao jedan od izvora snage i preobražaja, poručio je u utorak rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (HKS) Željko Tanjić.

Zagrebačka nadbiskupija priredila je u utorak konferenciju za novinare u prigodi obilježavanja četvrt stoljeća od pohoda sv. Ivana Pavla II. Republici Hrvatskoj u teškim godinama Domovinskog rata i stradanja Hrvata.

Na svečanom euharistijskom slavlju koje je papa Ivan Pavao II predvodio na zagrebačkom Hipodromu 11. rujna 1994.,  bilo je gotovo milijun vjernika, podsjetio je.

Papin posjet – poziv da zastanemo kod aktualnosti kada se netko trudi na našim prostorima prikazati nas kao netolerantne 

Rektor Tanjić podijelio je s novinarima sjećanja na taj važan susret u čijoj je organizaciji sudjelovao, istaknuvši kako je ozbiljna priprava trajala tek dva do tri mjeseca, ali da je protekla bez trunka nestrpljivosti.

Posebice se osvrnuo na Papine poruke vjernicima da budu spremni na opraštanje i pomirenje.

Na te papine poruke i ozračje u kojima su primljene, osvrnuo je i dekan Gornjogradskoga dekanata mons. Zlatko Koren.

Taj susret govori i o potrebi da zastanemo kod aktualnosti, u kojoj se, naglasio je, “netko trudi na našim prostorima prikazati nas kao isključive i netolerantne”.

Ako pak, rekao je mons. Koren, “poslušate snimku mise iz 1994., onda ćete u tim okolnostima vidjeti kako je papa Ivan Pavao II. na tom slavlju pozdravio i pripadnike Srpske pravoslavne crkve i srpskoga naroda i kako je taj pozdrav bio popraćen pljeskom vjernika”.

To govori o kršćanskoj, katoličkoj kulturi Hrvata, a “onaj koji nas prikazuje na drugi način, ne čini prikaz istine”, dodao je.

Ivan Pavao II. bio je pokretač i organizator mnogih promjena u društvima

Rektor Tanjić smatra kako je duhovna snaga koju je hrvatski narod imao onda, itekako važna i danas. Tu duhovnu snagu ne smijemo podcijeniti jer je bila izvor preobražaja hrvatskoga društva, naglasio je .

Važno je da se ujedno spominjemo i 30. obljetnice pada Berlinskoga zida, a ta činjenica se u hrvatskoj društvenoj javnosti ‘nekako pomalo i prešućuje’, dodao je.

Istaknuo je kako je Ivan Pavao II. uistinu svojim cjelokupnim poslanjem bio pokretač i organizator mnogih promjena u društvima u Europi i svijetu – čovjek dinamike koji je nosio mir, naviještao pravednost i blizinu siromasima, radio na ekumenskom zajedništvu.

Možemo reći da danas, kada se osvrnemo na put pape Franje u Afriku, nalazimo poveznicu u tim društvima koja trebaju snagu i jakost, novi izvor za svoju društvenu pravednost da ju grade na Božjim zakonima, što danas čini papa Franjo i potvrđuje da je Crkva uvijek tamo gdje je najpotrebnija..

11. rujna sveta misa na prostoru buduće župne crkve i svetišta sv. pape Ivana Pavla u Novom Jelkovcu II.

Povijesni događaj prvoga posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj obilježit će se sutra, 11. rujna, u 18,30 sati, euharistijskim slavljem na prostoru buduće župne crkve i svetišta sv. pape Ivana Pavla u Novom Jelkovcu II., koje će predvoditi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Nova župna crkva bit će i prvo svetište posvećeno sv. Ivanu Pavlu II. u Hrvatskoj, a o dosadašnjim koracima i planovima govorio je generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije mons. Tomislav Subotičanec.

Rekao je da su do sada učinjeni oni prvi najteži koraci – administrativni pa je tako 18. prosinca 2011. osnovana nova župa zbog potreba vjernika Novoga Jelkovca koja danas ima oko sedam tisuća vjernika i vrlo je živoga djelovanja.

Sada treba definirati projektne smjernice za arhitektonsko rješenje nove crkve koja bi trebala oplemeniti prostor i biti njegovo središte.

Članica Župnoga pastoralnog vijeća i voditeljica župnoga Caritasa Renata Budimir pozvala je sve na sutrašnje euharistijsko slavlje i kratko izvijestila o bogatim aktivnostima župljana koje se sada održavaju u atomskom skloništu koje im je ustupila obližnja osnovna škola.

Prije početka konferencije prikazan je kratak video sa sažetim prikazom najvažnijih trenutaka Papina prvoga posjeta Republici Hrvatskoj: od trenutka kada je poljubio hrvatsku zemlju, dočeka hrvatskih vjernika i naroda Papi koji je na poseban način i danas u njihovu srcu; dojmljivih trenutaka u zagrebačkoj prvostolnici kada je Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić “nježnim, drhtavim glasom i suznim okom rekao kako je cijena naše slobode i naša čežnja za našu slobodu otvorila mogućnost da Sveti Otac stupi na ovo hrvatsko tlo, da dođe k nama, do nezaboravne sv. mise u Rimu prije 40 godina kada je Papa, u sklopu proslave Branimirove godine prvi put služio svetu misu na hrvatskome jeziku i izrekao riječi koje su doprle do srca svakoga Hrvata – Dragi Hrvati papa vas voli, grli i blagoslivlja!”, kazao je mons. Koren.  (Hina)

 

Dan kad je papa Ivan Pavao II prvi put poljubio svetu hrvatsku zemlju

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

260 milijuna kršćana progonjeno zbog vjere u 2019.

Objavljeno

na

Objavio

Oko 260 milijuna kršćana u svijetu doživjelo je “težak progon” u 2019. i taj broj raste, premda je broj ubijenih zbog vjere pao, navodi se u izvješću nevladine organizacije Otvorena vrata objavljenom u srijedu.

Ta je protestantska organizacija objavila u srijedu godišnji indeks pedeset zemalja u kojima su kršćani najviše progonjeni a obuhvaća razdoblje od studenog 2018. do listopada 2019.

Ukupno je 260 milijuna kršćana – katolika, pravoslavaca, protestanata, baptista, evangelika, pentekostalaca … – bilo “teško progonjeno” a godinu ranije bilo ih je 245 milijuna, navodi organizacija.

Pod “progonom” podrazumijeva se nasilje, koje može ići do ubojstva, ali i svakodnevno, manje primjetno ugnjetavanje.

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

“Takav porast se tumači pogoršanjem stanja vjerske slobode u Kini na državnoj razini koje se širi na sve veći broj pokrajina i širenjem džihadizma u Africi”, piše ta nevladina organizacija.

Broj ubijenih kršćana pao je s 4.305 na 2.983, ili za 31 posto u odnosu na prethodnu godinu. “Taj je broj rastao tri godine zaredom”, pišu Otvorena vrata koja takav pad tumače “padom (poznatog) broja ubijenih kršćana u Nigeriji”.

Ipak, Nigerija i dalje vodi među zemljama s najvećim brojem kršćana ubijenih zbog vjere (1.350 mrtvih).

Usto, u godinu dana broj napada na crkve u svijetu peterostruko je porastao, s 1.847 na 9.488 a broj zatvorenih kršćana porastao je s 3.150 na 3.711.

Kada se u obzir uzmu svi oblici progona, Sjeverna Koreja je i dalje na vrhu godišnjeg poretka. “Zbog totalitarne vlasti koju režim ima nad svakim pojedincem, vjera u Boga smatra se zločinom protiv režima, što je dovoljan razlog da pojedinac završi život u radnom logoru”, navodi organizacija.

Slijede Afganistan, Somalija, Libija, Pakistan, Eritreja, Sudan, Jemen, Iran i Indija. (Hina)

Orban: Zapad želi dekonstruirati Europu izgrađenu na nacionalnim državama i kršćanskoj kulturi

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Krštenje Gospodinovo

Objavljeno

na

Objavio

Današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme. Kod krštenja na Jordanu ističe se i ljudsko i Božansko u Isusu Kristu: Isus se mogao krstiti samo kao čovjek, a sam Otac Nebeski potvrdio je za Isusa da je njegov ljubljeni Sin.

poput golubice, silazi nad njim. I začu se glas s neba: Ovo je moj ljubljeni sin, u kome mi sva milina.“ (Mt 3,16-17)

Slaveći blagdan Krštenja Gospodinova sjećamo se dolaska Isusa Krista na rijeku Jordan gdje ga je na početku njegova javnog djelovanja krstio sv. Ivan. To je čin koji nas poziva na obraćenje, na novi život i vjernost savezu koji je Bog sklopio sa svojim izabranim narodom. Isus Krist tim činom želi pokazati da nam je u svemu jednak osim u grijehu. Njegovim silaskom u vodu započinje novo doba čovječanstva i novi život.

Crkva od najstarijih vremena u krštenju Isusovu gleda navještaj našega krštenja. Ipak, postoji velika razlika između Ivanova krštenja i sakramenta krštenja koji mi primamo. Ivanovo krštenje bilo je znakom obraćenja. Po Isusovoj muci i smrti sakrament krštenja prima otkupiteljsku snagu.

Mnogi ljudi su tada dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to.

Isusov put na krštenje u Jordanu imalo je drugi smisao. On je na početku svoga javnog djelovanja stavio znak i želio pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugu kolonu grešnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovom društvu, kao što je to kasnije i pokazao. “Došao sam zbog grešnika, a ne zbog pravednika”.

Krštenje Isusovo pokazuje cilj njegova poslanja – kazati nama grešnicima, da nas Bog ljubi.  Danas je dan kad se prisjećamo našeg krštenja, naših odluka u vjeri da se krste naša djeca. I tako po krštenju postajemo ljudi koji su izabrani oko dobrih djela i koji bi trebali biti što revniji činiti dobra djela.

Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj ‘da’ za cijeli život i tako živimo unutar svojih obitelji i zajednica. (laudato.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari