Pratite nas

Vijesti

Život na državnoj sisi

Objavljeno

na

Neki se u nas cijeloga života ne uspiju odbiti od sise. Nakon one majčine, čitav život traže toplo mjesto iz kojeg će crpiti sigurnost, cijeli život im je usmjeren prema traženju tog mjesta u kojem će ležati, a primati. To je smisao života, simbol uspjeha u ovoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu – i svakako ultimativni simbol uspjeha – BITI NA DRŽAVNOJ SISI!

Dok naivci žele samo živjeti od svog rada, ovi drugi samo žele – na Sisu! Nažalost, broj onih koji egzistiraju na Sisi je sve veći i veći i opasno prijeti da majka država, jadna, rikne pod opterećenjem.

A što, uostalom, očekivati od zemlje u kojoj i patrioti, i lažni patrioti i javni mrzitelji zemlje i svi oni suzdržani  i neopredijeljeni po tom pitanju teže jednom te istom cilju – priključenju na državnu sisu, na bilo koji način i po bilo kakvu cijenu!? Nije problem promijeniti dres, nacionalnost, u budućnosti možda i spolnu pripadnost – samo da se prikopča na Sisu!

Ako treba i na koljenima, pljujući sebi u dostojanstvo i moral, mnogi će učiniti sve ne bi li upali na državnu sisu. Jer samo ako upadneš u državni aparat uhvatio si Boga za bradu, bilo da si tamo neki lijevi ćato bez jasne odgovornosti, službenik, vozač, portir ili čistačica ili da si dužnosnik, član nadzornog odbora, šef odjela ili predstojnik ureda.

Što god da si, ako si na Sisi, ti ne moraš brinuti kao oni iz izvansisnog svijeta. Ako si u državnoj službi, kao dio administracije,  ti ne moraš brinuti kao rudari, prosvjetni radnici, medicinske sestre.

Ako si, pak, dužnosnik bilo kojeg tipa ti ne moraš kao ovi jadni privatnici upirati i ne spavati zbog posla, ti mirno spavaš, jer posao i nije neki, obaveza je malo, a reprezentacije puno.

Jes’ da umore sve te službene posjete i zakuske, ali ako ništa, uvijek postoje neki zamjenici, savjetnici, pobočnici. Možeš i njih poslati. Naravno, svi ste vi na državnoj sisi. Državna je sisa über alles! Bila je to u socijalizmu, a ostala i u ovom nazovi kapitalizmu. S tim da je porasla i deformirala se, jer broj sisača je ogroman. Treba to izdržati.

Sva politička borba u BiH je borba, ne za teritorij na karti, nego za površinu na državnoj sisi. To je valjda jasno. I pri tom se koriste sva moguća sredstva, narodne mase se lože uvijek jednim te istim fazonima, foliraju se dugotrajni dogovori oko ovoga i onoga, a zapravo jedini pravi motiv politike je već spomenuta dojka!

Da se razumijemo, čitava politička borba, svi intelektualni sukobi po medijima, sva kafanska prepucavanja, međunacionalna trvenja stala bi onog dana kada bi se svi podjednako kvalitetno priključili na državnu sisu. Ali, kako takva zemlja Dembelija, u kojoj ima bradavica koliko i stranačkih sisača, nigdje na svijetu ne postoji, onda imamo i političku borbu i gorenje naroda, i kafanske svađe, medijske manipulacije i međunacionalna trvenja – jer ne mogu svi ni stati u red, a kamoli stići prikopčati se na državnu sisu.

Iako, zapravo, Bosna i Hercegovina, nije daleko od zemlje Dembelije, barem za neke, a s obzirom koliko ovdje ljudi živi na državnim jaslama. Očekivali bi da tamo neki Luksemburg, Švedska ili Kanada  imaju najviše sisača, jer i standard im je velik, ali malo je zemalja sa ovoliko sisača kao što je u Bosni i Hercegovini.

U zemlji bez spomena vrijedne proizvodnje, u zemlji bez jasne vizije oko bilo čega, sa sve nižim standardom i gomilom nezaposlenih, jedino Sisa još uvijek pumpa! A pumpa jer su je ugrabile političke snage koje tako čvrsto drže za bradavicu da ih ništa zdravorazumno otpuhati ne može!

Pritom se koriste svim mogućim trikovima, prodaju maglu i dijele državnu sisu sa određenim kategorijama stanovništa za koje znaju da će im valjati na svakim narednim izborima kao vjerno glasačko tijelo. I dovoljno za pobjedu!

MMF, ta vražja organizacija, navodno ih svako malo kucne po ramenu, ali oni ne mare. Čak što više, ako osjete da državna sisa presušuje, uzet će kredite. Samo da pipa ne presuši. A tko će vraćati kredite? Pa svi ovi koji ne sisaju. Odnosno, ovi koji puše. A, makar se na sisu prikopčao tko je stigao, s koca i konopca, pušača u ovoj zemlji je još uvijek više.

Uzalud svi pali i manje pali borci, invalidi, pravi i lažni, uzalud mlade i one malo manje mlade udovice, uzalud svi oni kojima se isplaćuju naknade za prijevoz, odvojen život, duševnu bol što mora iz rodnog sela u veliki grad, uzalud svi ti apsurdni razlozi zbog kojih se do krajnjih granica crpi državna sisa, ali u ovoj zemlji je pušača i dalje više!

No, uzalud MMF trubi kako će na kraju svi postati pušači, ukoliko se ne zaustavi ovo divljanje, trošenje nečega čega zapravo nema, u nas se i dalje gudi po starom.Državni aparat najskuplji nam je na svijetu, toliko je službi i ureda da se moraš sjetiti one “O, Bože, koliko organa, to mora da je fatamorgana!”.

Curi na sve strane – putni troškovi, reprezentacija, odijela, automobili, mobiteli, naknade…Kome je malo sjediti u uredu, može i prošetati kao član nekog povjerenstva, parlamentarne komisije, odbora za nešto – i naravno dodatno zaraditi.

Kontrolori državne sise prvo namire sebe i svoje, pa onda namiruju i glasačko tijelo – Federacija BiH  troši gotovo deset posto BDP-a na isplatu mirovina što je više nego u Švedskoj koja je svjetski primjer europske socijalne države, al i zemlja koja ima industriju, trgovinu i BDP koje mi možemo samo sanjati.

Nijedna tranzicijska zemlja nema tako nepovoljan odnos zaposlenih (koji pune proračun  – Sisu) i umirovljenika (koji, uz ostale, prazne Sisu). Nitko nema  toliko “mladih” umirovljenika kao BiH, veliki broj je onih koji titraju muda u 45. Godini i primaju mirovinu. Dok je to napolju vrhunac radne moći, kod nas se to tolerira. Ali se tako kupuje zaokruživanje na listićima, jer tko će zaokružiti vlastitu propast?

U nas je trećina umirovljenika mlađa od 65 godina, a čak  59 je posto primatelja invalidskih mirovina. Imamo i  38 posto udovica mlađih od 65 godina koje već neko vrijeme dobivaju mirovine. Svaki mjesec skoro 27 milijuna maraka napusti proračun na račun vojnih invalidnina. Svi će oni glasati da i dalje bude tako. Da ne govorimo o dvostrukim primanjima, fingiranim naknadama, svemu onome što vodi ka urušavanju svega.

Kad im MMF kaže – režite, skratite, odbijte, njima se diže kosa na glavi! Kad im kažu da pročiste umirovljenike oni odmah vide kako tisuće i tisuće glasačkih listića ode u nepovrat. Kad im kažu ukinite neopravdane naknade i nepotrebna radna mjesta, čitave glasačke kutije im nestaju pred očima.

I opet ništa, nikakve inicijative na drugu stranu, da ih upamtimo kao nekoga tko je odlučio napraviti rezove, pokrenuti nešto. Uzalud im trube ovi iz MMF-a. Oni se rukovode po onome što lijepo onomad objasniše  mostarski Nitkovi – Sve dok traje, dobro je!

Bljesak

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Nadbiskup Hoser: Hercegovina je lijepa i Božji dar vama

Objavljeno

na

Objavio

Mnogo je razloga za reći: Hvala! Bogu i Gospi i župljanima, koji imaju široko i otvoreno srce!

Večer zahvale svim župljanima koji pomažu drugima, bilo da besplatno primaju osobe s poteškoćama u razvoju kad dolaze na hodočašće, bilo da besplatno primaju svećenike kad dolaze na seminar za svećenike, bilo da čine dobro na bilo koji drugi način – to je bio povod i razlog, kako stoji u župnom listiću, što je u dvorani Ivana Pavla II. u Međugorju pred više od tisuću župljana i gostiju održana “Večer zahvale”, piše Večernji list BiH.

Zahvaljujmo Bogu

Krenulo se koncertom sekcija iz međugorske župe. Prvu pjesmu “Majko, hvala ti“ otpjevao je mali župni zbor. Potom su nastupili veliki župni Zbor Kraljice Mira, Frama, Tamburaški orkestar Misericordia, Sara Brkić solo violina, klape Mir i Concordia, Zagrebačka promenada – TO Šurmanci, Leatitia, HKUD Vionica…

– Mnogo je razloga zašto večerašnjim zajedništvom i pjesmom dragom Bogu želimo reći hvala. Jedan od njih svakako je imenovanje apostolskog vizitatora za župu Međugorje, nadbiskupa Henryka Hosera – kazala je Sanja Pehar, voditeljica programa, inače glavna urednica Radio postaje Međugorje. Fra Marinko Šakota istaknuo je u svome obraćanju kako Bogu možemo zahvaliti za sve ono što jesmo, što imamo i što činimo.

– I Gospa, naša nebeska Majka, uči nas zahvalnosti, zato ćemo u nastavku pjevati njoj. Zahvalnost znači priznanje da nam je Bog dao darove. Zahvalnost pripada Bogu i drugima, a to znači prepoznati Božje djelovanje u svome životu i u životu svoje obitelji i biti potpuno svjestan da je to dar.

Zahvalnost je najdublji izraz vjere i povjerenja u Boga. Tko zahvaljuje, priznaje da sve dobro dolazi od Boga. Mnogo darova od Boga dobili su i mladi koje ćemo slušati u nastavku. Bogu hvala, možemo kazati i za mlade okupljene u Frami.

Ponosni su i Bogu zahvalni na nagradama s kojima su se nedavno vratili iz Sarajeva s Framafesta gdje su osvojili 1. mjesto festivala i nagradu za scenski nastup s pjesmom “Bog nas ljubi”. Hvala, i da, i vi ste dragi župljani toliko puta ne samo kazali, nego i svojim primjerom pokazali. Kada ste u svoje domove besplatno primili osobe s invaliditetom, kada je vaša obitelj bila spremna ugostiti svećenike, kada ste se u humanitarnim akcijama sjetili potrebitih, kada ste svojim životom hodočasnicima posvjedočili Gospa je ovdje. Hvala vam! – istaknula je Pehar.

Onda je na noge digla sve u dvorani pjesma “Samo je jedna Marija” u izvedbi pjevačke skupine iz Vionice. Na kraju “Večeri zahvale” nazočnima se obratio nadbiskup Henryk Hoser.

I umrijeti za domovinu

– Ovo je bila prekrasna večer na kojoj smo doživjeli i dirljive trenutke. Imali smo prigodu vidjeti iskustvo ove mladosti. Zaista sam iznenađen talentima koje ovdje imate. Nikad nisam sreo jedan narod koji je toliko muzikalan kao ovdje u Hercegovini. Bio sam zaista ganut kad ste pjevali pjesmu o ljubavi i Hercegovini. Hercegovina je lijepa i Božji dar vama. Potrebno je ljubiti svoju zemlju. Raditi za nju. I voljeti je. I umrijeti ako treba, za domovinu i Crkvu – istaknuo je nadbiskup Hoser.

Župljani su tada apostolskom vizitatoru za međugorsku župu, Papinu izaslaniku Hoseru, uručili prigodne darove. Uime župljana župnik fra Marinko Šakota uručio mu je umjetničku sliku, dar sakralnoga umjetnika Ante Mamuše iz Novog Travnika.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Igor Vukić o Ivi Goldsteinu i njegovoj novoj knjizi ‘Jasenovac’

Objavljeno

na

Objavio

Mediji su ovih dana dali veliku pozornost knjizi Ive Goldsteina ‘Jasenovac’ koja će biti predstavljena na Interliberu. Ivo Goldstein se također posebno obrušio na publicistu Igora Vukića, autora knjige ‘Radni logor Jasenovac’, prozivajući ga revizionistom koji selektivnim pristupom lažima zavarava javnost.

Zbog toga su u PODCAST VELEBIT pozvali Igora Vukića koji je detaljno analizirao pisanje Ive Goldteina, navode iz njegove knjige koje su mediji prenijeli te ih jednog po jednog gotovo u potpunosti raskrinkao kao neistine, krivotvorine ili plod mašte.

Tko su ‘svjedoci’ koje Ivo Goldstein citira u knjizi i koristi za svoje tumačenje zbivanja u Jasenovcu?
Koliko su vjerojatni opisi ubijanja koje Goldstein opisuje u svojoj knjizi?
Je li Ante Ciliga rekao ono što se navodi u Goldsteinovoj knjizi?
Jesu li opisi ustaških ubijanja logični prema okolonostima i ukupnoj situaciji u kojoj se događaju i poklapaju li se sa dokumentima iz arhivske građe?

Koliko su vjerojatne priče o ‘leševima koji plivaju Savom’?
Zašto se Goldstein bavi smišljanjem sintagmi poput ‘4M’ koja se odnosi na Maksa Luburića, Ljubu Miloša, Ivicu Matkovića i Miroslava Filipović-Majstorović? Je li to zloporaba naziva nekad vrlo polpularnog pop sastava u Hrvatskoj ‘4M’?
Kako je Goldstein postao amater-psiholog i upustio se u stručne prosudbe psihoprofila pojedinaca koje optužuje u svojoju knjizi?
Kako je moguće izjave i priznanja ustaša koje su krajem Drugog svjetskog rata, batinama na jugoslavenskom sudu iznuđene, uzimati kao ozbiljan i povijesno relevantan dokument?

Koliko ima mašte, koliko naučne fantastike, a koliko ozbiljnih argumentiranih navoda u Goldsteinovoj knjizi Jasenovac?
Što su o kvaliteti Goldsteinovog rada i njegove povjesničarske vjerodostojnosti rekli njegovi kolege?
Je li u Jasenovcu postojala Goldsteinova ‘drobilica kostiju’?
Tko je svećenik Jure Paršić čije izjave Goldstein koristi u knjizi?
Vjeruje li i sam Goldstein u ono što piše u svojoj knjizi?
Je li Jutarnji list krivotvorio fotgorafiju za feljton?

Goldstein kaže da revizionisti pokušavaju Hrvate napraviti kolektivno odgovornim za zločine u Jasenovcu. Govori li on tu o sebi?

Odogovre na ova pitanja poslušajte u PODCASTU VELEBIT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari