Pratite nas

Kronika

Zločin Konjičkog puka ‘Car Dušan Silni’ nad hrvatskim golorukim seljacima 10.4.1941. godine

Objavljeno

na

Foto: Jadranka Lučić

U bilogorskom selu Donji Mosti na istoku Varaždinske biskupije, u subotu 7. travnja 2018 godine,  prigodnim je programom obilježen spomen: na prvi ratni zločin koji se dogodio u selu Donji Mosti 10.4.1941 godine, a žrtve su bile 11 hrvatskih seljaka i na 71 prešućivanu žrtvu iz II Svjetskog rata i poraća iz sela Donji, Srednji i Gornji Mosti.

Ovo obilježavanje organizirala je Bjelovarsko bilogorska županija – Odbor za obilježavanje spomena prešućivanim hrvatskim žrtvama II svjetskog rada i poraća s područja Bjelovarsko-bilogorske županije i općina Kapela, a prisustvovali su brojni uzvanici među kojima su župan Damir Bajs, ministar branitelja Tomo Medved, predsjednici općina Donji Mosti i Kapela, izaslanici Predsjednika vlade i Sabora kao i brojni drugi sudionici.

Nakon prigodne ceremonije i govora kod spomenika na mjesnom groblju te polaganja vijenaca i paljenja svijeća, bjelovarsko-križevački  biskup Vjekoslav Huzjak održao je misu u prepunoj mjesnoj župnoj crkvi sv. Benedikta a potom je održan domjenak u Vatrogasnom domu.

Obilježavanje na mjesnom groblju te misu u crkvi sv. Benedikta, uveličao je vokalni sastav Sveti Matej Policijske uprave Bjelovarsko.-bilogorske.

Navodimo isječak iz govora predsjednice Matice Hrvatske iz Bjelovara Anite Blažeković:

„Travanjski rat, Bjelovarski ustanak i ovaj 1. masovni zločin u D. Mostima i danas su u neku ruku tabu teme. D. Mosti jasno i nedvosmisleno pokazuju i dokazuju da je ovdje započela brutalnost 2. svj. rata kada su pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije 10.4.1941. u prijepodnevnim satima pobili 11 ljudi, 12. žrtva ubijena je u Zrinskoj, općina Veliki Grđevac.  Za vrijeme 2. svjetskog rata i poraća iz sva tri sela Mosti smrtno je stradala 71 prešućivana žrtva, a među njima i svećenik Viktor Müller kojega su partizani u ožujku 1945. odveli i ubili na nepoznatom mjestu.  I mi evo iz godine u godinu ovdje se okupljamo i manje-više ponavljamo slične riječi, ali prodor ove istine u širu javnost izostaje i za to uzroke ne treba samo tražiti u ideološkim stavovima, obiteljskom odgoju,  yugopatiji, nego i činjenici da nama na svim razinama nedostaju pošteni,  odgovorni  i  vrijedni  ljudi koji neće stavljati svoj interes u 1. plan i isključivo se držati toga, koji se neće ustezati u podmetanju svojih leđa pri razrješavanju brojnih problema koji muče Hrvatsku.

Ima još jedna simpatična strana ovih komemoracija. Ima nas s raznih strana. Bilo bi nas puno manje da se nisu angažirali dragi prijatelji (g. Knezičić, g. Beljo, g. Borovčak, g. Panić i ostali, gospođa Ana Toth Drvota koja je u 9. desetljeću svog života i neumorno šalje poruke, obavijesti). Zahvaljujemo svima Vama koji ste danas došli na komemoraciju, i po takvom se djelovanju baš vidi koliko je bitno biti zajedno, ići zajedno u istom smjeru i biti strpljivi jer strpljivost sve postiže.

Mučenicima koje su 10. travnja 1941. pobili pripadnici Puka Car Dušan Silni, kao i ostalim prešućivanim žrtvama II. svjetskog rata i poraća iz sva tri sela Mosti, neka je laka hrvatska zemlja!“

Što se dogodilo 10.4.1941 godine?

U svom pohodu na Bjelovar, u kojem je ustankom 8 travnja 1941 godine, srušena jugoslavenska i uspostavljena hrvatska vlast i proglašena Hrvatska država, II Konjički puk „Car Dušan Silni“ iz Virovitice, došavši u selo Donji Mosti na Veliki četvrtak 10 travnja 1941 godine oko 11.30 sati (ubivši dan prije u selu Petrancu 5 hrvatskih seljaka), pogubio je 11 bespomoćnih hrvatskih seljaka, čiji posmrtni ostaci počivaju na groblju u Donjim Mostima. To je prvi ratni zločin počinjen petog dana  rata i početak je krvavog ratnog kola na ovim prostorima kada su od 8-25 travnja 1941 godine četnici i velikosrbi u Bjelovaru i okolici ubili ukupno 33 Hrvata.

Osim njih, nakon 10. travnja 1941. u tijeku II. svjetskog rata i poraća teško su stradala sela Donji, Srednji i Gornji Mosti. Poginuo je i ubijen 71 mještanin, a među njima u ožujku 1945. i župnik Viktor Miler.

Ovo su podloge za istinitu noviju hrvatsku povijest prošlog stoljeća, o čemu se javno do 1990 nije smjelo govoriti, a koje pokazuju posebnu ulogu Bjelovara i bjelovarskog kraja u toj povijesti.

Detaljnije o zločinu:

Bio je Veliki četvrtak 10. travnja 1941., kada su oko podne ispred župne crkve Benedikta započeli krvavi uskrsni dani. Bespomoćni hrvatski seljaci nagovarali su srpsku vojsku da se ostave oružja i da mirno pođu svojim kućama u Srbiju. Najednom je zapucalo, a ispred crkve ostao je mrtav seljak Josip Kovačić. Jedan od srpskih zapovjednika naredio je da se krene u potjeru za seljacima koji su se razbježali, te da ih se pohvata i ubije. Pronalazili su ih po tragovima u snijegu, koji je tog proljeća bio obilan. Tako su u blizini crkve došli u kuću Stjepana Ružmana, gdje su pronašli skrivene Boltu Pavlovića i Ludviga Rupića. Pavlovića su odmah ubili. Rupića, koji je pri pokušaju bijega slomio nogu, ubili su poslije sa Stjepanom Hercegom, kojeg su našli u susjednoj štali. Potom su vlasnika kuće Stjepana Ružmana pretukli, tako da je nakon nekog vremena umro. Josip Bugarin, Bolto Seđak i Stjepan Šifkorin nisu bježali i nisu se skrivali, ali su ipak ubijeni na seoskom putu. Nekim čudom Ivan Rupić iz Srednjih Mosti, tada star 28 godina, preživio je teško ranjavanje. Pobješnje li Srbi istjeruju iz kuće Valenta Rupića i njegova 17-godišnjeg sina Franju Rupića, zeta Davorina Martina Blažekovića i njihova kuma Andriju Peveca. Tjeraju ih pješice cestom po snijegu u smjeru Kapele. Andriju Peveca izuli su i bosonogog vezali konju za rep. Padao je pod konje, dok nije klonuo i tada su ga ubili. Valent Rupić, Blaž Pintarić i još neki seljani morali su ići na čelu kolone kao taoci. Ivan Blažeković napustivši vojsku vraćao se iz Velikoga Grđevca u Moste, dok ga u selu Zrinska nisu susreli srpski konjanici i zaklali ga. Pred grobljem u selu Kapela ubili su 17-godišnjeg Franju Rupića i Davorina Martina Blažekovića. Istoga dana Srbi su kraj Kapele naišli na Josipa Rožmarića iz Koprivnice, te su i njega ubili. Nakon toga krvavog pokolja nad hrvatskim seljacima, zločinački 2. konjički puk Car Dušan Silni uputio se prema Bjelovaru. Nijemci su toga dana tenkovima već došli do Bjelovara, te su naišli na Srbe i prisilili ih na predaju. Bio je zarobljen i konjički major Nikola Hrgović iz Bjelovara, Srbin, za koje se pretpostavljalo da je naredio umorstva hrvatskih seljaka u selu Donji Mosti. Dospio je pred hrvatski sud u Bjelovaru. Nakon neuspjelog dokaznog postupka, u srpnju 1941. godine pušten je u Srbiju, gdje je nakon rata umro u Beogradu. Taj je podatak znakovit jer pokazuje djelovanje hrvatske sudske vlasti u novoj hrvatskoj državi, koja je poslije proglašena zločinačkom. Krivica se nije dokazala, zbog nedostatka svjedoka, pa je hrvatski sud u Bjelovaru oslobodio ozloglašenoga srpskog majora, čiji je 2. konjički puk Car Dušan Silni poubijao najmanje 11 nedužnih civila. Sud nije primijenio načelo zapovjedne odgovornosti, već je postupio po dokaznom postupku. Gradsko redarstvo u Bjelovaru 30. travnja 1941. izvijestilo je Ministarstvo vanjskih poslova NDH posebnim Iskazom o ubojstvima srbočetnika nad Hrvatima od 6. do 30. travnja 1941. na području grada Bjelovara i Kotarskog poglavarstva u Bjelovaru. Tih su dana poginula ukupno 33 Hrvata i to su bili prvi ratni zločini nad hrvatskim civilima početkom rata 1941. Srpski pokolj u Mostima, umjesto zastrašivanja hrvatskih seljaka, postigao je suprotan učinak. Većina je seljaka krenula u hrvatsku vojsku braniti Hrvatsku državu. U tijeku Drugog svjetskog rata i poraća, sela Gornji, Srednji i Donji Mosti teško su stradala. Poubijana su i poginula još 63 mještana, uz spomenutih 11 prvomučenika iz triju sela Mosti, ukupno 75 mještana. Na kraju je u ožujku 1945. ubijen i župnik Viktor Müler.

Vlatka Sakar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Zdravko Mamić neće u zatvor: Osječki sud odbio zahtjev USKOK-a

Objavljeno

na

Objavio

Optužno vijeće osječkog Županijskog suda u srijedu je odbilo prijedlog Uskoka za određivanje istražnog zatvora protiv bivšeg čelnika NK Dinama Zdravka Mamića, u postupku koji se temeljem druge optužnice protiv Mamića i još šestorice okrivljenika vodi na tom sudu.

Optužno vijeće odbilo je prijedlog tužiteljstva jer protiv okrivljenog Mamića već postoji odluka o određivanju istražnog zatvora, u prvom postupku vođenom na ovom Sudu, odnosno zbog činjenice da protiv iste osobe ne mogu istovremeno egzistirati dvije odluke o određivanju istražnog zatvora u dva predmeta, izvijestio je Anto Rašić, sudac ovlašten za obavljanje poslova sudske uprave na osječkom Županijskom sudu.

Nakon što je u lipnju na osječkom Sudu nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zbog izvlačenja oko 116 milijuna kuna iz “Dinama”, protiv Mamića je određen istražni zatvor, te raspisana domaća i međunarodna tjeralica, budući da je, uoči izricanja presude pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, čije državljanstvo ima.

Drugom optužnicom, koja još nije potvrđena, uz Zdravka Mamića, obuhvaćeni su njegov sin Mario, brat Zoran, bivši “Dinamov”direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Artur Vuksan.

Optužnica Zdravka Mamića tereti da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015. godine, ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su sklapanjem fiktivnih ugovora između “Dinama” i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača klub oštetili za više od 144 milijuna kuna.
Uz navedeno, tvrdi se u optužnici, NK Dinamo je neosnovano obvezan za plaćanje dodatnog iznosa od još 7.35 milijuna eura, odnosno 55,8 milijuna kuna.

Vrhovni sud nedavno je odbio zahtjev obrane za Rašićevim izuzećem, uz zaključak da on nije sudjelovao u donošenju bilo kakvih odluka vezanih uz Mamićeve sudske postupke. Obrana je zatražila izuzeće svih sudaca osječkog Županijskog suda, koji su sudjelovali u donošenju bilo koje odluke protiv Mamića kao okrivljenika, ali je Vrhovni sud utvrdio da ne postoje okolnosti “koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost“ jer nije sudjelovao ni u jednom od Mamićevih slučajeva koji se vode na tom sudu. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Počela ekshumacija u dvorištu zagrebačkog fakulteta

Objavljeno

na

Objavio

Ekshumacija se provodi nakon što je ranije obavljeno terensko istraživanje cadaver psima i georadarom te su očito na taj način ustanovili točnu lokaciju jame.

Ministarstvo hrvatskih branitelja u suradnji s Ministarstvom obrane RH započelo je iskapanja u dvorištu Učiteljskog fakulteta u Savskoj 77 u Zagrebu. Naime, desetljećima se spominje kako je upravo tamo jama s 300 posmrtnih ostataka zarobljenika i ranjenika koje su partizani ubili u svibnju 1945.

‘Slijedom Vašeg upita, možemo Vas izvijestiti kako se, na temelju ugovora s Ministarstvom hrvatskih branitelja i na njihov poziv, na području kod Pedagoške akademije na Savskoj cesti u Zagrebu provode iskapanja vezana uz ekshumaciju posmrtnih ostataka žrtava iz Drugog svjetskog rata. Sukladno zahtjevu Ministarstva hrvatskih branitelja, u provedbi su angažirani pripadnici Pododsjeka za ekshumacije Opslužne bojne Zapovjedništva za potporu’, rečeno je za tportal iz MORH-a.

Ekshumacija se provodi nakon što je ranije obavljeno terensko istraživanje cadaver psima i georadarom te su očito na taj način ustanovili točnu lokaciju jame.

‘Sukladno svojoj nadležnosti, Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja organizira i koordinira terensko istraživanje, probno iskapanje te ekshumaciju temeljem Zakona o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Javnost će biti pravovremeno obaviještena o svim rezultatima provedenih aktivnosti na spomenutoj zagrebačkoj lokaciji’, napominju.

U dvorištu u Savskoj 77 navodno je likvidirano i zakopano 300 žrtava, pripadnika jedinica NDH i njemačke vojske iz Drugog svjetskog rata. Prema riječima svjedoka, navodno je među njima puno ranjenika. Riječ je o zarobljenicima iz obližnjeg partizanskog zatvora koji se nalazio na križanju Savske i Vukovarske. Na toj je lokaciji danas okrugla zgrada s raznim trgovinama, nekoć poznata kao Slovenijales.

Jedna svjedokinja kazala je pak kako su tamo ubijeni i ranjenici koje su partizani zatekli u zgradi u kojoj je danas Učiteljski fakultet, a koja je u vrijeme Drugog svjetskog rata iz Gimnazije sestara milosrdnica pretvorena u bolnicu.

Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Antun Kvakan 2008. godine, nakon zahtjeva Udruge za mobiliziranje novih organizacija mladih – ZAMNOM i Hrvatskog odgovornog društva, kojem je tada predsjednik bio Ivica Relković, zatražio je od Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu istragu ovog slučaja.

Da u Savskoj 77 postoji masovna grobnica, za tportal je više puta upozoravao Andrija Hebrang, nekadašnji ministar, saborski zastupnik i nekadašnji šef Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.

U samom Zagrebu još je 40-ak lokacija koje uopće nisu istražene. Većina ih je u sjevernoj zoni grada, no ima ih i na istočnom potezu, u Sesvetama i Čučerju, te zapadnom, u Gornjem Vrapču. No jedna je gotovo u središtu grada, u Savskoj 77, u dvorištu današnjeg Učiteljskog fakulteta. Ondje navodno leže posmrtni ostaci 300-tinjak osoba, kazao je za tportal 2017.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori