Pratite nas

Intervju

Zlatko Hasanbegović za Le Monde: Moram se suočiti sa stanjem svojevrsnog „kulturnog rata”

Objavljeno

na

Ministar kulture dao je opsežan intervju za ugledni francuski Le Monde. Razgovor je uslijedio nakon napada u lijevo orijentiranom Liberationu, koji je objavio pismo lijevih intelektualaca usmjereno protiv Hasanbegovića. U Le Mondu je dao odgovore na sva pitanja, prenosi direktno.hr

[ad id=”93788″]

Kulturni miljei vas kritiziraju, a više tisuća umjetnika zahtijevaju vašu ostavku, ne smatrate li to problemom ?

Jedan dio kulturne i umjetničke zajednice me kritizira, a drugi dio podržava. Moram se suočiti sa stanjem svojevrsnog „kulturnog rata”. U našem postkomunističkom društvu zapravo još uvijek postoje podjele o tumačenjima prošlosti, posebice jugoslavenske. No, u mom slučaju, prekoračen je okvir uljuđene i civilizirane rasprave, radi se o histeriji, difamacijskoj kampanji koji dolaze s pseudo-ljevice koja nastavlja vršiti kulturnu i društvenu hegemoniju ne uzimajući u obzir pad komunizma.

Zašto ste smijenili direktora televizije? Zašto je, nakon smjene, 70 novinara promijenilo radna mjesta ?

Direktora je temeljem zakona smijenio Hrvatski sabor na temelju zahtjeva Nadzornog Odbora Hrvatske radio televizije. Ministar kulture i ministarstvo ni na koji način nisu bili uključeni u tu proceduru. Ovo je samo jedan od primjera sustavnog obmanjivanja javnosti u vezi s mojim djelovanjem. Ova brojka od 70 novinara mi se čini pretjeranom. Nadzorni odbor HRT-a utvrdio je brojne nepravilnosti. Ravnatelj je bio smijenjen u skladu s postupkom i na isti način na koji ga je politička većina imenovala prije četiri godine. On je također po nalogu lijeve vlade izvršio promjene više desetaka novinara i urednika kad je preuzeo funkciju. No, u tom trenutku, to nije izazvalo bilo kakav interes međunarodnih krugova…

Čak je i predsjednica Vijeća za elektroničke medije dala ostavku u znak protesta protiv vaših metoda…

Ostavka predsjednice Vijeća, što se može pročitati iz njezina obrazloženja ostavke, nije bila povezana s bilo kojom mojom odlukom. Ipak, osoba takve biografije nije ni trebala biti na čelu tog Vijeća. Kao i bivši ravnatelj, osamdesetih godina predsjednik državne komunističke omladinske organizacije i direktor državne televizije izravno imenovan od Komunističke partije, i ona je bila istaknuta novinarka povezana s partijskim strukturama u vrijeme komunističke diktature. Oboje predstavljaju neku vrstu simbola utjecaja strukturâ komunističkog režima i nakon sloma komunizma i Jugoslavije. Apsurdno je da ljudi koji su vršili istaknute dužnosti u nedemokratskom poretku u kojem su mediji bili transmisija Komunističke partije, danas figuriraju kao simboli medijske slobode. To je ključni paradoks oko kojeg se u Hrvatskoj javljaju društvene podjele.

Je li vam žao što ste se družili s ustaškim simpatizerima 1990.-tih ? Postoji ta fotografija na kojoj nosite ustašku kapu…

Nikada nisam nosio „ustašku kapu”. Potpuno sam zaboravio na tu fotografiju! Nastala je 1993., čini mi se, u Splitu gdje sam kao dvadesetogodišnji student slučajno susreo članove dobrovoljačke postrojbe legalne hrvatske vojske i fotografirao sam se s dijelom njihove uniforme. Taj, čiju sam kapu nosio na glavi je poginuo dvije godine kasnije u ratu u Bosni, u sklopu završnih hrvatsko-bošnjačkih savezničkih ratnih operacija protiv srpske vojske kojom je zapovijedao general Ratko Mladić. Za mene je bila i ostala čast da sam upoznao čovjeka koji je dao svoj život za obranu svoje domovine.

Žalite li poraz Ustaške države između 1941 i 1945?

Žao mi je što hrvatski narod nije uspio ostvariti svoje pravo na nacionalno samoodređenje nakon drugog svjetskog rata. Svaki Hrvat će vam dati isti odgovor, kao i svaki Litvanac, Latvijac ili Estonac kada ih suočite s izborom između nacionalne slobode i Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Žalim što smo se protiv svoje volje našli u Jugoslaviji, u anti-demokratskom boljševičkom sustavu. Ali, naravno, ne žalim za ustaškim režimom koji je odgovoran za brojne zločine.

Bili ste izdavač francuskog mislioca ekstremne desnice Alaina de Benoista i pristaše bijele supremacije Tomislava Sunića. Jeste li još uvijek bliski s ova dva čovjeka?

Rad Tomislava Sunića je politološki akademski rad o „novoj europskoj desnici” koji je izvorno obranjen i objavljen na američkom sveučilištu osamdesetih godina. Radi se o vrlo cijenjenom znanstvenom radu, ali to ne znači da podržavam sve što on kaže. Što se tiče Alaina de Benoista, kažete da je kontroverzan, ali po mom mišljenju, on je jedan od najvećih francuskih intelektualaca. Veliki broj de Benoistovih radova odigrali su važnu ulogu u mom intelektualnom formiranju.

Vi ste jedan od organizatora komemoracije blajburškog masakra, gdje svake godine dolaze nacionalisti i pokazuju se s ustaškim simbolima. Zašto nastavljate tamo i dalje ići?

Vi se usredotočujete na pet provokatora, ustaški simboli su samo rubni folklor. Bleiburg je simbol patnje i progona hrvatskog naroda kojeg su izazvali jugoslavenski komunisti. Nakon drugog svjetskog rata, oni su se na brutalan način riješili svojih protivnika, ne samo nenaoružanih vojnika već i civila. Došlo je do okrutnih pogubljenja više desetaka tisuća ljudi. I blajburški zločini bili su jedan od najvažnijih i najstrože čuvanih tabua jugoslavenskog komunizma.

Ne sudjelujete s toliko žara u komemoriranju ustanka u Jasenovačkom istrebljivačkom logoru…

To je Vaš subjektivan dojam jer se s jednakim pijetetom odnosim prema svim žrtvama bilo kojeg rata. Postoji značajna razlika između Bleiburga i Jasenovca. Tijekom 50 godina, bilo je zabranjeno komemorirati zločine počinjene u Bleiburgu, dok su manipulacije zločina počinjenih u Jasenovcu i pretjerivanje s brojem žrtava bili jedan od sastavnih elemenata jugoslavenskog komunističkog režima i njegove ideologije.

Ove godine, židovske i srpske organizacije su radije odlučile bojkotirati komemoraciju u Jasenovcu nego doći s vama. Žalite li zbog toga?

Neki Židovi! Neki Srbi! Na državnoj komemoraciji sudjelovali su predstavnici Katoličke crkve, Islamske zajednice i Srpske pravoslavne crkve, srpskih organizacija i velik broj istaknutih hrvatskih Židova, te izraelska veleposlanica. Bojkot je imao političku pozadinu vezanu uz unutarhrvatske stranačke odnose. Teško mi je to palo, izrazio sam svoje žaljenje te osim na državnoj komemoraciji osobno sam prisustvovao liturgiji za srpske žrtve u mjesnoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi u blizini Jasenovca

Uspjeli ste upisati zabranu gay braka u Ustav 2013., biste li željeli također zabraniti pobačaj?

U hrvatskom ustavu nema nikakve zabrane već samo stoji odredba da je brak zajednica između muškarca i žene. To ne isključuje različite homoseksualne veze koje su i legalizirane, ali se ne nazivaju brakom. Pitanje zakonske zabrane pobačaja nikada nije bilo na dnevnom redu. Hrvatska društvena polarizacija se ne vodi oko uskoreligijskih pitanja već idejnih i političko-nacionalnih, pa ova problematika nema istu težinu kao u primjerice Poljskoj. Pobačaj je nesretni slučaj, ali po mome mišljenju oko toga ne treba sektaški nastupati i dalje produbljivati neslaganja u društvu. Vjerske zajednice trebaju obrazovati svoje članove da izbjegavaju pobačaj, no, nijedna zakonska zabrana nikada nije uspjela iskorijeniti ovu pojavu.

Vaša vlada se jasno približila g. Orbanu, koji nikada nije skrivao da odbacuje islam. Što o tome misli musliman kao vi?

Ne vidim u čemu bi Viktor Orban predstavljao avangardu u islamofobiji. Doista, zauzeo je stajalište protiv imigracije. No, svaki oblik kaotične i nekontrolirane imigracije društveni je problem i za useljenike kao i za domicilno stanovništvo. Nekontrolirana migracija može se usporiti samo uklanjanjem uzroka koji do nje dovode. Ako bi iznenada došlo do nekontrolirane imigracije azijskih budista ili taoista, otpori prema toj imigraciji bili bi apsolutno identični i izvorno se ne radi u islamofobiji kao takvoj.
G. Orban ne osporava činjenicu da je Islam sastavni dio Europe, a nedavno je primio i vjerskog poglavara i vrhovnog muftiju bosanskih muslimana, autohtonog europskog naroda islamske vjere. Ne bih ga uspoređivao s primjerice Alain Finkelkraut koji misli da je Europa samo judeo-kršćanska koji kritizira islam kao takav i koji su osobno uključuju u difamacijsku kampanju protiv mene s bizarnim prigovorom da vodim „opasni savez između fundamentalističkog katolicizma i radikalnog islamizma”, što je ovdje u Hrvatskoj izazvalo salve smijeha.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Kolinda Grabar-Kitarović – ‘Navijat ću u kockicama i ako ne budem predsjednica’

Objavljeno

na

Objavio

Portal njemačke inicijative Lica demokracije (Faces of Democracy) objavio je danas veliki intervju s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović u kojem je ona ponovila svoju poznatu tvrdnju kako je demokraciju sanjala još dok je, kao djevojčica, odrastala u komunističkoj Jugoslaviji.

– Sjećam se koliko sam, kao djevojčica koja je odrastala u komunističkoj Jugoslaviji, čeznula za demokracijom. Željela sam pobjeći od opresije, nedostatka slobode i manjka prava na osobni izbor. To me motiviralo da postanem studentica na razmjeni u Sjedinjenim Američkim Državama. Kada sam se vratila, bilo mi je još teže prihvatiti sustav promašenih ekonomskih politika, nedostatak vrijednosti, nedostatak poštovanja i demokratskih institucija te nejednakost građana pred državom i zakonom. Tada sam se pridružila pokretu za nezavisnost Hrvatske koja je željela postati dijelom obitelji demokratskih zemalja – rekla je Grabar-Kitarović za Faces of Democracy.

Ulazak u Schengen i Eurozonu su prioriteti

Predsjednica je istaknula kako najvažnijim europskim postignućima smatra mir, slobodu, demokraciju, jednakost i ljudska prava.

– Lako je slobodu koja nam je dana uzeti zdravo za gotovo. Lako je zaboraviti snažnu želju zemalja iza takozvane Željezne zavjese, iza visokog zida koji je razdvajao Europu, da postanu dijelom slobodnog svijeta. Ali ta nas je želja vodila i ohrabrivala u borbi za demokraciju. Hrvatska se toga dobro sjeća, a moje osobno iskustvo učinilo je da mnogo više poštujem demokraciju i demokratske vrijednosti. Kao zemlja koja je imala tešku povijest, komunizam i rat kojim je morala steći svoju slobodu, mi itekako cijenimo mir, slobodu, demokraciju, prosperitet i stabilnost – rekla je Kolinda Grabar-Kitarović.

U nastavku je komentirala i predstojeće hrvatsko predsjedanje Europskom Unijom u prvoj polovici 2020., odgovarajući na pitanje što je s ulaskom u Eurozonu te u Schengen.

– Ulazak u Schengen i Eurozonu neki su od naših nacionalnih prioriteta na kojima ćemo raditi u narednom periodu, a na globalnoj razini smo spremni započeti proces pridruživanja OECD-u. Tijekom hrvatskog predsjedanja Unijom fokusirat ćemo se na rast i razvoj, naročito mladih, energetiku, prijevoz, digitalizaciju, te na osnaživanje sigurnosti naših građana. Trudit ćemo se učiniti vidljivima naše politike u kojima možemo demonstrirati svoj “know-how”, poput turizma i pomorstva. Naš je cilj i proširenje Europske Unije, ili – kako ja to volim zvati – njena konsolidacija. Stoga ćemo dvadeset i dvije godine nakon prvog Zagreb summita održati EU-WB summit u svibnju iduće godine, kako bismo vidjeli i proširili perspektive zemalja Jugoistočne Europe – kazala je hrvatska predsjednica.

‘Val iseljavanja je usporio’

Osvrnula se i na hrvatsko članstvo u NATO savezu komentiravši kako je NATO desetljećima ključni stup euroatlantske sigurnosti.

– U našem su okruženju izazovi nestabilnosti koji se protežu od juga do istoka, bilo da se radi o tradicionalnim opasnostima ili novim sigurnosnim izazovima poput hibridnih prijetnji, terorizma, ekstremizma ili nekontrolirane migracije masa. U takvim okolnostima važnost NATO-a za Europu i Hrvatsku, za sigurnost i stabilnost, ostaje neupitna. Hrvatska predanost NATO-u rezultat je želje za postizanjem europskih ciljeva – slobode i mira. To smo dokazali svojim aktivnim sudjelovanjem u svim većim NATO-ovim misijama i operacijama, u Afganistanu, Kosovu i na Mediteranu, kao i u akciji Forward Presence u Litvi i Poljskoj – pojasnila je predsjednica.

Iako je načelno podržala osnivanje europskih sigurnosnih snaga, Grabar-Kitarović rekla je kako smatra da će NATO ostati ključnim elementom europske sigurnosti.

Novinar u pitanju ističe i problem iseljavanja s kojima se Hrvatska suočava, navodeći bez citiranja izvora podatak o 50 tisuća iseljenih iz Hrvatske, od kojih mnogo odlazi baš u Njemačku. Stoga ga je zanimalo kako predsjednica namjerava zaustaviti taj odljev mozgova.

– Odljev mozgova prisutan je kao posljedica našeg ulaska u EU. Sve nove zemlje članice iskusile su taj fenomen. Demografija je visoko na mojoj agendi kao predsjednice od početka mandata. Hrvatska ima talentirane i obrazovane mlade ljude koji dobro prolaze na tržištu rada širom Europe. Uvjerena sam da se postupak iseljavanja usporava, no pred nama je još mnogo posla. Važno je da usvojimo politike koje će mlade zadržati u Hrvatskoj. Povećanje broja radnih mjesta i rast BDP-a u kombinaciji sa specifičnim, ciljanim mjerama za mlade krucijalni su u ovom trenutku. Također, moramo početi stimulirati povratak naših nedavnih iseljenika – rekla je predsjednica.

Navela je i kako je Hrvatska zemlja jednakosti po spolu.

– Mi smo jedna od samo četiri od 193 zemlje članice UN-a na svijetu koja ima ženu na čelu države izabranu voljom naroda. Imali smo ženu premijerku, ministrice vanjskih poslova, obrane… Ponosna sam što sam nedavno preuzela predsjedavajuće mjesto u Vijeću žena lidera (CWWL), jedine organizacije na svijetu koja okuplja sadašnje i bivše predsjednice država i vlade. U Hrvatskoj je rodna ravnopravnost zacrtana Ustavom kao jedna od najvažnijih ustavnih vrijednosti. Imamo čitav raspon institucionalnih mehanizama kojima štitimo građane od diskriminacije temeljene na spolu kao i od svih oblika obiteljskog nasilja. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja na svijetu koja ima Pučku pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova. Naš posao nije gotov sve dok nije postignuta puna ravnopravnost spolova, u Europi i u cijelom svijetu – rekla je.

‘Navijat ću u kockicama i ako ne budem predsjednica’

Predsjednica je podsjetila da je hrvatska zahvaljujući poduzetim mjerama povećala broj žena poduzetnica za 23 posto u proteklih 15 godina. Imamo manju razliku u plaćama između muškaraca i žene nego što je to europski prosjek (10 posto u odnosu na europskih 16 posto). Od 2003. 344 žene iz Hrvatske sudjelovale su u mirovnim misijama i operacijama diljem svijeta. Naravno, mislim da nema dana kada ne primijetim barem neki oblik diskriminacije, rodnih stereotipa i jezika koji je na granici govora mržnje – istaknula je Grabar-Kitarović.

Portal Faces of Democracy podsjeća da je predsjednica “osvojila srca ljudi diljem svijeta” kao vatrena navijačica tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. Stoga ih je zanimalo hoće li i na prvenstvu u Kataru osvanuti u kockicama ako osvoji drugi predsjednički mandat.

– Prvo moram još jednom reći koliko sam, neizmjerno ponosna na našu reprezentaciju i povijesno drugo mjesto na SP-u u Rusiji. Ponosna sam na način kojim su igrali, ali i na njihovu strast te srce koje su ostavili na terenu. Ponosna sam i na ljude u Hrvatskoj, njihov osjećaj ponosa, zajedništva, pripadnosti i ljubavi prema Hrvatskoj, što se tih dana moglo osjetiti u cijeloj zemlji. Naravno da se tome nadam i u Kataru. Bila predsjednica ili ne, sigurno ću u kockastom dresu navijati za Hrvatsku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Škoro misli ozbiljno!? – ‘Neću bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene’

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Škoro misli ozbiljno. To je dojam koji se stekne kada dva sata s ovim estradnim umjetnikom razgovarate o njegovoj mogućoj predsjedničkoj kandidaturi. Na nedavnoj HRT-ovoj izbornoj anketi osvojio je 9 posto glasova, a da nitko nije ni znao da bi on mogao ući u bitku za Pantovčak, piše JutarnjiList.

Škoro još uvijek ne otkriva hoće li se uistinu upustiti u utrku protiv aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i najvjerojatnije bivšeg premijera Zorana Milanovića, no sudeći prema njegovim odgovorima, to je zapravo vrlo izgledno. I vrlo je jasno tko ga gura i čijoj se potpori nada ovaj pjevač, doktor znanosti, narodni zabavljač s fakultetskim diplomama iz građevine i ekonomije, televizijski voditelj, nekadašnji član HDZ-a na čijoj je listi 2008. izabran u Sabor i koji je još 90-ih obavljao dužnost generalnog konzula u Mađarskoj.

Koliko je ovo ozbiljno?

– U životu je sve ozbiljno. U sve što radim ulazim ozbiljno i volio bih da ljudi onda to shvate tako. Baš kao što to shvaća moja publika. Ne volim površnost ni kad su u pitanju moje pjesme, moji koncerti ili moji studenti.

No mnogi vas smatraju neozbiljnim.

– Znate, uvijek je sve pitanje forme i sadržaja. Vodim se temeljnim vrijednostima koje sam popio s majčinim mlijekom. Ne rasuđujem ljude po članskim iskaznicama, izgledu, obrazovanju, vjeri, naciji, po onome što čujem o njima, nego na temelju vlastitog dojma i sposobnosti. Stvar je tog sadržaja i forme. Ja taj sadržaj, neke ozbiljne stvari ponekad zapakiram u neku zafrkanciju, neku ironiju, no to je već stvar forme i mog karaktera. Takav sam. Kao što je takav bio moj otac, posebno moj stric Pero, pa moj djed i brat od mog djeda, čuveni stric Andrija. Za njega kažu da je bio zafrkant, ali mudar zafrkant. On kada bi nešto okrenuo na šalu, trebalo bi dva, tri puta okrenuti i vidjeti što se nalazi ispod kamena. Ovo je ozbiljno, no trebalo bi dva, tri puta okrenuti kamen da se vidi što se nalazi ispod kamena. Bez ikakve primisli, bez fige u džepu.

Golica li vas ta mogućnost da početkom sljedeće godine stanete na Trg svetog Marka i krenete čitati ‘prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda…’.

– Sviđa mi se riječ golica. No nisam razmišljao ni približno tako daleko. Dapače, do prije neki dan nisam uopće ozbiljno razmišljao o mogućnosti kandidature. Puno toga bih se trebao odreći i žrtvovati da bih radio posao u kojem znam da će mi raditi sve ono što će mi raditi. A opet, nisam od onih koji će bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene, kazao je Škoro, piše JutarnjiList.

Thompson o Škori kao predsjedničkom kandidatu i bi li se možda i on kandidirao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari