Pratite nas

Život

Ženska mreža zahtjeva

Objavljeno

na

Opet po ulicama Zagreba povorka otužnih, neshvaćenih, neprihvaćenih žena, majki, djevojaka, udatih, neudatih, rastavljenih , jednom riječju, žena.

S parolama, transparentima, molbama, zahtjevima, željama, imperativima cijeloj državi, na prvom mjestu muškarcima svih uzrasta, svih zanimanja, a ponajviše onima koji su u vlasti, jer se od njih najviše očekuje. A što zapravo žele, traže te naše žene, one koje žive s nama, oko nas, s kojima svakodnevno pričamo, radimo, živimo, pa čak u istoj zajedničkoj obitelji?
Zapravo ništa posebno. Samo ono na što svatko ima pravo. A to je sloboda. Sloboda čega. Ako pogledamo što su napisale na transparentima i što su izgovarale vidimo da ima opravdanih razloga kao što su slabija uposlenost žena u javnim , i ne samo javnim službama i rizik gubitka posla kad ostanu trudne želeći roditi.

Veća uposlenost u politici je razumljivo potrebna jer sadašnje strukture vlasti u kojima su pretežno samo muškarci nisu opravdale djelotvornost unutar države. Međutim, ipak su najviše naglašeni zahtjevi koji su potpuno drugačiji od navedenih i koji su većem dijelu stanovništva strani. Kao prvo, što to znači ženska mreža, udruga koja ujedinjuje više organizacija žena. Je li taj naziv prema ukupnom broju žena u Hrvatskoj opravdan, realan?

Imaju li te skupine žena pravo na taj naziv obzirom na svoje izrečene, izražene zahtjeve. Što to znače zahtjevi za slobodom na svoje tijelo, slobodom za svoje jajnike i maternice, slobodom za svoje vagine.

Zar tijela, jajnici, maternice i vagine žena u Hrvatskoj nisu slobodne, zar ih žene ne nosu uvijek sobom ili ih netko, valjda muškarci zarobljavaju, otimaju, zatvaraju, šivaju. Od koga uvijek iste žene na čelu s nekoliko kao što je crvenkasta Rada i slične traže slobodu. Kakvu slobodu, slobodu raspolaganja, davanja, darivanja, uskraćivanja, zaštićivanja?

Tko ih ugrožava, nasilnici, stranci, možda muževi, crkva, vatikanski ugovori, tko? Pa sve što su nabrojile je njihovo, dio njih, one same. One određuju čije će to još biti ili ne će. Ili možda iza svega stoji najveći broj zahtjeva, a to je zahtjev za slobodnim pobačajem. Uvijek, i sada. Kad one to požele. Svim djevojkama, ženama, bakama. U svom bolnicama, od strane svih ginekologa, koliko god puta iste ili ista poželi. Nakon svakog tuluma, nakon svake neobuzdane zabave, pijanke, nakon svakog druženja s poznatim ili nepoznatim muškarcem, jer je to tijelu u tom-tim trenutcima želja, zajamčen je ako zatreba siguran pobačaj u bolnici.

A ono što se obavlja u bolnici to je liječenje. Pa, za našu žensku mrežu, trudnoća je bolest koju treba liječiti u bolnici. I izliječiti. Bez obzira što će se u većini slučajeva, tek kratko vrijeme nakon razbolijevanja, na taj način liječenja, izliječiti i jedno malo srce koje već kuca u toj neslobodnoj, bolesnoj maternici, i ne će više nikad kucati. Pa što, jedno malo srce manje-više ne znači ništa na ovom svijetu.

U odnosu na zadovoljstvo koje je prethodilo toj bolesti je uistinu ništavno. Tijelo je sve. Za tu mrežu osim tijela ne postoji bilo što drugo. Duša, duh’. Ma dajte molim Vas, pa to su gluposti, maštarije konzervativnih nazadnjaka. Također i tako zvani glupi priziv savjesti. Što je to.

Onaj ginekolog koji se poziva na priziv savjesti treba dobiti otkaz i gotovo.
Ima li ženska mreža koja istupa na taj za njih herojski način bez straha i srama uvid u to koliko žena i muškaraca sa žalošću i žaljenjem gleda njih i njihove parole, kolikima je, a to je većina, mučno razmišljati o tome kako to sve zapravo sramoti Hrvatsku pred drugim svijetom koji će to isto vidjeti. Jer takve proste parole ne vjerujem da se vide u drugim državama.

dr. Damir Letinić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Malenošću do nebeskih visina

Objavljeno

na

Objavio

20. ožujka 1917. godine rodio se fra Augustin Augustinović

Na današnji dan, prije točno 102 godine, 20. ožujka 1917.  malom brčanskom selu Prijedoru rodio se Anto Augustinović, kasnije fra Augustin, poznati franjevac, teolog, misionar i književnik koji je svoj život završio na glasu svetosti 1998. godine u Venecueli. Fra Augustin je za svećenika zaređen u jeku Drugoga svjetskoga rata, a doktorirao je bibliku u Rimu.

Jedno vrijeme radio je kao profesor u Jeruzalemu, gdje je istraživao život gospodina našega Isusa Krista. Udobnu profesorsku fotelju zamijenio je vlro zahtjevnim misionarskim radom u Venecueli, gdje je podigao tri župe. U tim je župama Carizalu, Capayi i Caucagu gradio crkve i škole.

Među svećenicima je jako cijenjen zbog svojega znanstvenoga rada. Napisao je 60-tak teoloških djela, od kojih je najpoznatija Povijest Isusova, a koja je prevedena na 40-tak jezika. Pisao je za najveće časopise svojega vremena, a poznat je i po književnim djelima – kratkim pričama zavičajne tematike: Priče iz doline i Od obale do obale. Veliki broj rukopisa u originalnom obliku nalazi se u Republici Hrvatskoj.

Umro je na glasu svetosti 24. srpnja 1998. godine, a narod u Venecueli mu se za zagovor moli i danas.  Iako je poprilično nepoznat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, studenti na Katoličkim bogoslovnim fakultetima djelo fra Augustina Augustinovića uzimaju za teme svojih seminarskih i diplomskih radova.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Prof Matko Marušić: Biti konzervativan znači biti pametan i promišljen

Objavljeno

na

Objavio

„Slobodna Dalmacija donijela je 7. ožujka 2019. izvješće o istraživanju koje su 2018. proveli Zaklada “Friedrich Ebert” u Zagrebu i Institut za društvena istraživanja o vrijednostima i stavovima hrvatske mladeži u dobi od 14 do 29 godina. Da ne ponavljam sve objavljene nalaze, sažet ću ih u naslov članka: „Najviše vjeruju Crkvi, policiji i vojsci, a čak četvrtina ih želi da im je partner prije braka nevin“…

Nalaze su namršteno, ali bez zgražanja komentirali Mirjana Nazor i Sven Marcelić, ali se voditeljica istraživanja Vlasta Ilišin u tonu i dva navoda nespretno istrčala. Pisao sam „Slobodnoj Dalmaciji ovaj komentar ali zbog nekog nejasnog razloga nisu ga objavili. To nije dobro, jer je istraživanje ekipe gđe Ilišin donijelo sjajne rezultate koje moramo dobro zapamtiti, njima se ponositi i na osnovi njih pojačati vjeru u sjajnu budućnost hrvatskoga naroda i njegove države.

  1. Biti konzervativan znači biti pametan i promišljen

Prvo je gđa Ilišin, bez navođenja kriterija svojih ocjenjivanja, ocijenilada je to što je otkrila u hrvatske mladeži „neokonzervativizam“! Kao da je biti konzervativan nešto loše. Iako to kao sveučilišna profesorica u društvenim znanostima ne bi smjela ni misliti, a kamo li reći, moram je upozoriti na to da je ono što ona naziva „konzervativnost“dokazano vrlo primjeren opći životni stav jer poziva na razum, oprez, procjenu činjenica i poštovanje blistavih postignuća cjelokupnoga čovječanstva. To je suprotno od „progresivnosti“ kojoj ne valja ništa što je staro i tradicionalno, a pozitivno je sve što je novo makar bilo i suprotno zdravom razumu ili znanstvenim dokazima.

  1. Vjeronauk djecu uči ispravno, plemenito i poželjno

Drugo što je gđa Ilišin neoprostivo ružno rekla je da je konzervativnost mladeži pripisala „vjeronauku i nekim udrugama“. Ta izjava u sebi nosi nekoliko nelogičnosti, zapravo apsurda. Prvi je da nitko, a napose netko učen i plaćen od države da radi svoj posao, ne bi smjeo sumnjičavo govoriti o vjeronauku, jer je vjeronauk demokratski izbor i onaj tko je protiv vjeronauka dira u tuđu privatnost i pokazuje nedostatak „toleriranja različitosti“. Drugo, gđa Ilišinje izgovorila i sljedeću ružnu kvalifikaciju svojih ispitanika: (nalaz) „jednim dijelom proizlazi iz socijalizacije preko vjeronauka u školi, a vidimo i da posljednjih godina jača desni val konzervativizma… angažman pojedinih udruga“. Gle ti nje – smeta joj da vjeronauk djeluje na mladež!

Pa to smo mi vjernici (96% stanovnika Republike Hrvatske) i htjeli, jer mi u vjeronauk vjerujemo i cijenimo ga i poštujemo! Zašto bi nju smetalo to što mi radimo i kako odgajamo svoju djecu, navlastito ako su ta djeca u prosjeku toliko zadovoljna odgojem koji su primila od roditelja da i ona tako žele odgajati svoju djecu?! Zar to nije pokazatelj velikog uspjeha strategije tih roditelja u odgoju svoje djece?

  1. Gđa Ilišin očito diskriminira neke civilne udruge

Gđa Ilišinnije zadovoljna ni „utjecajem nekih udruga“ na stavove mladeži, a onda u sljedećim rečenicama zastupa uvođenje Građanskoga odgoja u škole – u kojemu upravo civilne udruge vode glavnu riječ! Kako to da su jednoj učenoj profesorici i u demokratskoj zemlji jedne udruge loše a druge dobre? Upravo ona bi morala na sve udruge, kao i na sve ljude i svjetonazore, gledati jednako i tretirati ih jednako.

  1. Prekrasne vijesti o stavovima i moralu hrvatske mladeži

Gđa Ilišin, kao da je pametnija, učenija i moralnija od nas, kaže da su stavovi hrvatske mladeži, koji joj se ne sviđaju, zapravo „desni val konzervativizma“! Ma, što je to taj njezin „desni val konzervativizma“, da nije neka kuga koja jača?Usprkos tome što je izraz skovala (preuzela od Marasa i Beljaka?) da bude derogativan, „desni val konzervativizma“ u stvarnosti je prekrasna činjenica da hrvatska mladež vjeruje u Boga, vjeruje u pristojnost, čistoću i moral i voli svoju domovinu čiji su glavni simboli vojska, policija i Crkva.

Pa simboli hrvatske države, slobodne, demokratske, svete i vječne Republike Hrvatske i jesu upravo vojska, policija i Crkva? I što bi moglo biti bolje i pozitivnije od toga?

Hrvatska mladeži i roditelji te lijepe mladeži, dopustite mi da vam čestitam: mladeži što je pametna i sretna, a roditeljima da su tako dobro odgojili svoju djecu! Gojili su ih toliko dobro da i ta djeca svoju djecu žele tako gojiti! „Slobodna Dalmacija“ nam nije mogla donijeti bolju vijest. Hvala joj.

Matko Marušić, profesor emeritus/Braniteljski portal

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentari

Kliknite Facebook sviđalicu