Pratite nas

Razgovor

Dalić: Ja se nikad nisam sramio i bojao reći da sam ja katolik, vjernik i da vjerujem u Boga

Objavljeno

na

Tvorac povijesnog uspjeha Vatrenih u razgovoru za IN Magazin otkrio je javnosti nepoznate detalje svog puta do svjetskog trona.

Kamere IN Magazina u Varaždinu su zabilježile susret Zlatka Dalića s igračima Al Aina, kraljevskog kluba iz Ujedinjenih Arapskih Emirata sa čije je klupe i preuzeo kormilo hrvatske nogometne reprezentacije i osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Puno se toga odvilo u proteklih godinu dana od Dalićeva napuštanja Arapskog poluotoka. Preuzeo je Hrvatsku, izborio plasman na SP-u u Rusiji gdje je senzacionalno otišao do finala, a FIFA ga je i službeno nominirala za najboljeg trenera svijeta.

Čestitke i zagrljaji dogodili su se uoči prijateljske utakmice Varaždina i Al Aina.

“Posebne su to emocije. Ja sam s njima proveo tri godine. Bili smo prvaci države. Osvojili smo President Cup, Super Cup, bili smo jedanput u finalu, a prije mog odlaska i u finalu Lige prvaka Azije… Ja sam proveo tri godine u tom klubu i to nikad neću zaboraviti. Ja i danas kažem da sam ja Ai Navi, tako se zovu navijači tog kluba i čak sam na ime svoje kuće u Novalji napisao Ai Navi, jer ta kuća je zarađena u Al Ainu i ja sam na taj način njima odao priznanje”, prepričavao je izbornik.

Jedan pogrešan potez s Al Ainom

Vlasnik svjetskog srebra smatra da je s Al Ainom napravio samo jedan pogrešan potez i to u vrijeme dok je pod njegovim vodstvom klub bio na vrhuncu, u finalu Azijske lige prvaka:

“Što nisam otišao tad kad sam bio na vrhu. I to je ono o čemu i sad razmišljam, jer čovjek kad je najbolji, kad je najcjenjeniji treba otići. To me naučila i praksa i život, i iskustvo.”

Danas ga kao stručnjaka respektira cijeli svijet, dočekuju ga ovacijama, a njegov je lik preplavio svjetske naslovnice. No put do uspjeha, i sam će reći, bio je trnovit. Trenersko iskustvo kalio je u pustinji kamo ga nije odvela samo sportska ambicija, već i želja da obitelji osigura bolji život.

“Netko tamo ne bi bio tri dana, ja sam bio tri godine. Tad nitko nije pitao za Zlatka Dalića, tad nitko nije pisao o moj karijeri, da li moja obitelj ima ili nema, da li ja imam ili nemam, nego su me svi zaboravili.”

“I sad se čudim sam sebi. Otišao sam u Saudijsku Arabiju, nisam znao ni tko me tamo zove, ni gdje idem. Nisam znao engleski jezik, ni što ni kako, ništa nisam znao. Ali, valjda sam ja takav tip da se ne bojim ničega, da nemam nikakvih predrasuda, da idem. Znao sam da moram tražiti svoj rezultat, svoj uspjeh, jer mogao sam ostati u Hrvatskoj i ponovno biti trener po malim klubovima, ali to nije bila moja ambicija.”

U rekordnom roku, u Saudijskoj Arabiji radom i umijećem, postigao je zvjezdani status. Nekoliko je puta proglašen trenerom godine. No kao svoje najveće priznanje izdvojit će to što su ga ondje prihvatili kao člana obitelji.

“To je klub Feyseli gdje sam bio prve dvije godine. Taj predsjednik mog kluba je mene prozvao u svoju kuću, mene i moju obitelj. A to je velika čast. Ja sam upoznao, a on je imao veliku obitelj, sedam kćeri i jednog sina. On je mene sa svojim kćerima upoznao, a kad oni to tebi naprave, to je velika čast. To znači da te priznaju kao svog brata.”

Voli svoje, poštuj tuđe njegov je moto, stoga mu nije bilo teško prilagoditi se drugoj kulturi i običajima, ali i djelomice svladati težak arapski jezik.

“Ne puno, ali sam trening vodio na arapskom jeziku. Pozdraviti se, pitati, kako si, što si, osnovne stvari sam znao i oni su to vidjeli u meni da ja ipak dajem poštovanje prema njima, ako hoću naučiti neke stvari, bar njihov jezik.”

Koliki je trag Dalić ostavio na miljama udaljenom istoku zemaljske kugle svjedoči i činjenica da reprezentacija Hrvatske ondje danas ima milijune vatrenih navijača.

“Svi su bili navijači Hrvatske. Pomoćni trener mi je rekao da je njegova mama molila za Hrvatsku. Twitt koji sam ja objavio, zahvala Emiratima na podršci je pogledalo milijun ljudi. Milijun ljudi je tad pogledalo Hrvatsku, što je fantazija za Hrvatsku. Pored ove naše regije, oni su bili naši najveći navijači. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.”

Najbolji ambasador Hrvatske na Bliskom Istoku

Tijekom boravka u arapskom svijetu Zlatka se posebno dojmila obiteljska povezanost.

“Predsjednik kluba ima jako veliku familiju. Oni su svake godine radili jedan kamp, gdje sve obitelji tog prezimena dođu u taj kamp. Bude po 500, 600 ljudi… Ja sam bio njihov redovito gost po pet dana. Živio sam s njima kao njihova obitelj. Mi neke stvari možemo naučiti od njih, isto imamo familije, obitelji po Hrvatskoj, pa se djeca ne poznaju, ne vide se.”

Trenutačno najboljeg ambasadora Hrvatske u svijetu mnogi su u zanosu pobjede poželjeli vidjeti i na istaknutim državnim funkcijama. Iako neupitnih liderskih sposobnosti, politika ga ne zanima.

“Ja sam sportaš cijeli život, nogometaš. To je ono što ja znam najbolje raditi i od čega živim cijeli život. Lijepo je kad čovjek radi posao koji voli i od njega može živjeti. A to se meni, hvala Bogu, ostvarilo. To je ono što sam rekao da me neće prebaciti da ja sad počnem pametovati, izmišljati neke stvari. To se neće dogoditi…”

Ipak od svega ga najviše raduje oživljeno hrvatsko jedinstvo. Volio bi da se u ljudima probudi optimizam.

“To zajedništvo je krenulo od ekipe. To se prenijelo kasnije i na narod, na ljude i na navijače, da su ljudi gledali zajedno utakmice, živjeli skupa, cijela ulica prvo, pa cijeli kvart, na kraju je cijeli grad živio skupa i navijao, da bi na kraju cijela država bila zajedno. Daj Bože da tako nastavimo, da Hrvatska bude i dalje ovako jedinstvena, ovako složna i da se to prenese na druge segmente života u Hrvatskoj”, rekao je Dalić nastavivši:

“Neki dan sam sreo čovjeku Livnu koji mi je rekao da je otišao iz Hrvatske prije tri mjeseca, ali da je znao što će se dogoditi i da je mene tad poznavao da ne bi nikad otišao.”

Želi mirni obiteljski život, bez stresa

Nakon golemog uspjeha i dalje želi čvrsto ostati na zemlji i živjeti vrijednosti kojima se oduvijek vodio.

“Ja se nikad nisam sramio i bojao reći da sam ja katolik, vjernik i da vjerujem u Boga. Sve što sam napravio u životu zahvalan sam dragom Bogu i mojoj obitelji. To je moja snaga koju ja crpim, i u to vjerujem. Piši istinu, govori istinu i bit će ti dobro. Kako očekuješ dobro, ako misliš loše od početka. Ja tako ne mislim i zato mi je dragi Bog vratio pozitivno. Ono što bi ja želio poručiti svima je da vjeruju u sebe, u svoj rad, u svoju kvalitetu. Vjera u rezultat, jedna upornost , jedna hrabrost, jedna čvrstina i respekt jedni prema drugima će nas dovesti do rezultata. On neće možda doći sutra, ali će doći kasnije. Treba biti strpljiv. Znam da to ljudima nije lako prihvatiti jer stalno žive u problemima, u teškoj financijskoj situaciji, neizvjesnosti oko posla, ali ako ćemo svi bježati iz Hrvatske, što ćemo napraviti”, zapitao se izbornik.

A za pet godina miljenik nacije više se ne vidi u nogometu. Tada bi volio živjeti mirnim obiteljskim životom, okružen prijateljima, bez stresa i euforije.

“Ne mislim cijeli život biti na klupi i umrijeti na klupi. To meni nije cilj, nisam megaloman, moja obitelj je skromna, mi smo ostvarili dovoljno, tako da ne moram trčati za poslom. Bit će posla. Ja sad tako mislim, a da li će tako biti, ja ne znam.”

IN Magazin

 

Tko se to na HRT-u usudio „rezati“ govor Zlatka Dalića?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit je gostovala gđa. Ruža Tomašić, zastupnica u Europskom parlamentu. S njom je razgovarao Marijan Križić.

♦ Što misli i kako je reagirala gđa. Ruža Tomašić na skandaloznu izjavu predsjednika Europskog parlamenta Antonia Tajanija koji je svoj govor na komemoraciji povodom obilježavanja Dana sjećanja u talijanskoj Bazovici završio povicima “Živjela talijanska Istra” i “Živjela talijanska Dalmacija”?

♦ Kako su se u Hrvatskoj odmah javili dežurni titoisti i prozvali Hrvatsku zbog popustljivosti prema fašizmu. Ne bismo li prije mogli zaključiti da Titovi zločini zapravo daju vjetar u leđa iredentističkim težnjama?

♦ Kako su prosvjedovali slovenski i hrvatski zastupnici?
♦ Što sadrži i o čemu se radi u raspravio strategiji ribarstva?

♦ Zašto u Hrvatskoj javnosti prevladava mišljenje da izbor zastupnika u EU parlament nije bitan jer se u njemu navodno ništa bitno ne odlučuje?
♦ Nastupaju li hrvatski EU parlamentarci zajednički, u ime svoje države, ili se okupljaju oko svojih grupacija kojima pripadaju?

♦ Postoji li tzv. stranačka stega u grupacijama?
♦ Što očekivati od novih izbora za EU parlament?

♦ Kako je došlo do suranje Hrast-a i Hrvatske konzervativne stranke (HKS) koji su osnovali novu platformu, oko koje su se okupila i neka poznata imena: Tomašić, Ilčić, Zekanović, Mišić, Sačić?
♦ Kako Ruža Tomašić komentira formiranje koalicija sastavljenih od stranaka koje pripadaju posve drukčijim grupacija u EU parlamentu? (primjer Amsterdamska koalicija)

♦ Što znače brutalne uvrede Milorada Pupovca izgovorene u Saboru i upućene hrvatskom narodu, katolicima, ali i homoseksualcima?
♦ Je li drska reakcija Milorada Pupovca, poput one Nikole Sojanovića u Srbobranu 1902. godine, zapravo reakcija na pismo koje je Hrvatska biskupska konferencija uputila srpskom partijarhu Irineju?

♦ Treba li na tom tragu prepoznati i obnovljenu hajku na Marka Juriča, zbog toga što je prokazao mirtopolita Porfirija koji je pjevao četničke pjesme?
♦ Prije desetak dana zajedno sa saborskim zastupnikom Hrvojem Zekanovićem najavili ste blokadu Srbije na putu prema EU, dok ne ispune neka bitne uvjete u odnosu na Hrvatsku. O čemu je riječ?

♦ Nazirete li kakve promjene u aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj?

Odgovore na poslušajte u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Kolinda Grabar Kitarović: Ja sam prije svega majka, Hrvatica, vjernica, građanka…

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U povodu godišnjice inauguracije, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Media servisu dala je ekskluzivni intervjuu u kojem se osvrnula na protekle četiri godine, otkrila planove za budućnost, ali i prokomentirala goruće teme i probleme u zemlji.

S predsjednicom je za Media servis razgovarala Andrea Barać.

“Uložila sam velike napore u mijenjanje imidža, odnosno slike Hrvatske koja, nažalost, posljednjih godina u svijetu nije bila na onoj razini na kojoj je želimo vidjeti. Kao jednu od svojih najsnažnijih inicijativa, ističem Inicijativu triju mora. S druge strane, na planu unutarnje politike ipak sam uspjela pomaknuti tu raspravu i fokus javnosti s ideoloških na prava životna pitanja”, rekla je predsjednica.

U razgovoru sa svim akterima društva, tvrdi, definiran je najveći problem u zemlji – demografija.

“Stoga sam djelovala vrlo korektno, napisala sam i predstavila paket demografskih mjera, od kojih je Vlada već mnoge prihvatila, neke su još u tijeku, implementiraju se. I to je program koji zapravo definira samu budućnost Hrvatske, jer što će vam zemlja bez ljudi.”

A kad je riječ o blokiranim građanima, iako ističe da je situacija puno bolja, problem još nije do kraja riješen pa će se na tome raditi tijekom ove godine.

Trajno riješiti problem blokiranih

“To pitanje nismo do kraja riješili pa ću i dalje biti veoma angažirana, ne samo na novom ovršnom zakonu nego i na drugim inicijativama, kako bi se trajno riješilo pitanje blokiranih građana.”

U nastojanju da se zemlja decentralizira, Grabar-Kitarović je izmjestila ured u svaku županiju. U tijeku je analiza svih tih izmještanja kako bi se ustanovili problemi koji su zajednički cijeloj Hrvatskoj. Dio je ipak otkrila. Tvrdi da najbolje rezultate postižu ona područja u kojima ljudi rade zajedno, umjesto da se koncentriraju na ideološke podjele. Potom je citirala krapinsko-zagorskog župana Željka Kolara, koji je ustvrdio da se njezinim pojavljivanjem javnost fokusirala na teme koje bi inače prošle ispod radara.

“Primjerice, briga o graničnim, pograničnim i posebno brdsko-planinskim područjima i otocima, koja je isto tako u međuvremenu rezultirala brojnim potezima što ih je provela Vlada Republike Hrvatske, ali očekujem da ćemo na tome nastaviti raditi. Onda, rad s mladima. Vijeće mladih, koje je bilo vrlo aktivno, protekle je godine vrlo intenzivno radilo, a s time ćemo nastaviti i ove godine. Želim da se još više usredotočimo upravo na egzistencijalna pitanja.”

Završiti projekt Pantovčak

Govoreći o planovima za budućnost, istaknula je da želi završiti projekt Pantovčak, otvaranje šume građanima i ostvarivanje uštede od 15 posto kao primjer drugima.

“I želim da se to provede sada, u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci. Smanjila sam broj djelatnika, smanjila sam broj dužnosnika, otprilike sa 23 na 10 u ovome trenutku. Time želim nastaviti dokazivati da nije bitna količina, nije bitna veličina, bitna je supstancija, bitan je rad, u skladu s onim što uvijek govorim: Hrvatska nije mala zemlja.”

Na komentare da je u drugim županijama kritizirala Vladu, upozoravala na dobre i loše stvari, a da je to u obilasku Zagreba izostalo, tek je rekla: “Doista ne bih tako rekla, ne bih se složila s time.”

Kad je riječ o odnosu s Vladom i HDZ-om, ističe da je ponosna i zahvalna što je bila njihov kandidat.

“Bez stranke ne bi bilo ni mandata. Međutim, mislim da i sama stranka od mene očekuje da budem ono što predsjednik mora biti, a to je predsjednik svih državljana, i onih koji su mi dali glas i oni koji nisu. Zato sam, neću reći kritična, ali, naravno, ne štedim na kritikama. Ako pogledate tri vlade koje su bile u mome mandatu, bila sam jednaka prema svima.”

Promjena retorike zbog privida sukoba

Ipak, ističe kako je promijenila retoriku u pogledu kritika jer se u medijima stvarao privid sukoba.

“Jednostavno zato što mislim da, iako treba upozoravati na probleme, predsjednik ili predsjednica ne može koristiti svoju funkciju za nekakve populističke namjere i dobivanje nekakvih osobnih bodova.”

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić želi uručiti Medalju grada Zagreba Budimiru Lončaru, zbog čega se diglo dosta prašine. Na pitanje surađuje li s njim i na jednoj razini i je li joj gospodin Lončar savjetnik, odgovorila je: “Ne, apsolutno. Mislim da se predsjednik države ne treba miješati u odluke lokalne uprave i samouprave. Nikad se nisam miješala. To je stvar gospodina Bandića. Nikada u javnosti nisam govorila ni protiv koga, pa tako neću ni protiv gospodina Lončara.”

Predizborne kampanje vrlo su neplodno razdoblje, tvrdi predsjednica, i zato još ne otkriva hoće li se ponovno kandidirati.

“Jednostavno ne želim ući u to nekakvo razdoblje. Nisam se izjasnila, nisam donijela odluku. Ali vidim da je to vrlo zanimljiva tema u medijima i da mediji zapravo kreiraju nekandidate kao potencijalne protivnike meni na izborima, iako ni ja ni oni još nismo istaknuli svoju kandidaturu.”

Ako se kandidira, podrška HDZ-a je izgledna.

Ne mijenja strane

“Ja dolazim iz HDZ-a i meni je potpora HDZ-a bitna. Cijenim to, to je moje uvjerenje od rane mladosti, to je uvjerenje koje sam njegovala tijekom svog studija, kroz našu borbu za neovisnost. I ponovno, uz dužno poštovanje prema svim političkim opcijama u Hrvatskoj, ja sam osoba koja ne mijenja strane i ne volim one koji ih mijenjaju.”

Vrijeme polako istječe, no predsjednica tvrdi da ni prijašnji ozbiljni kandidati nisu prerano otkrivali da idu u utrku za Pantovčak.

“Gledajte, ova dužnost je iznimna, iznimna čast, ali je iznimna odgovornost, golema odgovornost. Ja sam prije svega majka. Majka, Hrvatica, vjernica, građanka Republike Hrvatske i, naravno, građanka Europske unije, i doista želim razmotriti što je to čime ja mogu pridonijeti, što je to što možemo zajedno učiniti kako bismo Hrvatsku poveli u bolji život za sve.”

Odlučila se za ponovnu utrku ili ne, tvrdi, rejtnig joj nije najvažniji. Građani joj, prema anketama, pretežno daju ocjenu dobar (3). “Kada bih se brinula o vlastitom rejtingu, nikada se ne bih kandidirala ni na jednu političku dužnost”, istaknula je predsjednica.

“Građani su ti koji ocjenjuju, ali ja sam vrlo ambiciozna, bila sam odlikaš tijekom cijelog svog školovanja i studija, pa ću se nastaviti i dalje truditi.”

Mali princ – jedna od najdražih knjiga

Osvrnula se i na izbacivanje nekih djela suvremenih autora s popisa obavezne lektire u školama, primjerice “Malog princa” i “Dnevnika Anne Frank”. Ne bi, kaže, uzela sebi za pravo da odlučuje, to treba odlučiti struka, ali dodaje: “Mali princ’ jedna je od mojih najdražih knjiga i to je knjiga koja me nekako drži u uvjerenju da cijeli život treba ostati dijete.

‘Dnevnik Anne Frank’ isto je tako jedno od vrhunskih djela.” Na pitanje bi li htjela da i njezino dijete pročita te dvije knjige, predsjednica odgovara: “Apsolutno. Oni su to i pročitali.” Na dodatno pitanje smatra li da bi te knjige trebale ostati na popisu lektire, predsjednica odgovara: “Da.”

Komentirala je i otpis dugova najimućnijima. Istaknula je da se svakom potkrade pogreška, pa tako i jedinicama lokalne samouprave, ali da su mnogi možda zbog previše obaveza zaboravili na neki račun i da svi koji su se našli na tom popisu za oprost dugova, a mogu ih podmiriti, to trebaju i učiniti.

“Dakle, nemojmo od toga raditi skandale, fokusirajmo se na ono pozitivno, a to je da ćemo desecima tisuća ljudi omogućiti ponovni početak.”

Narodu dati pravo glasa

Kada je u pitanju nacrt Zakona o pobačaju, kaže, nije ga vidjela pa ne može ni komentirati, a o samom pobačaju kaže: “Za mene život počinje od trenutka začeća do prirodne smrti. Međutim, isto tako podržavam život u svakom pogledu, uključujući i život žene, i pravo na izbor. Mislim da se zabranom pobačaja ne mogu riješiti problemi koje imamo.”

Nije vidjela ni nacrt novog zakona o referendumu, ali ističe da narodu treba dati pravo glasa. Ipak, objašnjava, referendum ne smije biti sredstvo onemogućavanja rada Vlade, ali ni prag ne smije biti tako visok da je nemoguće provesti referendum. A o postupku provjere prikupljenih potpisa inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, kaže, ne može procijeniti je li Vlada djelovala transparentno.

“Da se dopustilo ljudima koji su htjeli pogledati valjanost potpisa, mislim da bi to koristilo i Vladi, da se sad ne vrtimo u krugu rasprava, velikih priča i afera i pritom zaboravimo na građanina ove države”.

Neizbježna tema je i propala nabava borbenih aviona od Izraela. Predsjednica smatra da je problem možda bio u vremenu, jer se predugo čekalo s odlukom da se uopće krene u nabavu.

Tromost pravosuđa – rak rana

“Možda je to čak jedan od razloga što je ovo sve odrađeno na brzinu. Možda nije bilo dovoljno vremena da se sagledaju neki aspekti.”

Tromost pravosuđa rak-rana je Hrvatske, predsjednica Grabar-Kitarović tvrdi da je nužno nastaviti s reformom. Za pomilovanje Huanita Luksetića čeka papire od Ministarstva pravosuđa, a na pitanje možemo li na primjeru Zorana Ercega zaključiti da Hrvatska ide u smjeru gušenja slobode govora, odgovorila je: “Naravno, slobodu govora treba izražavati, a u ovom slučaju ona se mogla izraziti na drugi način.”

Za kraj se osvrnula na istup predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija i pripajanja Dalmacije i Istre Italiji. Istaknula je da je ta izjava nedopustiva, ali da je možda to rekao nesmotreno. Na pitanje trebamo li inzistirati na njegovoj smjeni, rekla je: “Mislim da će se to, nažalost, ogledati u njegovoj karijeri. Ovaj saziv EP-a gotovo je pred raspuštanjem. Ja bih poštovala činjenicu da se čovjek ispričao. Ako se ispričao, onda ne inzistiramo, a nedvosmisleno se ispričao. Mislim da svi moramo znati oprostiti.”

 

Kolinda Grabar Kitarović na Molitvenom doručku: Nisam za reviziju Vatikanskih ugovora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari