Pratite nas

Vijesti

Život na državnoj sisi

Objavljeno

na

Neki se u nas cijeloga života ne uspiju odbiti od sise. Nakon one majčine, čitav život traže toplo mjesto iz kojeg će crpiti sigurnost, cijeli život im je usmjeren prema traženju tog mjesta u kojem će ležati, a primati. To je smisao života, simbol uspjeha u ovoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu – i svakako ultimativni simbol uspjeha – BITI NA DRŽAVNOJ SISI!

Dok naivci žele samo živjeti od svog rada, ovi drugi samo žele – na Sisu! Nažalost, broj onih koji egzistiraju na Sisi je sve veći i veći i opasno prijeti da majka država, jadna, rikne pod opterećenjem.

A što, uostalom, očekivati od zemlje u kojoj i patrioti, i lažni patrioti i javni mrzitelji zemlje i svi oni suzdržani  i neopredijeljeni po tom pitanju teže jednom te istom cilju – priključenju na državnu sisu, na bilo koji način i po bilo kakvu cijenu!? Nije problem promijeniti dres, nacionalnost, u budućnosti možda i spolnu pripadnost – samo da se prikopča na Sisu!

Ako treba i na koljenima, pljujući sebi u dostojanstvo i moral, mnogi će učiniti sve ne bi li upali na državnu sisu. Jer samo ako upadneš u državni aparat uhvatio si Boga za bradu, bilo da si tamo neki lijevi ćato bez jasne odgovornosti, službenik, vozač, portir ili čistačica ili da si dužnosnik, član nadzornog odbora, šef odjela ili predstojnik ureda.

Što god da si, ako si na Sisi, ti ne moraš brinuti kao oni iz izvansisnog svijeta. Ako si u državnoj službi, kao dio administracije,  ti ne moraš brinuti kao rudari, prosvjetni radnici, medicinske sestre.

Ako si, pak, dužnosnik bilo kojeg tipa ti ne moraš kao ovi jadni privatnici upirati i ne spavati zbog posla, ti mirno spavaš, jer posao i nije neki, obaveza je malo, a reprezentacije puno.

Jes’ da umore sve te službene posjete i zakuske, ali ako ništa, uvijek postoje neki zamjenici, savjetnici, pobočnici. Možeš i njih poslati. Naravno, svi ste vi na državnoj sisi. Državna je sisa über alles! Bila je to u socijalizmu, a ostala i u ovom nazovi kapitalizmu. S tim da je porasla i deformirala se, jer broj sisača je ogroman. Treba to izdržati.

Sva politička borba u BiH je borba, ne za teritorij na karti, nego za površinu na državnoj sisi. To je valjda jasno. I pri tom se koriste sva moguća sredstva, narodne mase se lože uvijek jednim te istim fazonima, foliraju se dugotrajni dogovori oko ovoga i onoga, a zapravo jedini pravi motiv politike je već spomenuta dojka!

Da se razumijemo, čitava politička borba, svi intelektualni sukobi po medijima, sva kafanska prepucavanja, međunacionalna trvenja stala bi onog dana kada bi se svi podjednako kvalitetno priključili na državnu sisu. Ali, kako takva zemlja Dembelija, u kojoj ima bradavica koliko i stranačkih sisača, nigdje na svijetu ne postoji, onda imamo i političku borbu i gorenje naroda, i kafanske svađe, medijske manipulacije i međunacionalna trvenja – jer ne mogu svi ni stati u red, a kamoli stići prikopčati se na državnu sisu.

Iako, zapravo, Bosna i Hercegovina, nije daleko od zemlje Dembelije, barem za neke, a s obzirom koliko ovdje ljudi živi na državnim jaslama. Očekivali bi da tamo neki Luksemburg, Švedska ili Kanada  imaju najviše sisača, jer i standard im je velik, ali malo je zemalja sa ovoliko sisača kao što je u Bosni i Hercegovini.

U zemlji bez spomena vrijedne proizvodnje, u zemlji bez jasne vizije oko bilo čega, sa sve nižim standardom i gomilom nezaposlenih, jedino Sisa još uvijek pumpa! A pumpa jer su je ugrabile političke snage koje tako čvrsto drže za bradavicu da ih ništa zdravorazumno otpuhati ne može!

Pritom se koriste svim mogućim trikovima, prodaju maglu i dijele državnu sisu sa određenim kategorijama stanovništa za koje znaju da će im valjati na svakim narednim izborima kao vjerno glasačko tijelo. I dovoljno za pobjedu!

MMF, ta vražja organizacija, navodno ih svako malo kucne po ramenu, ali oni ne mare. Čak što više, ako osjete da državna sisa presušuje, uzet će kredite. Samo da pipa ne presuši. A tko će vraćati kredite? Pa svi ovi koji ne sisaju. Odnosno, ovi koji puše. A, makar se na sisu prikopčao tko je stigao, s koca i konopca, pušača u ovoj zemlji je još uvijek više.

Uzalud svi pali i manje pali borci, invalidi, pravi i lažni, uzalud mlade i one malo manje mlade udovice, uzalud svi oni kojima se isplaćuju naknade za prijevoz, odvojen život, duševnu bol što mora iz rodnog sela u veliki grad, uzalud svi ti apsurdni razlozi zbog kojih se do krajnjih granica crpi državna sisa, ali u ovoj zemlji je pušača i dalje više!

No, uzalud MMF trubi kako će na kraju svi postati pušači, ukoliko se ne zaustavi ovo divljanje, trošenje nečega čega zapravo nema, u nas se i dalje gudi po starom.Državni aparat najskuplji nam je na svijetu, toliko je službi i ureda da se moraš sjetiti one “O, Bože, koliko organa, to mora da je fatamorgana!”.

Curi na sve strane – putni troškovi, reprezentacija, odijela, automobili, mobiteli, naknade…Kome je malo sjediti u uredu, može i prošetati kao član nekog povjerenstva, parlamentarne komisije, odbora za nešto – i naravno dodatno zaraditi.

Kontrolori državne sise prvo namire sebe i svoje, pa onda namiruju i glasačko tijelo – Federacija BiH  troši gotovo deset posto BDP-a na isplatu mirovina što je više nego u Švedskoj koja je svjetski primjer europske socijalne države, al i zemlja koja ima industriju, trgovinu i BDP koje mi možemo samo sanjati.

Nijedna tranzicijska zemlja nema tako nepovoljan odnos zaposlenih (koji pune proračun  – Sisu) i umirovljenika (koji, uz ostale, prazne Sisu). Nitko nema  toliko “mladih” umirovljenika kao BiH, veliki broj je onih koji titraju muda u 45. Godini i primaju mirovinu. Dok je to napolju vrhunac radne moći, kod nas se to tolerira. Ali se tako kupuje zaokruživanje na listićima, jer tko će zaokružiti vlastitu propast?

U nas je trećina umirovljenika mlađa od 65 godina, a čak  59 je posto primatelja invalidskih mirovina. Imamo i  38 posto udovica mlađih od 65 godina koje već neko vrijeme dobivaju mirovine. Svaki mjesec skoro 27 milijuna maraka napusti proračun na račun vojnih invalidnina. Svi će oni glasati da i dalje bude tako. Da ne govorimo o dvostrukim primanjima, fingiranim naknadama, svemu onome što vodi ka urušavanju svega.

Kad im MMF kaže – režite, skratite, odbijte, njima se diže kosa na glavi! Kad im kažu da pročiste umirovljenike oni odmah vide kako tisuće i tisuće glasačkih listića ode u nepovrat. Kad im kažu ukinite neopravdane naknade i nepotrebna radna mjesta, čitave glasačke kutije im nestaju pred očima.

I opet ništa, nikakve inicijative na drugu stranu, da ih upamtimo kao nekoga tko je odlučio napraviti rezove, pokrenuti nešto. Uzalud im trube ovi iz MMF-a. Oni se rukovode po onome što lijepo onomad objasniše  mostarski Nitkovi – Sve dok traje, dobro je!

Bljesak

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Papa Franjo primio novinare: Vaš posao je dragocjen jer pridonosi potrazi za istinom

Objavljeno

na

Objavio

ZENIT

Papa Franjo volio bi pohoditi Hrvatsku, ali najprije želi posjetiti male države. Pohvalio je Hrvatsku i hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.

Papa Franjo je u dvorani Clementini u Vatikanu primio strane novinare (članove čuvene Stampa Estere) s članovima obitelji, njih oko 400 iz 50 zemalja, i održao vrlo znakovit govor za novinarsku profesiju te se sa svima rukovao. Iskoristio sam tu priliku da pitam papu hoće li posjetiti Hrvatsku, piše Večernji List.

– Vrlo rado, ali prije moram, kao što znate, posjetiti manje države – kazao je Franjo.

– Ali ni Hrvatska nije velika država – primijetio sam.

– Ali vaša je država snažna, jako snažna, a imate i predsjednicu koja je snažna, pravi general – odgovorio mi je Franjo.

Bez istine nema slobode

Najprije su papu pozdravile i zahvalile na prijemu dosadašnja predsjednica Stampa Estere turska novinarka Esma Çakir te sadašnja predsjednica američka novinarka Patricia Thomas, koja ga je pozvala u prostorije udruge u ulici Umiltà (Poniznost) u Rimu i uručila mu iskaznicu udruge stranih novinara. Upravo s riječi “poniznost” bile su povezane i neke papine misli.

– Želim vam prije svega kazati kako cijenim vaš posao. Crkva vas cijeni i kada joj stavljate prst u ranu, jer rana se nalazi u crkvenoj zajednici. Vaš posao je dragocjen jer pridonosi potrazi za istinom, a samo nas istina čini slobodnima. Vaša je uloga neophodna i to vam daje veliku odgovornost: traži od vas posebnu brigu za riječi koje upotrebljavate u vašim člancima – kazao je Franjo i dodao kako je važno vagati riječi i na društvenim mrežama te je pozvao novinare da djeluju kako bi “komunikacija stvarno bila instrument za konstruiranje, a ne za uništavanje, za susretanje, a ne za sučeljavanje, za dijalog, a ne za monolog, za orijentiranje, a ne za dezorijentiranje, za shvaćanje, a ne za neshvaćanje, za hodanje u miru, a ne za sijanje mržnje, za davanje glasa onima koji ga nemaju, a ne da se bude glasnogovornik onih koji urlaju jače”.

– Umiltà (Poniznost) ključ je novinarske aktivnosti. Poniznost da se ne zna sve prije ono je što pokreće istragu. Pretpostavka, umišljenost da se već sve znade ono je što blokira istraživanje. Ponizni novinar ne znači osrednji, već svjestan da se preko nekog članka, nekog tvita, nekog izravnog televizijskog ili radijskog javljanja može učiniti dobro, ali ako nismo pažljivi i savjesni, može se učiniti nažao drugome, često i cijeloj zajednici – kazao je papa i dodao kako, primjerice, ima naslova koji “urliču” i koji mogu predstavljati “lažnu stvarnost”. Zbog toga je potrebno uvijek provjeravati, a kada se pogriješi, teško je povratiti dostojanstvo. Zbog interneta i lažnih vijesti greške često budu prihvaćene kao istinite. Zbog toga novinari moraju uvijek imati na umu snagu instrumenta koji imaju na raspolaganju i oduprijeti se “tendencijama da se objavi neka vijest koja nije dovoljno provjerena”, kazao je Franjo i naglasio kako je “ponizni novinar ujedno i slobodni novinar. Slobodan od uvjetovanja. Slobodan od predrasuda i zbog toga hrabar. Sloboda zahtijeva hrabrost!”

U vremenu u kojem postoje lažne vijesti i neprijateljske riječi poniznost je ključ preokreta u novinarskoj profesiji premda bi netko mogao kazati kako su temelji profesije kompetentnost, sposobnost pisanja, brzina stvaranja sinteze, sposobnost postavljanja pravih pitanja. Traganje za istinom zahtijeva poniznost, dok je lakše ne postavljati si pitanja i zadovoljavati se prvim odgovorima, očekivanim rješenjima koja ne poznaju muku istraživanja sposobnu predstaviti kompleksnost stvarnog života. Ponizni novinar ne hrani pretjerivanja u sloganima koji poništavaju promišljanja, ne stvara stereotipe, ne zadovoljava se onime što kažu pojedinci kao da su oni u stanju riješiti sve probleme ili pak nalaze dežurne krivce, već traga za činjenicama prije nego što ih komentira. Papa Franjo citirao je svetog Franju Saleškog, zaštitnika novinara, koji poziva da se riječi upotrebljavaju s oprezom kao što kirurg oprezno upotrebljava skalpel. Potrebno je birati riječi posebno sada, u vrijeme društvenih mreža, kada mnogi upotrebljavaju nasilan i ponižavajući rječnik. Potrebno je imati na umu da svaka osoba ima nedodirljivo dostojanstvo.

Papa je spomenuo tzv. zaboravljene ratove i pozvao novinare da budu pažljivi kako ne bi zaboravili stvarnost. – Molim vas, nastavite govoriti i o toj realnosti, nemojte se predati indiferentnosti – rekao je. Pozvao je da se ne zaboravi na one koji bježe s ratnih prostora i kazao da se Sredozemno more pretvara u groblje.

Papa Franjo na koncu je novinarima udijelio tihi blagoslov jer, kako je rekao, nisu svi vjernici. Svakome je darovao knjigu “Komunicirati dobro. Riječi pape Franje” koju je izdala Vatikanska izdavačka kuća (LEV).

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

General Stanko Sopta – Zlo se opet ne miri, pokreću novu ofenzivu nazvanu detuđmanizacija

Objavljeno

na

Objavio

Donosimo govor generala hrvatskih snaga Stanka Sopte o 70. obljetnici Bleiburške tragedije

Poštovani puče hrvatski, Hrvatice i Hrvati, sedamdeseta je ovo obljetnica Bleiburga i Križnog puta!

Sveto je ovo tlo na kojemu danas molimo i zahvaljujemo za žrtvu koju su naši djedovi, majke i očevi, stričevi i ujaci, sinovi roda hrvatskog prinijeli na oltar hrvatske slobode!

Pozdravljam Vas u ime PBV, koji mi je ukazao čast, obratiti Vam se ovdje, kao jednom od hrvatskih branitelja Domovinskog rata u kojem smo stvorili demokratsku i neovisnu hrvatsku državu i time sve žrtve pale na tom stoljetnom putu učinili besmrtnima!

Pozdravljam duhovne oce na čelu s uzoritim kardinalom Josipom Bozanićem,  nadbiskupom zagrebačkim.

Današnja komemoracija održava se pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar-Kitarović i člana predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda gospodina Dragana Čovića.

Prije dva dana Predsjednica Republike Hrvatske osobno je bila ovdje, pomolila se Bogu za žrtve i zapalila svijeću, a danas je ovdje njezina osobna izaslanica gospođa Bruna Esih koju s osobitim zadovoljstvom pozdravljam!

Pozdravljam člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda gospodina Dragana Čovića.

Pozdravljam muftiju zagrebačkog Aziza ef. Hasanovića, predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Ljubav je početak svega, ljubav je pobjednica!

Rodila nas je ljubav naših majka i očeva. Samo ljubav i vjera daje snagu oduprijeti se zlu.

Zlo se ovdje u Bleiburgu i na križnim putovima prije 70 godina prikazalo krvavih ruku s mržnjom koja uništava život. Zlo to bijaše zaogrnuto komunističko-staljinističkom ideologijom. Sljedbenici tog zla, od Sibira, tridesetih godina prošlog stoljeća, Holdomora u Ukrajini pa preko Katinske šume, Crvenih kmera, Golog otoka i mnogih drugih mučilišta ubiše preko sto milijuna ljudi.

Pakt između Hitlera i Staljina potpisan je kolovoza 1939., pakt je to dvije ideologije zla 20. stoljeća. Staljinova Kominternina škola odgojila je niz diktatora koji su svojim djelima povijest učinili još krvavijom te nadišli i samog Staljina. NKVD-ov čovjek za likvidacije trockista u Španjolskoj, komunistički vođa Josip Broz, osobno je zapovjedio pokolj Hrvata na Bleiburgu,Teznom, u Hudoj jami i cijelom Križnom putu. Po riječima Đilasa okrutnost pokolja nad Hrvatima nije poznata u europskoj civilizaciji, dok Ranković svjedoči da je komunistička Jugoslavija do 1951. likvidirala 568 tisuća narodnih neprijatelja.

Zvijezda petokraka, simbol komunističke Jugoslavije, i nakon pada Berlinskog zida, simbola komunističkih diktatura, devedesete godine krenula je ponovno spriječiti demokratske procese i obraniti krvavu jugoslavensku tvorevinu, pritom otvoreno surađujući s četničkom kokardom.

Jedni gradeći veliku Srbiju a drugi spašavajući Jugoslaviju, a OBOJI paleći i pljačkajući Hrvatsku i ubijajući Hrvate.

No suprotstavila im se ljubav i žrtva hrvatskog branitelja prema svom narodu, prema svom domu, prema slobodi koju je zapadna civilizacija utkala u moderne i prosperitetne demokratske države!

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman znao je dobro ideologiju tog zla, znao je dobro da hrvatski narod svoju opstojnost može sačuvati samo u demokratskoj i slobodnoj Hrvatskoj državi članici suvremene ujedinjene Europe dijeleći odgovornost za čovječanstvo kroz NATO.

Nismo uspjeli istražiti i prebrojiti sve žrtve Bleiburga i Križnog puta, a stigle su nove, Domovinskog rata, tražeći i jedne i druge da im se poklonimo i nikada ne zaboravimo.

No zlo se opet ne miri, pokreću novu ofenzivu nazvanu detuđmanizacija, pokušavaju spriječiti ulazak Hrvatske u Europu i NATO. Vještinom medijskih i inih manipulacija koje su izučavali u Kumrovečkoj akademiji uspijevaju doći na vlast. Dobrobit naroda nikad nije bio smisao njihove vlasti, danas je odlazak iz Hrvatske put koji nam sugeriraju. Izbor hrvatske predsjednice gospođe Kolinde Grabar-Kitarović jasan je znak neprihvaćanja tog puta.

Stojimo ovdje na ovom svetom tlu uz spomen žrtvama Bleiburga i Križnoga puta poput Mojsija na brdu Sinaju pred Gorućim grmom; stojimo izute obuće u stavu poklona bez ikakva unutarnjeg nagona za osvetom, ali da s moralnom i domoljubnom sviješću, s nacionalnom i političkom odgovornošću poput Mojsija, kojemu je Svemogući dao nalog da izvede Izabrani narod iz egipatskog ropstva, i mi na svjetlo dana iznesemo Istinu o masovnoj agoniji hrvatskoga naroda.

Stoga, hrvatski narode, mi moramo u punini živjeti demokraciju, biti odgovorni prema sebi i svojoj državi, birati svoju vlast, a demokratski izbrani predstavnici naroda, moraju, kako nas uči naša drevna Dubrovačka Republika, “zaboraviti osobne interese, a brinuti se za javne“.

Pred nama stoje novi izazovi, nove kušnje, no nikad naša vjera u Boga, ljubav prema obitelji, bratu svom, narodu svom i državi svojoj hrvatskoj ne smije usahnuti.

Neka Bog blagoslovi sve nas i cijeli naš hrvatski narod.

Živjeli.

general Stanko Sopta

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari