Pratite nas

Razgovor

Zlatko Hasanbegović: Jedini stvarni temelj Hrvatske je Domovinski rat (VIDEO)

Objavljeno

na

Povodom posjeta Splitu na TV Jadran su gostovali ministar kulture Zlatko Hasanbegović i njegova zamjenica Ana Lederer.

[ad id=”93788″]

Hasanbegović: “Radili smo svoj posao, unaprijed upoznati sa ključnim autoritetima u županiji i gradu Splitu. Postavili smo pitanje što možemo učiniti za Splitsko-dalmatinsku županiju. Iako se na prvi pogled čini da se radilo o marginalnim problemima, to su živi problemi. Poslali smo poruku da Split nije periferija. Dužnost nam je skrbiti o svim hrvatskim predjelima”

O ukidanju nacionalnog kazališta

Lederer: “Želimo da Splitsko ljeto ponovno postane nacionalna institucija. HNK realizira program Splitskog ljeta. Kad nisu mogli instalirati kontroliranu osobu, bivša je vlast Splitsko ljeto ukinula. Započeli smo razgovore o upravljačkom modelu”.

Jeste li upoznati s programom Splitskog ljeta?

Hasanbegović: “Neodvojiva je veza HNK i Splitskog ljeta. To ga čini jedinstvenim. HNK u Splitu ima probleme. Ključno je da u Ministarstvu kulture ima pouzdanog partnera i pomoć. Na jesen kreću radovi i na koncertnoj dvorani. To je projekt osmišljen u vrijeme ministra Šipuša. Ovo ima našu potporu. Ostvarenje te zamisli je sada pred nama. Gradonačelnik će uskoro imati građevinsku dozvolu. Govorimo i o modalitetima financiranja. Ako to shvatimo kao strateški projekt, u vrlo skorom vremenu projekt ćemo završiti.”

O Domu mladih

Hasanbegović: “Što se tiče Doma mladih to je veliki projekt koji je prioritetno vezan uz EU fondove. Ministarstvo kulture će biti posebni podupiratelj i posrednik. Sve kulturne ustanove u Splitu imaju vrlo veliko značenje. Ovaj je grad kolijevka hrvatske države. Moralna je obveza Ministarstva pristupiti rješavanju tih problema. Blisko ćemo surađivati s gradom i županijom. Gledat ćemo stvari općenacionalno. To je naša obveza prema građanima.”

O upravljanju starom gradskom jezgrom

Lederer: “Marjan je zaštićen i o tome nema nikakvih dvojbi. Nitko to ne želi ugroziti.”

Hasanbegović: “Stvar je potpuno jasna, ne mijenja ništa suštinu da je Marjan zaštićeno dobro. A razne udruge stvaraju buru u čaši vode. Po sadašnjim je rješenjima nemoguća devastacija te šume. OIV se žele uknjižiti na to, ali to neće biti tako. Ovo je samo jedan od primjera gdje imamo apsurdne situacije. Tako je i u Kliškoj tvrđavi koja je mitska hrvatska utvrda. Moramo je čuvati. Ne možemo je gledati izdvojeno, stavit ćemo je u funkciju.”

U prethodnoj je Vladi bila najslabija kultura. Najavili ste kulturnu strategiju?

Lederer: “Javnost će o tome nešto reći, radimo na analizi. Razvijat ćemo strateške ciljeve u suradnji s javnim institucijama. Sve što se četiri godine događalo bilo je izuzetno loše. Ono je najlošiji saziv ministarstva kulture. Ne počinje svijet sada, a neće s nama niti završiti. Mi želimo kontinuitet.”

Tko će strategiju provesti?

Hasanbegović: “To je jedan od problema, pad proračuna Ministarstva kulture. Novac je problem, ali svi znamo gdje je proračun. No, do sada je bila loša raspodjela i neodgovorno trošenje. Već ćemo u sljedećem razdoblju ući u drugačiju raspodjelu. Nećemo se baviti klijentelizmom. Manje je poznato da Ministarstvo kulture nije ključno za financiranje NVO-a. Želimo unijeti jasna pravila i mjerila. Do sada je to bila praksa klijentelizma. Ovdje se ne nastupa demokratski nego komesarski. Bez obzira na nezadovoljstvo, mi sada imamo više pristalica nego prije.”

Što je s Agencijom za elektroničke medije

Hasanbegović: “Javnost ni ne zna čime se ona bavi. A ona je važan izvor financiranja neprofitnih medija. Njoj ide novac od tv pretplate. Tamo bi trebalo biti više odgovornosti i skrbi o slobodi medija. To do sada nije bio slučaj. Tako je odlučila i vlada. Agencija je propustila vršiti zakonsku zadaću. Uostalom, nisu kontrolirali HRT, nisu ga niti upozoravali na to. Podsjećam, gospođa Rakić je dala i ostavku.”

Gospođo Lederer, nakon što ste došli na funkciju, očekivao se revanšizam?

Lederer: “Meni je i dalje kako HNK radi jako važno. To što sam sama prošla s bivšom ministricom kulture znači da to sama ne želim raditi. Prozivana sam za svakakve stvari. Ja sam jedna od rijetkih koja je imala poglavlje u kazalištu. Moramo razgovarati onkraj lažnih PR-ovskih slika. To se odnosi i na kazalište. Moramo razgovarati o programima. Oni moraju biti u službi građana. Premalo govorimo o programima i institucijama. Ovdje se čak i povećao broj publike. Drama HNK u Zagrebu ima prosječnu gledanost u prošloj godini 53 posto. Budući da aktualni ravnatelj štrajka pred vladom u radno vrijeme umjesto da se bavi svojim poslom, to je ozbiljno pitanje. Bilo bi etično da on da ostavku. Premalo se bavimo programima.”

Kako Ministarstvo može pomoći turizmu?

Hasanbegović: “Kroz obrazovni sustav treba osvijestiti što je naša baština. Mi ponekad zaboravljamo da ni sami nismo svjesni što imamo oko sebe. Gotovo 50 posto od svih spomenika pod zaštitom UNESCO-a nalazi se u Splitsko dalmatinskoj županiji. Turizam treba biti promotor. Cijeli kompleks Dioklecijanove palače je strateški za cijelu Hrvatsku. Ovo sada nije slučaj zbog imovinsko pravnih odnosa. Time se stvaraju preduvjeti za obnovu Dioklecijanove palače. Bila bi to revolucionarna promjena. Lobirat ćemo i kod DUUDI-ja. Imat će u nama pouzdanog partnera. Možemo ostvariti kapitalne projekte samo suradnjom.”

Lederer: “Danas smo bili u Galeriji Ivana Meštrovića. Naći ćemo način da otkupimo neka Meštrovićeva djela. Mislim da ćemo napraviti neku financijsku konstrukciju.”

Što napraviti da kultura bude dostupna?

Hasanbegović: “Revalorizirati baštinu. Građani moraju biti svjesni što imaju. Radi se o tome što građani imaju. Kapitalni kulturni projekti se mogu ostvariti samo tako da hrvatsku kulturu ne svedemo samo na ribarske fešte. Obnovljeni kapitalni kulturni projekti će ovaj kraj učiniti istinskim odredištem. Nećemo dopustiti da ključna baština postane mrtva ideologija. Pred konačnim je ostvarenjem stvaranje uvjeta za Riznicu splitske nadbiskupije. Splićani će tek sada postati svjesni kakvo se bogatstvo krije u riznici nadbiskupije. Svi gradovi na ovom području su povijesni gradovi i to je samo jedan od dobrih oblika suradnje kako bi postavili strategiju. Lokalna je sredina ta koja treba imati inicijativu.”

Što je s Marulićevim danima?

Lederer: “Izbornik Dana ima pravo na svoj odabir, a publika to ocjenjuje. Ovaj je festival vrlo važan i imat će našu potporu. On ima i splitsku i nacionalnu komponentu. Ministarstvo kulture sve ovo mora imati. Mi ćemo biti partner i kulturno umjetničkom amaterizmu u lokalnim sredinama.”

Obišli ste i branitelje?

Hasanbegović: “Dakle to je vrsta simboličnog završetka posjeta. To je temeljna činjenica mog mandata. Jedini stvarni temelj Hrvatske je Domovinski rat. Naš je rođendan 30. svibnja 1990. godine. Zato sam obišao sve ključne spomenike. Odao sam počast i dragovoljcima HOS-a. “

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Marko Jurič: Treba ukinuti HRT i krenuti iz početka

Objavljeno

na

Marko Jurič je novinar bez dlake na jeziku. Njegove tv emisije ili novinsko-publicističke uratke vole ili ne vole. Sredine nema. Međutim, takvi kod nas ne prolaze dobro, ali kod njega nema alternative.

Svojedobno je s Markom Markovićem pokrenuo tjednik „Panoramu“, objavio jednu knjigu, bio urednik i voditelj na televiziji Z1, producent nekih tv serija, itd. i tako redom. On ti je kao mačka – kaže mi jedan kolega. Baciš ga na glavu, a on se uvijek dočeka na noge.

Istina, već duže vrijeme na Z1 ne gledamo njegove rado gledane  emisije „Markov trg“, ali već je on u novim projektima.

Zanimala nas je njegova profesionalna prošlost, ali i budućnost.. .

Gospodine Jurič. Počeli ste novinarsku karijeru početkom devedesetih, dakle u vrijeme stvaranja hrvatske države. Kako je bilo tada, a kako je danas raditi u hrvatskom novinarstvu?

Doduše krajem osamdesetih sam počeo honorarno u Večernjem pa onda VPA pa Globus itd., ali pravi novinarski izazovi su počeli praćenjem ratnih zbivanja u Hrvatskoj. Bilo je to vrijeme kada su novine najveći dio svoje zarade ostvarivale od prodaje, odnosno od čitatelja. Danas je situacija bitno drugačija i novine žive od sponzora. Razlika je u tome da su novine prisiljene prilagođavati se onome tko ih financira. Stoga kada ste, kao ranije, egzistencijalno ovisili o ocjeni čitatelja morali ste se vrlo potruditi što se tiče sadržaja. Bilo je to vrijeme kada su dominantne novinarske forme bile reportaže, intervjui i istrage. Znači novinar je bio sakupljač informacija. Danas su dominantni komentari i analize, što znači da je novinar kreator i oblikovatelj informacije. Zato u današnjem novinarstvu dominiraju subjektivni pogledi na stvarnost, odnosno dojmovi, a u konačnici se takvo novinarstvo, namjerno ili slučajno pretvara u krivotvorinu stvarnosti.

U vrijeme komunizma često smo se susretali s cenzurom. U kojoj je mjeri ona prisutna i danas? Ne čini li vam se da je veća i opasnija tzv. autocenzura?

Ima te autocenzure koja je posljedica tog odnosa prema sponzorima, a koji su uglavnom velike kompanije, koje opet ovise o državnim ugovorima, koncesijama, zakonskim formama itd. Tu su onda važni posrednici marketinške i PR agencije koje usmjeravaju taj veliki sponzorski kolač prema onim redakcijama koje su poslušne njihovim uputama, ‘dobronamjernim’ savjetima ili ucjenama. Dakle stvari se svode na jednostavne principe ‘ili ćeš pisati što mi hoćemo ili nećeš dobiti oglase’. U komunizmu su nepoćudni bili zabranjeni, a danas ostaju bez financijske potpore. A kad svemu tome još pridodate nekompetentnost novinara, a što je posljedica enormnog povećanja broja medija, rekli bi sveopće inflacije novinarske profesije, dolazimo do ovakve krivotvorene slike naše stvarnosti u javnom prostoru.

Zbog čega je hrvatsko novinarstvo drastično potonulo? Međutim, od mnogih se može čuti da smo  u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dobili medijski rat s agresorima!

Zbog toga što to više nije hrvatsko novinarstvo. Ovo danas je neki hibrid raznih anacionalnih, intelektualno narcisoidnih i raznih nastranih ideoloških, društvenih pa u konačnici i političkih formata koji nemaju baš nikakve veze s identitetskom biti bića hrvatskog naroda. Za vrijeme Domovinskoga rata, hrvatsko je novinarstvo disalo u duhu naroda i interesa, a po završetku rata, osobito nakon 2000.-te godine hrvatski su novinari izbačeni ili gurnuti na marginu. I sam sam doživio takvu sudbinu u Večernjem listu.

Zbog čega ste „izbačeni“ iz tv kuće Z1?

Jedan od razloga je novac. Naime, moje su emisije otvarale probleme prema sponzorima Z1 televizije i to od Agencije za elektroničke medije pa nadalje.

A zbog čega iz novog novinarskog društva (HNIP) u kojem ste se također angažirali?

U HNiP su ušli razni novinarski klimavci od HRT-a pa nadalje, kojima nije odgovarala jedna čvrsta pozicija udruge koju smo zagovarali kolege Marko Ljubić, Jure Vujić i ja pa su nas po kratkom postupku izbacili. Potpuno suprotno statutu, zakonu itd., ali kad ste na strani sustava onda sve to možete bez straha od sankcija. Opet se tu umiješao novac jer da bi udruga dobivala novce od nekih sponzora uvjet je bio da ‘ne stvara problem’. U bivšoj se državi to zvalo ‘ne talasaj’. Taj posao eutanazije HNiP-a su odradili danas čelni ljudi udruge.

Sada se vaše, inače odlične emisije prikazuju na pojedinim portalima. Kako, zašto?

Internetska tv je budućnost, a evo postala je i sadašnjost u Hrvatskoj.

Nego, što je Projekt Velebit?

Projekt Velebit je ideja. Rekli bi ideja zdrave pameti, logike, istine. Jedna platforma koja polako okuplja ljude sa idejom, sa voljom i spremnošću da naprave nešto više od jalovog lamentiranja zašto je ovako, zašto je onako. Kad pogledate komentare ispod tekstova koji diraju u krucijalne političke teme lako vidite kako je prosječan hrvatski čitatelj sapet emocijama i ne snalaženjem. Pa se onda stavljaju razni bijesni komentari puni uvreda ili psovki, crtanja šubara, petokraki omraženim ljudima ili stavljanja onih ZDS pozdrava. I ljudi misle da su time nešto postigli. A zapravo reagiraju upravo onako kako kreatori ovakvog stanja žele – da se ispušu kroz taj virtualni svijet portala.

Ne bi li bilo bolje i zanimljivije da objavljujete svoje novine?

Možda bi, ali novine su veliki i skup projekt. Ako znate nekoga tko bi htio uložiti novac javite nam!

Ima li ikakve šanse da vas jednog dana kao novinara ili urednika gledamo i na HRT-u, da recimo  tamo vodite svoje emisije?

Na ovim se našim prostorima stalno izmjenjuju ideološke koncepcije. Tako da će i ovakvo stanje doći svome kraju. HRT je sve samo ne ono za što se izdaje i za što dobiva ogromni novac. Tko zna što će biti za godinu, pet ili deset. Možda je pravo pitanje bi li ja uopće htio voditi emisiju na HRT-u.

Što mislite o kontraverznoj tv emisiji kontraverznog novinara Nedjeljom u dva?

Dobro upakirana jeftina propaganda jugonostalgije, a možda i nekih konkretnijih planova. Stanković je politički aktivist, a ne novinar i ta bi se emisija trebala emitirati kao promidžbeni program, a ne kao dio informativnog, dokumentarnog ili kojeg već programa jer nema veze ni sa informiranjem, ni sa dokumentiranjem. Ali to vam je odraz stanja u državi. Stanković je televizijski reprint mentaliteta saborske većine.

Trebali ukinuti pretplatu HRT-u?

Ne, nego treba ukinuti HRT, poslati sve te ljude na ulicu pa neka svoju novinarsku, dramsku, redateljsku i koju već genijalnost isprobaju na tržištu. Nakon toga ispočetka započeti zapošljavati ljude koji su najprije hrvatski profesionalci, a onda radijskotelevizijski.

Jeste li se kao novinar susretali sa sudskim tužbama?

Jesam. To je neminovnost ove profesije, pogotovo kada ne pjevate po notama kompozicija te hrvatske duboke države.

Želite li još nešto dodati, poručiti?

Gledajte Podcast Velebit!

Razgovarao: Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Stjepan Šterc: Za pet godina Hrvatska neće imati za mirovine

Objavljeno

na

Objavio

PODCAST VELEBIT – Kolaps mirovinskog sustava

Demograf Stjepan Šterc:
Više Hrvata živi izvan Hrvatske nego u Hrvatskoj, procjena je oko 4 milijuna.

Mogu li Hrvati izvan Hrvatske biti temelj revitalizacije Hrvatske?
Zašto se u Hrvatskoj ne primjenjuju izraelski ili irski modeli povezanosti iseljenog i domovinskog stanovništva?

Zašto se iseljenim Hrvatima u Hrvatskoj ne omogući ulaganje bez poreza kao što to Irska država omogućuje Ircima?
Zašto hrvatska država ‘kažnjava’ umjesto da nagradi majku u porodiljskom razdoblju?

Zašto je hrvatskoj državi važnije financirati ne vladine udruge, nego poticati rađanje djece?
Zašto je Plenkoviću bilo važnije sačuvati neke ministre, nego primjeniti ozbiljne demografske mjere?
Zašto se na otocima poput Lastova uopće naplaćuje PDV?

Odgovore na ova pitanje poslušajet u PODCAST VELEBIT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari