Pratite nas

Komentar

ŽIVIO SPECIJALNI RAT! ŽIVIO VANJSKI I UNUTARNJI INTELEKTUALNI TERORIZAM PROTIV HRVATSKE! ŽIVIOOO!

Objavljeno

na

Pod ingenioznim višesmislenim naslovom, u kojemu svaka riječ zvuči kao da cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče. svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb,- ZGRAŽANJE NAD HRVATSKIM MINISTROM KULTURE – prispodobljuje riječki Novi list (štiteći tradicije svojega osnivača starčevićanskoga pravaša, prije no što se ono odmetnuo u onu “nenaravnu koaliciju”, Frane Supila, naime) kako su “francuske novine Liberation objavile otvoreno pismo u sklopu kojeg su pokrenule peticiju za smjenom hrvatskog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.”

[ad id=”93788″]

Polako, polako, dobri ljudi! Znači, ako je to uopće moguće razumjeti, FRANCUSKE su novine pokrenule PETICIJI za smjenu HRVATSKOG MINISTRA?

Piše: Mate Bašić

Piše: Mate Bašić

– Pismo su među brojnim intelektualcima potpisali i TALIJANSKI MARKSISTIČKI TEORETIČAR Antonio Negri, profesorica na KALIFORNIJSKOM Berkeleyju Judith Butler, KONZRVATIVNI FRANCUSKI filozof Alain Finkielkraut i TALIJANSKI književni nobelovac Dario Fo: – Zlatko Hasanbegović iskorištava nasilje totalitarstičkih režima kako bi diskreditirao borbu protiv fašizma. On nije izabran zbog svojih kompetencija u području kulture, već kako bi promovirao ideologiju koju zastupa. U svojim govorima i publikacijama on u pitanje dovodi povijesne istine i osnovne vrijednosti naše političke unije” – navodi se u pismu koje su objavile novine Liberation – objašnjava objektivni riječi Novi list, domećući – kako dobro i “pravilno” obaviješteni Liberation piše kako je jedan od prvih Hasanbegovićevih poteza bilo ukidanje Povjerenstva za neprofitne medije nakon čega se riješio neprijateljski nastrojenih novinara na HRT-u: – Članove Vijeća za elektroničke medije izložio je ogromnom pritisku što je izazvalo zabrinutost brojnih organizacija, među kojima je i OSCE. Zbog svega ovoga pozivamo na zajedničku akciju jer u Europi i Hrvatskoj nema mjesta ideologiji koju on zastupa. Ovdje nije riječ o slobodi mišljenja ili političkom senzibilitetu, već o izrazu naše privrženosti osnovnih vrijednosti koje su temelj europskog projekta”, navodi se u loše prevedenom pismu, da bi Novi list zaključio: – Pismo protiv Hasanbegovića potpisali su i bivša premijerka Kanade Kim Campbell, bivši španjolski ministar vanjskih poslova Miguel Ángel Moratinos te poznati europski intelektualci kao što su Etienne Balibar, Chantal Mouffe i drugi. Tu su i poznati francuski aktivisti i lovci na naciste Beate i Serge Klarsfeld, uz konačnu napomenu da su “poznate francuske novine Liberation 1973. pokrenuli Jean-Paul Sartre i Serge July”.

Što sad, dobri ljudi, zar to nije odličan informativni tekstić?

I zar to nije super: ustanu pokojni hrvatski revolucionarci, primjerice rođaci Bušići, ili se, slučajno, reaktiviraju preživjeli (one Perkovićeve, Udbine, mete), pa počnu u peticijama zahtijevati da se smijeni ministar kulture na Islandu, ili u Portugalu, ili u Nizozemskoj, Švedskoj, Danskoj, Škotskoj, ne daj Bože, na Malti, koja je također članica EU? Razmišljam ne bih li nazvao već ostarjeloga, staroga svojega prijatelja, prof. Nikolu Štedula da ga pitam nešto u svezi – logike!

kaos– CRVENE BRIGADE PROTIV CRNIH: Antonio Negri traži smjenu Hasanbegovića! – kaže na to Denis Kuljiš. – Sjećam se da sam za ”Start” naručivao intervju s njim: bio je u zatvoru kao ideolog i sudionik otmice Alda Mora 1978. godine. Za to, zapravo, nije osuđen usljed nedostatka dokaza – sud nije mogao s potpunom pouzdanošću utvrditi je li njegov glas na snimci razgovora u kojemu se otmica dogovara. Optužen je za 17 ubojstava kao glavni vođa Crvenih brigada i planer otmice i ubojstva premijera Alda Mora te američkog gerala Doziera, zapovjednika južnog krila trupa NATO-a u Padovi, gdje je pradavao marksisitičku filozofiju na fakultetu. Ta mu djela nisu mogli dokazati. Osuđen je ipak za sudjelovanje u dva ubojstva, što je priznao. Ako se ne varam riječ je o policajcima koji su stradali u ekploziji bombe na kolodvoru u Bologni (sjećam se tog kafića neposredno poslije preuređenja). Za Negrijem je Italija raspisala tjeralicu, ali se uspio skloniti u Francusku, koja ga nije htjela izručiti, nego su ga primili u College international de philosophie kod Derride, Foucaulta i Deleuzea. Pošto je zločin priznao, kazna mu je sa 30 smanjena na 13 godina, što je odležao. Mislim da bi se taj terorist, ubojica i bivši robijaš trebao s najvećim oprezom izjašnjavati o političkim pitanjima i ugrozi demokracije u Italiji, Europi ili bilo gdje. Predsjednik Francesco Cossiga opisao ga je kao ”psihopata” koji je ”otrovao um cijele jedne generacije talijanske omladine.” Ne razlikuje se od bilo kojeg islamističkog terorista, jedino što, na žalost, nije koristio eksplozivni prsluk, nego standardnu terorističku taktiku iz spec-škole u Istočnom Berlinu gdje je Luigi Longo osigurao obuku mladih ljevičarskih kadrova u poljećima 1968-1973. Ppredavali su im sovjetski nastavnici iz Balašihe. Andrew, Christopher; Mitrokhin, Vasili. The Sword and the Shield: The Mitrokhin Archive and the Secret History of the KGB, Basic Books (2001).

– A po čemu bi Negri bio suspektan, a recimo, Heidegger ne bi?

I po čemu bi Denis Kuljiš mogao biti arbiter njihove vjerodostojnosti, umjesto da se barem malo pritaji? – veli – kao i obično – u komentaru na Fejsbuku Miroslav Ambruš-Kiš.

Međutim – tvrdi Goran Raguz – Negri je ubica i bitanga par exellance. Kada on traži smjenu Dr.Hasanbegovića, onda je to jasno o čemu se radi. Hvala Denis, umalo mi promaklo, te svojim riječima, na jeziku sličnomu koim se služe Novi list, Kuljiš i Ambruš Kiš, pod priručnim naslovčićem: ANTONIO NEGRI, DOBRI DUH HRVATSKE I BALKANSKE LJEVICE, eksplicira: – Antonio Negri, novi potpisnik još jedne naciboljševički bezuspješne peticije protiv dr.Hasanbegovića, je točno ono što je u suštini i danas hrvatska ljevica. Okorijeli staljinistititoisti i redom potencijalne ubice s uzorom na ovog beskurpuloznog bandita, pravomoćno osuđenog za samo nekoliko ubojstava. No malo stariji pamte, pamte olovna vremena koja su uz finansiranje i pomoć KGB a, UDB e i Stassija, trebala da sruše građansku Europu i od svakog grada u njoj naprave Noriljsk, Aušvic, Goli, Stolac ili Katyn. Svaki grad, svoj logor. I svoje polje gdje je … na grobovima trava uvijek zelenija… Antonio Negri je patološki ubica. Po definiciji, ubica koji ubija bez grižnje savjesti, misionarski, s jasnim ciljem i svojom ulogom u ostvarivanju. Ako isključimo psihički bolesne likove tipa Hanibala Lectora iz filma, ostaje nam golema masa stvarnih likova kojima je odstranjen svaki moral i osobna veza sa savješću. Svi su isti, isto pravljeni, po istom kalupu, od Feliksa Edmundoviča Djeržinskog, Jagode, Berije, Heidricha, Himlera, zapovijednika logora Noriljsk, Aušvic, Goli ili moj Stolac. Svuda je tu mentalno jedan Antonio Negri, samo manje ili više efikasan kod likvidacije svog neprijatelja, kako god mu ga ideologija definirala. On ubija jer je to povijesna nužnost, točno onako kako ju je Robespierre definirao kada je inaugurirao doktrinu “crvenog terora” i poslao Josepha Fouchéa da pokolje Lyon. Postavio je model ponašanja i za Lubjanku i njene podrume ili za Che Guevaru koji Titinim poklonom pištoljem TT ubija trudnicu metkom u potiljak ili kada Hoes (sic!) pred vratima Aušvica odvaja mog prijatelja da mu radi, a suprugu i djecu mu šalje u plinsku komoru. To je Antonio Negri, to je socijalistička ideja u praksi i to je potpisnik pisma u Liberationu kojim moralna savjest ljevice traži smjenu dr.Hasanbegovića?!… Za malu opasku, Liberation je osnovao Jean Paul Sartre, “obiteljskim” krugovima poznat po “anegdoti” iz 1942.g. kada je dobio posao profesora filozofije u gimnaziji od Židova koji je to jutro odveden od Višijevaca. Poznato je da nije bio gadljiv… Nije ni hrvatska ljevica. Ona i sada crveni teror i masovne ubice tumači historijskom nužnošću. Slažem se. Njena historijska nužnost je bitanga i ubica poput Negrija. I jedino njeno lice bez maske.

Dobri ljudi, koliko se ja kužim u te nesporazume – a kako vidimo, nije puno čim to dijelim s vama! – stanoviti genijalci iz “sve fašistiodnije Republike Hrvatske kako dugo toplo ljeto stiže”, koji su pokrenuli tzv. meždunarodnaju komunističkaju peticiju, propuštaju napomentu što je to Le Libération danas, koji tako hrabro na volej pruža tekstiće riječkom Novom listiću, barem kako to površno opisuje najnepouzdanija enciklopedija na svijetu, dakle, Wikipedija (barem za one koji znaju engleski, a gdje se najvjerojatnije ne ubrajaju mozgovi riječkoga Novoga lista): – Sixty-two employees (including 35 journalists, such as Antoine de Gaudemar, chief editor, Sorj Chalandon, who was awarded the Albert Londres Prize, both present since the 1973 creation of Libé, or Pierre Haski, deputy editor, present since 1981, were about to resign end of January 2007 (on a total of 276 employees). With the 55 others employees who left the newspaper end of 2005, this makes a total of about 150 persons who were dismissed since Rothschild’s entrance to the capital, not including tens of resignations (Florence Aubenas, Dominique Simonnot, Antoine de Baecque, Jean Hatzfeld). In May 2007, former Libération journalists, including Pierre Haski or Pascal Riché (Op-Ed editor of Libération) created the news website Rue 89. In 2014, the newspaper once again found itself in the news, following a public dispute between its journalists and shareholders over the future of the newspaper. In the face of falling circulation the latter had sought to re-invent the paper’s web site as a social network. The editor-in-chief Nicolas Demorand resigned over the row…

Dakle, stvari su tu, dobri ljudi, potpuno jasne: dr. Zlatko Hasanbegović još od svojega rođenja (1973.) žestoko neofašistički djeluje protiv Antonija Negrija, komunističkoga terorista i višestrukog ubojice iz Brigatta Rossa, a u svojim zrelijim godinama, počevši od 2007., s vrhuncem na DANAS, žestoko se okomio i na TRADICIONALNI Le Liberation…

Pa, naravno da da revolucionarna srpskohrvatska naprdna ljivica sve to kuži. Evi npr. ja, pa onda Darko Stazić (trenutno na Babinom kuku), pa moj prijatelj Viktor Ivančić, onda Stipe Mesić, pa Dragan Markovina, eto dobri ljudi – sve mi lipi i pametni čovici…

Mate Bašić

Zlatko Hasanbegović za Le Monde: Moram se suočiti sa stanjem svojevrsnog „kulturnog rata”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kuljiš se obrušio na Škoru: Nisam odavno u hrvatskoj politici vidio toliki nesrazmjer programa i osobe

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički izbori potkraj godine mogli bi biti najzanimljiviji do sada. Posebno se na političkoj sceni zahuktalo nakon objave kandidature pjevača Miroslava Škore. Nekoliko dana prije isto je učinio Zoran Milanović. Još se čeka odluka aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ove teme komentirao je politički komentator, novinar Denis Kuljiš.

– Mene dosta začudilo da je Škoro išao s tom platformom gdje je on zapravo prepisao kompletno ustavna rješenja 5. republike. Znači one ovlasti koje je dobio Charles de Gaulle kad je francuska vojska doslovce izvršila državni udar zbog situacije u Alžiru, 1958. godine.

– Ja ne vidim da je kod nas situacija takva da bi prvi mehanizirani gardijski zdrug došao tu na političku pozornicu i nametnuo taj tip predsjedničkih ovlasti koji zapravo dokida Republiku. 5. francuska republika nije demokratska republika u smislu parlamentarne demokracije. Tamo predsjednik imenuje premijera, parlament ima samo zakonodavnu moć, nema izvršnu.

– To je više nego predsjednički sustav. To je tip ovlasti koje nije imao Tuđman.

– Osnovno u tim ovlastima je da on supotpisuje zakone. To je imao drug Tito. On je supotpisivao svaki zakon koji je donosila savezna skupština. I imao je pravo izdavati svoje ukaze. Dobro to Škoro nije rekao, ali zapravo ove referendumske ovlasti su isto što i ukazi. Znači ako dovoljno skineš cenzus za održavanje referenduma onda možeš kupiti na bilo kojem pitanju 10 000 ljudi koji će potpisati bilo kakvu referendumsku inicicjativu, onda to daš na referendum na koji izađe 17 posto ljudi i onda ako je 50 posto ZA ti imaš zakonodavnu incijativu. Znači to je isto kao da izdaješ ukaze. To je sve skupa jedan monstruozni koncept stvaranja personalne vlasti u demokratskoj parlamentarnoj državi.

– To je zapravo i Josipovićev koncept i program koji je sad produbljen i radikaliziran.

– Mislim da u Hrvatskoj ne može pobijediti personalna diktatura, demokratsko parlamentrano uređenje. Mi smo imali predsjednički sustav koji je imao jedan oblik autoritarne vlasti sa svim ovlastima u rukama predsjednika Tuđmana, ali on je napravio tu državu, on je napravio te zakone. On je to sve sam složio kako je njemu pasalo. A onda poslije više nije bilo potrebe. Nije bilo rata, nije se pravila država od nule.

– Ja razumijem da je Tuđman to imao u ratu. Razumijem da je Charles de Gaulle to dobio isto u Alžirskom ratu, ali ne razumijem zašto bi pjevač iz Slavonije dobio takve ovlasti u miru. I to u Europi gdje dominira demokratski ustroj. Takav oblik personalizacije vlasti imate samo u Srbiji, Crnoj Gori, Republici Srpskoj. Ali kad gledate te likove koji imaju tamo tu vlast oni su izraz lokalne politike. I to su ljudi od 2 metra koji nemaju poziciju. Škoro se ne uklapa u taj opis.

– Ja nemam ništa protiv da on bude predsjednik, ali imam protiv da bude diktator.

– Koliko ja vidim predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije izašla s objavom kandidature. Ja ne vidim da ona izlazi. Valjda će izaći ali nigdje nisam vidio da je rekla da hoće. Očito je neki problem. Kad ona izađe onda ćemo moći pričati o izbornoj utakmici. Zasad imamo tri kandidata.

– Ne radi se o tome što želi HDZ i što želi Plenković. Pitanje je što ona želi.

– Ja nisam vidio ni jednu izjavu ili gestu koja bi upućivala na to da je ona u kampanji i da se sprema izaći na izbore.
– Mislim da ona ima jako dobru mogućnost nastupa na izborima i pobjede na njima, ako se drži dalje od politike. Da promovira ovaj svoj nastup simpatične žene, obitelj, opće vrijednosti, znači da se kloni politike.

– Milanović je u jednoj vrlo snažnoj poziciji jer cijelo lijevo građansko tijelo nema za koga glasati. On je populist.

– Kolakušić će bazirati kampanju na reviziji zakonodavstva i ovršnim zakonima. To je strahovito moćna platforma koja će mu donijeti znatan broj glasova.

– Ako Kolinda Grabar-Kitarović ide ona bi se trebala držati svog vlastitog biračkog tijela. Gospođe, razne žene. To je njezina primarna obiteljska publika. A Škorina su desničari. Njih nema puno. 15 posto svugdje u Europi, ne vidim da bi u Hrvatskoj bilo drugačije.

– Škoro je desničar s mekanim glasnom. Ne vidim kod njega velik politički potencijal i ne znam što su se svi odjednom za njega zapalili. Nisam davno u hrvatskoj politici vidio toliki nesrazmjer programa i osobe, tj. političke ideje koju iznosi iljudi koje mobilizira i onoga što on objektivno jest. Ja mislim da on nije nikakav ektremist, mislim da se s njim možeš sve dogovoriti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke – Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske.

Prije početka same sjednice Ivica Račan (SKH-SDP) predložio je amandman Vladimiru Šeksu, tada predsjedniku Ustavne komisije, a u kojemu je tražio da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom te da se pokrene postupak razdruživanja, ali i da se istovremeno pokrene postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika.

Vladimir Šeks amandman je odbio uz obrazloženje da nakon 70 godina Hrvatska definitivno izlazi iz Jugoslavije i da narod ne namjerava sada ponovno ulaziti u novu.

Nakon toga, zastupnici SDP-a demonstrativno napuštaju Sabor, a i onaj dio koji je ostao glasovao je većinski protiv nezavisnosti Republike Hrvatske.

Kada su odluke napokon usvojene, tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan uskliknuo je: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!”

Iz govora predsjednika Tuđmana:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari