Pratite nas

Satira

Živjela sloboda puštanja vjetrova u restoranima!

Objavljeno

na

CROPIX

Znam da sam uvijek kritizirao toaletni humor i fore o prdežu, ali evo mog skromnog doprinosa temi nad temama, piše Domagoj Pintarić:

Bio jednom jedan mladić koji je odrastao u lošim životnim uvjetima, u obitelji koja nije puno marila za njega te on nikada nije dobio pažnju i pozornost koju bi dijete trebalo imati. Dok je odrastao bio je zbunjen, otuđen i često u sukobu s osjećajima, mislima i željama. Razvijao je inat i odbojnost prema svemu što je njegova obitelj predstavljala, ali u isto vrijeme nije dobro vidio sve one mane koje su to uzrokovale pa je često u toj disfunkcionalnoj obitelji vidio normalnu obitelj što ona nikako nije bila.

Tako je mladić razvio odbojnost prema normalnome na temelju mržnje prema svojoj nenormalnoj obitelji. Jednog dana mladić je sjedio u kazalištu i dok su svi u tišini gledali predstavu on je osjetio potrebu pustiti vjetar. Imao je problema s probavom i nadutosti te je često puštao vjetrove, ali uglavnom u privatnosti ili negdje udaljen od drugih ljudi. Sada je osjetio da bi mogao pustiti vjetar među svim ovim ljudima koji su ga podsjetili na njegovu obitelj. Pustio je glasan vjetar strašnog smrada među ljudima koji su gledali predstavu. Rekao je da je to prirodno i da je to dio njegovog identiteta te da oni kojima to smeta diskriminiraju ljude s nadutošću. Gledatelji su ga upozorili da to više ne radi, međutim, on je to ponovio, ovaj put još glasnije i s više prkosa. Gledatelji su pozvali redara koji je mladića udaljio iz kazališta.

Mladić se ponašao kao da je on povrijeđen i uvrijeđen te je tvrdio da je to biološki prihvatljivo, normalno ponašanje i njegovo ljudsko pravo. Drugi dan je organizirao prosvjed ispred kazališta na kojeg je pozvao sve koji se ne osjećaju dobrodošlima u kazalište jer ono krši ljudska prava i potiče fašizam. Odazvalo se nekoliko studenata humanističkih znanosti koji su došli pružiti podršku u ime svih studenata kluba filozofskog fakulteta gdje su sinoć uz pivo raspravili kako u kazalištu svatko ima ljudsko pravo ispoljavati svoje prirodne potrebe te da je ograničavanje istih fašizam. Došlo je i par feministica koje uz puštanje vjetrova traže veća sjedala jer su debele i ne žele smršaviti nego se trpaju smećem i onda traže da se svijet prilagodi njihovoj debljini. Došle su i neke lezbijke koje tvrde da je zabrana puštanja vjetrova klasični simbol muškog patrijarhalnog društva koje tlači žene i prima veću plaću samo zato jer rade dulje radno vrijeme i teže poslove od žena. Na prosvjedu su istaknule da nogometaši dobivaju veće premije od nogometašica te da je ženski nogomet jednako atraktivan i dobar bez obzira na to što je u Švedskoj momčad petnaestogodišnjaka pobijedila žensku nacionalnu momčad. Došlo je i par antifa pankera koji u puštanju vjetrova ne vide ništa problematično. Našla se i grupica bio eko vegan grlitelja stabala koji tvrde da je puštanje vjetrova prirodnije od zadržavanja vjetrova i da zapravo ovi koji ne puštaju vjetrove u kazalištu nisu normalni.

Prvi prosvjed rastjerala je policija, pridobio je malo pozornosti, a liječnička udruga je stanje neprestane nadutosti i puštanje vjetrova u javnosti nazvala bolesti, poremećajem i željom za pozornosti, uglavnom roditelja kojima se mladić neizravno svetio. Mladić nije odustao. Organizirao je drugi prosvjed, ovaj put je u pomoć pozvao te se poistovjetio sa svim diskriminiranim skupinama poput migranata koji čine značajan postotak stanovništva te je pretjerao s brojkama rekavši da ljudi koji puštaju vjetrove u javnosti ima 10%, a da je svatko od ljudi skriveni puštač vjetrova koji zbog osude javnosti nije to spreman raditi javno. Rekao je da su najveći vjetrofobi oni koji vole puštanje vjetrova, ali prema van glume da im je to odvratno.

Na ovaj prosvjed došlo je pet puta više ljudi nego na prvi jer su u prosvjedu za puštanje vjetrova u kazalištu prepoznali izvornu borbu protiv fašizma, netko je na poziv nadopisao da je i Hitler progonio ljude koji su prdili u kazalištu i da je prdenje u kazalištu odraz najveće slobode koju je ljudsko biće ikada spoznalo. Nadopisali su nekoliko citata od velikih umova o tome kako je braniti puštanje vjetrova jednako zatvoru ili kako je puštati vjetrove u kazalištu poput vjetra slobode koji pred sobom nosi sve zidove i okove ljudskog roda. Na ovome prosvjedu pronašli su se i oni koji nisu dobro pročitali o čemu se radi, ali osjetili su potrebu boriti se protiv omraženog fašizma, protiv kršćansko-tradicijske kulture koja ljudima nameće patnju i zadržavanje prirodnih procesa u crijevima.

Opet su došle feministice koje tvrde da je zabrana prdenja u kazalištu jednaka zabrani prava na glas žena te su tražile mogućnost da ubiju trogodišnje dijete ako su zakasnile s pobačajem ili ako odluče da je taj odnos prije 3 godine i 9 mjeseci ipak bio silovanje jer im se frajer više ne sviđa i napisao je na fejsu da je Trump ok. Došao je predstavnik gradonačelnika koji je poručio da će uvažiti sva prava svih manjina i skupina u gradu te da će ozbiljno porazgovarati s upravom kazališta koje je na gradskom budžetu i koje ne smije diskriminirati nikog od svojih građana. Istaknuo je da će sve feministice koje ipak zadrže dijete od tri godine dobiti dodatne poticaje za dijete jer ih ipak nisu ubile, a gradonačelnik podržava prava svih manjina iako žene čine više od 50% populacije i zapravo su jedina stabilna većina. Ovaj put policija je napravila kordon između prosvjednika i posjetitelja kazališta koji ne vole puštanje vjetrova za vrijeme predstave.

Na vijestima svih televizijskih kuća i svih portala koji svi zapravo pripadaju istoj vlasničkoj strukturi su zauzeli stav da je to normalan razvoj civiliziranog društva i da nitko nema pravo ograničavati slobodu naših manjina, u ovom slučaju probavne manjine koja se identificira kao puštači vjetrova u kazalištu za vrijeme predstave. Prikazane su žene i djeca na strani prosvjednika i debeli stari muškarci koji im prijete na strani posjetitelja kazališta. Također je na vijestima objavljeno da pjevač koji nastupa u predstavi i koji pjeva o oslobođenju zemlje od napadača više to ne smije pjevati jer napadači su poznati po puštanju vjetrova i s obzirom na to da je puštanje vjetrova osjetljiva tema predlaže se da taj pjevač više ne nastupa u kazalištu da se ne bi uvrijedili napadači i oni koji inače puštaju vjetrove. Nakon nekoliko televizijskih debata, znanstvenih članaka u kojima samoprozvani znanstvenici izvrću znanstvene činjenice oko puštanja vjetrova u novinama naklonjenim puštanju vjetrova i nakon biltena o svim mjestima i ljudima koji su protiv puštanja vjetrova, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice i Sabora organizirana je parada puštanja vjetrova. Pozvani su svi koji vole puštati vjetrove da izađu ponosno na ulicu i bez imalo srama puštaju vjetrove.

Dolazile su obitelji s djecom koju su nagovarale da puštaju vjetrove jer je to prirodno i bolje od zadržavanja vjetrova. Prolaznici su pljeskali od sreće i ponose jer i oni znaju nekog tko pušta vjetrove. Cijeli centar grada to popodne zaudarao je nesnosno i odjekivao prdežima. Bio je to zvuk liberalno-progresivnih truba slobode. Odnosno guzova. Cijeli taj tjedan su se na svim medijima izmjenjivali književnici, glumci i pjevači koji su pružali podršku puštačima vjetrova i priznali da su i sami ponekad pustili vjetar. Neki su zahtijevali više puštanja vjetrova na televiziji kako bi puštanje vjetrova bilo jednako zastupljeno kao i nepuštanje vjetrova. Netko je rekao da je nedopustivo da na televiziji nedjeljom ide misa za one koji ne mogu ići do crkve, a nema puštanja vjetrova. Ponesena i razdragana jedna bivša starleta pozvala je sve dobre ljude da u ime pravde i civilizacijskog napretka bojkotiraju kazalište koje brani prirodne probavne procese. Rekla je da su još u staroj Grčkoj prdenjem dokazali da je Zemlja kugla, da su u srednjem vijeku spalili bar dvije milijarde jadnih ljudi koje su nepravedno optužili da su prdili u kazalištu i da je vrijeme da svi slobodno prdimo u gdje želimo. Objavila je i tri svoje golišave fotke u nadi da će ju netko poželjeti jer su je odbacili svi prijašnji sponzori i sad se prostituira za 40 eura na kamionskom stajalištu u sjevernoj Sloveniji jer tamo prolazi puno Turaka koji i traže ženu koja liči na muškarca.

Nakon bojkota kazališta gradonačelnik je pod pritiskom nacionalnih manjina koje su se žalile da se novac bez veze baca na nacionalnu kulturu kad se može dati njima koju su sve same ne za naciju i kulturu, a njihovih par desetaka milijuna kuna nije dovoljno za sve njihove apetite. Poručio je kazalištu da ako ne uvedu mjesta za slobodno puštanje vjetrova da im neće odobriti sredstva za iduću godinu. Također su primili i nekoliko prijetnji bombama i ravnatelj kazališta je na kućnu adresu dobio kuvertu s prahom koji je bio samo opomena ako ne prostane promicati fašizam da će sljedeći put biti pravi prah adresiran na njegovo dijete. Kazalište nije imalo izbora već se javno ispričalo za nepravdu nanesenu mladiću koji je puštao vjetrove u kazalištu, otpustili su redara koji ga je izveo van i rekli su da su svi koji žele puštati vjetrove dobrodošli u njihovo kazalište te da će u svaku predstavu uvesti bar jednog, a ponekad i dva lika koja puštaju vjetrove. Medicinska udruga odbacila je prethodnu dijagnozu da je riječ o poremećaju i bolesti te je proglasila stanje nadutosti prosvijećenim stanjem, a puštanje vjetrova prirodnim i poželjnim te su preporučili veću količinu mahunarki u vrtićima kako bi se djeca sama mogla odlučiti žele li puštati vjetrove u javnosti.

Na televiziji su voditelji taj dan od sreće i iz poštovanja puštali vjetrove u vijestima, a ljudi na ulicama su u anketama govorili da će i oni češće puštati vjetrove jer je to moderno, prirodno, poželjno, zdravo i progresivno. Feministice su poručile da bi u Saboru trebalo sjediti bar 80% žena jer ih sad ima 40% i da su svi koji su protiv pozitivne diskriminacije diskriminatorni. Kazalište je tu večer bilo prepuno, svi su došli proslaviti jednu od najvećih pobjeda ljudskih prava nad nepravdom i zatucanom katolibanskom tradicijom. Već prije predstave nekoliko ljudi je ustalo i pustilo vjetar. Bili su popraćeni pljeskom i glasnim odobravanjem. Netko je rekao da je ovo praznik slobode. Onda je počela predstava gdje je jednoj osobi pobjeglo malo kakice uz prdež pa je doprinijelo malo jačim smradom, ali svejedno su pljeskali i govorili da je to normalno, feministice su izbacile postotke kako je među spolovima više zlostavljano žena od muškaraca, ali su izostavile muške zatvore jer im se ne poklapaju sa statistikom. Osoba s kakicom u gaćama je nastavila ponosno sjediti uz podršku drugih, neki su zaplakali od dirljivog prizora.

Odjednom su svi htjeli sudjelovati i mnogi su puštali vjetrove. Jedna glumica iz predstave, poznata po svojoj empatiji u više je navrata glasno pustila vjetar uz ovacije oduševljene publike. Nekoliko onih koji su se neuspješno pretvarali da su prosvijećeni, a zapravo nisu bili izašli su van. Kao i uvijek fašistička propaganda opravdala je to nesnosnim smradom i time da se od glasnih prdeža nije čula predstava te da je sve odvratno i vulgarno pa da to više nije kazalište. Liberalni mediji prikazali su samo slike nasmijanih i sretnih ljudi, žena i djece koje prde. Nisu prikazali nekoliko pervertita i trolova koji su došli uživati u prdenju, a ne u predstavi.

Na drugoj predstavi bilo je još više takvih, a manje onih koji su tu zbog predstave. Prdenje je postajalo sve glasnije, a smrad jači. Treći put gotovo da nitko nije gledao predstavu, usred predstave feministice su ustale, skinule se te počele slaviti menstruaciju i slobodno krvarenje u kazalištu. Predstava je prekinuta. Zbog negodovanja liberalne javnosti skinuta je s programa te je umjesto nje u program uvedena predstava u kojoj ima puno puštanja vjetrova. Uskoro su zamijenjene i druge predstave, a publika koja je do tada dolazila u kazalište proglašena je elitom i lažnom kulturnom publikom koja je uživala u naslađivanju nad diskriminacijom potlačenih puštača vjetrova.

Uskoro su svi puštači vjetrova čiji se pokret rapidno proširio dolazili u kazalište prakticirati svoja novoostvarena prava i slobodu.

Uskoro su dolazili samo puštači vjetrova i tek pokoji radoznali turist koji bi htio vidjeti kako izgleda sloboda puštanja vjetrova, bilo je i nešto pervertita. Uskoro su bili samo puštači vjetrova kojima više nije bilo zabavno. Kazalište je užasno zaudaralo, sjedala su bila puna mrlja od nekontrolirane kakice, predstave su bile plitke, glupe i sve se vrtilo oko prdeža. Mladić s početka priče koji se osjećao kao da je pobijedio svijet, kao da je oslobodio sve one potlačene mase, diskriminirane prdače u ormarima nije bio zadovoljan. Kao da pozornost koju je dobivao nije više dovoljna, postali su obični. Sad svi prde u kazalištu i to više nije nešto čime se može dokazivati i svetiti svojim roditeljima.

Potišten i tužan krenuo je kući. Hodao je ulicama kao da ide na vlastito smaknuće, u njegovom životu više nije bilo cilja, nije bilo smisla. Kome će i kako dokazivati?!? Što da radi?!? Tada, kao svjetlo na kraju tunela ispred njega našao se restoran. Kroz izlog vidio je ljude kako sjede i jedu, slave neke prigode ili izvode voljene na večeru.

Vidio je fašistički dvospolni par kako romantično uživaju u seksualnoj dominaciji nad pan-trans-aero-ultra-fugo-mugo-cugo-seksualcima. Njegovim mukama došao je kraj. Život mu ima novi cilj, a društvo još jedan kolektivni civilizacijski ispit pred sobom. Živjela sloboda puštanja vjetrova u restoranima!

Domagoj Pintarić

Napomena: tekst je satiričnog karaktera

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Motociklist koji se identificira kao biciklist postavio svjetski rekord

Objavljeno

na

Objavio

NEW YORK — U inspirirajućoj priči iz svijeta profesionalnog biciklizma, motociklist koji se identificira kao biciklist rasturio je konkurenciju regularnih biciklista, postavljajući nevjerojatni svjetski rekord.

Profesionalnom trkaču motocikla, Juddu E. Banneru, hrabrom trans-voznom vozaču, dozvoljen je nastup na utrci nakon što je organizatorima natjecanja rekao da se oduvijek osjećao kao biciklist u tijelu motociklista.

“Pogledajte, moje prijevozno sredstvo ima upravljač, dva kotača i sjedalo”, rekao je novinarima prije nego je prihvatio trofej za svoj nevjerojatan rezultat u utrci na kronometar. “Samo zato što imam malo dodatne opreme, poput 1170 kubičnog, dvocilindarskog motora s 110 konjskih snaga, ne znači da ovdje imam bilo kakvu inherentnu prednost.”

Banner je također rekao da je ispisao riječ “HUFFY” na boku svog motocikla, kamo bi osigurao da nema nikakvu osobitu prednost u odnosu na bajkove koji su izašli iz tvornice kao bicikli.

Neki kritičari su izjavili da bi morao maknuti motor kako bi natjecanje učinio pravednijim, ali on ih je brzo prozvao bigotima da bi im odmah nakon toga bio zabranjen nastup na profesionalnim biciklističkim utrkama.

 

The Babylon Bee je satirična evanđeosko kršćanska web stranica. Tekst je satiričnog karaktera

Konzerva.hr/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Poslijepodne jednoga klauna

Objavljeno

na

Objavio

Monokatastrofa

KLAUN ZOKA, propalica od 52 godine

Sto mikrofona ispred njega, blicaju foto-aparati, naguravaju se novinarčići, a iza leđa Klauna Zoke gužva u prometu… prolaze migranti sa Bliskog istoka i kad vide kamere mašu rukama…

KLAUN ZOKA: Da, ja kao predsjednik republike ne ću moći utjecati, ali ću moći govoriti i to puno izravnije nego sam nekad morao, jer sam morao voditi računa da neke ljude ne povrijedim, koji nisu glasali za mene, ali koliko god ja šutio oni me mrze. E, pa sad ćemo drugčije! MORA SE POŠTOVATI ZAKON, NE NAROD!

Opet se borimo da Hrvatska bude normalna zemlja i da nešto što je nenormalno istisnemo. Istina je da u zadnje dvije-tri godine ima pomaka, proračun je stabilan, ali imamo dojam da nas obavija tamni crni dim. To ćemo rastjerati i to na način da nitko neće patiti i krvariti zbog toga. Borit ćemo se za modernu i otvorenu Hrvatsku, za Hrvatsku u kojoj je različitost prednost. MORA SE POŠTOVATI ZAKON, NE NAROD!

Vozili smo autocestom i zaustavila nas je policija kada smo dolazili u Rijeku. Oni su radili svoj posao, a ja kažem: A da pitamo narod što misli. Da napravimo anketu, fućkaš ono što piše u zakonu. Tako izgleda Hrvatska Kolinde Grabar-Kitarović. A uopće nas nisu zaustavili zbog brze vožnje jer nismo ni vozili brzo, zaustavili su nas jer im je izgledalo da u autu sjede sumnjivi ljudi. Riječ je o policiji kojoj je posao borba protiv krijumčarenja ljudima. Zakon nije algoritam, formula ni linerana jednadžba, prisutan je uvijek ljudski faktor. Ali pitati narod može biti i poziv na linč, kršenje zakona, to ozbiljna, obrazovana osoba i pri tome predsjednica Republike ne smije ni pomisliti, a kamoli reći. MORA SE POŠTOVATI ZAKON, NE NAROD!

Treba nam građanski odgoj da bi se učilo o dužnostima i pravima i što predsjednik ne smije reći jer ga djeca slušaju. Imamo posla s ljudima koji su bez karaktera za javni posao i smatraju da mogu lagati cijelo vrijeme. Danas se laže s najmanje odgovornosti i u zadnjih 50 godina se nikada nije više lagalo i nikada se lakše preko toga nije prelazilo. Ovo je postalo kultura laži, kultura brzo probavljene vrlo često lažne informacije. Protiv toga ću se boriti svojim primjerom i neću se dopasti svima. Ali ne mogu podilaziti svima, ne mogu otići u Argentinu i govoriti jedno, u Zagrebu drugo, u Zagorju treće pri tome izmišljati i vrlo često i lagati. MORA SE POŠTOVATI ZAKON, NE NAROD!

Pozivam još jednom aktualnu hrvatsku predsjednicu na debatu prije službenog početka kampanje za predsjedničke izbore kako bi građani mogli čuti izravno kandidate. Iako nismo zemlja s predsjedničkim sustavom kao Amerika, i te kako trebamo koristiti debate. To odgovara hrvatskim građanima da vide s kim imaju posla. Zato pozivam još jednom predsjednicu da se nađemo i debatiramo. Da se ne bi opet dogodilo da je nisu dobro razumjeli. Pa je morala objašnjavati izjavu kako misli da bi pravosuđe prije svega trebalo slušati narod. MORA SE POŠTOVATI ZAKON, NE NAROD!

Iako je maknula bistu Josipa Broza Tita, duh komunizma iz nje kulja i dimi. Tako nešto ne možeš izjaviti, osim ako nisi bio Titov pionir. To nije pametno, to nije dobro. MORA SE POŠTOVATI ZAKON, NE NAROD!

Govoriti ljudima stvari za koje unaprijed znam da ne mogu ostvariti. Ljudi su na to osjetljivi i nisu imali plaće pomoćnika tajnika u NATO-u, ambasadora u Washingtonu, ljudi žive od pet-šest tisuća kuna. I kada im obećavate plaću kao u Švicarskoj ljudi su bijesni i zato odlaze. Kada budem predsjednik, ljudi će u Irsku ići na izlet, a ne u nekakvu vlažnu sobu za 800 eura mjesečno da bi zaradili 200 eura više nego u Hrvatskoj. Na tome ću raditi, a hoću li uspjeti, ne znam. Ali MORA SE POŠTOVATI ZAKON, NE NAROD!

Do daljnjih sero-bisera Klauna Zoke… vjerojatno nećemo predugo čekati!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari