Pratite nas

Kolumne

Žica smutnje i političke igre protiv Hrvatske

Objavljeno

na

Žilet žica podignuta između Slovenije i Hrvatske, vizualno, teritorijalno, simbolično ali i stvarno ponovo je odvojila Hrvatsku od Europske unije gurnuvši nas u balkanski region.

[ad id=”93788″]

Nije samo žica ta koja stvara percepciju zapreke potpune integracije Hrvatske u EU, jer postoje i mnogi drugi dokazi da je tome tako. Nerješena pitanja graničnih sporova sa Slovenijom, arbitražni sud, Sv.Gera, Ljubljanska banka, nuklearka Krško i mnoge druge „sitnice“ govore nam kako sa Slovenijom, koja bi za Hrvatsku trebala biti „vrata“ Europske unije, imamo gotovo veće probleme nego sa Srbijom.

Miloševićev fingirani sedmodnevni rat sa Slovenijom, govori nam zapravo da je Slovenija „pošteđena“ većih razaranja u svojevrsnom dogovoru s agresorom, u dogovoru koji je Sloveniji dopustio odlepršati prema zapadu, ali s protuuslugom, da se Hrvatsku na tom putu spriječi i onemogući što je više moguće. Svi kasniji događaji pokazuju da je tome tako, a najveći dokaz toj tvrdnji je Slovenska blokada hrvatskih pred pristupnih pregovora za ulazak u EU. Da se u cijelu stvar nije umješala Amerika, još i danas bi bili na čekanju, u redu za ulazak u EU, u paketu sa Srbijom i ostalim republikama bivše Juge.

Vladajuće strukture i vladari Slovenije mentalno su isti kao oni koji vladaju i Hrvatskom! Milan Kučan, mentalni komunist i udbin projekt, ima utjecaj i moć kao i naši domaći veleizdajnici Stjepan Mesić i Budimir Lončar, a guranje Hrvatske u region zacrtano je upravo od tih struktura 15.06. 1991. god. na partijskom sastanku u Otočcu gdje je donešen plan stvaranja neke nove Jugoslavije. Mentalnokomunističke strukture u Sloveniji i Hrvatskoj bratske su strukture i postoje brojni dokazi da zajednički rade na projektu regiona, podilazeći zapravo velikosrpskom projektu iz memoranduma SANU 2.

Stvar je vrlo jednostavna, a krije se zapravo u beogradskim arhivima JNA i UDBE u kojima stoje imena svih vinovnika, svih nedjela rukovodećeg kadra Hrvatske i Slovenije i zapravo ih veže zajednički grijeh, zločin i zločini komunizma. Ucjenjeni su do kosti i bespogovorno izvršavaju davno dogovorene zacrtane planove. Iz brojnih razgovora s parlamentarcima Janšinog SDS, s parlamentarcima slovenskog DEMOS-a, imam svjedočanstva iz prve ruke da je u Sloveniji uloga jugoslavenskih struktura i mentalni komunizam jači nego u Hrvatskoj, a da surađuju u to nema nikakve sumnje. Nije obavljena lustracija!

Ovaj fingirani sukob Milanovića s Cerarom zapravo je predstava za hlebince zbog tobožnje zaštite obostranih nacionalnih interesa, a u pozadini se zapravo krije veleizdajnička politika koja ima za plan od Hrvatske stvoriti izbjeglički sabirni centar i na taj način dodatno destabilizirati gotovo potpuno i namjerno devastiranu Hrvatsku.

U taj plan se apsolutno uklapa i Srbija koja je odavno trebala zatvoriti svoje granice prema Makedoniji i Grčkoj i time rasteretiti Hrvatsku, Sloveniju, a posebno i EU čiji član tako „silno“ žele postati. Veleizdajnički plan je stvoriti sukob Hrvatske sa Slovenijom i stvoriti sukob Hrvatske sa Srbijom! Dojam je fantastičan! Hrvatska se posvađala sa svim europskim državama u okruženju, a ponovo je u svađi i sa Srbijom budućom članicom EU. Dakle, Hrvatska ne zaslužuje ništa drugo nego „balkansku krčmu“, „slučajnu državu“!

Ovo je zapravo unaprijed smišljen plan udara na novu, hrvatsku, demokršćansku Vladu koja je pokazala znakove snažne volje obračunati se sa ostacima udbašluka i mentalnog komunizma, koja je pokazala dosada najkonkretnije znakove početka lustracije. Za slovensko-srpsko-hrvatsku udbu nema presudnije zadaće od ove, od rušenja nove hrvatske vlasti i tu se ne će birati sredstva sa svim alatima i metodama „balkanske krčme“. Udaljavanje Hrvatske od Shengena i prva je i druga zadaća ove udružene bande i toga moraju itekako biti svjesni svi novoizabrani političari, svi koji Hrvatskoj žele dobro.

U ovim dramatičnim trenutcima, kad su zaljuljani temelji Europe, kad je zaljuljna stolica Angeli Merkel i kad joj do krajnjih granica prijeti politički opstanak ,hrvatska politika mora dobro razmisliti o budućem kursu i opstanku naše Domovine. Kako se sve ne bi svelo na teoriju urote i ulogu zlogukog proroka, stvar moramo pogledati pragmatičnim očima geostrateške pozicije Hrvatske. Ta slika neumoljivo dokazuje stvarno stanje koje nema veze sa teorijom urote.

Stvarna slika nam govori sljedeće. Hrvatska na jugu ima bure baruta Republiku Srpsku i BiH, na zapadu imamo već opisanu Sloveniju, unutar sebe regionalističku, protalijansku , prosrpsku, antihrvatsku Istru čije se vodstvo želi otcijepiti u neku samostalnu regiju ili guberniju , na istoku uvijek neprijateljsku Srbiju, a na sjeveru Mađarsku s kojom su nas namjerno posvađali. Komplicirano, moramo priznati i radikalno zaoštren politički okvir koji nas neodoljivo podsjeća na teškoće stvaranja naše države, a završetak tog stvaranja nije ni iz bliza gotov. Hrvatska je izložena različitim negativnim silnicama, a ova migrantska kriza samo je početak razarajućeg tsunamija na čijem se prvom udarnom valu nalazi upravo europska Hrvatska.

Namjerna i ciljana ekonomska devastacija Hrvatske od strane bivše veleizdajničke i nesposobne vlasti, dodatno otežava taj položaj Hrvatske i nova politika, tek izabrana, mora genijalno odraditi svoj posao ukoliko želimo unijeti barem malo optimizma . Imaju li snage, vizije i sposobnosti za taj veliki posao?

Hrvatska politika, u dogovoru s EU i američkim partnerima pod hitno mora podići svoju prirodnu povijesnu granicu koja se zove „antemurale cristianitatis“, „predziđe kršćanstva“, moramo podići, ne žicu smutnje, ne „berlinski zid“, nego puno više od toga u političkom smislu, u kreiranju novih politika koje će se pokazati kao politike opstojnosti Europske unije. Europska unija, mora se zajedničkim snagama boriti , na istočnim i južnim granicama Hrvatske, boriti se za svoj politički i fizički opstanak. Moramo se zajednički boriti politički, fizički, humanitarno, a ako zatreba i vojno. U protivnom, onima koji žele kaos na ovim prostorima ne će se dugo moći stati na kraj. Po mom sudu europska i američka politika već jako kasne, kao što su kasnili s priznanjem Hrvatske, kao što su kasnili kazniti agresore na Hrvatsku. Nisu ih nikada dostojno kaznili i zbog toga danas imamo ovo što imamo.

Hrvatska ponovo mora biti spremna, naravno za svoj dom, za europski dom spremna!

Kazimir Mikašek-Kazo/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Europski strah od ‘umjerenog’ islamskog terorizma

Objavljeno

na

Objavio

Interesni Zapad koji će i štrik prodati s kojim će ga kupci objesiti, pokaže strah od islamista samo onda kada im u vlastitoj kući gori, i tek tada izlaze malo vani da vide  tko to potpaljuje, vatru raspaljuje i pokušava graničare i čuvare, svog nezasluženog mira, kao i kolonijalizmom stečenog bogatstva, malo ohrabriti i gurnuti ih da i dalje ginu za njih.

Na tom tragu je i Süddeutsche Zeitung objavio 28.12.2018. članak o džamijama u Bosni i Hercegovini i utjecaju ekstremnog islama iz zemalja Arapskog poluotoka, na beha muslimane. Bio je to pokušaj da se pisanjem o nekoj, nepostoječoj, umjerenosti bosanskog islama, utječe na Njemce kako bi slobodnije, i bezbrižnije, bez straha od islamskog terorizma proslavili Novu godinu. Pisali su to poslije Božića jer islamisti su već zabranili Njemcima da slave Božić.

I ne samo da ga slave, već su im zabranili svaki njegov spomen. Više se ne smije čestitati Božić, već zimski praznici, jer eto domaćini kršćani ne smiju vrijeđati vjerske osjećaje islamskih migranata i radnika. Ne smiju Njemci čestitati Božić ni između se jedni drugima, jer u njihovoj  blizini može biti neki „umjereni” musliman koji bi tom čestitkom, kad je čuje, bio uvrijeđen.

Ali za to te „umjerene“ muslimane u Njemačkoj ne vrijeđa uzimanje socijalne pomoći iz ruku kršćana koji krvavo rade, i porez plaćaju da bi  kao migrant  invazionist živio udobno, i u  zemlji iz koje je umarširao uzdržavao još dvije tri žene s  dvadesetero i više djece.

Njemačko istraživanje beha islama dolazi vrlo kasno, dolazi u vrijeme kad se može tvrditi da između muslimana iz radikalnih zemalja i onih u Bosni i Hercegovini  nema nikakve razlike kad je u pitanju prakticiranje vjere.. Da su Njemci, ali i ostatak Europe, beha islam poznavali prije građansko vjerskog sukoba, do rata ne bi došlo, no i ako bi i došlo današnje uređenje zemlje bi bilo zasigurno sasvim drugačije, pravednije i za sva tri naroda prihvatljivo. Bosna i Hercegovina ne bi bila utočište radikalnih islamista, i fundamentalisticka vjerska baza najradikalnijij muslimaskih zemalja.

Puno prije Njemaca i Europe u Bosnu i Hercegovinu  su ušle radikalne islamske zemlje, i uspjele u svojoj vrlo opasnoj namjeri, radikalizacija radikaliziranih beha muslimana. Piše Süddeutsche Zeitung, „Još i prije nego što su se u toj opustošenoj zemlji obnovile kuće, na mnogim mjestima su iz tla nicale džamije financirane petro-dolarima.

Rat je uopće doveo povrat u vjeri i iz džamije Kraja Fahda i iz stotina drugih poklonjenih džamija se trebalo  širiti strogo učenje vehabitskog islama, objašnjava članak u minhenskim novinama”. Ne trebalo se širiti,  već se u gotovo svim izgrađenim, koje su nicale kao gljive poslije kiše, i koje i dalje se grade, gotovo jedan vjernik jedna džamija, ali i starim džamijama se uči i širi strogi islam. Ne može se nikako govoriti  o umjerenom beha islamu, koji je u građansko vjerskom sukobu očistio sve prostore od  kršćana, kroz koje je prošla njihova armija, koju su u mnogim slučajevima vodile hodže. Daje bilo umjerenog islama ne bi Muslimani ubijali fratre, Fojnica, ne bi bilo osnivanja  konclogora, Gluha Bukovica, za svećenike i časne sestre, ne bi se rušile crkve, Dolac, Putićevo, ne bi se granatirale crkve u Vitezu, Novoj Biloj, Brajkovićima,,,.

Ne bi se gučogorski samostan opljačkao i obesčastio i u njemu, nakon što su izrešetali kip Svetog Frane, Bibliju, i počeli je spaljivati smjestili komandu svoje isilovske abih. Nadalje njemački novinar piše: „Doduše ima nekoliko selefističkih sela u brdima Bosne i u nekim džamijama sve do danas se čuje vehabitsko gledište”. Ili dotični svemoćni Nijemac ne smije pisati pravu istinu ili je ne poznaje.

A ona glasi da u svim novoizgrađenim, i onim od vehabija okupiranim, džamijama se propovijeda radikalni islam, i da u njih ne smije zaći nitko osim učitelja i učenika, sponzora i graditelja, te  bivšeg poglavara Islamske Zajednice BiH Mustafe Cerića, kao glavnog uvoznika radikalnog islama.  Tih i takvih bogomolja je toliko u Bosni i Hercegovini, u  federacijskom entitetu, da su ograđene nekim svojim, trećim, entitetom u kojem ne vladaju ni beha, ni euro zakoni.

To je slika suvremene Bosne i Hercegovine, federalnog dijela o kojoj ne smiju pisati ni njemački novinari, kako se ne bi vrijeđali muslimani u Njemačkoj, i zbog straha od „umjerenog“ islamskog terorizma koji ruši tu zemlju, Bosnu i Hercegovinu i Europu.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Dah i zadah beogradskog proljeća

Objavljeno

na

Objavio

U Parizu se već mjesecima, uz velike nerede i sukobe na ulicama, “žuti prsluci” bune protiv liberalne Macronove politike, u Bruxellesu svako malo demonstriraju antiglobalisti, a u Njemačkoj protivnici nekontroliranih imigracija.

Svugdje u Europi jačaju desni pokreti, seizmografi bilježe krupne tektonske promjene, pripadnici establišmenta galame protiv populizma u strahu da bi ti populistički vjetrovi mogli i njih pomesti.

I u našem susjedstvu se odvijaju zanimljivi događaji. U Srbiji se traži odlazak Aleksandra Vučića, u Crnoj Gori Mila Đukanovića, što može biti i povezano, u Tirani promjena aktualne vlasti. Različiti su motivi i sudionici prosvjeda, zajednička im je samo izvanjska slika.

Praško proljeće 1968. nagovijestilo je slom sovjetskog bloka, a hrvatsko proljeće 71. slom Jugoslavije, a i jedan i drugi lom dogodit će se dva desetljeća kasnije.

Danas je definitivno najzanimljivije beogradsko proljeće, gdje već tri mjeseca traju prosvjedi upereni protiv aktualnog predsjednika, koji glumi stabilnost i hrabrost, ispod čega vire nervoza i strah. U jednom je trenutku bio zatočen u zgradi Predsjedništva, podsjetivši na nesretnu sudbinu rumunjskog diktatora Ceausescua.

I nitko ne zna što se iza brda valja i na što će sve to izići. Uvijek to počne zahtjevima za većim slobodama te protiv nasilja i korupcije. Zapreteno opće nezadovoljstvo zapali jedna mala iskra, u ovom slučaju napad na oporbenog političara Borka Stefanovića.

Najprije progovore pjesnici revolucije, koji polako nestaju sa scene, a onda na koncu vrhnje poberu oni politički ambiciozni.

Nema više glumaca, braće Trifunović, sada je uzde u svoje ruke preuzeo Boško Obradović. On još ne govori o svom političkom programu, ali se zna kako je sklon Rusiji i nesklon NATO-u i EU-u, protivi se odvajanju Kosova, Vučića naziva izdajnikom i čak ustašom.

U svemu tome ne treba isključiti ni utjecaj izvana. Tako je nekako bilo i s “arapskim proljećem”, nesumnjivo iniciranom od stranih obavještajnih službi, koje su kao htjele više demokracije i ljudskih prava. Legalne su vlasti svrgnute, a pojavilo se muslimansko bratstvo pa onda još građanski ratovi, islamski kalifati te emigrantski val prema Europi.

Hrvatska je mirna. Ni izigrani inicijatori referenduma nisu pozivali na demonstracije. Tek prosvjed protiv nasilja u obitelji, koji je u potrazi za slavom i opterećena vlastitim bračnim nevoljama povela glumica Jelena Veljača, vrativši se iz Beograda i donijevši sa sobom dah beogradskog proljeća. To je gruda koja bi se mogla zakotrljati.

Samo nije jasno je li to bio prosvjed protiv nasilja, protiv obitelji ili protiv države. Lukavi Andrej i sam se pridružio prosvjedu protiv samoga sebe, otupivši tako ionako slabašni glumičin glasić.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari