Pratite nas

Reagiranja

Živjeli su i umrli za Hrvatsku!

Objavljeno

na

Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES), ustanovljeno inicijativom i u okviru Hrvatskog žrtvoslovnog društva (HŽD) 2014. godine, smatra se pozvanim otvoreno, javno i bez rezerve podržati miran prosvjed najavljen za 13. listopada 2018. godine u Vukovaru, na inicijativu gradonačelnika Vukovara gospodina Ivana Penave i brojnih braniteljskih udruga Vukovara i Hrvatske, zbog inertnosti državnih vlasti koje 27 godina nakon počinjenja najstrašnijih zločina u Vukovaru i drugdje nisu učinile gotovo ništa da bi se pronašli i osudili svi zločinci.

Mirni prosvjed pretvara se u Vukovarsku oluju, jer Vukovar je središnja točka Hrvatske, esencija svake hrvatske politike. Tisuće branitelja i civila umrlo je za Hrvatsku, odlučni ne predati grad, ne pristati na ponuđeni odlazak, s porukom „Sve ćemo izdržati, na sve smo spremni kako bi Hrvatskoj dali vrijeme da se naoruža“. Vukovarska, dakle hrvatska istina koju svjedoče mnogobrojni živi i mrtvi svjedoci, zauvijek je upisana u povijest čovječanstva.

Četništvo koje nas podmuklo napada, u baroknom dragulju slavonske ravnice, – podivljalo je do krajnjih granica. Upravo u Vukovaru, u kojem Slobina vojska „traži salate dok kolju Hrvate.“ Četnički vojvoda, zastupnik u srpskom parlamentu Vojislav Šešelj, osuđenik za ratne zločine od Haaškog suda, izjavljuje u travnju ove godine, za srpski Alo: Ponosan na svoje ratne zločine. Veoma sam ponosan i spreman sam ih ponoviti i to u više navrata!“ Njegovo se četništvo u Srbiji legalizira. Polazište im je u Memorandumima Srpske akademije i blagoslovu Srpske pravoslavne crkve. Naša prijateljica Margareth Thatcher je izjavila: “Savršeni zločin? Ne znate što je to, niste bili u Vukovaru“ Četništvo je čisti fašizam 21. stoljeća, sotonski,, ubojiti, predatorski.

Danas, 2018. godine Vukovar ponovno podmeće leđa i na stol postavlja pitanje opstanka države. Najviša državna vlast vrši nedopustiv pritisak i prijeti Vukovaru jer hoće progovoriti o svojoj istini i traži svoja prava.

Propusti organa gonjenja, posebno policije, državnog odvjetništva i sudova tako su teški da se radi o zataškavanju, prikrivanju, neobaziranju na postojanje dokaza o zločinima. Postojale su žrtve, one ubijene i one žive, koje su preživjele zločin. Postojali su svjedoci i materijalni dokazi o žrtvama i u mnogo slučajeva o zločincima, počiniteljima zločina.

Nakon izvršenih najtežih zločina u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Baćinu i drugdje, predsjednik Republike, Hrvatski državni Sabor, tadašnji ministar vanjskih poslova, najavili su da će zločinci biti kažnjeni, pred domaćim ili stranim sudovima.

U vremenu od 1992. do 1998., Hrvatsko žrtvoslovno društvo održavalo je Tribine SVJEDOČANSTVA RATA, na kojima su iznošeni dokazi o izvršenim ratnim zločinima. Od 1998. održavaju se kongresi, pa je tako 2001. godine u Vukovaru održan Drugi hrvatski žrtvoslovni kongres o čemu je objavljen Zbornik radova pod naslovom VUKOVAR – NAJDUBLJA HRVATSKA RANA.

Godine 2014. Međunarodni sud pravde, glavni sudski organ UN, presudio je na tužbu Hrvatske protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) da su u agresiji Srbije i Crne Gore na Hrvatsku izvršeni brojni ratni zločini, zločini protiv čovječnost, a da je bilo i elemenata genocida.

Hrvatsko nacionalno etičko sudište održalo je svoju prvu radnu sjednicu u Pastoralnom centru Sveti Bono u Vukovaru, na kojoj su donesene prve etičke optužbe, između ostalih, protiv Milorada Pupovca. Kasnije je u Vukovaru donesena etička osuda protiv Vojislava Stanimirovića, ratnog gradonačelnika razorenog Vukovara, za kojeg je ratna Vukovarska bolnica bila „ustaško gnijezdo“.

Možemo zaključiti: postojali su zločini, zločinci su tada pa sve do danas slobodni – više od 2000 utvrđenih zločinaca, abolicijom je sveden na 20, kao da je sve zločine u Vukovaru i drugdje u Hrvatskoj počinila tek četa četnika. Nije bilo političke volje da se izvrši kazneni progon. Ni jedna vlada od 2000. godine nije pokrenula kaznene postupke. Posebno su pogubne koalicijske vlade koje, pod utjecajem Pupovca, onemogućava kaznena gonjenja četnika. Umjesto da se u slučaju Kajkić smjeni Srbina, zamjenika vukovarskog župana, otkazuje se radni odnos čovjeku koji je istražujući zločin na Ovčari, otkrio i odgovornost vukovarskoga Srbina za zločin na Ovčari.

Mi na ovome prosvjedu u mučeničkom Vukovaru tražimo od hrvatskih vlasti:

  1. Da se pokrene kazneni postupak protiv svih za koje postoji osnovana sumnja da su izvršili ratni zločin:
  2. Da se preispita Zakon o aboliciji i njegovu primjenu za one za koje postoji osnovana sumnja da su počinili ratni zločin;
  3. Da se preispita postupanja i odgovornost odgovornih osoba u policiji i državnom odvjetništvu za slučajeve da su namjerno izbjegavali, prikrivali ili usporavali kazneni postupak u slučajevima ratnih zločina;
  4. Da se oteža put Srbije prema EU dok ne otkrije gdje su zemni ostatci naših najmilijih;
  5. Da se od Srbije zahtjeva povratak hrvatskog teritorija Ade na Dunavu, a od Crne Gore povrat Prevlake pod suverenitet Hrvatske
  6. Da se od Srbije i Crne Gore zatraži naknadu ratne štete;
  7. Izražavamo posebnu zahvalnost i poštovanje prema doprinosu onih Srba koji su se borili u Domovinskom ratu u obrani hrvatske domovine poput Predraga Peđe Mišića, počasnog člana Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta.

Nevenka Nekić – Povodom prosvjeda u Vukovaru

Opet smo sami u nastojanju da sačuvamo ovo zemaljsko prostranstvo koje smo duboko orali stoljećima i zasijali kostima naših mrtvih predaka. Tri su rata u dvadesetom stoljeću vođena uvijek protiv istoga neprijatelja! Nikada nismo našli posmrtne ostatke u cijelosti ni iz jednoga! Posljednji Domovinski obrambeni rat odnio je više tisuća do sada skrivenih tijela naših milih s kojima smo zajedno živjeli, zajedno patili i koji leže zatrpani našom pa i neprijateljskom zemljom. To je naša tuga i smisao naše potrage za njihovim posmrtnim ostatcima, to nam nalaže Nebo izemlja po kojoj treba tiho i pažljivo koračati jer oni su tu negdje: u polju iza Ovčare, iza Bajera, iza Veleprometa, u dubini nove tržnice u ovom gradu pakla i slave, u Vukovaru gdje rane nisu zaliječene.

U rane se dodaju sol i otrovi nemara i podlosti onih s naše hrvatske strane, a isto tako i istih zločinaca koji su tu negdje i naslađuju se našim sjećanjima u kojima umiremo svaki dan za jedan san o plemenitoj i pravednoj i pravnoj hrvatskoj državi. U nama ječe posljednji glasovi naših mladića, djevojaka , starica i staraca, u njima je plač pet stotina djece koji traže svoje nestale roditelje.

Tražimo kosti naših dragih

Ništa ne tražimo što nam ne pripada: tražimo kosti naših dragih koje se za čudo Božje otkrivaju na poljima oko Vukovara, ali se odmah i zataje jer sudionicima zločina to smeta. Naši organi u RH uhitili su junake i čak ubili neke heroje Domovinskoga rata; na sebe su digli ruku preko tri tisuće branitelja; ni jedan od njih nije podigao ruku na zločince koji se šetaju oko nas ili sjede na visokim stolicama; dozvolili smo da se smrtonosna i krvava zvijezda bani poljima i stratištima hrvatske domovine u ime propaloga totalitarnoga komunističkoga režima; nismo zatražili ratnu odštetu od RS iako imamo pravo na nju.

Mi smo u Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu legalisti, protivnici smo svakoga nasilja, a posebno poštujemo doprinos onih Srba koji su se borili u Domovinskom ratu u obrani hrvatske domovine poput Peđe Mišića, našega počasnoga člana, vašega sugrađanina. Mi ne želimo nikakvim metodama rušiti legalno izabranu hrvatsku vlast koja će na izborima pred svojim narodom dobiti ili izgubiti vjerodostojnost.

Možemo ponoviti riječi koje je izrekao veliki hrvatski književnik Vlado Gotovac davne 1991. godine: „ Ja vas volim i ja se vama ponosim!I kad bih morao birati hoću li s vama umrijeti ili s generalskim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Ne želim umrijeti od srama.I mi Hrvati kad bi nam uzeli ovo dostojanstvo, kad bi nam uzeli ovu ljubav, i mi bismo umirali od srama! A oni- ta strašila- nemaju od čega umrijeti, jer nemaju ni dostojanstva, ni ljubavi i ne mogu imati srama! Smrt je već u njima.!“

Nevenka Nekić/HKV/Kamenjar

Što vi mislite o ovoj temi?

Reagiranja

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi: NE novom četnikovanju

Objavljeno

na

Objavio

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi poziva sve časne djelatnike hrvatskog pravosuđa, kao i one u izvršnoj vlasti da pasivno ne promatraju već jasno izreknu NE novom četnikovanju kojim se u maniri specijalnog rata svakodnevno napada Hrvatska.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske donio je presudu koju je potpisao predsjednik vijeća Siniša Senjanović u kojoj je potvrdio odluku Prekršajnog suda u Splitu – Stalna služba u Makarskoj koja je glazbenika Marija Rosu proglasila krivim i osudila na novčanu kaznu jer je pjevao pjesmu iz Domovinskog rata “Bojna Čavoglave” autora hrvatskog branitelja i glazbenika Marka Perkovića Thompsona.

Obrazloženje te presude je, citiramo: “Pozdrav u oblicima „za dom“ i „za dom spremni“, bez obzira na izvorno hrvatsko književno i poetsko značenje te kompleksnost i višeznačje korištenja tog izraza u različitim hrvatskim povijesnim vremenima, korišten je i kao službeni pozdrav ustaškog pokreta Nezavisne Države Hrvatske koji je nastao od fašizma i koji je utemeljen na rasizmu i time simbolizira mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog ili etničkog identiteta. Bez obzira na žalbene navode da je otpjevao pjesmu na način kako je ista objavljena u izvornom tekstu pjesme „Bojna Čavoglave“ i koja je objavljena u Službi zaštite autorskih muzičkih prava Hrvatskog društva skladatelja, okrivljenik je mogao i trebao biti svjestan mogućeg negativnog utjecaja izvikivanja ovog izraza i trebao se suzdržati od takvog ponašanja. Činjenica da je navedeni pozdrav dio autorskog umjetničkog djela ne mijenja činjenicu da simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, te da je protivan odredbi članka 39. Ustava Republike Hrvatske.”

Ovu presudu doživljavamo kao napad ne samo na pjesmu “Bojna Čavoglave” i njenog autora Marka Perkovića Thompsona nego na sve hrvatske branitelje. Ova presuda nam po uzoru na političke govore iz susjedne agresorske Srbije želi poručiti da smo mi koji smo krvarili u Domovinskom ratu i koji slavimo svoje pobjede pjesmama iz Domovinskog rata, u stvari fašisti, rasisti te da tim pjesmama izražavamo mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog ili etničkog identiteta.

Pjesma „Bojna Čavoglave“ nastala je na samom početku Domovinskog rata i postala njegov simbol. Bila je motivator i poticaj svakom branitelju da izdrži u borbi.

Pjesma ne govori o ustašama ni o 2. svjetskom ratu već o Domovinskom ratu u kojem smo se borili i uspjeli smo osloboditi sva okupirana područja i omogućiti svim državljanima Lijepe naše da se vrate svojim domovima. Ta pjesma može povrijediti jedino one koji su nas okupirali 1991. godine kao i njihove sluge i njihove simpatizere.

Nama, hrvatskim braniteljima ovakvim presudama i neprekidnim tendencioznim povezivanjem simbola Domovinskog rata s onima 2. sv. rata stvaraju, blago rečeno – nemir, neraspoloženje i uznemirenost. Ovakvim političkim presudama krše se zakoni Republike Hrvatske, u prvom redu “Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata” gdje jasno stoji kako su hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a). Svi znamo, a i oni koji presuđuju znaju koji su pozdravi HOS-a iz Domovinskog rata i da u njihovim zakonitim obilježjima stoji “za dom spremni”. .

Ovom presudom se u cijelosti krši i Deklaracija o Domovinskom ratu koja obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske da su dužni štititi moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske, štititi čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.

Marko Perković Thompson nije samo sudjelovao kao vojnik u Domovinskom ratu, veće je obrani Domovine pridonio i sa svojom pjesmom “Bojna Čavoglave“.

Čisto je licemjerje donijeti zakone i deklaracije, odavati priznanja i držati prigodničarske hvalospjeve braniteljima, a braniti nam pozdrave, obilježja i pjesme. To nije samo protivno zakonu već i zdravom razumu.

Mi, hrvatski branitelji, pozivamo hrvatske glazbenike da i dalje pjevaju pjesme koje su nama dale snage u Domovinskom ratu da Hrvatsku oslobodimo od srpsko-četničkog okupatora i bez obzira na to što su njihovi slugani još aktivni, mi im nećemo dozvoliti da nas omalovažavaju i zabranjuju ono što nas je u pozitivnom smislu vodilo u Domovinskom ratu.

Pozivamo sve časne djelatnike hrvatskog pravosuđa, kao i one u izvršnoj vlasti da pasivno ne promatraju već jasno izreknu NE novom četnikovanju kojim se u maniri specijalnog rata svakodnevno napada Hrvatska.

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi
Predsjednik
Krešimir Maretić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Braniteljske udruge: Nećemo dopustiti da se hrvatski grb zbog različite boje prvog polja sotonizira

Objavljeno

na

Objavio

„USTAŠKA TROBOJNICA CIJELOG DANA ‘ŠETA’ PO SPLITSKOJ ULICI“, „Ilegalna trobojnica stoji na ogradi dječjeg igrališta u Splitu; Stanari se pitaju gdje je policija…“, samo su neki od bombastičnih i netočnih medijskih napisa kojima smo svjedočili od jučerašnjeg dana. Osim što su naslovi članka u potpunosti činjenično netočni, njihov sadržaj je zlonamjeran i koristi stvaranju dodatnih podjela u hrvatskome društvu.

Koja zastava je osvanula na splitskim Gripama? Osvanula je mala zastava s hrvatskim grbom koji ima prvo polje bijele boje, ista ona koju je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman 1990. godine, nakon prvih višestranačkih i demokratskih izbora, ponosno podignuo pred prvim hrvatskim redarstvenicima koji su svoju prisegu vjernosti hrvatskoj domovini upravo polagali, također s istim takvim grbom na kapi. S istim onim grbom kojeg je predsjednik Tuđman 1990. godine nosio na svojoj lenti. S istim onim grbom koji se nalazio u službenoj upotrebi 1990. godine nakon prvih izbora, a brojni naši suborci su s tim grbom na kapi dali svoje živote u Domovinskom ratu.

Danas, skoro tri desetljeća nakon prvih višestranačkih izborima nailazimo na jedinstveno stajalište svih većih medija u Hrvatskoj (koji nailaze na jedinstveno slaganje u medijima iz susjedne Srbije) kako se ustvari radi o ustaškom grbu (?!) iako se baš nijedno ustaško obilježje na toj zastavi ne nalazi.

Pozivamo sve one koji su očito 1990. godinu prespavali ili se te godine jednostavno nisu mogli odlučiti da još jednom promotre dokumentarne filmove i povijesne zapise iz tog razdoblja i revidiraju vlastite činjenično netočne i (nažalost) zlonamjerne stavove.

Svi znamo koji je grb službeni grb Republike Hrvatske, kao i koja je službena zastava Republike Hrvatske, ali jednako tako smo upućeni u znakovlje i obilježja hrvatskoga naroda kroz cjelokupnu povijest, pa i na hrvatski grb iz 1990. na kojeg smo ponosni i kojeg smo s ponosom držali na svojim odorama i na našim kacigama.

Apeliramo na novinarsku odgovornost i etiku da se ne potpiruju podjele u hrvatskom društvu i da se na znakovlje pod kojima su ginuli naši suborci ne baca ljaga.

Nećemo dopustiti da se hrvatski grb zbog različite boje prvog polja sotonizira i proglašava nečim što on ni u kojem slučaju nije. Dopustimo li napad na taj hrvatski nacionalni simbol, pitamo se što je sljedeće? Hrvatska kuna ili možda hrvatska trobojnica?

KOORDINACIJA UDRUGA RATNIH POSTROJBI SD ŽUPANIJE
KOORDINACIJA BRANITELJSKIH UDRUGA GRADA SPLITA
STRADALNIČKE UDRUGE IZ DOMOVINSKOG RATA GRADA SPLITA I SD ŽUPANIJE

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari