Pratite nas

Razgovor

Zlatko Hasanbegović: Dogodio se samo bizaran skup 123 boljševika iz 23 udruge i to pred središnjicom HDZ-a

Objavljeno

na

„Pred središnjicom HDZ-a okupilo se 123 sudionika na skupu koji su organizirale 23 udruge. Bizaran skup na kojem su se u ime antifašizma isticale zastave SR Hrvatske, Sovjetskog saveza, srp i čekić… simboli boljševičke strahovlade.

Vidjeli smo sektaško-ideološko nastupanje koje zapravo stoji iza tog antifašizma koji promiču“, kazao je Hasanbegović za N1

Ne postoji političar u Hrvatskoj koji zna preciznije, točnije i duhovitije definirati političku stvarnost od Zlatka Hasanbegovića. Oštar um, britak rječnik, pozitivni sarkazam i iznad svega ljudsko i političko poštenje učinili su Hasanbegovića omiljenom osobom kod velikog dijela hrvatskih građana.

A osobito kod onih koji su nakon 75 godina dočekali da se najljepšem trgu najljepšeg glavnog grada makne najružnije ime. Najružnije jer se radi o zločincu koji je tisuće mladih života Zagrepčana i drugih odvela u smrt i logore. A narod to neće, ne smije i ne može zaboraviti.

Doista, prebrojana 123 sudionika „antifašističkog“, a u stvarnosti po zastavama i parolama boljševičkog skupa, ispred središnjice HDZ-a čine taj skup i minornim i bizarnim. Socijalističke zastave SR Hrvatske, zastave SSSR-a, srp i čekić, petokrake, Titove slike, sve je to odavalo dojam da smo trenutno u 1950-oj ili 1966-oj godini.

Jedino su fotografije u boji odavale sumnju, a sve ostalo je bilo isto.  To je, naravno, je kod razumnih i prosječno inteligentnih ljudi bez obzira na političko opredjeljenje izazivalo podsmijeh i čuđenje. Kada bi još oduzeli Josipovića, Bernardića i ostale koji su došli skupljati bodove ispred središnjice HDZ-a , od ostarjelih titoista bi ostao jedan malo veći umirovljenički bus za jednodnevni izlet u Kumrovec.

No, usprkos (pod)smijehu postavljaju se ipak i tri ozbiljna pitanja:

  1. Zašto policija RH nije djelovala sukladno zakonu kao što je djelovala na proslavi Dana pobjede u Kninu i Slunju, te privodila osobe koje nose ili veličaju totalitarističke simbole koji vrijeđaju tisuće ljudi u Zagrebu i Hrvatskoj? Naime, pod tim objašnjenjem su hapsili branitelje u Kninu.
  2. Zašto su na ovakvom boljševičkom skupu, koji bi u svakoj pravnoj državi bio zabranjen i medijski popraćen kao ekstremistički, sudjelovali poznati hrvatski političari kao Davor Bernardić, Ostojić, Maras, Josipović?
  3. Zašto se dozvoljava da parlamentrarna stranka SDP suorganizira ovakav boljševički skup sa porukama i simbolima mržnje koji jasno asociraju na vremena Golog Otoka, Jazovki, Hudih jama i terora, a bez ikakvih posljedica?

Dok mediji i policija ne povedu malo računa o gornjim pitanjima, jer ipak nije teško povezati 70 jama u gradu Zagrebu i simbole na skupu u istom gradu, ostaje nam za kraj još jedna antologijska izjava Zlatka Hasanbegovića o svemu što se događa posljednjih dana:

„Dolazak SDP-a na vlast u Zagrebu je vjerojatan kao i da vas kada hodate ulicom pogodi meteor. U svakom slučaju trudit ćemo se da oni nikada ne dođu na vlast. Uostalom, sjećam se da su se početkom devedesetih jako bunili i slično najvaljivali kada su se u Zagrebu ukidali prilaz JNA i Ulica socijalističke revolucije.

A kada su došli na vlast to nisu učinili. Slično se dogodilo i u brojnim gradovima i općinama gdje su bila ukinuta Titova šetališta, prilazi ili ulice, a da ih SDP nije vraćao kada je bio u prilici. Tako će biti i u Zagrebu, rekao je Hasanbegović za Novi list.

I ovdje je svaka više nego na mjestu!

>>>Nećete vjerovati tko je stvarni organizator slabo posjećenog skupa za obranu Tita!<<<

Peternel: Hvala Hasanbegoviću što inzistiranjem na temi Tita fenomenalno demaskira SDP-ovce

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Dragutin Berghofer: Gledao sam kako tuku Sinišu Glavaševića i onog Francuza

Objavljeno

na

Objavio

Dragutin Berghofer je jedan od preživjelih svjedoka brutalnog premlaćivanja i ubijanja zatočenika na Ovčari 20. studenog 1991. godine.

Punih 26 godina je pričao o onome što je doživio u Vukovaru. Svjedočio je na Haškom sudu 5 puta kaže, bio je u Beogradu, Zagrebu… “No ništa to ne vrijedi, sve je to danas biznis, rade se knjige i filmovi o tome, a u medijima je nemoguće prikazati pravu istinu”, objašnjava Berghofer u razgovoru za Narod.hr.

Dragutin Berghofer, sada 78-godišnji umirovljenik svjedočio je i brutalnom premlaćivanju Siniše Glavaševića, novinara Radija Vukovar i francuza Jean-Michela Nicoliera, dobrovoljca hrvatskog Domovinskog rata.

U svjedočanstvu koje je dao u Haagu 2006. godine na suđenju troje bivših oficira JNA, rekao je da su JNA i srpski rezervisti odveli oko 350 civila iz vukovarske bolnice ujutro 20. studenog, izvršavajući zapovijedi optuženog majora Veselina Šljivančanina.

Nakon što su ih zlostavljali u vojarni JNA, Berghofer je ispričao da su autobusima odvezeni na farmu Ovčara gdje je on sam proveo dva sata. U ta dva sata vidio je da su doveli Sinišu Glavaševića, novinara Radija Vukovar i francuza Jean-Michela Nicoliera, dobrovoljca hrvatskog Domovinskog rata.

S Ovčare ga je spasio doktor Mladen Ivanković, pravoslavac s kojim je bio dobar prijatelj. “Ako možeš pomogni Belome”, rekao je doktor Ivanković svome sinu koji je bio u JNA, prepričava Berghofer čiji je nadimak Beli. Ivankovićev sin poštedio je Berghofera i još šestoricu zarobljenika koje je vidio na Ovčari i s ‘kojima si je bio dobar’.

Dok je na Ovčari dobio nadu u život, na Veleprometu se situacija promijenila i postala je onakva kakvu i ostali svjedoci ratnih zločina ističu. Dotadašnji susjedi i prijatelji preko noći su postali neprijatelji.

“Kad su me vodili u Velepromet Pero Krtinić je počeo vikati: ‘Ovakvog, ovakvog kao ovaj Drago treba ubiti’. Ja sam već tada napustio Ovčaru i u tom svom strahu sam mu rekao: ‘Zašto? Zato što su tvoja mama i moja mama bile 40 godina komšije? A on ni ‘a’ nije kazao, a mogao me je ubiti.”, kaže Berghofer.

“Puno njih nisu našli koje sam vidio da su mučili”, kaže Berghofer, oni nisu daleko, oni su tamo, ali eto, Grujić je bio velika zvjerka. Kad sam mu htio pokazati gdje da kopaju nije se htio sa mnom ni upoznati.”, objašnjava Berghofer.

Od svibnja 1991. bio je uključen u obranu grada. Ima pet godina staža u Hrvatskoj vojsci. ‘Prebili’ su ga, kako kaže u Mitrovici. Četiri i pol mjeseca je bio bos. Nove gojzerice su mu otuđili. U prostoriji je spavalo njih 150 na zemlji. Izgubio je 22 kilograma na težini jer su bili prisilno izgladnjivani, nisu spavali, jer se nije moglo leći na leđa, tri puta je pao u nesvijest pod težinom udaraca koje je primio. U Mitrovici je s njim bio i sin od Kate Šoljić koji je tamo i ubijen, prepričava Berghofer.

“Poredali su nas na igralištu, gole na minus 7 stupnjeva, rekli su da dignemo tog sina Kate Šoljić, koji se već smrznuo. Ovaj se nasmijao i rekao ‘ma vidi ovaj se najeo sladoleda’… To se taj Duško smijao, a ne bih ja ni znao kako se zove da ovaj drugi nije rekao ‘Duško, pa kako možeš tako tući’. Isto sam tako čuo da se onaj koji je na Ovčari mlatio francuza zove Kemo, jer je rekao ‘Kemo će tebi pokazat’. Ja ne bih ništa znao o Kemi, a on je stanovao blizu moje radnje.”, ispričao je Berghofer.

Berghofer se u razgovoru za Narod.hr osvrnuo i na suđenje zločincima gdje je sudjelovao kao svjedok.

“Vidio sam jednoga koji je za ove bio ‘deda’, bio je dobar sa mnom i prije, kaže meni sudac Veljko Krstajić: ‘Gospon Berghofer, pa nije taj deda dobri, taj je 27 Hrvata zakl’o.’ Zato je moja pretpostavka da su Glavaševića zaklali. Strašno je to za pričati, mene su tukli četvorica, petorica, a njega je njih 12 tuklo. Vidio sam i onog Francuza, vidio sam kako su ga tukli.”, ispričao je Berghofer.

Dragutinu Berghoferu su ubili kćer od 27 godina, te nevjenčanu suprugu i majku.

“Nikakvog zlodjela nisam počinio, ali sam imao dvije radnje, bio sam situiran”, kaže nekadašnji uspješni tapetar, Vukovarac Berghofer koji danas živi u Osijeku.

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Vilim Karlović: Bog me spasio da svjedočim o zlu koje se dogodilo

Objavljeno

na

Objavio

Kad je utihnulo oružje i Vukovar se u ruševinama i strahu predao okupatorima, Vilim Karlović, pripadnik Zbora narodne garde, odložio je oružje i otišao u vukovarsku bolnicu da bude sa svojim suborcima. Dvadesetog studenog ujutro izveden je u dvorište sa stotinama drugih. Evakuacijom je upravljala JNA.

Odmah uz bolničko dvorište su bili i ostali dobrovoljci, teritorijalci i četnici i taj prvi susret je ustvari već tad dao naznačiti, obzirom na prijetnje koje su osobito dolazile od tih dobrovoljaca i četnika, da taj dan neće dobro završiti za nas, govori za HRT umirovljeni satnik Vilim Karlović.

Prva postaja – vukovarska vojarna

Iza tih hangara čulo se jaukanje, zapomaganje, pucnjevi. Četnici su ulazili u autobuse, izvodili ljude. U jednom trenutku su u toj vukovarskoj vojarni čak iz jednog kamiona podijelili ta sredstva, lopate, toljage, lance, krampove, i znam da sam onako gledajući to razmišljao, pa neće nas valjda ovime tući, ispričao je Karlović.

Čekali su satima. Poslije je shvatio zašto: Oni su vidjeli koliki je to bio broj ljudi i grobnica koju su imali pripremljena nije bila dovoljno velika pa im je to bio jedan tehnički problem – kako još organizirati mjesta gdje će pokapati ljude koje su imali namjeru streljati. A čekali su i odluku Generalštaba vojske JNA.

Dolazak na Ovčaru. U kordonu ih dočekuju batinaši, razulareni alkoholom i mržnjom. Vilima Karlovića tada neočekivano spašava vojnik JNA s kojim ima zajedničkog znanca. Batine nije izbjegao. Imao je možda malo sreće, kaže, što su se u trenutku kad je ulazio u hangar oni fokusirali na Sinišu Glavaševića.

Može se i sada sjetiti, kaže kako su ljudima kosti pucale doslovno kao grane od tih batina jer je bilo teških toljaga, držala od lopata kojima su tukli ljude, i ti zvukovi zapomaganja, jaukanja ljudi, ta lomljava kostiju je i dan danas u njegovim sjećanjima.

Sljedećeg dana na Veleprometu je proveo najgore trenutke. Podivljali zlostavljači birali su žrtve nasumično, ubili su 15-tak ljudi.

I na Ovčari su ih skidali do gola i na Veleprometu, svakog čovjeka kojeg su izvodili, skidali su i do gola i onda teško mučili, uglavnom su ih mučili sa hladnim oružjima, i kako su oni poslije to nazivali, potvrđivali sa pucnjevima iz automatskih oružja, kaže Karlović.

A onda su došli i po njega. Rezali su me po tijelu sa staklom, palili su me upaljačem, svijećama, najgori je bio jedan trenutak, među njih dvadesetak je bila jedna žena koja ih je nagovarala da me siluju.

Nekako je, kaže, izdržavao te batine i kad su ga sjekli, ali najgore mu je bilo kad su ga palili. Onda bih ja skočio svaki put sa stolice, a oni su me kažnjavali na način da su te moje dijelove tijela, uha, oči, dijelili među sobom, tko će mi to poslije odrezati.

I tada se dogodilo čudo. U tu kuću upadaju druga dvojica četnika, i počinju borbu za moj život. Na svu sreću uspijevaju me iščupati od njih, ispričao je Karlović.

Sljedećih šest mjeseci ostaje zatočen u logoru Srijemska Mitrovica. Vratio se u rat i branio Hrvatsku na svim bojištima.

Kao jedan od rijetkih preživjelih svjedočio je o zločinima na Ovčari  – i u Haagu i na beogradskom suđenju koje naziva farsom. U Beogradu je njegovo svjedočenje iz zatvora izvuklo Šešeljevog četnika koji ga je spasio s Veleprometa.

Najveći dio zlostavljača i ubojica, kako sa Ovčare tako i sa Veleprometa, nisu procesuirani. Tu ima svega, tu ima i promjena identiteta, čak i lažiranja da su umrli, uvjeren je Karlović.

Iz masovne grobnice na Ovčari 1996. godine ekshumirani su posmrtni ostaci 200 osoba. Za osam od njih još se ne zna tko su. Kao što se ne zna ni koliko je bilo žrtava na Veleprometu.

Vilim Karlović, otac šest sinova, nikad neće zaboraviti te jezive dane između 20. i 22. studenog 1991. O tome je napisao knjigu, i kaže – Bog me spasio da  svjedočim o zlu koje se dogodilo.

 

NEK’ VIJORI, ZA NJIH BARJAK SVETI!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari