Pratite nas

Razgovor

Zlatko Hasanbegović: Jedini stvarni temelj Hrvatske je Domovinski rat (VIDEO)

Objavljeno

na

Povodom posjeta Splitu na TV Jadran su gostovali ministar kulture Zlatko Hasanbegović i njegova zamjenica Ana Lederer.

[ad id=”93788″]

Hasanbegović: “Radili smo svoj posao, unaprijed upoznati sa ključnim autoritetima u županiji i gradu Splitu. Postavili smo pitanje što možemo učiniti za Splitsko-dalmatinsku županiju. Iako se na prvi pogled čini da se radilo o marginalnim problemima, to su živi problemi. Poslali smo poruku da Split nije periferija. Dužnost nam je skrbiti o svim hrvatskim predjelima”

O ukidanju nacionalnog kazališta

Lederer: “Želimo da Splitsko ljeto ponovno postane nacionalna institucija. HNK realizira program Splitskog ljeta. Kad nisu mogli instalirati kontroliranu osobu, bivša je vlast Splitsko ljeto ukinula. Započeli smo razgovore o upravljačkom modelu”.

Jeste li upoznati s programom Splitskog ljeta?

Hasanbegović: “Neodvojiva je veza HNK i Splitskog ljeta. To ga čini jedinstvenim. HNK u Splitu ima probleme. Ključno je da u Ministarstvu kulture ima pouzdanog partnera i pomoć. Na jesen kreću radovi i na koncertnoj dvorani. To je projekt osmišljen u vrijeme ministra Šipuša. Ovo ima našu potporu. Ostvarenje te zamisli je sada pred nama. Gradonačelnik će uskoro imati građevinsku dozvolu. Govorimo i o modalitetima financiranja. Ako to shvatimo kao strateški projekt, u vrlo skorom vremenu projekt ćemo završiti.”

O Domu mladih

Hasanbegović: “Što se tiče Doma mladih to je veliki projekt koji je prioritetno vezan uz EU fondove. Ministarstvo kulture će biti posebni podupiratelj i posrednik. Sve kulturne ustanove u Splitu imaju vrlo veliko značenje. Ovaj je grad kolijevka hrvatske države. Moralna je obveza Ministarstva pristupiti rješavanju tih problema. Blisko ćemo surađivati s gradom i županijom. Gledat ćemo stvari općenacionalno. To je naša obveza prema građanima.”

O upravljanju starom gradskom jezgrom

Lederer: “Marjan je zaštićen i o tome nema nikakvih dvojbi. Nitko to ne želi ugroziti.”

Hasanbegović: “Stvar je potpuno jasna, ne mijenja ništa suštinu da je Marjan zaštićeno dobro. A razne udruge stvaraju buru u čaši vode. Po sadašnjim je rješenjima nemoguća devastacija te šume. OIV se žele uknjižiti na to, ali to neće biti tako. Ovo je samo jedan od primjera gdje imamo apsurdne situacije. Tako je i u Kliškoj tvrđavi koja je mitska hrvatska utvrda. Moramo je čuvati. Ne možemo je gledati izdvojeno, stavit ćemo je u funkciju.”

U prethodnoj je Vladi bila najslabija kultura. Najavili ste kulturnu strategiju?

Lederer: “Javnost će o tome nešto reći, radimo na analizi. Razvijat ćemo strateške ciljeve u suradnji s javnim institucijama. Sve što se četiri godine događalo bilo je izuzetno loše. Ono je najlošiji saziv ministarstva kulture. Ne počinje svijet sada, a neće s nama niti završiti. Mi želimo kontinuitet.”

Tko će strategiju provesti?

Hasanbegović: “To je jedan od problema, pad proračuna Ministarstva kulture. Novac je problem, ali svi znamo gdje je proračun. No, do sada je bila loša raspodjela i neodgovorno trošenje. Već ćemo u sljedećem razdoblju ući u drugačiju raspodjelu. Nećemo se baviti klijentelizmom. Manje je poznato da Ministarstvo kulture nije ključno za financiranje NVO-a. Želimo unijeti jasna pravila i mjerila. Do sada je to bila praksa klijentelizma. Ovdje se ne nastupa demokratski nego komesarski. Bez obzira na nezadovoljstvo, mi sada imamo više pristalica nego prije.”

Što je s Agencijom za elektroničke medije

Hasanbegović: “Javnost ni ne zna čime se ona bavi. A ona je važan izvor financiranja neprofitnih medija. Njoj ide novac od tv pretplate. Tamo bi trebalo biti više odgovornosti i skrbi o slobodi medija. To do sada nije bio slučaj. Tako je odlučila i vlada. Agencija je propustila vršiti zakonsku zadaću. Uostalom, nisu kontrolirali HRT, nisu ga niti upozoravali na to. Podsjećam, gospođa Rakić je dala i ostavku.”

Gospođo Lederer, nakon što ste došli na funkciju, očekivao se revanšizam?

Lederer: “Meni je i dalje kako HNK radi jako važno. To što sam sama prošla s bivšom ministricom kulture znači da to sama ne želim raditi. Prozivana sam za svakakve stvari. Ja sam jedna od rijetkih koja je imala poglavlje u kazalištu. Moramo razgovarati onkraj lažnih PR-ovskih slika. To se odnosi i na kazalište. Moramo razgovarati o programima. Oni moraju biti u službi građana. Premalo govorimo o programima i institucijama. Ovdje se čak i povećao broj publike. Drama HNK u Zagrebu ima prosječnu gledanost u prošloj godini 53 posto. Budući da aktualni ravnatelj štrajka pred vladom u radno vrijeme umjesto da se bavi svojim poslom, to je ozbiljno pitanje. Bilo bi etično da on da ostavku. Premalo se bavimo programima.”

Kako Ministarstvo može pomoći turizmu?

Hasanbegović: “Kroz obrazovni sustav treba osvijestiti što je naša baština. Mi ponekad zaboravljamo da ni sami nismo svjesni što imamo oko sebe. Gotovo 50 posto od svih spomenika pod zaštitom UNESCO-a nalazi se u Splitsko dalmatinskoj županiji. Turizam treba biti promotor. Cijeli kompleks Dioklecijanove palače je strateški za cijelu Hrvatsku. Ovo sada nije slučaj zbog imovinsko pravnih odnosa. Time se stvaraju preduvjeti za obnovu Dioklecijanove palače. Bila bi to revolucionarna promjena. Lobirat ćemo i kod DUUDI-ja. Imat će u nama pouzdanog partnera. Možemo ostvariti kapitalne projekte samo suradnjom.”

Lederer: “Danas smo bili u Galeriji Ivana Meštrovića. Naći ćemo način da otkupimo neka Meštrovićeva djela. Mislim da ćemo napraviti neku financijsku konstrukciju.”

Što napraviti da kultura bude dostupna?

Hasanbegović: “Revalorizirati baštinu. Građani moraju biti svjesni što imaju. Radi se o tome što građani imaju. Kapitalni kulturni projekti se mogu ostvariti samo tako da hrvatsku kulturu ne svedemo samo na ribarske fešte. Obnovljeni kapitalni kulturni projekti će ovaj kraj učiniti istinskim odredištem. Nećemo dopustiti da ključna baština postane mrtva ideologija. Pred konačnim je ostvarenjem stvaranje uvjeta za Riznicu splitske nadbiskupije. Splićani će tek sada postati svjesni kakvo se bogatstvo krije u riznici nadbiskupije. Svi gradovi na ovom području su povijesni gradovi i to je samo jedan od dobrih oblika suradnje kako bi postavili strategiju. Lokalna je sredina ta koja treba imati inicijativu.”

Što je s Marulićevim danima?

Lederer: “Izbornik Dana ima pravo na svoj odabir, a publika to ocjenjuje. Ovaj je festival vrlo važan i imat će našu potporu. On ima i splitsku i nacionalnu komponentu. Ministarstvo kulture sve ovo mora imati. Mi ćemo biti partner i kulturno umjetničkom amaterizmu u lokalnim sredinama.”

Obišli ste i branitelje?

Hasanbegović: “Dakle to je vrsta simboličnog završetka posjeta. To je temeljna činjenica mog mandata. Jedini stvarni temelj Hrvatske je Domovinski rat. Naš je rođendan 30. svibnja 1990. godine. Zato sam obišao sve ključne spomenike. Odao sam počast i dragovoljcima HOS-a. “

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Raguž: Bošnjačka Armija RBiH protjerala je 170 000 Hrvata, to je više od udruženog zločinačkog pothvata

Objavljeno

na

Objavio

Željko Raguž, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH u intervjuu za Dnevnik.ba govori o pravosudnom tretmanu bivših vojnika HVO-a i tzv. Armije BiH, podsjeća na presude Haaškog tribunala i pojašnjava da je bošnjačka politička vrhuška već devedesetih svoja zlodjela tretirala kao “incidente”… “Zločin nad Hrvatima u selu Kiseljak kod Žepča i zločin nad Bošnjacima u selu Stupni do kod Vareša 23. listopada 1993., koji su, nažalost, kako po broju žrtava na obje strane tako i po brojnim drugim elementima dosta slični na najbolji način ilustriraju selektivno i različito sankcioniranje počinjenih zločina od strane pripadnika Armije RBiH i HVO-a na Haškom kaznenom sudu i na Sudu BiH”, tvrdi Raguž.

“Za zločin nad Bošnjacima u selu Stupni do kod Vareša sudilo se pripadnicima HVO-a i na Haškom kaznenom sudu i na Sudu BiH dok se za zločin nad Hrvatima u selu Kiseljak kod Žepča nije sudilo počiniteljima zločina ni na Haškom kaznenom sudu ni na Sudu BiH”, kaže Raguž.

Raguž navodi kako je činjenica da su u zločinima mudžahedina počinjenim nad Srbima i Hrvatima u BiH sudjelovali državljani islamskih zemalja koje su saveznice Sjedinjenih Američkih Država i da je njihova uloga u ratu BiH bila višestruko važna za geopolitičke interese SAD u ovom dijelu svijeta.

“Vidljivo je iz niza konkretnih političkih odluka kako u planovima američke vlade za ovaj dio svijeta BiH ima naglašeno status zemlje sa islamskom većinom u kojoj se, tobože, odvija sukob „humanog i naprednog islama“ s „konzervativnim dehumaniziranim islamom“ pa iz tih razloga SAD trebaju biti na bošnjačkoj strani u odnosu na Srbe i pogotovo Hrvate u BiH.

Zbog navedenih razloga i američkog utjecaja na međunarodno pravosuđe minorizirala se uloga mudžahedina u ratu BiH”, kaže Raguž. Komentirajući mogu li hrvatske žrtve u BiH biti zadovoljne radom pravosudnih institucija u BiH, Raguž ističe kako su, prema podatcima u zadnjem ratu u BiH, ljudski gubici bili daleko najveći kod Bošnjaka.

“Po nacionalnosti 64 036 žrtava bili su Bošnjaci, 24 905 žrtava bili su Srbi i 7788 žrtava bili su Hrvati. Većina srpskih žrtava bili su vojnici 20 690 od 24 905 ukupno stradalih Srba u BiH. Novija istraživanja relevantnih srpskih institucija u BiH govore o 29 000 stradalih Srba u ratu u BiH. Vojnika HVO-a stradalo je 5719 od ukupno 7788 hrvatskih žrtava.

Kod Bošnjaka većinu stradalih činili su civili 33 403 od ukupno stradalih 64 036 Bošnjaka”, kaže Raguž. “Zlouporabom selektivnog pristupa činjenicama iz rata u BiH u donesenim presudama na Haškom kaznenom sudu BiH bošnjački su političari kod bošnjačkog naroda izgradili osjećaj nedužnosti po kojem su oni isključivo nevine žrtve, a drugi narodi u BiH, Srbi i Hrvati, isključivo zločinci.

Od bošnjačke politike metodom demonizacije hrvatske politike u BiH kontinuirano se uveličavaju bošnjačke žrtve i hrvatski zločini, dok se istodobno negiraju ili prešućuju hrvatske žrtve i zločini bošnjačke vojske Armije RBiH nad Hrvatima u BiH”, naglašava Raguž. Iz tih razloga i dosadašnjih sudskih procesa na Haškom kaznenom sudu i Sudu BiH, dodaje Raguž, hrvatske žrtve u BiH ne mogu biti zadovoljne radom pravosudnih institucija. Istina je, navodi on, i kako iz nekih drugih razloga i bošnjačke i srpske žrtve također ne mogu biti zadovoljne radom međunarodnih i domaćih pravosudnih institucija u BiH.

“Ratni zločini počinjeni nad Hrvatima u BiH ne procesuiraju se zato što se na taj način štiti zapovjedni kadar bošnjačke Armije RBiH i izrečeni stavovi dvojice Izetbegovića kako su ratni zločini koje su počinili Bošnjaci, pripadnici Armije R BiH incidenti pojedinaca. Može li se 529.000 ljudi ( Srba i Hrvata) protjeranih iz njihovih domova ili koji su napustili prostor pod nadzorom bošnjačke Armije RBiH zbog ratnih djelovanja i 33 000 stradalih Srba i Hrvata u ratu u BiH (od kojih je najveći broj stradao od Armije RBiH) nazvati incidentom ili je takva tvrdnja također zločin prema Srbima i Hrvatima u BiH?!!”, ističe Raguž.

Na upit koliko je Hrvata protjerano s teritorija pod kontrolom tzv. Armije BiH, a koliko Bošnjaka s teritorija pod kontrolom HVO-a, Raguž navodi da je prema rezultatima znanstvenih istraživanja s područja pod nadzorom HVO-a u BiH u razdoblju 1991.-1995. protjerano (ili su napustili taj prostor zbog ratnih okolnosti) 112.000 Srba i Bošnjaka, što od ukupnog broja prognanika u Bosni i Hercegovini iznosi 9,12%. “Sa područja pod nadzorom Vojske Republike Srpske u BiH (Republika Srpska) protjerano je (ili su napustili taj prostor zbog ratnih okolnosti) 586.400 Bošnjaka i Hrvata, što predstavlja 47,7% od sveukupnog broja prognanika.

Iz dijelova BiH pod nadzorom Armije RBiH, protjerano je (ili su napustili taj prostor zbog ratnih okolnosti) 529.000 Srba i Hrvata što iznosi 43,10% od broja svih prognanika u BiH”, kaže Raguž. “Zbog objektivnog poimanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti BiH treba jasno reći kako je hrvatsko sudjelovanje u ukupnom zločinu progona stanovništva u BiH 9,12%.

Sudjelovanje Bošnjaka u zločinu progona stanovništva iznosi 43,10%, i Srba 47,7%. Nazivati progon ili napuštanje prostora svojim izborom pod nadzorom HVO-a 52.000 Bošnjaka udruženim zločinačkim pothvatom, a prešućivati i ne nazvati udruženim zločinačkim pothvatom progon ili napuštanje prostora svojim izborom 170. 000 Hrvata s prostora pod nadzorom bošnjačke Armije RBiH više je od udruženog zločinačkog pothvata i teška je politička zlouporaba međunarodnog i domaćeg pravosuđa za ostvarivanje ratnih ciljeva bošnjačke politike protiv hrvatskog naroda u BiH”, objasnio je Raguž.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Tomislav Karamarko: Ako budem potreban hrvatskom narodu dužnost mi je odazvati se

Objavljeno

na

Nakon gotovo dvogodišnje šutnje Tomislav Karamarko je za 7Dnevno razgovarao s Kazimirom Mikašekom-Kazom. Intervju kojeg uz odobrenje autora Kamenjar.com prenosi, je presjek dugih analitičkih razgovora s gospodinom Tomislavom Karamarkom. Razgovore je vodio Kazimir Mikašek-Kazo, novinar i kolumnista novina i portala 7dnevno, a razgovor s osnovnim naglascima i političkim porukama pročitajte u nastavku:

Poštovani gospodine Karamarko, uvodno, hvala Vam što ste se odazvali pozivu za ovaj prvi ekskluzivni razgovor za 7Dnevno nakon gotovo dvogodišnje šutnje i brojnih špekulacija o Vašem statusu u hrvatskom društvu. Što je povod Vašoj odluci da progovorite za javnost?

Čini mi se da ne postoji čovjek na javnoj sceni u Hrvatskoj kojega nisu duboko dotakla recentna zbivanja izazvana velikim uspjehom hrvatskih nogometaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Priznajem, i u meni su se probudile velike emocije, ali još je važnije da sam u ovom veličanstvenom domoljubnom zajedništvu hrvatskog naroda u Domovini i Svijetu vidio znakovite poruke, poglavito poruke političkom vodstvu Republike Hrvatske.

Kakve su to poruke?

Poruke koje se daju iščitati u ovom slavljeničkom domoljubnom zajedništvu su jednostavne za razumjeti. Hrvatska može i mora bolje, Hrvatska može najbolje, jer ima sve duhovne i materijalne pretpostavke  za svekoliki napredak! Hrvatska može biti zemlja mira, tolerancije, zajedništva, blagostanja, a nadasve suverenizma! To sve su nam pokazali naši nogometni mađioničari, vrijedni i prekaljeni profesionalci i Hrvatski narod koji je iskazao toliku ljubav prema tim simbolima i vrijednostima  hrvatske pobjede. I to nije prvi puta da vidimo jedno savršeno domoljubno jedinstvo. Isto se dogodilo prilikom dočeka Hrvatske vojske nakon veličanstvene povijesne pobjede u  oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“, sa istim emocijama smo u Zagrebu dočekali papu Ivana Pavla ll. Vrijeme je da to duboko emocionalno zajedništvo hrvatskog naroda zadržimo kao trajne vrijednosti i kapitaliziramo na dobrobit naše Domovine, na dobrobit tog istog naroda i nacije. S ovakvim domoljubnim zajedništvom naroda  Hrvatska može biti „prvak Svijeta“ u svemu!

Gospodine Karamarko, sami ste otvorili pitanje tih cikličnih pojava hrvatskog zajedništva i sličnih domoljubnih euforija kroz povijest. Nije li se slično plebiscitarno zajedništvo hrvatskog naroda dogodilo 10.travnja 1941. kao i za vrijeme „Hrvatskog proljeća“ 1971. godine? Pitam Vas to kao povjesničara, jer poznato je da su svi ti događaji zapravo završili tragično za hrvatski narod? Dakle, slažem se da bi Hrvatska sa iskrenim zajedništvom mogla biti „prvak Svijeta“ u svemu, ali to se nikada nije dogodilo? Zašto?

Vaše pitanje je na mjestu i ima smisla, jer samo bedaci ne uče iz povijesti. Glede 10. travnja i sveopćeg nacionalnog oduševljenja prilikom proglašenja NDH mogu se samo pozvati na izjave dvojice hrvatskih velikana, dr. Franju Tuđmana i blaženog Alojzija Stepinca. I jedan i drugi govore o legitimnom pravu hrvatskog naroda na vlastitu državu, i jedan i drugi su prepoznali „bilo svoga naroda“ u tim povijesnim previranjima. No međutim, moramo priznati da su i jedan i drugi znakovito osudili režim NDH kao i sve druge totalitarne režime, poglavito komunistički diktatorski režim Josipa Broza Tita. Dakle, prihvaćam nauk dvojice hrvatskih velikana, no međutim treba kontekstualno razlikovati totalitarni režim koji je nasilno nastao u ozračju nemilosrdnog rata i onaj diktatorski režim koji je provođen u kontekstu mira nakon završetka Drugog svjetskog rata. Činjenica je da su proizvodi bilo kojega totalitarnog režima uvijek nevine žrtve i da je potrebno osuditi sve totalitarne režime upravo zbog nevinih žrtava. Dakle, anti totalitarizam je moja politička legitimacija, to sam više puta isticao i nisam se pomaknuo s tog stajališta. U tom kontekstu, osim domoljubnog zajedništva, za budućnost Hrvatske prevažne su znanstveno utemeljene povijesne istine, jer bez istine o vlastitoj povijesti nema nam ni budućnosti. Naravno, ja sam jedan od onih koje nazivaju povijesnim revizionistom, jer ne prihvaćam onu povijest kao znanstvenu i konačnu činjenicu koja je pisana po diktatu zločinca Tita. Mi smo porazili diktatorski režim bivše Jugoslavije uspostavom Republike Hrvatske  i uvođenjem demokratskog, parlamentarnog poretka, mi smo porazili velikosrpske zločinačke namjere u krvavom obrambenom Domovinskom ratu, a nismo u stanju poraziti komunističke povijesne mitomanske falsifikate koji i danas ideološki teško opterećuju našu političku svakodnevnicu. Mentalni komunisti se koriste svim javnim i tajnim sredstvima da istina ne izađe na svjetlo dana, jer ta istina za mnoge bi bila kraj njihovih društveno političkih karijera i javnog političkog djelovanja. Istina bi neminovno iznjedrila neki oblik lustracije i oslobodila Hrvatsku mentalno komunističkih i neojugoslavenskih ostataka.

Niste mi odgovorili na drugi dio pitanja. Zbog čega hrvatsko domoljubno zajedništvo nije nikada kapitalizirano za opće dobro?

Odgovor je jednostavan i nedvosmislen. Neprijatelji hrvatske samostalnosti, neprijatelji hrvatskog suverenizma, u svim spomenutim slučajevima bili su jači i jednostavno su nas pobijedili. Kada se nakon „Oluje“ činilo da konačno imamo san koji smo sanjali, vrlo brzo je došlo do procesa razbijanja domoljublja, do procesa „detuđmanizacije“, do procesa razjedinjavanja u braniteljskim strukturama, a sve to je začinjeno brutalnom pljačkom Hrvatske dok se Hrvatska stvarala na prvoj crti bojišnice. Jednom riječju, došlo je do  rastakanja hrvatskog suverenizma u režiji onih koji su Hrvatsku željeli vidjeti u nekom novom obliku konfederalne Jugoslavije. Danas je razvidno, da su se te „konfederalne“ strukture opljačkanim novcem domogli vlasti 2000. godine, uspostavili kontrolu nad medijima, a kada imaš medije možeš manipulirati kako god poželiš. Tu moć medija osjetio sam na primjeru vlastite kože!

Čini se da ste se ovdje upecali u vlastitu zamku, jer moram Vas podsjetiti  da Vas mnogi tzv. desničari i domoljubi optužuju za blisku suradnju sa Stjepanom Mesićem u kontekstu njegove pobjede na prvim predsjedničkim izborima 2000-te godine i Vašeg doprinosa u njegovom izbornom stožeru. Siguran sam da bi mnogi željeli čuti neko suvislo obrazloženje o karakteru Vašeg odnosa sa Stjepanom Mesićem?

Bilo bi najjednostavnije posipati se pepelom po glavi i priznati neke svoje zablude, no mislim da se veličina čovjeka krije  u spremnosti priznati svoje pogreške. Ali kada sve stavimo u kontekst tadašnjih političkih previranja, istina je da je bilo je stvari oko kojih sam se s Mesićem i slagao. Na primjer, osobno sam prvi pokrenuo procese otkrivanja pretvorbenih manipulacija u Gradskim podrumima, Croatia busu i još nekim velikim poduzećima. Ako se dobro sjećate, prva predizborna kampanja Stjepana Mesića bila je koncipirana na otkrivanju pljačke Hrvatske u pretvorbi i privatizaciji. Sijevala su predizborna obećanja o povratku opljačkanog novca sa egzotičnih otoka. Dok sam ja iskreno vjerovao u razotkrivanje te najveće pljačke Hrvatske, Stjepan Mesić je prevario i mene i hrvatski narod koji ga je dva puta birao za predsjednika. Tijekom njegova dva mandata u proračun Republike Hrvatske nije vraćena ni jedna jedina kuna opljačkanog novca i nije pokrenut ni jedan jedini proces protiv ratnih profitera. Meni nije teško priznati da sam bio prevaren i da sam u njegovom izbornom stožeru bio smokvin list kao izvorni osnivač HDZ-a. To se pokazalo vrlo brzo nakon 2000. kada ulazimo u otvoreni svjetonazorski sukob, a o tome svjedoči upravo Stjepan Mesić u nekoliko svojih javnih istupa. Konačno, danas mogu egzaktno dokazati da je upravo Stjepan Mesić bio jedan od glavnih kreatora moje političke eliminacije i to je pravi dokaz o karakteru mog odnosa s njim. Nije mi nikada mogao oprostiti uhićenje njegovog  prijatelja Josipa Boljkovca na temelju relevantnih dokaza o njegovim zločinima nad nedužnim hrvatskim civilima nakon Drugog svjetskog rata, jer tim činom sam simbolično započeo proces lustracije u Hrvatskoj.

Osim toga, kada danas pogledate politički vrh Hrvatske od Pantovčaka do Banskih dvora, kada analizirate hrvatsku diplomaciju, gotovo da nema ni jedne osobe koja nije bila u nekom obliku odnosa sa Stjepanom Mesićem i koja svoju političku ili diplomatsku karijeru na neki način treba zahvaliti upravo Stjepanu Mesiću ili Ivi Josipoviću. Svi oni bili prisiljeni ili su dobrovoljno ušli u neku vrstu trulog političko-trgovačkog kompromisa radi ostanka u politici i nitko ih ne dira. Dakle, ako si imao političkih ambicija jednostavno si bio osuđen tražiti neke političke kompromise, a ja sam imao političke ambicije koje su me dovele gotovo do premijerske pozicije na krilima Domoljubne koalicije u žestokom sukobu s Mesićem.

Konačno, kada Mesić i Manolić nisu mogli zaustaviti moje domoljubne političke pobjede pokušali su me uvući u svoju „udbašku jazbinu“ dokazujući da sam bio suradnik Udbe kako bi me na taj način udaljili od mog biračkog tijela. Tu se na vrlo znakovit način vidi snaga tih udbaških struktura. Mene uvlače u tu zločinačku organizaciju da bi me ocrnili, a sami su kreatori i čuvari te zločinačke organizacije i ne može im nitko ništa!? To se jasno vidjelo u silnim nastojanjima da se kroz „Lex Perković“ spriječi izručenje zločinaca Perkovića i Mustaća Njemačkom pravosuđu. Dakle ja sam kao suradnik Udbe zločinac, a da nikada nije dokazano da sam bio suradnik Udbe, a oni koji su u arhivskim dokumentima dokazani kreatori te organizacije najveći su poštenjaci!? Moram podsjetiti javnost da je u sudskom procesu protiv Manolića za klevetu, moj svjedok, načelnik sektora SDS-a koji je imao uvid u suradničku mrežu SDS-a, javno svjedočio doslovno ovako: „Gospodina Karamarka smo pokušali vrbovati za suradnika, ali vrbovanje nije uspjelo“!!! Dakle, nisu li poslije ovakvog svjedočenja mog svjedoka pod zakletvom, Manolićeve optužbe  zapravo monstruozne, perfidne i potpuno paradoksalne, potpomognute brutalnom medijskom hajkom?

Konačno, još u bih se u nečemu možda mogao složiti sa Stjepanom Mesićem! Možda bih se mogao složiti s njegovom izjavom u Pakracu „da je Jasenovac bio radni logor i da nikome ne bi palo na pamet ubijati radnu snagu u Jasenovcu“!? Govori li Mesić istinu ili manipulira cinično ismijavajući sve žrtve Jasenovca, one do 1945 i one poslije rata? U svakom slučaju tom čovjeku je teško vjerovati! Na tragu te Mesićeve teze ili manipulacije, podupirem nastojanja povjesničara Igora Vukića, Stjepana Razuma i ostalih znanstvenika da do kraja na temelju znanstvenih spoznaja rasvijetle istinu o logoru u Jasenovcu. Upravo im je „veliki antifašist“ Stjepan Mesić svojom izjavom u Pakracu dao vjetar u leđa!?

 Imao sam spremno pitanje i o Jasenovcu, no vidim da ste me preduhitrili. HOS-ov pozdrav „Za dom spremni“? Što mislite o tome?

Pod pozdravom „Za dom spremni“, HOS kao legitimni dio Oružanih snaga Republike Hrvatske borile su se, stvarale i stvorile slobodnu, demokratsku i parlamentarnu Republiku Hrvatsku, nasuprot diktatorskoj komunističkoj Jugoslaviji porazivši usput i četničku ideju o velikoj Srbiji. Demokracija i parlamentarizam koji su stvoreni i pod tim pozdravom u potpunoj su opreci sa bilo kakvim totalitarizmom. Potpuno je suludo tvrditi da bilo tko u Hrvatskoj želi neki povratak u NDH, jer u današnjim međunarodnim okolnostima to jednostavno nije moguće kada bi i bilo takvih suludih ideja. U tom kontekstu ovi zadnji mrziteljski napadi na branitelja, domoljuba i pjevača Marka Perkovića Thompsona su za svakoga koji imalo voli Hrvatsku suludi i neshvatljivi.

Antifašizam i ZAVNOH u Ustavu Republike Hrvatske i danas izazivaju žestoke svjetonazorske i znanstvene sukobe. Siguran sam da naši čitatelji žele čuti vaše stajalište o tome?

Jedini relevantni antifašisti u Hrvatskoj su hrvatski branitelji koji su porazili diktatorski komunistički, a samim time i fašistički režim bivše Jugoslavije. A proizvod te i takve Titove diktatorske Jugoslavije je upravo ZAVNOH! I to ne kao floskula o kojoj je govorio moj prijatelj povjesničar i znanstvenik dr. Zlatko Hasanbegović, već kao najveća prijevara i podvala hrvatskom narodu, jer ZAVNOH nikada nije bio u funkciji Hrvatsko državnog sabora kako se to htjelo lažno prikazati. U Titovoj komunističkoj diktaturi nema parlamenta, nema parlamentarizma, nema demokracije,  pa je zbog toga besplodno tvrditi da je ZAVNOH sam po sebi imao bilo kakve zasluge za nastanak današnje Republike Hrvatske. Ključno je pitanje kako se ZAVNOH našao u izvorišnim osnovama Ustava RH? Neki analitičari smatraju da je to dio političke trgovine u jeku Tuđmanove pomirbe, jer ZAVNOH u Ustavu RH je trebao zaštititi komunističke snage od moguće lustracije, da bi ovi zauzvrat pristali na stvaranje Hrvatske. I naravno, zaštitio ih je! I ne samo to!? ZAVNOH u Ustavu RH omogućio im je privilegirani status i sustavnu pljačku Hrvatske sve do današnjeg dana i gotovo da bi se matematički moglo izračunati koliku je štetu ta floskula nanijela Hrvatskoj do sada. Uostalom, sam predsjednik Tuđman u svom zadnjem proročanskom govoru na aerodromu Pleso priznao je da njegov „zavnohovski“ model pomirbe nije uspio i to riječima:

„ Nećemo dopustiti ostacima jugo komunističkog sustava, niti jugo Srpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugo komunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u Svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…

Dakle sve što je Tuđman kazao da nećemo dopustiti sve je to danas dopušteno i demonstrira se pred našim očima u kojekakvim trgovačkim koalicijama s onima koje je Tuđman jasno locirao u tom svom proročanskom govoru. A oni „smušenjaci“ koji grade nekakvu pomirbu na neuspjelom Tuđmanovom modelu pomirbe, očito ne shvaćaju, ili ne žele shvatiti što je predsjednik Tuđman proročanski poručio?

S obzirom da premijer Plenković promovira upravo taj model Tuđmanove pomirbe u centrističkom HDZ-u vjerojatno mislite i na njega?

Ne bih nikoga želio prozivati ad hominem, ali uvjeren sam da pomirba sa onima koji veličaju simbole propalog komunističkog režima nije moguća sve dok se javno ne odreknu te ideologije kao svoje političke platforme.

Što nam konkretno možete kazati o pomirenju domoljuba?

Osnovna strategija jugo komunističkih ostataka je bila i ostala razjediniti i posvađati branitelje, domoljube i kršćanske demokrate u Hrvatskoj kao potencijalnu relevantnu političku snagu koja prijeti mentalno komunističkim ostacima. U tome, po formuli zavadi pa vladaj,  bili su više nego uspješni, a rezultat toga je da se Hrvatska gotovo 20 godina nije kvalitetno pomakla s mjesta. Ta strategija je i danas na djelu, a razbijanje domoljubnog zajedništva vidljivo je osobito nakon ovih veličanstvenih domoljubnih skupova koji su zapravo počeli nacionalnim buđenjem nakon bespotrebne ratifikacije „Istanbulske konvencije“. Nakon toga, uslijedilo je prikupljanje potpisa za referendumske inicijative, a istovremeno su započele opstrukcije referenduma kao najvećeg neposrednog demokratskog dosega odlučivanja naroda. Svakom laiku je potpuno jasno da se u sadašnjoj konstelaciji političkih snaga u Hrvatskom saboru ne može donijeti ni jedan suverenistički zakon u Hrvatskoj, a moguće saborske promjene izbornog zakona ako se dogode, biti će još jednom čista kozmetika i najobičnija politička trgovina. Brojni analitičari smatraju da je došlo vrijeme za ozbiljne ustavne promjene, jer ovaj izborni model je potrošen, nije dao baš nikakve vidljive rezultate osim fiktivne demokracije, a usput namjerno ili slučajno proizvodi takav odnos političkih snaga koji je plodno tlo za klijentelizam, nepotizam i besramnu korupciju. Kada bih bio u poziciji, zalagao bih se za jednu hrvatsku izbornu jedinicu, bez manjinskih lista i dvostrukog prava glasa. Naravno, to bi se odnosilo i na hrvatsko iseljeništvo koje je, nažalost nezaustavljivo sve brojnije uslijed ovog demografskog apokaliptičkog sloma. Jedino iskrenom pomirbom i zajedništvom domoljuba, suverenista i kršćanskih demokrata moguće je stvoriti kritičnu masu za promjene u Ustavu Republike Hrvatske, a to se može ostvariti ili stvaranjem nove, snažne političke i suverenističke opcije koja bi polučila odlične, čak pobjedničke rezultate na budućim izborima, ili na masovnom narodnom referendumu. Iskrena pomirba na desnom političkom spektru i politička suradnja na kršćanskim svjetonazorskim temeljima osnovni je preduvjet za bilo kakav napredak Hrvatske. To pomirenje je i osnovna pretpostavka za zaustavljanje demografskog sloma Hrvatske. To pomirenje je moguće i čini mi se da je došlo vrijeme za sazrijevanje svijesti o tome. U cijeloj EU događaju se slični procesi i ta politička ideja domoljublja protkanog  suverenizmom postaje itekako konkurentna na političkom tržištu.

Jeste li se Vi spremni uključiti još jednom u  političku utakmicu bez obzira na silne difamacije koje ste doživjeli? I kakav je vaš pogled na današnji HDZ izvana i iznutra?

Nakon dvije godine političke izolacije, nakon dugotrajne analitike uzroka i posljedica moga političkog uspona i pada još više sam učvrstio svoja domoljubna politička stajališta i u tome me ne će ništa slomiti. Ako kao takav, s ogromnim političkim iskustvom i jasno deklariranim svjetonazorom budem potreban hrvatskom narodu dužnost mi je odazvati se. Uvjeren sam, političke promjene su moguće i nadasve potrebne, a da u Hrvatskoj ima domoljuba pokazali su veličanstveni domoljubni skupovi kojima smo svjedočili. Naravno, potrebna nam je nova, široka, domoljubna koalicija svih stranaka i pojedinaca dobre volje iz ukupnog korpusa hrvatske nacije. Hoćemo li još jednom pasti na suverenističkom ispitu ovisi samo o nama, ovisi o spremnosti na praštanje, toleranciju i novo zajedništvo u koje bi trebali biti svi pozvani!?

Mnogi se varaju ako misle da će HDZ nestati s političke scene, jer to su mislili i nakon potpunog sloma HDZ-a uslijed Sanaderove ostavštine,  pa se dogodilo upravo suprotno. Ja, moja politička ideja, moji prijatelji i partneri i domoljubna koalicija doveli su taj i takav slomljeni HDZ do pet uzastopnih izbornih pobjeda i osvojili smo Pantovčak kada to objektivno nitko nije očekivao. Uvjeren sam da su u tom periodu mog političkog djelovanja započeli nezaustavljivi procesi pozitivnih promjena u Hrvatskoj što je danas vidljivo u potpunom rasulu neojugoslavenske ljevice u Hrvatskoj. Danas je HDZ ponovo odlutao s demokršćanske trase dajući neojugoslavenskoj ljevici umjetno disanje, ali uvjeren sam da u HDZ-u ima dovoljno kvalitetnih domoljuba koji znaju o čemu govorim i koji će u datom trenutku prepoznati što im je činiti. Mislim da je mogućnost stvaranja velike koalicije jedina i najveća prijetnja opstanku HDZ-a. HDZ već danas jest u neformalnoj velikoj koaliciji što neminovno rezultira osipanjem HDZ-ovog biračkog tijela. U svakom slučaju HDZ-u je prijeko potreban jaki koalicijski partner na desnom političkom spektru u Hrvatskoj i bilo bi pametno da ohrabre i infrastrukturno pomognu snaženju baš te i takve političke opcije. Mislim da bi takvom strateškom promjenom političke paradigme HDZ u ovim unutar političkim i međunarodnim okolnostima mogao dosegnuti Orbanovsku dvotrećinsku  većinu kao pretpostavku za značajne promjene političkog sustava u Hrvatskoj.

Na tragu ove snažne poruke o potrebi domoljubnog pomirenja jeste li spremni razgovarati, surađivati i pomiriti se  s ljudima iz HDZ-a koji su danas percipirani kao Vaši oponenti ili čak politički i osobni neprijatelji?

Nije potrebno da sam subjektivno procjenjujem svoju dijalošku toleranciju, jer o toj mojoj osobini govorili su mnogi drugi umjesto mene. Nisam tip koji stvara i proizvodi neprijatelje, a odnos prema Zoranu Milanoviću, mom najvećem političkom konkurentu znakovito govori o tome. Da bih pobjeđivao Zorana Milanovića nisu mi bile potrebne dodatne javne svađe i prepucavanja niti neke retoričke akrobacije, jer sam i bez toga imao dobitnu kombinaciju koju sam kapitalizirao na temelju njegovih grubih rušilačkih politika. Naravno, spreman sam na političku suradnju i pomirbu sa svima i svakim, ali oko domoljublja i suverenizma nisam spreman raditi bilo kakve trule kompromise i kontraproduktivne koalicije.

Poštovani gospodine Karamarko, hvala Vam na razgovoru! Možete li na kraju ove misli koje ste podijelili s hrvatskom javnošću sažeti u jednu univerzalnu poruku?

Hrvatskoj je potreban novi optimizam, novi pobjednički duh, a inspiraciju treba tražiti u slici sa Kninske tvrđave kada predsjednik Tuđman ljubi hrvatski barjak. S tom pobjedničkom slikom u srcu trebalo bi svaki dan obnavljati domoljublje i ne dozvoliti da se najveća povijesna pobjeda Hrvatske kao neupitna vrijednost svede na puku protokolarnu paradu i izbriše iz kolektivnog pamćenja hrvatske nacije. Svim Hrvaticama i Hrvatima, svim hrvatskim braniteljima koji su u zajedništvu sa hrvatskim narodom ostvarili najveću povijesnu pobjedu tijekom „Oluje“ čestitam „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti“ i „Dan hrvatskih branitelja“!

Ovaj intervju je presjek s osnovnim naglascima i političkim porukama nakon dugih analitičkih razgovora s gospodinom Tomislavom Karamarkom. Razgovore vodio Kazimir Mikašek-Kazo, novinar i kolumnista novina i portala 7dnevno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari