Pratite nas

Kronika

Zločini počinjeni na 940 mjesta diljem Hrvatske su bili sustavno planirani i iznimno brutalni

Objavljeno

na

Silvana Oruč Ivoš/fb

Izaslanica predsjednice RH u šumi Lug kod Bjelovara:

Jučer sam kao izaslanica predsjednice Republike Hrvatske, gospođe Kolinde Grabar Kitarović nazočila na obilježavanju spomena na tragične žrtve partizanskih zločina počinjenih u svibnju 1945. godine u šumi Lug kod Bjelovara.

Tom sam prigodom kazala: „Zločini počinjeni ovdje u šumi Lug, oni počinjeni na 72 gubilišta u Bjelovarsko bilogorskoj županiji, kao i na 940 mjesta diljem Hrvatske, te na stotinjak mjesta u Sloveniji, na trasi Križnoga puta, u svibnju i lipnju 1945. – imaju isti obrazac. A to je da su bili sustavno planirani, iznimno brutalni, da je među njihovim žrtvama bilo djece, žene, staraca, te da su i počinitelji i nalogodavci – partizanska Titova vojska te njegove službe OZNA i UDBA – ostali nekažnjeni, piše Silvana Oruč Ivoš.

Samo na ovom spomeničkom području pokopana su 293 ostatka dosad prešućivanih žrtava poraća. Nedužnih ljudi, pa i cijelih obitelji, ubijenih bez ikakvog suđenja. Njihova jedina krivica je bila ta što su domoljubi, Hrvati. Što su voljeli svoj narod i Katoličku crkvu. Pogubljeni su mučki, bez svjedoka, daleko od očiju javnosti, u šumama i skrovitim mjestima. A i oni svjedoci koji su znali ili naslućivali što se dogodilo, koji su čuli vapaje i krikove hrvatskih mučenika, u strahu za vlastiti i živote obitelji – morali su šutjeti.

I tako gotovo 45 godina. Tek je 1992. na ovom je području započelo iskapanje grobnih jama, a 2006. dio žrtava našao je mir i spokoj u obilježenom dostojnom počivalištu.

No, to nije slučaj sa stotinama tisuća drugih hrvatskih domoljuba.

Bivša država i njen represivan aparat svoje su krvave tragove u obliku povijesnih krivotvorina u hrvatskoj historiografiji ostavili puno prije Domovinskog rata. Na žalost, osamostaljenjem Hrvatske mnoge su povijesne krivotvorine nastavile egzistirati. A brojne tragične sudbine nedužnih hrvatskih domoljuba ostale su skrivene i – zaboravljene.

Ni dan danas na pravi se način nisu osudila zbivanja iz vremena poraća 1945. i komunističkog totalitarizma godinama kasnije. Uspostavom komunističke diktature i nametanjem partijskog jednoumlja federalna Hrvatska odvojila od europskog civilizacijskog kruga kojem je do tada pripadala, a novi okrutni režim počeo provoditi masovni progon političkih i drugih neistomišljenika. Pod parolom klasne borbe koja je bila neodvojivi dio komunističke ideologije, počinjeni su najbrutalniji zločini, zločini genocidnoga razmjera kao što su pokolji na trasi Križnog puta. Oni koji su bili nepodobni zbog vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi, političkih uvjerenja ili zagovaranja nacionalne države, domoljubi, intelektualci i umjetnici, državni službenici NDH, njima bliske osobe, obitelji, djeca – okrutno su smaknuti. Komunistički partizani smatrali su da se sa svima njima u poraću i kasnije moglo raditi što god ih je volja i upravo su tako postupali. Danima nakon završetka Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj je nakon masovnih ubojstava, došlo do masovne nacionalizacije privatne imovine, poljoprivrednih zemljišta i cijele industrije. Sve se to radilo pod krinkom tobožnjeg obračuna s ostatcima fašizma u Hrvatskoj, a zapravo da bi se uništili intelektualci, slobodno misleći ljudi i da bi se istodobno na njihova mjesta stavili oni koji su bili u razini kulturne i ljudske ispodprosječnosti.

Na žalost, danas, 73 godine nakon počinjenih zločina, krivci nisu odgovarali. Najveći broj nedužnih žrtava još uvijek nije našao mir.
Danas, s ovog mjesta ne širimo mržnju prema krivcima i ne pozivamo na osvetu. Ali vapimo i pozivamo na istinu. To je minimum onoga što, uz molitvu, moramo napraviti za sve one koji su mučki ubijeni u poraću 1945. i kasnije.

No isto tako, treba javno reći da je danas – kada znamo što je komunistički režim napravio – neprihvatljivo, ostaviti slobodnu mogućnost da se u javnom prostoru koriste simboli tog režima koji je iza sebe od 1945. pa i tijekom Domovinskog rata, ostavio krvave žrtve. Nenormalno i ponižavajuće za sve žrtve, ali i za sve uljudbene snage da se danas, u demokratskoj Hrvatskoj, vrijednosni sudovi tog režima ne samo nameću, nego imaju veliki prostor u javnosti.

Nedužni hrvatski mučenici, koji su stradali kao žrtve ideologije komunističkog totalitarnog sustava i njegovih vođa, obvezuju nas da napravimo sve kako bi zaustavili krivotvorenje povijesti. Zaslužuju da istina o njima ali i o njihovim krvnicima izađe iz ovih tužnih i krvlju natopljenih šuma i postane – javna. Uložimo sve napore da se istraže grobišta i popišu žrtve partizanskih zločina. Ponavljam, ne radi osvete, nego istine kako bi žrtvama vratili dostojanstvo. Sve drugo je moralna i civilizacijska sramota.

Svim žrtvama neka je laka hrvatska zemlja. Počivali u miru Božjem!“

Silvana Oruč Ivoš

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Briševo – Najveći zločin nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske Republike Srpske iz Sanskog Mosta. Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, uši i drugim zvjerstvima, podsjeća Hrvatski Medijski Servis.

Briševo je naselje u općini Prijedor. Prema popisu iz 1991. godine nacionalni sastav je bio sljedeći: Hrvati – 370, Jugoslaveni – 16, Srbi – 7, Bošnjaci – 1 i ostali – 11.

Ovome svemu valja dodati da su u Briševu stradale četiri kompletne obitelji: Matanović, Atlija, Dimač, i Barišić. Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač. Nikada nitko izvan Briševa nije čuo za te stradalnike i mučenike. Ti ljudi nikada nisu bili tema u top terminima televizijskih kuća ili vodećih tiskovina.

U selu Briševo kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta. Njih su ubili Srbi 24. i 25. srpnja 1992., što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine.

I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero.

U pokolju su ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: 16- godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.

Ubijeno je i deset članova obitelji Buzuk, a Buzuk Marku , nećaku fra Stanka Buzuka, oderano je lice u obliku križa na živo. Nakon toga je zaklan. Buzuk Mato je masakriran, odsječene su mu uši, nos i genitalije, te je nakon toga zaklan.

Riječ je o gotovo zaboravljenom zločinu koji su počinile srpske snage na početku rata nad ljudima koji uopće nisu imali veze s vojskom ili borbama u Hrvatskoj ili BiH. Ubijeni su bili poljodjelci, seljaci, obični ljudi koje nije zanimala politika, jer da su pratili što se događalo na bojištima širom BiH i Hrvatske zasigurno ne bi čekali kao janjad na milost i nemilost dvjema do zuba naoružanim srpskim brigadama.

Danas, 27 godina poslije, samo jedna činjenica boli skoro jednako kao pokolj nad nevinim ljudima, a to je šutnja javnog mnijenja.

Proporcionalno gledano koliko medijske pozornosti dobiju drugi zločini u BiH, a posebice pojedini zločini nad Bošnjacima i Srbima, može se slobodno reći da Briševo kao mjesto sjećanja i pijeteta ne postoji.

Preko pokolja u Briševu olako je prešao Haaški sud. Na koncu, valja dodati da u Briševu danas živi tek nekolicina stanovnika, većina preživjelih nije se vratila.

Briševo za hrvatske medije nije postojalo niti ne postoji!

A koliki su se samo „hrvatski“ novinari, političari, publicisti, općenito “kulturni i javni radnici”, bavili Ahmićima, Medačkim džepom, Varivodama…

Vjerojatno ne samo da više od 90 posto Hrvata nije čulo za ove pobijene obitelji, nego nije čulo čak niti za selo Briševo!

A tko je kriv za to?

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

U Somboru vandali devastirali katoličke grobove

Objavljeno

na

Objavio

Mještani su u ponedjeljak pronašli niz prevrnutih nadgrobnih spomenika i razbijenih grobnih mjesta te su nezadovoljstvo izrazili u Facebook objavama:

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari