Pratite nas

Kronika

Zločin Konjičkog puka ‘Car Dušan Silni’ nad hrvatskim golorukim seljacima 10.4.1941. godine

Objavljeno

na

Foto: Jadranka Lučić

U bilogorskom selu Donji Mosti na istoku Varaždinske biskupije, u subotu 7. travnja 2018 godine,  prigodnim je programom obilježen spomen: na prvi ratni zločin koji se dogodio u selu Donji Mosti 10.4.1941 godine, a žrtve su bile 11 hrvatskih seljaka i na 71 prešućivanu žrtvu iz II Svjetskog rata i poraća iz sela Donji, Srednji i Gornji Mosti.

Ovo obilježavanje organizirala je Bjelovarsko bilogorska županija – Odbor za obilježavanje spomena prešućivanim hrvatskim žrtvama II svjetskog rada i poraća s područja Bjelovarsko-bilogorske županije i općina Kapela, a prisustvovali su brojni uzvanici među kojima su župan Damir Bajs, ministar branitelja Tomo Medved, predsjednici općina Donji Mosti i Kapela, izaslanici Predsjednika vlade i Sabora kao i brojni drugi sudionici.

Nakon prigodne ceremonije i govora kod spomenika na mjesnom groblju te polaganja vijenaca i paljenja svijeća, bjelovarsko-križevački  biskup Vjekoslav Huzjak održao je misu u prepunoj mjesnoj župnoj crkvi sv. Benedikta a potom je održan domjenak u Vatrogasnom domu.

Obilježavanje na mjesnom groblju te misu u crkvi sv. Benedikta, uveličao je vokalni sastav Sveti Matej Policijske uprave Bjelovarsko.-bilogorske.

Navodimo isječak iz govora predsjednice Matice Hrvatske iz Bjelovara Anite Blažeković:

„Travanjski rat, Bjelovarski ustanak i ovaj 1. masovni zločin u D. Mostima i danas su u neku ruku tabu teme. D. Mosti jasno i nedvosmisleno pokazuju i dokazuju da je ovdje započela brutalnost 2. svj. rata kada su pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije 10.4.1941. u prijepodnevnim satima pobili 11 ljudi, 12. žrtva ubijena je u Zrinskoj, općina Veliki Grđevac.  Za vrijeme 2. svjetskog rata i poraća iz sva tri sela Mosti smrtno je stradala 71 prešućivana žrtva, a među njima i svećenik Viktor Müller kojega su partizani u ožujku 1945. odveli i ubili na nepoznatom mjestu.  I mi evo iz godine u godinu ovdje se okupljamo i manje-više ponavljamo slične riječi, ali prodor ove istine u širu javnost izostaje i za to uzroke ne treba samo tražiti u ideološkim stavovima, obiteljskom odgoju,  yugopatiji, nego i činjenici da nama na svim razinama nedostaju pošteni,  odgovorni  i  vrijedni  ljudi koji neće stavljati svoj interes u 1. plan i isključivo se držati toga, koji se neće ustezati u podmetanju svojih leđa pri razrješavanju brojnih problema koji muče Hrvatsku.

Ima još jedna simpatična strana ovih komemoracija. Ima nas s raznih strana. Bilo bi nas puno manje da se nisu angažirali dragi prijatelji (g. Knezičić, g. Beljo, g. Borovčak, g. Panić i ostali, gospođa Ana Toth Drvota koja je u 9. desetljeću svog života i neumorno šalje poruke, obavijesti). Zahvaljujemo svima Vama koji ste danas došli na komemoraciju, i po takvom se djelovanju baš vidi koliko je bitno biti zajedno, ići zajedno u istom smjeru i biti strpljivi jer strpljivost sve postiže.

Mučenicima koje su 10. travnja 1941. pobili pripadnici Puka Car Dušan Silni, kao i ostalim prešućivanim žrtvama II. svjetskog rata i poraća iz sva tri sela Mosti, neka je laka hrvatska zemlja!“

Što se dogodilo 10.4.1941 godine?

U svom pohodu na Bjelovar, u kojem je ustankom 8 travnja 1941 godine, srušena jugoslavenska i uspostavljena hrvatska vlast i proglašena Hrvatska država, II Konjički puk „Car Dušan Silni“ iz Virovitice, došavši u selo Donji Mosti na Veliki četvrtak 10 travnja 1941 godine oko 11.30 sati (ubivši dan prije u selu Petrancu 5 hrvatskih seljaka), pogubio je 11 bespomoćnih hrvatskih seljaka, čiji posmrtni ostaci počivaju na groblju u Donjim Mostima. To je prvi ratni zločin počinjen petog dana  rata i početak je krvavog ratnog kola na ovim prostorima kada su od 8-25 travnja 1941 godine četnici i velikosrbi u Bjelovaru i okolici ubili ukupno 33 Hrvata.

Osim njih, nakon 10. travnja 1941. u tijeku II. svjetskog rata i poraća teško su stradala sela Donji, Srednji i Gornji Mosti. Poginuo je i ubijen 71 mještanin, a među njima u ožujku 1945. i župnik Viktor Miler.

Ovo su podloge za istinitu noviju hrvatsku povijest prošlog stoljeća, o čemu se javno do 1990 nije smjelo govoriti, a koje pokazuju posebnu ulogu Bjelovara i bjelovarskog kraja u toj povijesti.

Detaljnije o zločinu:

Bio je Veliki četvrtak 10. travnja 1941., kada su oko podne ispred župne crkve Benedikta započeli krvavi uskrsni dani. Bespomoćni hrvatski seljaci nagovarali su srpsku vojsku da se ostave oružja i da mirno pođu svojim kućama u Srbiju. Najednom je zapucalo, a ispred crkve ostao je mrtav seljak Josip Kovačić. Jedan od srpskih zapovjednika naredio je da se krene u potjeru za seljacima koji su se razbježali, te da ih se pohvata i ubije. Pronalazili su ih po tragovima u snijegu, koji je tog proljeća bio obilan. Tako su u blizini crkve došli u kuću Stjepana Ružmana, gdje su pronašli skrivene Boltu Pavlovića i Ludviga Rupića. Pavlovića su odmah ubili. Rupića, koji je pri pokušaju bijega slomio nogu, ubili su poslije sa Stjepanom Hercegom, kojeg su našli u susjednoj štali. Potom su vlasnika kuće Stjepana Ružmana pretukli, tako da je nakon nekog vremena umro. Josip Bugarin, Bolto Seđak i Stjepan Šifkorin nisu bježali i nisu se skrivali, ali su ipak ubijeni na seoskom putu. Nekim čudom Ivan Rupić iz Srednjih Mosti, tada star 28 godina, preživio je teško ranjavanje. Pobješnje li Srbi istjeruju iz kuće Valenta Rupića i njegova 17-godišnjeg sina Franju Rupića, zeta Davorina Martina Blažekovića i njihova kuma Andriju Peveca. Tjeraju ih pješice cestom po snijegu u smjeru Kapele. Andriju Peveca izuli su i bosonogog vezali konju za rep. Padao je pod konje, dok nije klonuo i tada su ga ubili. Valent Rupić, Blaž Pintarić i još neki seljani morali su ići na čelu kolone kao taoci. Ivan Blažeković napustivši vojsku vraćao se iz Velikoga Grđevca u Moste, dok ga u selu Zrinska nisu susreli srpski konjanici i zaklali ga. Pred grobljem u selu Kapela ubili su 17-godišnjeg Franju Rupića i Davorina Martina Blažekovića. Istoga dana Srbi su kraj Kapele naišli na Josipa Rožmarića iz Koprivnice, te su i njega ubili. Nakon toga krvavog pokolja nad hrvatskim seljacima, zločinački 2. konjički puk Car Dušan Silni uputio se prema Bjelovaru. Nijemci su toga dana tenkovima već došli do Bjelovara, te su naišli na Srbe i prisilili ih na predaju. Bio je zarobljen i konjički major Nikola Hrgović iz Bjelovara, Srbin, za koje se pretpostavljalo da je naredio umorstva hrvatskih seljaka u selu Donji Mosti. Dospio je pred hrvatski sud u Bjelovaru. Nakon neuspjelog dokaznog postupka, u srpnju 1941. godine pušten je u Srbiju, gdje je nakon rata umro u Beogradu. Taj je podatak znakovit jer pokazuje djelovanje hrvatske sudske vlasti u novoj hrvatskoj državi, koja je poslije proglašena zločinačkom. Krivica se nije dokazala, zbog nedostatka svjedoka, pa je hrvatski sud u Bjelovaru oslobodio ozloglašenoga srpskog majora, čiji je 2. konjički puk Car Dušan Silni poubijao najmanje 11 nedužnih civila. Sud nije primijenio načelo zapovjedne odgovornosti, već je postupio po dokaznom postupku. Gradsko redarstvo u Bjelovaru 30. travnja 1941. izvijestilo je Ministarstvo vanjskih poslova NDH posebnim Iskazom o ubojstvima srbočetnika nad Hrvatima od 6. do 30. travnja 1941. na području grada Bjelovara i Kotarskog poglavarstva u Bjelovaru. Tih su dana poginula ukupno 33 Hrvata i to su bili prvi ratni zločini nad hrvatskim civilima početkom rata 1941. Srpski pokolj u Mostima, umjesto zastrašivanja hrvatskih seljaka, postigao je suprotan učinak. Većina je seljaka krenula u hrvatsku vojsku braniti Hrvatsku državu. U tijeku Drugog svjetskog rata i poraća, sela Gornji, Srednji i Donji Mosti teško su stradala. Poubijana su i poginula još 63 mještana, uz spomenutih 11 prvomučenika iz triju sela Mosti, ukupno 75 mještana. Na kraju je u ožujku 1945. ubijen i župnik Viktor Müler.

Vlatka Sakar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Fojnički Hrvati: Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu.

Objavljeno

na

Objavio

Fojnički Hrvati obilježili su jučer, 13. studenog, još jednu tužnu 25. godišnjicu okrutnog ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, gvardijana i vikara Franjevačkog samostana Duha svetoga u Fojnici. Na pragu samostana ratne 1993. bez ikakva povoda ubio ih je Miralem Čengić, pripadnik 302. motorizirane brigade Armije BiH iz Visokog, piše Večernji list BiH.

S Čengićem su bila još trojica pripadnika navedene postrojbe Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić. Tadašnji Vrhovni sud u Sarajevu ubojicu fojničkih fratara Miralema Čengića osudio je na 11 godina zatvora, a trojici njegovih pomagača izrekao kaznu od po šest mjeseci. Čengić je odležao tek dio kazne jer su ga više puta pomilovali bošnjački politički čelnici te je odavno na slobodi.

Najbliže otkrivanju nalogodavaca bilo se prije osam godina kada je u samostan Duha Svetoga došao bivši zapovjednik 302. motorizirane brigade Armije BiH Hasib Mušinbegović. On se tada ispričao franjevcima za zločin, ali je isto tako u razgovoru za naš list rekao kako su četvorica pripadnika njegove postrojbe toga dana, 13. studenog 1993., bili izuzeti iz njegova zapovjedništva. Krenula je obnova postupka koja do današnjeg dana nije dala nikakvih rezultata. Tko je naredio zločin, ni danas se ne zna. Ipak, vjere za ostanak u Fojnici ne nedostaje. – Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu. Stoji samostan i stoji Bosna – poručio je gvardijan fojničkog samostana fra Miro Relota na misi u povodu 25 godina od ubojstva dvojice franjevaca.

Misu je u prepunoj crkvi, uz članove obitelji ubijenih svećenika, predvodio fra Žarko Relota iz Hrvatske uz koncelebraciju 20-ak svećenika iz Lepeničke regije. Relota je kazao da mu je povjeren iznimno težak zadatak, da su osjećaji jaki te da je ovo prilika za vaganje svake izgovorene riječi.

– Žrtva poginulih fratara zadužila je sve one koji žive u ovim krajevima jer će nastaviti odzvanjati kao i poruka koju su svojim životima posvjedočili ubijeni fratri, a to je poruka da nam je ovdje mjesto i kad je najteže ne želimo otići – istaknuo je fra Žarko.

Osvrnuo se i na posljednji istup pokojnog gvardijana u medijima kada je rekao da je kao fratar dobrodošao bilo gdje u svijetu, ali da se, ipak, u Bosni, najbolje osjeća.

Zločini tkz. Armije BiH: 25. godišnjica strijeljanja fojničkih fratara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Prva privatna tužba protiv Srbije zbog mučenja u logorima

Objavljeno

na

Objavio

Nakon lavine kritika, nezadovoljni radom institucija Vukovarci su sami krenuli po pravdu. Zbog premlaćivanja i logorskih mučenja podnesena je prva privatna tužba protiv Republike Srbije. Podnio ju je bivši zatočenik logora, Vukovarac Dragutin Guzovski. Angažirao je odvjetnika u Srbiji i podnio tužbu njihovom sudu, javlja dnevnik.hr.

Prošlo je 26 godina od izlaska Dragutina Guzovskog iz logora, u njemu je bio 6 i pol mjeseci. U srpnju ove godine podnio je tužbu sudu pravde u Beogradu. „Zbog nezakonitog lišavanja slobode, deportacije i odvođenja u koncentracijski logor, nehumanog i neljudskog ponašanja. I na kraju nepoštivanja ženevske konvencije“ kaže Guzovski.

Još prije desetak godina skupina logoraša pokušala je podnijeti zajedničku tužbu, no ona nikada nije predana pravosudnim institucijama u Srbiji. Predsjednik HDLSKL Danijel Rehak rekao je da svaki put dobiju odbijenicu.

Kroz srpske koncentracijske logore prošlo je više od 30 tisuća ljudi, a u logorima ih je ubijeno 300. Jedan od njih je bio gospodin Guzovski. “Deset tisuća Vukovaraca dotjerano je na Velepromet, u ta tri dana je ubijeno 724 čovjeka za koje nitko nikad nije odgovarao, niti je itko optužen“ kaže Guzovski.

Preživjeli logoraši i danas žive s posljedicama, kao i on sam. “Tri puta sam ranjen u Vukovaru. Prostrijel obje potkoljenice i geler od granate u 5 pršljenu“ objašnjava Guzovski.

Dragutin je 126 dana proveo u samici. Za sve pretrpljene zločine traži odštetu.

No Vukovarci se boje da mnogi neće doživjeti odštetu. “Svakom čovjeku je bitan pakao kojeg je preživio i kako i na koji način da se to riješi“ kaže Rehak koji surađuje s Guzovskim. “Ja i gospodin Rehak smo do sada obišli sve ministre pravosuđa, svi su nam tapkali po ramenima i rekli da će biti sve u redu“ izjavljuje Guzovski.

Ministarstvu pravosuđa poslali smo upit hoće li i na koji način sudjelovati u pomaganju u procesima, no odgovor još nismo dobili. Za više od 300 Hrvata Srbija je zabranila i slobodu kretanja. Dragutin je također na popisu. “Sljedeći korak koji ćemo poduzeti neovisno o tužbi da se pritisne Srbiju da briše i povuče taj spisak“ kaže Guzovski.

Vukovarci su optimistični i nadaju se da neće proći još 27 godina kako bi dobili svoja prava, ističu za dnevnik.hr.

“Pozivam logoraše da mi se obrate kao predsjedniku županijske podružnice HDLSKL-a i pomoći ću im da tužba bude dobro napravljena i uđe u pravnu proceduru. Mogu me zvati na broj telefona 098/207-405″, poručio je Guzovski u razgovoru za Glas Slavonije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari