Pratite nas

Kultura

Žepče: »Nema čovjeka koji može iskorijeniti duh Bogu posvećenih osoba«

Objavljeno

na

Sinoć, 22. travnja, u Žepču je, kao prvom u nizu od tri bosanska grada, u domu kulture prikazan film »In odium fidei – Iz mržnje prema vjeri« u produkciji Laudata. Ovim filmom redateljice i scenaristice Nade Prkačin želi se izreći istina o smaknuću 66 redovnika Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, čije su članove pobili jugokomunisti tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata.

[ad id=”68099″]

Ove godine u povodu 70. obljetnice ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem na čelu, posebno nastoji sve učiniti što je u njezinoj moći da istina konačno iziđe na vidjelo. U skladu je to s riječima sv. Ivana Pavla II. kako mjesne Crkve ne smiju zaboraviti svoje mučenike.

Od 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca u ovoj tragediji iz samostana u Širokom Brijegu je njih 34. Do sada se zna za grobove 33 ubijena hercegovačka franjevca. Od toga njih 24 pokopana su u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu. Još se traga za posmrtnim ostatcima ostalih franjevaca. Široki Brijeg najviše je pretrpio u ovoj tragediji jer je upravo on bio vjersko, kulturno, gospodarsko i odgojno-obrazovno središte i mjesto na kojem su bujali duhovni pozivi te su poučavani mladi ljudi u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji.

»U izrazu pijeteta prema tom smaknuću vrsne franjevačke duhovno-intelektualne zajednice, neminovno je istaknuti i veliko stradanje Franjevačke provincije Bosne Srebrene i Vrhbosanske nadbiskupije u Drugom svjetskom ratu i poraću, koja je po broju svojih ubijenih redovnika/svećenika u vrhu stradanja Crkve u Hrvata«, poručio je dekan Žepačkog dekanata i župnik župe sv. Ilije proroka u Zenici fra Zdravko Anđić. U Franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene, naime, također je ubijeno 66 fratara, više u poraću nego u samom Drugom svjetskom ratu. »Ovaj dokumentarac želi nas podsjetiti na žrtve i na zlo koje se učinilo. Onaj tko ne zna cijeniti svoje žrtve, ima li pravo na bolju budućnost?«, zaključio je fra Zdravko Anđić.

Projekciji je nazočila i producentica filma Ksenija Abramović koja je poručila: »Ovaj film je spomen na određeno stradanje hercegovačkih franjevaca prouzročeno mrziteljima vjere i ljudima koji nisu podnosili da se čovjek klanja Bogu, a ne bezbožnom partijskom sekretaru. No, generalno, ovaj film je i oda mučeništvu uopće: još jedan pokazatelj kako nema toga čovjeka koji može ugasiti, uništiti, iskorijeniti duh Bogu posvećenih osoba koji sakramentom svetog reda i redovničkim zavjetima slave Boga i pomažu rast ljudi u ovoj zemaljskoj dolini suza na putu ka vječnoj domovini.« Trpljenje i mučeništvo za vjeru bilo je i još uvijek je prisutno u našem vremenu. Kršćani su i danas itekako proganjani i trpe radi svog identiteta. Stoga je producentica filma u svojem govoru poseban naglasak stavila na još jednog hrvatskog mučenika na koji je narod Bosne posebno ponosan, fra Vjeku Ćurića, člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Fra Vjeko je rođen u Lupoglavu kraj Žepča, a ubijen je 1998. u Ruandi. Bio je poznat kao »afrički Oscar Schindler«, te je po njemu nazvana i škola u Kivumi gdje je pokopan u župnoj crkvi koju je sagradio s vjernicima. Nazočnima na večerašnjoj projekciji filma, koju je organizirao župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Žepču fra Predrag Stojčević, u kraju u kojem se događa masovno iseljavanje Hrvata, Ksenija Abramović je još kazala: »Vjerujem da Vi koji ste ovdje, i opstajete unatoč svakoj nedaći, nosite duboku klicu hrvatskog imena i pripadnosti koja iz ovog kraja ne će nestati.«

Producentica filma pozvala je sve učlaniti se u Klub prijatelja Laudato televizije (LTV-a) koja želi povezivati hrvatski narod u domovini i u svijetu, posebno u BiH. Naglasila je kako će Katolički školski centar Don Bosco u Žepču, kojeg vode salezijanci, naći svoje mjesto na LTV-u. »Filmove poput ovoga želimo stvarati i biti u službi svoje Crkve, domovine i naroda, a kao što vidimo, to je i poveznica s dijelom našeg naroda u BiH«, zaključila je Ksenija Abramović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

‘Vltava’ – čarobna glazba satkana od uzvišene ljubavi prema naciji, domovini i zavičaju

Objavljeno

na

Objavio

Bedřich Smetana (1824-1884.) otac češke glazbe, utemeljitelj nacionalne opere, skladatelj i dirigent bio je u svojoj 50-oj godini života gluh, tako da na premijeri nije mogao čuti svoje remek-djelo, “Vltavu”, jedinstvenu, čarobnu simfonijsku pjesmu iz ciklusa “Moja Domovina” (“Má Vlast”).

Nije rođen u Pragu (iako se njegovo ime obično veže uz glavni grad Češke), nego u Litomyšlu, malom gradiću istočno od Praga na samoj granici Češke i Moravske, na području na kojemu je službeni jezik bio njemački. Češki je naučio tek kasnije, ali možda je upravo ta odvojenost od materinjeg jezika, pisma i češke kulture u mladom skladatelju i probudila još veću i gorljiviju ljubav prema Rodu i Domovini.

Bila mu je namijenjena sudbina pivara (jer time se bavio njegov otac), ali život ga je odveo na drugu stranu, jer se Bedřich već sa šest godina pokazao vrhunskim glazbenim talentom i nastupio pred publikom na koncertu kao pijanist. Osim klavira, učio je svirati violinu, ali je ipak ostao najpoznatiji po svojim sjajnim skladbama što ih je stvarao najprije zanesen ljubavlju prema ženama koje je volio, a potom i opusom u kojemu je slavio Domovinu, češku povijest i svoju ljubav prema zavičaju.

Ovaj glazbeni virtuoz, dirigent, pedagog i skladatelj, svjetskoj je baštini ostavi dragocjena djela među kojima su najznačajnija:

  • opere “Prodana nevjesta”, “Libuša”, “Dalibor”
  • grandiozni ciklus od 6 simfonijskih pjesama (“Moja domovina”)
  • slavna i čarobna simfonijska pjesma “Vltava”

Uzor Smetani bio je Franz Liszt s kojim je bio i veliki prijatelj, a posvetio mu je i skladbu Šest karakterističnih komada. Na nagovor Liszta Smetana je utemeljio Klavirski institut u Pragu koji ubrzo postaje važno središte glazbenog života. U to vrijeme (do 1856. godine) u Češkoj njegova djela i nisu bila tako poznata. Velike uspjehe postiže tek u Švedskoj (kuda odlazi nakon uvođenja Bachovog apsolutizma). U Göteborgu provodi 5 godina. Postaje poznati i priznati zborski dirigent, pijanist, a utemeljio je i glazbenu školu. Pored svega toga sklada i svoja prva važnija djela (simfonijske pjesme Richard III., Wallensteinov logor i Hakon Jarl).

U Prag se vraća poslije pada Bachovog apsolutizma i radi na utemeljenju nacionalne opere (jer do tada su u Češkoj operna djela izvođena na njemačkom jeziku).

Godine 1866. sklada svoju prvu operu – Braniboři v Čechách /Brandenburžani u Češkoj, a njezina je praizvedba upriličena u Privremenom kazalištu. Ovo je djelo postiglo sjajan uspjeh.

Grandiozni ciklus “Moja domovina” predstavlja jedinstvenu i neponovljivu i snažnu tonsku apoteozu mita i povijesti češke nacije, a cjelokupno djelo Bedřicha Smetane skladna je sinteza nacionalnih i aktualnih europskih glazbenih elemenata upotpunjena savršenim umjetničkim izrazom.

Čovjek ne mora biti Čeh pa da mu srce zaigra kad čuje ove harmonične zvuke koji se tako ljupko upotpunjuju, sljubljuju i stapaju u cjelinu u zadivljujućem, sjajnom i očaravajućem glazbenom remek-djelu što ga može stvoriti samo biće ispunjeno Božjim nadahnućem i žarkom ljubavlju prema Domovini koja se ne da niti može mjeriti nikakvim ovozemaljskim mjerilima.

U svome je Dnevniku na jednom mjestu ovaj veliki skladatelj zapisao: “Ja sam oruđe više sile…jedanput ću u tehnici postati Liszt, a u skladanju Mozart.”

Zaplovimo Vltavom…i uživajmo u krajoliku zavičaja neponovljivog Smetane…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

NEMOJ ME ZABORAVITI!

Objavljeno

na

Objavio

Napisat ću dio priče,
samo kraj će sretan biti
i sad čujem kako viče:
NEMOJ ME ZABORAVITI!

Heroj Domovinskog rata,
kojeg crna zemlja krije,
čekala je sestra brata,
vratio se nikad nije!

Čekala je majka sina
i brisala suze s lica,
uze joj ga Domovina,
pokri sveta trobojnica!

I otac ga ček’o dugo
al morao je jedno znati:
slomit ćeš mu srce tugo
pa ga neće dočekati.

Ali će ga zagrliti
u kraljevstvu Božje sreće,
tek će oni sretni biti
tu gdje tuga ući neće!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Još te čuvam, košuljo sveta!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari