Pratite nas

BiH

Živimo u eri najbrutalnije prijetvorne preobrazbe liberalizma u novi lažni moral i normu

Objavljeno

na

Da bismo razumjeli suvremeni britansko – američki ubilački i klevetnički imperijalizam, moramo se vratiti na proroka iz XX. stoljeća – Oswalda Spenglera, filozofa povijesti, koji je objasnio sve događaje unaprijed i unazad, a upravo temeljem obuhvaćanja prošlosti. Posljednje vrijedno djelo na tragu svoje “Propasti Zapada” Oswald Spengler (1880. – 1936.) dovršio je u lipnju 1933. godine i ono je trebalo nositi naslov prema predavanju u Hamburgu, koje je održao 1930. godine pod naslovom “Njemačka u opasnosti”, a kako je taj naslov u sebi nosio dvoznačnost, kojom se mogao zamjeriti svima, Spengler ga je izmijenio u naslov “DieJahrenderEntscheidung”, “Godine odluke” ili “Odlučne godine” a 2013. g. imali smo osamdesetu obljetnicu proročkog djela.

Portrait Of Oswald Spengler

Često smo čuli kovanicu “Povijest pišu pobjednici”. Iz Spenglerova viđenja Filozofa povijesti, iako on spomenutu rečenicu nije razlagao, jasno je da je povijest moguće ispisivati po narudžbi samo zato jer to ne čine malobrojni filozofi povijesti koji ulaze u objektivnu dubinu sudbine duhovnih uzroka već najčešće naručena pozitivistički-politizirana piskarala, formalno akademski kvalificirana, koja povijesnu priču grade na zadanim i propisanim pretpostavkama mehaničko-matematičkih konstrukcija i željama vlastodržaca, koji očekuju da se njihova (često zločinačka) djelatnost opravdava pozlaćenim razlozima socioloških, psiholoških, itd teorija i hipoteza koje dobivaju novu apstraktnu matematičku jednadžbu. Izokretanje i sakaćenje uzročno-posljedičnog niza faktografije događaja daje zadovoljavajuću naručenu povijesnu sliku, te tako pravda i nepravda često zamjenjuju uloge i povijesne pozicije. Analiza duhovnih uzroka i kulturnih dimenzija događaja pruža daleko točniju perspektivu i jednu takvu viziju XX. stoljeća Spengler je dao u knjizi “Godine odluke”.

Dovršetak djela poklopio se s dolaskom nacional-socijalista na vlast i vidi se da je Spengler imao prigovor na pojam rase jer je za njega čovjek od rase bio rasni pojedinac, dakle opisni pojam za izvrsnu osobu koja se ističe genijem i izvanrednom sposobnošću, kakvu nije pripisivao gomili, iako je od Nijemaca mnogo očekivao. Ipak, tri godine u oči svoje smrti, priznao je da ima velika očekivanja od njemačke revolucije iz 1933., ali i velika strahovanja za Njemačku, jer već i prije te promjene okolnosti najavljuju II. svj. rat i (po Spenglerovu uvjerenju) napadaj na Njemačku poput onog iz 1914. g. Da, Spengler je analitički ustanovio i objasnio da je Engleska u I. svj. ratu izvršila napadaj na Njemačku, da bi ju ekonomski spriječila i osakatila u rastu i prodoru: uvodne operacije opkoljavanja Njemačke izvedene su godine 1911. u Tripoliju i 1912. na Balkanu (gdje su Englezi kod Srba odavna pustili korijene), pa je zaključio da bi se nešto slično moglo ponoviti (IV. Poglavlje). Kako je izgledala engleska djelatnost u Hrvatskoj i na Balkanu opisao sam u knjizi “Povijest hrvatskih neprijatelja”.

Spengler je poznavao povijest, razumio je britansku sposobnost političkog spletkarenja, i ozbiljno se zabrinuo. Konstatirao je: “…Ušli smo u eru svjetskih ratova. Ona počinje s XIX. stoljećem i nastavit će se u sadašnjem kao i u idućem (dvadeset i prvom st.). To označava prijelaz iz svijeta države osamnaestog stoljeća u Imperium mundi (svjetski imperij). (vidovito!, prim. E.Č…) Svijet država Zapada u osamnaestom stoljeću bio je obrazac strogog stila, kao i istovremeni oblici visoke glazbe i matematike …” (IV. poglavlje) Ali taj svijet političke časti se ruši i nastupa vrijeme sveopćeg imperijalizma, koji čovječanstvo u XXI. stoljeću osjeća i vidi kao rasprostiranje anglo-američkog imperijalizma, koji u XVIII. stoljeću počinje s Englezima.

Još od XIX. stoljeća novostvorena Bismarckova Njemačka smeta Englezima, jer je to stari klasični državni oblik monarhijske i monetarne kontrole, koji stoji na putu novim oblicima anacionalnog svjetskog imperijalizma i bankarskog liberalizma, dok u svijetu moći bankarski dolar započinje novu ulogu. Tada je napisao: “…Njemačka je u opasnosti. Moj strah za Njemačku nije se smanjio. ožujska pobjeda (nacional-socijalista g. 1933.) bila je prelagana da bi pobjednicima mogla otvoriti oči o opsegu opasnosti, njezinu podrijetlu i trajanju. Nitko ne može znati prema kakvim formama, položajima i osobnostima vodi ta korijenita promjena i kakva će vanjska protudjelovanja imati kao posljedicu. Svaka revolucija pogoršava vanjskopolitički položaj jedne zemlje i da bi tome bili dorasli, potrebni su nam državnici Bismarckova ranga. Možda se već duboko nalazimo pred drugim svjetskim ratom, s nepoznatom podjelom moći i s nepredvidivim – vojnim, privrednim i revolucionarnim – sredstvima i ciljevima. Nemamo vremena ograničavati se na unutrašnje političke poslove. Moramo biti “u formi” za svaki zamislivi događaj. Ako svoj odnos prema svijetu ne vidimo kao najvažniji problem upravo za nas, sudbina će nas nemilosrdno zgaziti – i to kakva sudbina! (sic! …) No, nasuprot velikih problema napadaj u sebi sadrži i veće obećanje pobjede. To sam opisao. Hoće li ovo izazvati željeno djelovanje? … (srpanj, 1933.) …”. Povijest je potvrdila Spenglerovu zabrinutost.

U prvom poglavlju, u zadnjoj rečenici, uputio je i snažnu kritiku i nacional-socijalistima: “…A nacional-socijalisti vjeruju da svoje dvorce u zraku (maštarije, prim. E.Č.) mogu dovršiti bez svijeta i protiv svijeta, bez ikakva vrlo zamjetnog ili u najmanju ruku šutljivog djelovanja izvana.…”, u korist Njemačke. Proročanske riječi koje su potvrdile da vidi dalje i točnije od svojih suvremenika. Britanija je uz političku promjenu učinila protupotez, napravivši 18. lipnja 1935. anglo-njemački mornarički sporazum. Taj je sporazum, što ga je zaključio Simon, Njemačkoj dopustio da sagradi do 35 % veličine Britanske mornarice (i do 100 % u podmornicama), čime je njemačka uspješno uvučena u klopku (izvor: C. Qugley, Anglo-američki Establishment). Pa, savez je zamalo bio sklopljen, a ugovor koji je to naviještao bio je tu. Uoči rata Hitler je 2. siječnja 1939. g. u engleskom “Timeu” čovjek godine!

No, naravno, pisci povijesti nakon II. svj. rata zaboravili su konzultirati Spenglerove analize i osvrte i zaboravljene objavljene podatke. Nisu se uklapali u trend organiziranog pljuvanja po Njemačkoj, po kojem je isključivo kriva morala biti Njemačka, a ne britanski imperijalizam koji je Njemačku stisnuo prije I. svj. rata i potom pripomogao usponu Hitlera na vlast (“Britanija će vladati na moru, a mi na kopnu” – Hitler).

Politika kao vrhunac licemjerja

Spengler je knjigu napisao, kao i u ključnom djelu “Propast Zapada”, s naglaskom na činjenicu da sile prošlosti oblikuju budućnost i da se u tom pogledu nikada ništa ne mijenja: on, Spengler, vidi dalje, jer poznaje zakonitosti povijesti i znade radi čega se sve stvari odvijaju na uvijek isti način, po jednoj zakonitosti. Spengler niti u jednom trenutku svojih interpretacija (na žalost) nije kršćanski vjernik, ali uočava zakonitosti stalnih interesa koji su isti, uočava zakonitosti moralnog propadanja u svim ciklusima civilizacija, uočava zakonitosti srljanja i nesmotrenosti tehnički napredne civilizacije bijele rase, i u svim tim zakonitostima primjećuje razloge urušavanja europske civilizacije. To što od I. svj. rata prijeti Njemačkoj, ujedno je sila koja prijeti cijelom Zapadu: borba za primat isključuje iskrenu suradnju i neprekidno uključuje podlost i prijevaru. “…Sasvim je sigurno da pokretačke sile budućnosti nisu druge doli one iz prošlosti: volja jačeg, zdravi instinkti, rasa, volja za posjedovanjem i moći. (…) Pravi državnici su sve rjeđi. Većina onoga što je u ovom stoljeću učinjeno, ili se nije dogodilo, napravili su poluobrazovani (poluznalci) i diletanti, koji su imali sreće. … Prazni optimizam poluobrazovanih filistara prestao se bojati elementarnih činjenica prošlosti, te ih prezire…” (II. Poglavlje. Još jedna kritika tadašnjoj njemačkoj vlasti, u rukavicama.) Pa, nije li i sadašnja promičba boljševičke i liberalne propagande usmjerena na budućnost, bez osvrtanja na poznavanje prošlosti?

Opća dezorijentiranost već u Spenglerovo vrijeme vodi do toga da se mase protive ljudima od znanja, jer oni plitkim umovima izgledaju nerealno, pa diletanti i opasni tipovi bivaju birani na vlast da nadalje vode povijest, tvrdi Spengler. No, Spengler naglašava da je cijela ta tendencija započela još u vrijeme lažnog racionalizma koji je počeo stvarati apstrakcije bez odnosa sa realnošću: Spengler nalazi da racionalizam Rousseaua i Kanta dovodi do apstraktnih izmišljanja ideologija i praznih pseudo-znanstvenih konstrukcija “novih znanosti” (sociologija, nacionalna ekonomija, materijalističko shvaćanje povijesti, sve do tendencioznih romana i stranačkih programa). Sve postaje ideologija, a sa Spenglerom bi se svakako složio i francuski mislilac Raymond Boudon koji je istu stvar na sličan način objasnio u knjizi – “Ideologija, povijest i kritika jednog pojma…”.

Romantizam i idealizam po Spengleru gubitak su veze sa stvarnošću, koji je proizišao iz spomenutih misaonih konstrukcija i stremljenja. (II. poglavlje) Stoga Spengler poglavlje završava zaključkom da se svaka ideologija raspada na stvarnosti žive povijesti. Nakon Spenglera to se dogodilo nacional-socijalizmu i komunizmu. Što je, dakle, filozofija povijesti? To je istiniti govor i odgovor na misaone upite o tendencijama života u sadašnjosti, temeljem prošlosti – koje su iste i ponavljaju se u budućnosti.

Spengler nalazi da već tada zamjetna tendencija okretanja masa prema budizmu ili hinduizmu, u stvari, označuje početak straha pred životom, novu utopiju koja bi se mogla pretvoriti u novu svjetsku religiju! Dakle, gubitak poštivanja dotadašnjih autoriteta, prethodne vjere kao i vjere u samog sebe, te maštanje o happy endu dovodi do psihološke projekcije potrebe za novom religijom, koja odgovara naravi želja mase!

Demokracija kao manipulacija

Jakobinska politika francuske revolucije 1789. godine masama je ponudila manipulacije idejom demokracije i ideju o vladavini naroda po samome sebi. Ali da je to manipulacija i prijevara političkih demagoga vidi se iz činjenice da “… jedan narod sobom može vladati jednako tako malo koliko armija može voditi samu sebe…” bez generala i vođa. Revolucionarno i bankarsko rušenje starog poretka europskog društva vodilo je do anarhije i propasti starih tradicionalnih oblika, a kaos koji je iz toga slijedio – dovodi europske narode do propasti aristokracije, nacionalne ideje i time do propasti ideje Zapada, kazuje nam Spengler u poglavlju “Što je Metternich razumijevao pod ‘kaosom’ ” (poglavlje V.) Koliko zadivljujuće istine u procjeni stanja! Spengler nije razumio kršćanstvo, ali je razumio masovnu psihologiju i patologiju duha vremena, kao i zadnju posljedicu – kamo sve to vodi u ovom vremenu u kojem se nalazimo osamdeset godina nakon Spenglera.

Spenglerovo ukazivanje podrijetla tzv. “klasne podjele” i “klasne borbe” iz engleske ekonomske pseudofilozofije Adama Smitha i podsjećanje da ta filozofija potječe iz trgovačkog društva Engleske, koja sve mjeri novcem tj. klasificiranjem pojedinaca po novčanim prihodima, ujedno nas uvodi u ispravno razmišljanje o podrijetlu marksizma i lažnih racionalističkih konstrukcija o društvenim odnosima, te nas Spengler obavješćuje da takva klasifikacija razmišljanja o društvu, u stvari, napada već izgrađenu kulturu društvenog rasta obitelji i zanimanja kao zvanja koje se ne bira radi gomilanja zarade, već iz društvenih potreba u kojima je čovjek nikao, a u skladu sa vlastitim sklonostima i darovima. Društvo po sebi ima strukturu i rangiranje po izobrazbi i zvanju. “…’Društvo’ – to znači imati kulturu do najfinije crte držanja i mišljenja, formu koja je izgrađena dugim odgojem cijelih pokoljenja, strogih običaja i životnih shvaćanja (…) Pojedinac je živio bitak društva i tubitak društva bio je njegov vlastiti…” Spengler ispravno ukazuje na činjenicu da klasna podjela i klasna borba zbog zarade u stvarnosti razaraju kvalitetu društva i izgrađeni društveni poredak, a to znači vrijednosni sustav kršćanskog društva i da su ti neprirodni ideološki pojmovi zajednički liberalizmu i marksizmu. Engleska ideologija liberalizma namjerno je potkopala europsko društvo da bi tim putem u društvu nametnula vlastite političke vizije svojih trgovačkih kramara i bankara, koje nadzire i njima ravna sredstvima upravljanih ideja i novčarskom korupcijom, kojom se urušava kršćansko društvo. Marx nije uzalud služio engleskim lordovima i bio financiran od engleskog bogataša Engelsa, na tragu britanske socijalističke ideologije prvog socijalista prof. dr. Johna Rusela. Time su utabani društveni temelji za rasulo kulture Zapada. Stoga je “Propast Zapada” bila ispravno konstatirana i odlično najavljena…

Bankarstvo i nova religija

Nekadašnje jedinstvo civilizacije i kulture, pod utjecajem vrlo tanke britanske ‘filozofije’ trgovine, rasparano je na dvije odvojene dimenzije: “civilizacija” je postala istovjetna s posjedovanjem novca i “civilizacija” je vrednovanje svega i svih kroz novac. Kultura je od sada izdvojena duhovna dimenzija izgrađene duše, koja je posvećena vrijednostima svojih znanja i darova kao i tradicijskom naslijeđu predaka, a kulturna duša je obezvrijeđena i bačena na razinu prezrenih ili neshvaćenih “gotovana”. (11. poglavlje … Rasap društva)

Pa, prvi zahtjevi za urušavanjem klasičnog društva dolaze iz Engleske sa ‘slučajem Willkies’ 1762. i ovi bivaju oponašani u francuskoj revoluciji 1789. Sva dekadencija Zapada, od trgovine preko pobuna (prvi štrajk 1841. u Engleskoj) i TAJNIH DRUŠTAVA (koje Spengler ne zanemaruje!), došla je potom iz – Engleske. “…Taj aktivni liberalizam dosljedno napreduje od liberalizma do boljševizma. To nije suprotnost mišljenja i volje. To je rani i kasni oblik, početak jedinstvenog/homogenog pokreta … Liberalizam je oblik (…) kojim bolesno društvo izvršava samoubojstvo…”, pa stoga liberalizam uvijek podupire boljševizam, pretvarajući se da su mu boljševici tobožnji protivnici. (Poglavlje 13. Klasna borba počinje oko 1770.). Danas imamo na stotine knjige koje su opisale kako su kapitalisti financirali Lenjina i Hitlera, da bi razorili kršćansku konkurenciju kontinentalne Europe.

Konačni zaključak koji bismo mogli izvesti iz Spenglerova veličanstvene i vidovite knjige, bio bi da je britanski imperijalizam trgovaca i bankara potrebama svoga pljačkaškog duha izmislio vrijednosni sustav (A. Smith) kojim je rad postao roba, a plaća je postala cijena (rada) pa je takav vrijednosni sustav na Zapadu izazvao turbulencije i urušavanje dotadašnjih, u stvarnosti klasičnih kršćanskih vrijednosti rada, reda, aristokracije, i socijalnog ustroja društva koji se temeljio na realnoj vrijednosti proizvodnog rada. Neprirodna i nagla povećavanja ili smanjivanja prihoda svih slojeva stanovništva dovela su do gubitak poštivanja profesije i samoga rada, i do pojave licemjernih stranaka koje na unutrašnjoj razini države vrše neprirodne ekonomske  poremećaje u društvu.

Na razini državnog imperijalizma kolonijalne sile koje su akumulirale najveća bogatstva poduzele su sve potrebne mjere da privrednim ratom isključe konkurentne države: A kada im to nije uspijevalo, širenje svoje državne moći započele su ostvarivati svjetskim ratovima u kojima su poražene države svoju ekonomiju i politiku podvrgle pobjedničkim državama. Socijalizam i komunizam uništavali su ekonomiju država u kojima su plasirani, a liberalizam je obezvrijedio vrijednost rada. Dakle, priprema ere svjetskih ratova počinje već u XIX. stoljeću (a Spengler sigurno nije čitao generala Alberta Pikea, američkog masona iz XIX. st. koji to najavljuje), a završava sa svjetskom državom u kojoj najmoćnija sila podvrgava i melje sve podređene narode (Britanija i Amerika!), namećući im novu svjetsku religiju iluzornih snova i monetarni sustav duševnog ropstva. Cezarizam – model Julija Cezara, biti će završni oblik svjetske države u kojoj će jedan čovjek bezobzirno gaziti mase, prognozirao je Spengler. Napadaj na Iran vjerojatna je prethodnica svemu tome – uviđa se tek danas.

Iz povijesti smo vidjeli kako izgleda vlast Lenjina, Staljina, Mussolinija, Hitlera, Tite, Mao Ze Tunga, Churchilla i raznih drugih modela antikrista. No, “…Cezarizam budućnosti bori se za moć protiv svake vrste stranke…”, pretvarajući politiku u sredstvo poklonstva novoj religiji. Završnu riječ imat će jedan vođa koji će u bezobzirnosti nadmašiti sve svoje prethodnike, ali u kršćanstvu njegovo ime je najavljeno pod zagonetnim imenom – Antikrist. Filozofski prorok bez presedana – Oswald Spengler – nije ga zamišljao takvog, ali njegova analiza povijesti objasnila nam je da živimo u eri najbrutalnije prijetvorne preobrazbe liberalizma u novi lažni moral i normu, koje postaju mjera bolesnog ponašanja kao zdravog ujedno su i temelj uništenja cjelokupne kršćanske kulture Zapada.

Emil Čić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bošnjački logoraši najavili tužbe protiv Čovića i Ljubića zbog nijekanja haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Udruženje bošnjačkih logoraša iz Mostara najavilo je u petak podnošenje kaznene prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića te zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Bože Ljubića zbog navodnog nijekanja presude Haaškog suda.

”Čović i Ljubić su u više navrata prigodom javnih istupanja u medijima nijekali presudu Haaškog suda od 29. studenog koja je izrečena Prliću i ostalima”, navodi se u priopćenju Udruženja logoraša Mostar.

Nakon sjednice vodstva udruge naveli su kako će u najkraćem roku uputiti kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu protiv dvojice hrvatskih dužnosnika.

„Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretanje kaznene prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s kaznenim zakonom Federacije BiH“, navode iz udruženja.

Udruženje će se u prijavi pozvati na odredbe zakona u kojim se govori o izazivanju rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za što je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Čović je ocijenio zločinom prema Hrvatima presudu Haaškog suda, dok je Ljubić ocijenio kako presuda nema utemeljenja, napose tvrdnje o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari