Pratite nas

Priče

ŽIVOT JE LIJEP

Objavljeno

na

Dragi moji, sa zadovoljstvom vas obavještavam da sam se nakon 14 satnog radnog dana koji je počeo jučer u subotu u 14.00, živ i zdrav vratio kući, obitelji, piše Ivan Curic.
[ad id=”93788″]
Inače sam vozač cisterne., cca. 40 000 litara za .. žicom po vremenu i nevremenu., uvijek je pola radnog vremena noć, pola dan. Ovu noć neću dugo moći zaboraviti. Vožnja po sviježem snijegu na 0 stupnjeva., polako ledi., i onda odjednom zbog radova na cesti, u nepoznatom kraju negdje “Bogu iza nogu”  , prisiljen slijediti oznake na putu.. vidim sve vodi u još veću zabit., uske ceste kroz polja i šume., al nemam izbora.,a i nije prvi put., sve jos nekako ide jer sreća noć, nema vozila., sve se dalo u krpe poslje dana slavlja.
I onda odjednom.. uspon, nekih 6 stupnjeva, snijeg nekih 5cm., iz zaleta došao negdje do pol uzbrdice. I onda horor situacija za svakog “šofera”.. ni makac. Srećom, savrsena tehnologija je tu, pogotovo posebna kod cisterni za gorivo kao na mojoj., pa postoji extra niska manuelna brzina, pomoću koje se iz nekih situacija mozes izvući… pa je mic po mic., milimetar po milimetar donekle i išlo, uz odvratno treskanje cijele kabine… dok nije skliznula u stranu.. i ni makac.
Do vrha uzbrdice nekih 100 tinjak metara.

“Zbogom Bosno odo u Derventu” , što se kaže. Cisterna sa 40000 lit.benzina u pri.izdini., oko sat i pol prije ponoći, žive duše.. ni prijatelja ni, neprijatelja…milina. Da pušim tu bi zapalio.

Razmišljaš o svemu i svačemu., moguća riješenja… ma moš sanjat i fantazirat., što bi rek’o Daran B.,
naš vrli prijatelj..dzabat’.

Prije toga sam baš razmisljo o mojoj Ivi i svom tom polu-udbašluku i ogavnim tračevima.,o mom Zora Bilaa i kako iz “ove” situacije, zdravstveno i ostalo., o Mirelinoj četveronoznoj dragoj ljubimici i sta kaze roentgen., valjda nije strašno..,

Mislim, mislim i na Vinkove cigare., na Ilijin trud na sve strane., Daranove pronicljive opservacije, duhovite i “u bebu”, pa i na Deaninu ležernu fotku gdje se čak i smiješi..hah., Vjeko sto pravi pizdarije po plaži., ucviljuje ženska srca i slama i to baš za Valentindan., nisam se od njeg nad’o.,Ivica Bili, Niko Tomićić Srećko Čulina ., Marko Marković Juric Loncar Zrno.,Vlatko…..imenjak Ivan Livar Bodrožić. Horvati Antonio, Ivana, Suzana Pranjic Ujevic, moja umjetnica Rea Silvestra … Nataša, Snježa, Violeta….. i zaboga miloga moram prestat., i zamolit da mi se netko ne bi uvrijedio…. svima je jedno zajedničko., ljubav prema onom sto je i meni ljubav.. Domovina.

Svatko je izlio najljepše i najbolje iz srca i s usana…i svi nude cijelog sebe,ako treba.

A možda sam i ja svoju noćašnju malu Kalvariju mogao izbjeć da sam izašao na pravom mjestu sa autoputa… al eto.. mislim a ne možeš uvijek kako ti ‘oćes..

Da.,na onoj uzbrdici, nepremostivoj..sjedim..i vidim,mobitel neumoljivo žmirka..zvone li zvone novi komenti.. pa kud još i on…znam, dobit ću na lottu ove godine., ma ništa slađe na svijetu neg sad sa svima proćakulat., a kako u ovom je. nom beznađu., umjesto da uredno obavijestim disponenta (u subotu u ovo doba hah) , policiju, vatrogasce i td., ja se laćam mobitela., stisnem na svoj Lotto dobitak… krvi do kolina hahahahhh… osmijeh se vrati na lice oš neš…,. pa si mislim ono… svi govoridu.. fejsbuk prijatelji ovo ono ovo ono… virtuala tralala.., al vam svima mogu jedno reć;

Ja sam friški na fejsu.. jedno 3 mjeseca., Ja sam svoje prijatelje, tj vas 120 ak skoro sve izabrao, hm, i ponosim se svojim izborom, proizišli iz jednog ili više komentara koji su bili k’o iz mojih usta i glave, stilski ovako il onako,al s jasnom porukom… predivno., i to se zatim samo nadograđivalo…
jedino mi je zao sto vas nije bar xy000, al to ipak ne moze…

Priznat moramo,u ovom vremenu smo jedni drugima ušli pod kožu.,barem vi meni,pa i više nego nekim članovima obitelji, ili prijateljima iz stvarnog života… i kad bih mogao.. rado bih sve do jednog uživo sreo…, a to nije bez veze.

Da., moj lotto dobitak je uredno podijeljen., ono ko prije djevojci….. samo mi žao što se nemam “vremena” malkoc k vama prešaltat…vidim komentara k’o na svim mojim uradcima zajedno hahah lajkova milina., al mi je to u tim trenutcima neprocjenjivo značilo…….. velim ajd idem opet upalit ,probat, dat će Bog., nisam ja tak loš…I stvarno.. mal pomalo, cm po cm., 100 metara je trajalo 40 ak minuta… Bogu hvala… ostatak je puta bio takodjer užasan nekih 30 ak kilometara, al je išlo… jest da sam 10 godina stariji hahah

Što je pisac htio reći…ah,da,
Hvala vam svima što ste tu.,
I u dobru, i u zlu…
Vaš Ivan

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Priče

Ivan Ike Mandurić – Nije lako postat čovik

Objavljeno

na

Objavio

Kad mu je bilo dvanest godina zatra je stinan poštara jer je njegovoj materi opsova Boga. Cilo selo ga je valilo i reklo da će Stipan bit pravi čovik. Did je reka: „Pustite dite! Nije lako postat čovik.“

Odslužio je vojsku, pustio brkove, poslije pučke mise svin momcin odbacijo kamena s ramena. Tetka je rekla: „Bolan, naš Stipan pravi čovik.“ Did je opet reka: „Nije, nije! Još nije.“

Kad je završio je za inženjera, did je već bijo umro. Zaposlijo se, zaradijo prvu plaću, sveza kravatu, oženijo se i dobijo sina. Mater je prid ćaćon rekla: „Evo, Jozo, naš Stipan pravi gospodin čovik.“ Ćaća je reka: „nije, ženo, nije još. Još nije.“

20 godina kasnije Stipan je oženijo svoga najstarijega sina od nji četvero, i uskoro i on posta did. Donijo ga je ćaći da ga privati prija nego umre.

Stipanova sestra je rekla ćaći: „eto ćaća, vidiš tvoga Stipana, donijo ti je unuka i da mu ime po tebi. Pravi čovik“. Ćaća je opet reka: „Nije, nije, još nije.“

Kad je Stipanu bilo osandeset, njegova četri sina doveli su mu 16 unuka. Tri su otišla u pratre. Jedan od nji mu reče. Eto dide Stipane, ti si u životu skroz uspio. Gledaj koliko nas je. Sve si postiga. I imat ćeš tri unuka pratra. Ti si dide pravi čovik. Stipan se smrče, pa pocidi kroz brkove: „Moj sinko! Daleko san još. Nisan, nisan, još nisan…“

Sutra dok su, ranije nego inače, ovi put u cik zore, i on i Mila nakon prve krunice sidili na ganjku i pili kavu, Stipan će:

– Ženo! Sad dolazi ono najvažnije. Sve imamo, a sve more propast. Dica mogu Boga iznevirit, jedni sa drugin se oko zemlje poklat, od ćaće i matere se okrenit, brakove upropastit, po svitu se izgubit, za paran se povest i okrenit, zaboravit bit ljudi i za vlašću pomamit. Onda nan džaba sve, i kuće i sve dosadašnje molitve, i sve ove godine. Najviše me stra što svega imaju – reče did.

– Dašta je mene stra! reče Mila. Nikad nije bilo opasnije. Znan ja to dobro. Sad je najteže i najvažnije.

Zadnji sedan godina nije bilo dana bez mise, ni jutra ni večeri bez krunice, ni petka bez posta…

A zadnje tri godine, odkad je umrla Mila, Stipan je posta ko monah.

Kad je umro, pratar je puno propovida. Ali svi su zapamtili samo jednu rič: „Stipan je bijo pravi čovik!“.

Niko više ništa nije govorijo. Ali, sva su dica, sva unučad i sva praunučad sebi rekli: „Moran i ja bit k’o naš Stipan. Oći i ja bit pravi čovik ko moj did Stipan.“

Oni mali Stipan što je stinan zatra poštara, odbacijo kamena, završijo za inženjera, dobijo 16 unuka, i zadnji godina povazadan molijo, tek na kraju je uspio.

Stipan je napokon uspio. Skroz uspijo.

Ivan Ike Mandurić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Priče

Priča o povratku – Konkretne aktivnosti ulijevaju nadu

Objavljeno

na

Objavio

Svoje dojmove nakon sastanka visokih dužnosnika Vlade Republike Hrvatske s predstavnicima udruga prognanih Hrvata u Banja Luci za naš portal iznosi Ante Ljevar, predstavnik udruge “Stara Rijeka i okolina” i katoličkih  župa općine Sanski Most:

 “Nas je na sastanak pozvao biskup  dr. Komarica preko udruge “Nazaret” a razgovarali smo na teme povratka i obnove i poteškoće u realizaciji istih. Moram reći da sam jako zadovoljan održanim sastankom. Svi smo imali mogućnost iznijeti svoje stavove i čini mi se, da je ovo jedan od, do sada, ozbiljnijih sastanaka održan na ovu temu. Osobno očekujem da ćemo iznaći rješenja i nastaviti suradnju na dobrobit svih”, kazao je Ljevar, koji posebno ističe ogromne probleme pri povratku na području triju Župa: Sanski Most, Stara Rijeka i Sasina, gdje je do prije rata živjelo  2.800 Hrvata ili 8 posto. Najveći problem predstavlja obnova, kaže naš sugovornik i napominje kako od 1995. godine ni jedna kuća nije obnovljena, a podneseno je  iz njegove udruge oko 200 zahtjeva samo u 2013. godini. Interesantno je kako od Federalnog Ministarstva za prognane i raseljene osobe nije stigao niti jedan odgovor na predane  zahtjeve. Međutim, nekoliko je ljudi povratnika s rada u inozemstvu svojim sredstvima obnovilo domove i tamo živi.

 Piše: Anto PRANJKIĆ 

Nedavni sastanak banjolučkoga biskupa dr. Franje Komarice i predstavnika hrvatskih  udruga s prostora Republike Srpske s državnim tajnicima i predstavnicima Ministarstva vanjskih poslova,  Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova održan prije nekoliko dana u Banja Luci odjeknuo je širom banjolučke regije. Naime,  prema riječima nazočnih  radilo se o jednom od, do sada, nabolje organiziranih te sastanaka s konkretnim temama razgovora i rezultatima.

Prema riječima Ante Ljevara, predstavnika Župe Sanski Most i Udruge Stara Rijeka i okolina bila je to prigoda kako bi se mogli iznijeti problemi koji muče povratnike u hrvatskim mjestima na ovom području.

Ante Ljevar

– Nas je na sastanak pozvao biskup  dr. Komarica preko udruge “Nazaret” a razgovarali smo na teme povratka i obnove i poteškoće u realizaciji istih. Moram reći da sam jako zadovoljan održanim sastankom. Svi smo imali mogućnost iznijeti svoje stavove i čini mi se, da je ovo jedan od, do sada, ozbiljnijih sastanaka održan na ovu temu. Osobno očekujem da ćemo iznaći rješenja i nastaviti suradnju na dobrobit svih, kazao je Ljevar, koji posebno ističe ogromne probleme pri povratku na području triju Župa: Sanski Most, Stara Rijeka i Sasina, gdje je do prije rata od živjelo 2.800 Hrvata ili 8 posto od ukupnog broja stanovnika. Najveći problem predstavlja obnova, kaže naš sugovornik i napominje kako od 1995. godine ni jedna kuća nije obnovljena, a podneseno je  iz njegove udruge oko 200 zahtjeva samo u 2013. godini. Interesantno je kako od Federalnog Ministarstva za prognane i raseljene osobe nije stigao niti jedan odgovor na predane  zahtjeve. Međutim, nekoliko je ljudi povratnika s rada u inozemstvu svojim sredstvima obnovilo domove i tamo živi.

– Posebno je alarmantno stanje u mučeničkom selu Briševo, gdje je 1992. godine ubijeno 68 civila, a župna crkva je obnovljena. No,… Mi smo nabavili crkvena zvona za crkvu, ali u crkvi nema električne energije i zvona ne mogu zvoniti. Apsurdno je i to što je vod električne struje u blizini i taj se problem može lako riješiti, ali ne postoji volja, ističe Ljevar i kaže kako je stanje bilo donekle bolje, dok nije umro župnik vlč. Ilija Arlović, koji je svoju župničku dužnost obnašao i za vrijeme rata te stoga imao mnogo nedaća i problema, a bio je i pretučen. Pretpostavlja se da je i  od posljedica kasnije i preminuo.

Iako je stanje na ovom području vrlo teško raduje činjenica da postoje ljudi koji žive na području župe Stara Rijeka. U selu Poljak u zaseoku Zagaj živi i  šest osnovnoškolaca, koji svakodnevno putuju u školu a zbog nepristupačne ceste autobus ne dolazi, pa djeca pješače kilometre do škole. Dolaze iz obitelji Pranjić, Šeić i Grgić.

– To nam je ovdje veliki problem. Naime za uređenje i asfaltiranje  ceste treba nam oko 100 tisuća konvertibilnih maraka. Općina je obećala dati 50 posto, JP Šumarija FBiH 25 posto, a nama je preostalo da potražimo pomoć za preostalih 25 posto sredstava. Čim izradimo Troškovnik za ovaj projekt javit ćemo se i nadležnim u institucijama RH kako bi nam pomogli da riješimo taj prioritetni problem. Inače, vrlo je težak život za nas Hrvate na ovim prostorima. Kada stranac dođe u Bosnu i Hercegovinu, a posebno u Republiku Srpsku, gdje god vidi razrušene i neobnovljene kuće znat će da su to hrvatske kuće, jer mi smo zakinuti i u RS i FBiH. Na sastanku u Banja Luci iznesen je poražavajući podatak kako je obnova hrvatskih kuća u odnosu na srpske u RS 1:12, a u odnosu na bošnjačke u FBIH 1:8, kaže Ljevar i ističe kako mu je sastanak u Banja Luci ulio čvrstu nadu da će se stanje pomaknuti s mrtve točke te da će Hrvati u Republici Srpskoj konačno početi rješavati prioritetne probleme

– Na sastanku smo kod predstavnika iz RH: državne tajnice iz Ministarstva vanjskih poslova Zdravke Bušić, državnog tajnika u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonka Milasa, državnog tajnika Nikole Mažara te predstavnice Minsitarstva regionalnog razvoja i EU fondova gospođe Stele Arneri vidjeli spremnost da nam pomognu, ali i konkretne aktivnosti, a što je primijetio i sam biskup dr. Franjo Koomarica, kaže Anto Ljevar iz udruge Satara Rijeka i okolina i predstavnik župa Sanski Most, Sasina i Stara Rijeka na sastanku održanom u Banja Luci.

Inače, Ljevar ističe i dobru suradnju Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i zaposlenicu toga ureda Žanu Ćorić s udrugama prognanih i raseljenih Hrvata Sjeverozapadne Bosne.

Na sastanku održanom u Banja Luci predstavnica udruge “Nazaret” gospođa Jacinta Laštro napomenula je veliki problem Hrvata koji imaju pravomoćne presude za useljenje u svoje domove. Međutim,  cijeli proces se odugovlači, pa se oni još uvijek ne mogu vratiti i koristiti svoje nekretnine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari