Pratite nas

Vijesti

Život na državnoj sisi

Objavljeno

na

Neki se u nas cijeloga života ne uspiju odbiti od sise. Nakon one majčine, čitav život traže toplo mjesto iz kojeg će crpiti sigurnost, cijeli život im je usmjeren prema traženju tog mjesta u kojem će ležati, a primati. To je smisao života, simbol uspjeha u ovoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu – i svakako ultimativni simbol uspjeha – BITI NA DRŽAVNOJ SISI!

Dok naivci žele samo živjeti od svog rada, ovi drugi samo žele – na Sisu! Nažalost, broj onih koji egzistiraju na Sisi je sve veći i veći i opasno prijeti da majka država, jadna, rikne pod opterećenjem.

A što, uostalom, očekivati od zemlje u kojoj i patrioti, i lažni patrioti i javni mrzitelji zemlje i svi oni suzdržani  i neopredijeljeni po tom pitanju teže jednom te istom cilju – priključenju na državnu sisu, na bilo koji način i po bilo kakvu cijenu!? Nije problem promijeniti dres, nacionalnost, u budućnosti možda i spolnu pripadnost – samo da se prikopča na Sisu!

Ako treba i na koljenima, pljujući sebi u dostojanstvo i moral, mnogi će učiniti sve ne bi li upali na državnu sisu. Jer samo ako upadneš u državni aparat uhvatio si Boga za bradu, bilo da si tamo neki lijevi ćato bez jasne odgovornosti, službenik, vozač, portir ili čistačica ili da si dužnosnik, član nadzornog odbora, šef odjela ili predstojnik ureda.

Što god da si, ako si na Sisi, ti ne moraš brinuti kao oni iz izvansisnog svijeta. Ako si u državnoj službi, kao dio administracije,  ti ne moraš brinuti kao rudari, prosvjetni radnici, medicinske sestre.

Ako si, pak, dužnosnik bilo kojeg tipa ti ne moraš kao ovi jadni privatnici upirati i ne spavati zbog posla, ti mirno spavaš, jer posao i nije neki, obaveza je malo, a reprezentacije puno.

Jes’ da umore sve te službene posjete i zakuske, ali ako ništa, uvijek postoje neki zamjenici, savjetnici, pobočnici. Možeš i njih poslati. Naravno, svi ste vi na državnoj sisi. Državna je sisa über alles! Bila je to u socijalizmu, a ostala i u ovom nazovi kapitalizmu. S tim da je porasla i deformirala se, jer broj sisača je ogroman. Treba to izdržati.

Sva politička borba u BiH je borba, ne za teritorij na karti, nego za površinu na državnoj sisi. To je valjda jasno. I pri tom se koriste sva moguća sredstva, narodne mase se lože uvijek jednim te istim fazonima, foliraju se dugotrajni dogovori oko ovoga i onoga, a zapravo jedini pravi motiv politike je već spomenuta dojka!

Da se razumijemo, čitava politička borba, svi intelektualni sukobi po medijima, sva kafanska prepucavanja, međunacionalna trvenja stala bi onog dana kada bi se svi podjednako kvalitetno priključili na državnu sisu. Ali, kako takva zemlja Dembelija, u kojoj ima bradavica koliko i stranačkih sisača, nigdje na svijetu ne postoji, onda imamo i političku borbu i gorenje naroda, i kafanske svađe, medijske manipulacije i međunacionalna trvenja – jer ne mogu svi ni stati u red, a kamoli stići prikopčati se na državnu sisu.

Iako, zapravo, Bosna i Hercegovina, nije daleko od zemlje Dembelije, barem za neke, a s obzirom koliko ovdje ljudi živi na državnim jaslama. Očekivali bi da tamo neki Luksemburg, Švedska ili Kanada  imaju najviše sisača, jer i standard im je velik, ali malo je zemalja sa ovoliko sisača kao što je u Bosni i Hercegovini.

U zemlji bez spomena vrijedne proizvodnje, u zemlji bez jasne vizije oko bilo čega, sa sve nižim standardom i gomilom nezaposlenih, jedino Sisa još uvijek pumpa! A pumpa jer su je ugrabile političke snage koje tako čvrsto drže za bradavicu da ih ništa zdravorazumno otpuhati ne može!

Pritom se koriste svim mogućim trikovima, prodaju maglu i dijele državnu sisu sa određenim kategorijama stanovništa za koje znaju da će im valjati na svakim narednim izborima kao vjerno glasačko tijelo. I dovoljno za pobjedu!

MMF, ta vražja organizacija, navodno ih svako malo kucne po ramenu, ali oni ne mare. Čak što više, ako osjete da državna sisa presušuje, uzet će kredite. Samo da pipa ne presuši. A tko će vraćati kredite? Pa svi ovi koji ne sisaju. Odnosno, ovi koji puše. A, makar se na sisu prikopčao tko je stigao, s koca i konopca, pušača u ovoj zemlji je još uvijek više.

Uzalud svi pali i manje pali borci, invalidi, pravi i lažni, uzalud mlade i one malo manje mlade udovice, uzalud svi oni kojima se isplaćuju naknade za prijevoz, odvojen život, duševnu bol što mora iz rodnog sela u veliki grad, uzalud svi ti apsurdni razlozi zbog kojih se do krajnjih granica crpi državna sisa, ali u ovoj zemlji je pušača i dalje više!

No, uzalud MMF trubi kako će na kraju svi postati pušači, ukoliko se ne zaustavi ovo divljanje, trošenje nečega čega zapravo nema, u nas se i dalje gudi po starom.Državni aparat najskuplji nam je na svijetu, toliko je službi i ureda da se moraš sjetiti one “O, Bože, koliko organa, to mora da je fatamorgana!”.

Curi na sve strane – putni troškovi, reprezentacija, odijela, automobili, mobiteli, naknade…Kome je malo sjediti u uredu, može i prošetati kao član nekog povjerenstva, parlamentarne komisije, odbora za nešto – i naravno dodatno zaraditi.

Kontrolori državne sise prvo namire sebe i svoje, pa onda namiruju i glasačko tijelo – Federacija BiH  troši gotovo deset posto BDP-a na isplatu mirovina što je više nego u Švedskoj koja je svjetski primjer europske socijalne države, al i zemlja koja ima industriju, trgovinu i BDP koje mi možemo samo sanjati.

Nijedna tranzicijska zemlja nema tako nepovoljan odnos zaposlenih (koji pune proračun  – Sisu) i umirovljenika (koji, uz ostale, prazne Sisu). Nitko nema  toliko “mladih” umirovljenika kao BiH, veliki broj je onih koji titraju muda u 45. Godini i primaju mirovinu. Dok je to napolju vrhunac radne moći, kod nas se to tolerira. Ali se tako kupuje zaokruživanje na listićima, jer tko će zaokružiti vlastitu propast?

U nas je trećina umirovljenika mlađa od 65 godina, a čak  59 je posto primatelja invalidskih mirovina. Imamo i  38 posto udovica mlađih od 65 godina koje već neko vrijeme dobivaju mirovine. Svaki mjesec skoro 27 milijuna maraka napusti proračun na račun vojnih invalidnina. Svi će oni glasati da i dalje bude tako. Da ne govorimo o dvostrukim primanjima, fingiranim naknadama, svemu onome što vodi ka urušavanju svega.

Kad im MMF kaže – režite, skratite, odbijte, njima se diže kosa na glavi! Kad im kažu da pročiste umirovljenike oni odmah vide kako tisuće i tisuće glasačkih listića ode u nepovrat. Kad im kažu ukinite neopravdane naknade i nepotrebna radna mjesta, čitave glasačke kutije im nestaju pred očima.

I opet ništa, nikakve inicijative na drugu stranu, da ih upamtimo kao nekoga tko je odlučio napraviti rezove, pokrenuti nešto. Uzalud im trube ovi iz MMF-a. Oni se rukovode po onome što lijepo onomad objasniše  mostarski Nitkovi – Sve dok traje, dobro je!

Bljesak

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Ustavni sud odbacio tužbe GI Narod odlučuje i GI Istina o Istanbulskoj

Objavljeno

na

Objavio

Ustavni sud odbacio je zahtjeve referendumskih inicijativa “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje”, objavljeno je u ponedjeljak na internetskoj stranici Ustavnog suda.

Zahtjevi referendumskih inicijativa odbijeni su u dva odvojena rješenja donesena krajem prosinca prošle godine. Odluke koje je potpisao predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović donesene su većinom glasova, uz izdvojeno mišljenje suca Miroslava Šumanovića.

Iako je odbacilo zahtjeve referendumskih inicijativa Ustavni sud je u jednoj od odluka detaljno objasnio postupak kontrole ispravnosti prikupljenih potpisa na koji su prigovarale referendumske inicijative.

Ustavni sud svoje je stavove detaljno obrazložio u odluci o Istanbulskoj, dok se u odluci o inicijativi Narod odlučuje poziva na prethodnu odluku.

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u ponedjeljak je ustvrdio da je nakon odbacivanja zahtjeva referendumskih inicijativa “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje” na potezu Sabor koji treba utvrditi ima li uvjeta za tražene referendume o poništavanju Istanbulske konvencije i izmjenama izbornog zakonodavstva.

“Mi nismo brojili prikupljene potpise niti je to naš posao. Mi smo kontrolirali je li procedura poštivana i da li je došlo do povrede ustavnosti i zakonitosti i utvrdili smo da inicijative nisu dale argumentaciju za to. Objasnili smo koje su ovlasti Sabora, Vlade i ministarstva i da je ta procedura poštivana, a konačna odluka je na Saboru”, kazao je Šeparović Hini.

Predlagači nisu ponudili argumentaciju za navodne nezakonitosti

Dodao je da “predlagači nisu ponudili argumentaciju koja bi Ustavni sud navela na zaključak da je taj postupak neustavan i nezakoniti” te da sada Sabor mora odlučiti hoće li prihvatiti izvještaj Vlade. “Ako ga prihvati pretpostavljam da će donijeti odluku da nisu ispunjenen pretpostavke za raspisivanje referenduma, s tim da Saboru uvijek ostaje mogućnost, u slučaju sumnje da li su ispunjene pretpostavke ili kada ocijeni da je to potrebno ili svrsishodno, da se obrati Ustavnom sudu i traži da se utvrdi jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma i je li referendumsko pitanje u skladu s Ustavom”.

Šeparović je dodao da se Ustavni sud “sigurno se ne bi upuštao u ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja već bi prethodno utvrdio jesu li ispunjene pretpostavke ili nisu, jer ako pretpostavke nisu ispunjene nema ni potrebe za ocjenjivanje referendumskog pitanja”.

Šeparović: Mogu pretpostaviti da se referendum neće raspisati 

“Ja mogu samo pretpostaviti da će Sabor, ako prihvati izvještaj Vlade da nema dovoljno potpisa, donijeti odluku da se referendum neće raspisati, jer da bi se referendum raspisao mora se utvrditi da postoje potpisi deset posto birača”, ustvrdio je predsjednik Ustavnog suda.

Na pitanje o izdvojenom mišljenju ustavnog suca Miroslava Šumanovića, Šeparović je rekao da se taj sudac također slaže da je trebalo odbaciti zahtjeve referendumskih inicijativa, “ali se ne slaže s argumentacijom Ustavnog suda”.

“To je njegovo pravo. Sukladno Ustavnom zakonu i izdvojeno mišljenje se objavljuje uz svaku odluku”, rekao je Šeparović.

Koordinatorica Građanske inicijative (GI) “Istina o Istanbulskoj” Kristina Pavlović kazala je u rujnu da su Ustavnom sudu predali žalbu na negativni odgovor Ministarstva uprave na zahtjev da njihovi promatrači sudjeluju u provjeri potpisa prikupljenih u svibnju u inicijativi za otkazivanje Istanbulske konvencije jer je Ministarstvo uprave odbilo postupiti u skladu s Kodeksom dobre prakse o referendumima, koji je Venecijanska komisija izdala 2007., a u kojem se navodi da promatračima valja omogućiti da budu nazočni svugdje gdje se odvijaju radnje vezane uz referendum.  (Hina)

Odluku Ustavnog suda pogledajte u cijelosti:

Download [130.01 KB]

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

dr. sc. Ivan Bagarić: Nedjeljom u ništa

Objavljeno

na

Objavio

Isječak

Ovo što slijedi je sažetak političke mudrosti koju smo čuli od Hrvata koji je izabran glasovima Bošnjaka kako bi predstavljao građane na mjestu hrvatskog člana predsjedništva BiH. Ukoliko se netko odluči na čitanje ovog članka, posvećenog onom što smo vidjelu u emisiji „Nedjeljom u 2“, onda protivno svemu, molim za očuvanje mentalnog zdravlja odnosno optimizam – kako bi živio ovaj narod i država (RH i BiH).    

Od samog početka odnosno od izbora sugovornika vidjelo se da gospodin Stanković, ma kako bio dobro pripremljen, gledateljima neće ponuditi ništa dobro. Gospodin Željko Komšić je potrošio vrijeme i novac poreznih obveznika (pretplatnika). Pri tome mislim na cijenu jednog minuta promidžbenog programa na HTV-u (ili još bolje na dobit od neke dokumentarne emisije koja se mogla emitirati u tom terminu). Nažalost čovjek je (besplatno) uzeo cijeli sat za što odgovornost snosi g. Stanković.  U tom satu čovjek je pomiješao sve i svašta (konstitutivnost naroda, građane i narode, legalitet i legitimitet, uzroke i posljedice…) i sve je to strpao u isti lonac – bez začina, okusa i mirisa.

Vrtio je nekoliko fraza (i oko njih). Neshvatljivo da nešto tako može biti dovoljno da bi se obnašala dužnost člana predsjedništva jedne države (ma koga predstavljao). I sve je to pleo i splićao u klupko koje svi mudraci ne mogu razmrsiti (prema onoj narodnoj: kad netko baci kamen u bunar svi ga mudraci ne mogu izvaditi).

Slijedi politička demagogija koju smo čuli od gospodina Željka Komšića:

  • Ustav i konstitutivnost naroda tumači kako mu kada odgovara; opravdava vlastitu poziciju i način izbora a istodobno se tobože zalaže za izbor predsjednika u parlamentu; za sebe kaže da je pripadnik a ne predstavnik hrvatskog naroda i da tu ne vidi nikakav problem; smatra da je njegovo neprihvaćanje od strane Hrvata „politički koncepta“ a ne vidi da je on i njegov izbor upravo to – antihrvatski politički koncept (ali i koncept protiv BiH za koju se on tobože zalaže)
  • kaže kako se sve može proglasiti vitalnim nacionalnim interesom pa se tako Hrvati mogu zaštitit – a osporava im pravo na izbor vlastitog člana predsjedništva; (Poziva na poštivanje jedni drugih – a ne poštuje mišljenje niti pravo cijelog naroda)
  • prema ustavu on se obraća hrvatskim zastupnicima u Domu naroda a ne smeta ga što niti jedan od tih zastupnika nije glasova za njega, niti su za njega svoj glas dali oni koji su glasovali za one kojima bi se on obratio; zastupa sve građane ali u diplomatsko konzularnim predstavništvima BiH smjenjuje samo Hrvate
  • normalno je da je za njega npr. u Bihaću glasovalo gotovo 30% glasača jer on predstavlja „građansku opciju“ iako se njih niti desetina ne izjašnjava „građanima“
  • Vidi velikoalbanski, velikosrpski i velikohrvatski koncept kao prijetnju miru a istodobno kaže kako ne vidi da bilo tko ima kapaciteta za rat; po njemu BiH kad je ugrožena, ima se pravo braniti „svim sredstvima“ (a ne kaže od koga) i ne vidi da je najveća prijetnja po BiH u BiH (a ne izvan nje).
  • Za njega BiH jest i nije međunarodni protektorat; za ulazak u NATO ne treba mišljenje Dodika odnosno (RS-a) jer je to „tehničko pitanje“- a nije!.
  • Kaže kako se ekonomska pitanje ne mogu riješiti bez političke stabilnosti (a on je jedan od izvora destabilizacije)
  • Kaže da Hrvati imaju polovinu vlasti u FBiH (jer sa svojih 12 ljudi mogu blokirati sve) ali im uskraćuje pravo da ih zastupa onaj kojeg oni izaberu
  • Pravo na RTV servis na hrvatskom jeziku cinično proglašava srozavanjem prava jednog naroda na nacionalnu manjinu (a ne komentira da su muslimani Bošnjaci proglasili ne imanje RTV servisa na hrvatskom jeziku – svojim nacionalnim interesom)
  • Konačno, ustvrdio je kako ga nitko ne može uvjeriti kako svi ne govorimo istim jezikom (kaže – važno je da se razumijemo, a nije kazao kako se taj jezik zove) što predstavlja krajnje nepoštivanje ljudskih, osobnih i nacionalnih prava svih naroda u BiH na svoj jezik i kulturu

Na kraju Komšić je pokazao zrno iskrenosti („poštenja“) na upit voditelja – jeli bježati iz BiH…?, odnosno, što će reći vlastitom djetetu – ostati ili otići u inozemstvo? Odgovorio je  – „iskreno ne znam“, te nastavio –„mogu vam slagati što god hoćete, ali ne znam“. Znači li da on o svim važnim stvarima – ne zna, ili nam „može lagati koliko god hoćemo“.

Nažalost, Stanković se uklopio u izgubljenom satu vlastite emisije. Osobito na samom kraju kada je naveo primjer nekog Vukovarca koji je svojoj djeci predložio da se spreme za Irsku ili Njemačku. E moj Stankoviću, zapitaj se što bi ti na to kazao pokojni kolega Siniša Glavašević…

Bilo je to još jedno nedjeljom – u ništa!      

dr. sc. Ivan Bagarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari