Pratite nas

Komentar

Zločinci i dalje slobodno šeću, pravosuđe ne mari

Objavljeno

na

Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, “naređuje” vlastima u Vukovaru, a i hrvatskoj Vladi, da Srbima u tom gradu vrate manjinska prava, kao što su uporaba srpskog jezika i ćiriličnog pisma, što bi značilo i da se na određenim mjestima postave ćirilične ploče.

Vukovarski gradonačelnik Penava uzvraća kako je postavljanje dvojezičnih ploča u vrijeme Milanovićeve Vlade bilo nerazumno te da “Vukovar nije spreman za to i neće biti spreman sve dok svi oni koji su taj grad razarali ne budu za to osuđeni te dok stradalnici ne dobiju pravdu koju čekaju već 28 godina”.

Šeparović i Ustavni sud na izostanak kazni i pravde sada se ne osvrću, nego im je, bit će, iz nekih razloga jako stalo do toga da se pokažu zaštitnicima Srba, ali se, na primjer, lani osvrnula predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović te rekla: “Apsolutno je nedopustivo da počinitelji ratnih zločina slobodno šeću ulicama Vukovara, a neki od njih i izvrgavaju ruglu svoje žrtve, ali se time mora pozabaviti pravosuđe.”

Evo i naslova kojim Ustavni sud može okititi svoj zahtjev – “Žrtve rata: Naši silovatelji slobodno šeću Vukovarom, a mi smo zaboravljene”. Gdje bezbrižno šeće i hrvatsko pravosuđe.

Milan Ivkošić / Večernji list

Bujica: VJEROVALI ILI NE; Lik iz HRT-ove ankete o ćirilici u Vukovaru je poručnik okupatorske vojske! (VIDEO)

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Fra Mario Knezović: Rada Borić i ostali lešinari, oprostite, ali zašutite!

Objavljeno

na

Objavio

Mirko Božić, hrvatski književnik i dramatičar je davno zapisao: „Koliko je visoko do neba, toliko je duboko do čovjeka“. I, dok ipak, nekako dosegnemo čak i do neba svojim duhovnim predanjem i ispruženom Božjom rukom, teško je doprijeti do čovjeka – osobito do nekih ljudi ne ispružene ruke. Pišem namjerno ljudi premda, kako reče filozof, ljudi prestaju biti ljudi kad se pretvore u ljude koji mrze druge ljude.

Dok su u novonastaloj krizi i izazovu zla sva srca, pa i porazbacane hrvatske glave (umovi), okupljeni u borbi za dobrom, na površinu, poput praznih tikvi u vodi, izviru neki drugi tipovi i likovi. Uslijed teške bolesti, potresa, straha, na sceni se pojavila Rada Borić koja umjesto ljubavi i solidarnosti sije mržnju i podjelu.

Dok Zagreb trpi posljedice strašnoga potresa to nju nije emotivno potreslo ni mozak njezin protreslo. Ona, kao prava mrziteljica ljudskoga roda, mrziteljica Hrvata, mrziteljica svega što je hrvatsko, nadasve mrziteljica Crkve i vjernika, „pucika“ ojađeni puk na tu istu Crkvu. Njezin pamflet, u kojem poziva da se ne obnavljaju crkve, a koji je objavila na svome facebook profilu možemo nazvati samo jednim imenom: Lešinarenje!

Uz ovaj tekst prilažem fotografiju koja je 1994. objavljena u New Yort Times-u, te koja je dobila Pulizerovu nagradu za fotografiju godine. Ta fotografija ponajbolje oslikava Borićke i ostale „nadri aktiviste“ čija su usta puna ljudskih prava, a sad su se uvukli u mišije rupe, nestali sa scene i iz tih rupa ispuhuju zadah mržnje i isključivosti.

Lešinar na toj fotografiji čeka smrt iznemogle djevojčice od gladi, da bi se on nahranio njezinim ostatcima. Snimak je šokirao cijeli svijet. Fotograf Kevin koji je načinio nagrađenu fotografiju je rekao: “Stvarno mi je žao što nisam uzeo dijete”. Tri mjeseca poslije taj fotograf je izvršio samoubojstvo.

Unatoč svemu, bez obzira što mržnja uvijek poziva na megdan mržnju s druge strane, ne želim ni pomisliti da želim da Rada Borić i slične i slični njoj završe kao Kevin. No, nju i takve molim da prestanu biti lešinari koji čekaju tuđu nevolju kako bi zasitili svoju nutarnju pohotu i napili se tuđe krvi.

U trenutcima kad su porušeni i oštećeni stanovi, bolnice, škole, crkve, institucije itd. pravi čovjek neće praviti selekciju kome i zašto pomoći. Pravi čovjek će pomoći ne pitajući za ime i prezime, ne pitajući čija je kuća i za koga je ta kuća glasala, koje je političke opcije. No, Rada Borić to čini. Njezini istomišljenici prebrajaju vjerska zrnca dok se borimo za živote.

Dosta! Rade i ostali nevladini lijevo-liberalni aktivisti znamo da ste navikli samo izdašno primati, a ništa davati. Zato od vas nitko ništa ne očekuje: ni susjedi, ni crkva, ni bolnica ni škola. Od vas samo jedno možemo očekivati u ovim iskušenjima i to vam želim reći: Zašutite već jednom dok ne naučite jezik dobrote!

Stara Židovska poruka zapisana u Talmudu glasi: „Budi onaj koga kleveću, ali nikad klevetnik“. Stoga, ako i ovaj moj tekst miriše na trunku klevete, tražim oprost. Međutim na kraju imam poruku za Radu Borić: Ako ti je stan oštećen, ako imaš bilo kakvu potrebu slobodno mi se javi. Pomoći ću ti.

Nismo mi kao vi, premda vaša uskoća vaše duše to nikad neće shvatiti. Ako naše društvo, naša javnost, obični čovjek u ovom razdoblju nisu shvatio tko je tko onda nam ni koronavirus ni potres nisu dovoljni da progledamo i doživimo katarzu. (fra Mario Knezovć)

P.S. Molim u komentarima bez izlijeva mržnje!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Tko se igra s ljudima, Laudato TV ili Suverenisti?

Objavljeno

na

Objavio

Na web stranici Laudato TV stoji ova obavijest:

“U ime Laudato televizije i u ime glavne urednice, gospođe Ksenije Abramović, želimo vas ovim putem izvijestiti i cjelokupnu hrvatsku javnost da Laudato televizija nije pokrenula niti sudjeluje u prikupljanju podrške za nacionalnu koncesiju putem različitih oblika komunikacije elektroničkim medijima.

Ovim putem u cijelosti se ograđujemo od aktualnih postavljenih poveznica koje se dijele putem društvenih mreža, a predstavljaju neistinitu povezanost Laudato televizije sa određenom političkom strankom. Laudato televizija vjeruje da se isključivo usrdnom molitvom, ljubavlju, poniznošću i dobrom voljom može postići najviše. Stoga se usudimo vjerovati da ćemo jednog dana moći radost molitve Uskrslom Kristu približiti i svima onima koji nas večeras ne mogu gledati”.

Uz napomenu da je prilično čudan običaj na stranici Laudato TV, čija je glavna urednica i vlasnica Ksenija Abramović, isticati da netko nepotpisan govori u njeno ime, a još upitnije načelo da se “isključivo usrdnom molitvom, ljubavlju, poniznošću i dobrom voljom može postići najviše”, što je izravno izrugivanje temeljnim kršćanskim vrijednostima.

Još je čudnije od svega je da je jučer tijekom dana elektroničkim putem distribuiran apel za potporom ovoj televiziji, kako bi dobila nacionalnu koncesiju. Apel je potpisala stranka, ili kako oni kažu, platforma, Suverenisti. S najmanje dvadeset adresa dobio sam ovaj poziv i zamolbu da potpišem peticiju. Slali su mi taj poziv hrvatski književnici, sveučilišni profesori, kolege ugledni medijski autori, ukratko, ljudi vrijedni poštovanja.

Ističem to zbog naglaska da je puno ljudi, utjecajnih ljudi s ozbiljnim ugledom upravo u publici Laudato televizije i potencijalnom izbornom tijelu Suverenista, čista srca i u dobroj vjeri tome ozbiljno pristupilo.

S obzirom na ovakav razvoj stvari nužno je postaviti pitanje – tko se neslano poigrava s ljudima? Jesu li Suverenisti navalili pomagati Laudato televiziji bez znanja i odobrenja vlasnice i gl. urednice Abramović, ili su to radili uz njeno odobrenje, koje je iz nekih razloga naprasno povukla i izložila Suvereniste podsmijehu, a dobronamjerne ljude koji su se priključili toj neuspjeloj kampanji napravila budalama? Netko od njih dvoje jest.

S obzirom na činjenicu da se i Ksenija Abramović i Hrvoje Zekanović, Ladislav Ilčić i društvo snažno deklarativno zalažu za kršćanske vrijednosti, netko se, ili zajedno i jedni u drugi, očito ružno igra s tim vrijednostima.

Bilo bi primjereno poniznosti i dobrim namjerama, zatim ljubavi prema gledateljima televizije i simpatizerima stranke, te u duhu iskrene molitve, kako Laudato “u ime gospođe Abramović” ističe u ovome upozorenju, javnosti jasno reći koji su, ili koji je, od ovih kršćana izazvao ovakvo nepoštivanje velikog broja prilično im sklonih ljudi. Jer se ovo, iako u izjavi Laudato piše “isključivo” neće razbistriti molitvama, niti je to Božja nadležnost, niti odgovornost, kao što nije ni uređivanje i vođenje emisija Laudato televizije niti akcija Suverenista.
Svaljivati na Boga svoje javne ispade nema veze s kršćanstvom, niti s ozbiljnim javnim djelovanjem u kršćanskoj Hrvatskoj.

Marko Ljubić / Facebook

Marko Ljubić: Gdje su nestali Bosanac, Veljača, Drago da oprostite Pilsel, Zoran Pusić i ostali junaci našeg doba?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati