Pratite nas

Razgovor

Dalić: Ja se nikad nisam sramio i bojao reći da sam ja katolik, vjernik i da vjerujem u Boga

Objavljeno

na

Tvorac povijesnog uspjeha Vatrenih u razgovoru za IN Magazin otkrio je javnosti nepoznate detalje svog puta do svjetskog trona.

Kamere IN Magazina u Varaždinu su zabilježile susret Zlatka Dalića s igračima Al Aina, kraljevskog kluba iz Ujedinjenih Arapskih Emirata sa čije je klupe i preuzeo kormilo hrvatske nogometne reprezentacije i osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Puno se toga odvilo u proteklih godinu dana od Dalićeva napuštanja Arapskog poluotoka. Preuzeo je Hrvatsku, izborio plasman na SP-u u Rusiji gdje je senzacionalno otišao do finala, a FIFA ga je i službeno nominirala za najboljeg trenera svijeta.

Čestitke i zagrljaji dogodili su se uoči prijateljske utakmice Varaždina i Al Aina.

“Posebne su to emocije. Ja sam s njima proveo tri godine. Bili smo prvaci države. Osvojili smo President Cup, Super Cup, bili smo jedanput u finalu, a prije mog odlaska i u finalu Lige prvaka Azije… Ja sam proveo tri godine u tom klubu i to nikad neću zaboraviti. Ja i danas kažem da sam ja Ai Navi, tako se zovu navijači tog kluba i čak sam na ime svoje kuće u Novalji napisao Ai Navi, jer ta kuća je zarađena u Al Ainu i ja sam na taj način njima odao priznanje”, prepričavao je izbornik.

Jedan pogrešan potez s Al Ainom

Vlasnik svjetskog srebra smatra da je s Al Ainom napravio samo jedan pogrešan potez i to u vrijeme dok je pod njegovim vodstvom klub bio na vrhuncu, u finalu Azijske lige prvaka:

“Što nisam otišao tad kad sam bio na vrhu. I to je ono o čemu i sad razmišljam, jer čovjek kad je najbolji, kad je najcjenjeniji treba otići. To me naučila i praksa i život, i iskustvo.”

Danas ga kao stručnjaka respektira cijeli svijet, dočekuju ga ovacijama, a njegov je lik preplavio svjetske naslovnice. No put do uspjeha, i sam će reći, bio je trnovit. Trenersko iskustvo kalio je u pustinji kamo ga nije odvela samo sportska ambicija, već i želja da obitelji osigura bolji život.

“Netko tamo ne bi bio tri dana, ja sam bio tri godine. Tad nitko nije pitao za Zlatka Dalića, tad nitko nije pisao o moj karijeri, da li moja obitelj ima ili nema, da li ja imam ili nemam, nego su me svi zaboravili.”

“I sad se čudim sam sebi. Otišao sam u Saudijsku Arabiju, nisam znao ni tko me tamo zove, ni gdje idem. Nisam znao engleski jezik, ni što ni kako, ništa nisam znao. Ali, valjda sam ja takav tip da se ne bojim ničega, da nemam nikakvih predrasuda, da idem. Znao sam da moram tražiti svoj rezultat, svoj uspjeh, jer mogao sam ostati u Hrvatskoj i ponovno biti trener po malim klubovima, ali to nije bila moja ambicija.”

U rekordnom roku, u Saudijskoj Arabiji radom i umijećem, postigao je zvjezdani status. Nekoliko je puta proglašen trenerom godine. No kao svoje najveće priznanje izdvojit će to što su ga ondje prihvatili kao člana obitelji.

“To je klub Feyseli gdje sam bio prve dvije godine. Taj predsjednik mog kluba je mene prozvao u svoju kuću, mene i moju obitelj. A to je velika čast. Ja sam upoznao, a on je imao veliku obitelj, sedam kćeri i jednog sina. On je mene sa svojim kćerima upoznao, a kad oni to tebi naprave, to je velika čast. To znači da te priznaju kao svog brata.”

Voli svoje, poštuj tuđe njegov je moto, stoga mu nije bilo teško prilagoditi se drugoj kulturi i običajima, ali i djelomice svladati težak arapski jezik.

“Ne puno, ali sam trening vodio na arapskom jeziku. Pozdraviti se, pitati, kako si, što si, osnovne stvari sam znao i oni su to vidjeli u meni da ja ipak dajem poštovanje prema njima, ako hoću naučiti neke stvari, bar njihov jezik.”

Koliki je trag Dalić ostavio na miljama udaljenom istoku zemaljske kugle svjedoči i činjenica da reprezentacija Hrvatske ondje danas ima milijune vatrenih navijača.

“Svi su bili navijači Hrvatske. Pomoćni trener mi je rekao da je njegova mama molila za Hrvatsku. Twitt koji sam ja objavio, zahvala Emiratima na podršci je pogledalo milijun ljudi. Milijun ljudi je tad pogledalo Hrvatsku, što je fantazija za Hrvatsku. Pored ove naše regije, oni su bili naši najveći navijači. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.”

Najbolji ambasador Hrvatske na Bliskom Istoku

Tijekom boravka u arapskom svijetu Zlatka se posebno dojmila obiteljska povezanost.

“Predsjednik kluba ima jako veliku familiju. Oni su svake godine radili jedan kamp, gdje sve obitelji tog prezimena dođu u taj kamp. Bude po 500, 600 ljudi… Ja sam bio njihov redovito gost po pet dana. Živio sam s njima kao njihova obitelj. Mi neke stvari možemo naučiti od njih, isto imamo familije, obitelji po Hrvatskoj, pa se djeca ne poznaju, ne vide se.”

Trenutačno najboljeg ambasadora Hrvatske u svijetu mnogi su u zanosu pobjede poželjeli vidjeti i na istaknutim državnim funkcijama. Iako neupitnih liderskih sposobnosti, politika ga ne zanima.

“Ja sam sportaš cijeli život, nogometaš. To je ono što ja znam najbolje raditi i od čega živim cijeli život. Lijepo je kad čovjek radi posao koji voli i od njega može živjeti. A to se meni, hvala Bogu, ostvarilo. To je ono što sam rekao da me neće prebaciti da ja sad počnem pametovati, izmišljati neke stvari. To se neće dogoditi…”

Ipak od svega ga najviše raduje oživljeno hrvatsko jedinstvo. Volio bi da se u ljudima probudi optimizam.

“To zajedništvo je krenulo od ekipe. To se prenijelo kasnije i na narod, na ljude i na navijače, da su ljudi gledali zajedno utakmice, živjeli skupa, cijela ulica prvo, pa cijeli kvart, na kraju je cijeli grad živio skupa i navijao, da bi na kraju cijela država bila zajedno. Daj Bože da tako nastavimo, da Hrvatska bude i dalje ovako jedinstvena, ovako složna i da se to prenese na druge segmente života u Hrvatskoj”, rekao je Dalić nastavivši:

“Neki dan sam sreo čovjeku Livnu koji mi je rekao da je otišao iz Hrvatske prije tri mjeseca, ali da je znao što će se dogoditi i da je mene tad poznavao da ne bi nikad otišao.”

Želi mirni obiteljski život, bez stresa

Nakon golemog uspjeha i dalje želi čvrsto ostati na zemlji i živjeti vrijednosti kojima se oduvijek vodio.

“Ja se nikad nisam sramio i bojao reći da sam ja katolik, vjernik i da vjerujem u Boga. Sve što sam napravio u životu zahvalan sam dragom Bogu i mojoj obitelji. To je moja snaga koju ja crpim, i u to vjerujem. Piši istinu, govori istinu i bit će ti dobro. Kako očekuješ dobro, ako misliš loše od početka. Ja tako ne mislim i zato mi je dragi Bog vratio pozitivno. Ono što bi ja želio poručiti svima je da vjeruju u sebe, u svoj rad, u svoju kvalitetu. Vjera u rezultat, jedna upornost , jedna hrabrost, jedna čvrstina i respekt jedni prema drugima će nas dovesti do rezultata. On neće možda doći sutra, ali će doći kasnije. Treba biti strpljiv. Znam da to ljudima nije lako prihvatiti jer stalno žive u problemima, u teškoj financijskoj situaciji, neizvjesnosti oko posla, ali ako ćemo svi bježati iz Hrvatske, što ćemo napraviti”, zapitao se izbornik.

A za pet godina miljenik nacije više se ne vidi u nogometu. Tada bi volio živjeti mirnim obiteljskim životom, okružen prijateljima, bez stresa i euforije.

“Ne mislim cijeli život biti na klupi i umrijeti na klupi. To meni nije cilj, nisam megaloman, moja obitelj je skromna, mi smo ostvarili dovoljno, tako da ne moram trčati za poslom. Bit će posla. Ja sad tako mislim, a da li će tako biti, ja ne znam.”

IN Magazin

 

Tko se to na HRT-u usudio „rezati“ govor Zlatka Dalića?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Željko Pervan: Zašto su ambiciozni i polutalentirani ljudi najopasniji?

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit je gostovao komičar Željko Pervan.

♦ Koliko je Hrvatska lijepa, ali koliko je naša?
♦ Zašto se mladi iseljavaju iz Hervatske?

♦ Hoće li tako ispražnjenu Hrvatsku netko drugi naseliti?
♦ Tko su Apači i Sijuksi u Hrvatskoj?

♦ Koji su planovi Englezića i Niskozemaca?
♦ Zašto je Berlingo u Istri najprodavaniji auto?

♦ Mogu li Hrvati biti direktori svemira?
♦ Je li vlast pala s neba ili su je ljudi izabrali?

♦ Što znači kada čovjek umjesto postignuća bira atrakciju?
♦ Zašto Slovenci više drže do svoje države nego Hrvati?

♦ Zašto se Hrvati s drugim državama sude oko svojega?
♦ Treba li Sloveniji dati pola Savudrijske vale uz određeno obeštećenje?

♦ Je li Orban fašist?
♦ Je li HNS najsposobnija stranka zato što je uvijek tamo gdje treba?

♦ Zašto je ekipa dođoša najopasnija?
♦ Kako se na prisluškivanjima očituje slabost demokracije?

♦ Kako struja utječe na natalitet?
♦ Je li jednakost protuprirodni blud?

♦ Što su političke elite u Hrvatskoj?
♦ Što je u podlozi hrvatskih sportskih uspjeha?

♦ Zašto se ruše spomenici partizanima?
♦ Treba li Ivo Lola Ribar imati spomenik u Zagrebu?

♦ Gdje je 45-e bilo iz šume na posao?
♦ Zašto su pobjednici opasniji od okupatora?

♦ Je li humor nasljedan?

Odgovore na ova i druga pitanja poslušajte u Podcastu Velebit.

 

Željko Pervan: Europska unija je debela laž, horor je pasti pod njihovu kapu

 

 

 

VIDEO! SENZACIONALNI ŽELJKO PERVAN U BUJICI

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Stjepan Lozo: Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.

Objavljeno

na

Objavio

Ako postoje ratnici svjetla – a postoje (to su naši hrvatski branitelji) onda postoje i povjesničari svjetla.

To su pak znanstvenici koji po cijenu velikih životnih odricanja ispod debelih naslaga laži koje su širene u vrijeme komunističke Jugoslavije traže i nalaze istinu o povijesti Hrvata.

Jedan od “povjesničara svjetla” je i povjesničar sa splitskom adresom Stjepan Lozo. Nakon dugih 15 godina rudarenja po arhivima objavio je knjigu “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.”

Tek je objavljena a već je podigla popriličnu prašinu jer razotkriva kako su Srbi manipulirali vlastitim zločinima i prebacivali ih na hrvatski narod. Stjepan Lozo gost je Moje Hrvatske.

Emisijom se obilježila i stogodišnjica “Prosinačkih žrtava” – nasilnog i krvavog gušenja protivnika jugounitarizma koji se zbio u Zagrebu 5. prosinca 1918. godine.

“Moju Hrvatsku” uređuje i vodi Nada Prkačin.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari