Pratite nas

Zlokobno oživotvorenje muslimansko-srpskog dogovora u Beogradu

Objavljeno

na

U samom početku velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, na hrvatsko selo Ravno, kojeg su četnici, JNA i velikosrbi sravnili sa zemljom, a valjda mu je i ime najviještalo tu tragičnu sudbinu, nazirali su se znaci srpsko-muslimanskih tajnih beogradskih pregovra o diobi te zemlje.

Potvrđuje to Izetbegovićeva izjava dana tim fašističkim velikosrpskim činom: „To je njihov rat“, što je htio kazati, pa to nas ne interesira mi znamo što smo ispregovarali, što i gdje dobivamo u Bosni i Hercegovini.

ravno

Ravno

Zapravo, Izetbegović je tom izjavom priznao diobu Bosne i Hercegovine, i to je bilo prvo javno muslimansko priznanje da ne žele i ne mogu živjeti zajedno sa drugima i drugaćijima u toj multinacionalnoj i multireligijskoj zemlji. Bio je to najjači udarac bosanskoherecgovačkoj multietničnosti, ali i odobravajući znak velikosrbima da u Bosni i Hercegovini čine sve zločine nad hercegbosanskim Hrvatima, samo neka se ostvari cilj njihovih pregovora u Beogradu, dioba Bosne i Hercegovine.

Velikosrpsko i velikomuslimansko dijelenje Bosne i Herecgovine u Beogradu nije nikako bilo na tri dijela, već na dva, srpski i muslimanski, što je i olakšavalo daytonske pregovore, i ozakonjenje i srpskog genocida i muslimanskog zločina etničkog čišćenja one isključene treće strane, Hrvata. Izetbegović je preko svoga ovlaštenog pregovarača Muhameda Filipovića vjerovao da se Bosna i Hercegovina može dijeliti bez Hrvata i riješenja hrvatskog pitanja u tom velikom beha trokutu. Potvrdio je to i onda kada je rekao: „To je njihov rat!“. Tako je bilo na početku rata, tako se odvijalo u ratu, tako se čini i danas dvadeset godina poslije rata. Hrvatska strana se u potpunosti isključuje s puta traženja rješenja zamršenog problema. I Srbi i današnji Bošnjaci čine sve da se ratna dioba i daytonsko ozakonjenje tog zločina trajno zamrzne, odnosno finalizira kao konačno riješenje neriješenog beha problema.

Prošlost kao da se u potpunosti prenijela u sadašnjost u BiH. U prvom redu u odnosu prema velikom broju prognanih Hrvata, koji ni dva desetljeća poslije srpskog genocida i muslimanskog zločina etničkog čišćenja ne mogu da se vrate, jednako na prostore genocidne Srpske i pozelenile daytonske tvorevine nazvane Federacija. Sama današnja stvarnost, kao rezultat srpsko-muslimanskih tajnih dogovora diobe Bosne i Hercegovine, bez uzimanja hrvatske strane u taj beogradski razgovor, govori kako tim dvjema stranama i nije bio interes zajedničke multinacionalne i multireligijske zemlje. Naprotiv, dogovori su bili u cilju, a to se potvrđuje suvremenim stanjem, stvaranje čistih nacionalnih i vjerskih srpskih i muslimanskih entiteta, republika. I gotovo cilj tih zločinačkih pregovora i ne čudi zbog činjenice da te dvije nacionalne i vjerske razlike nikada u povijesti i nisu mogle zajedno, te da jedna drugu isključuje na življenom prostoru. Ne potvrđuje li to i danas bosanskohercegovačka podijeljena, nigdje i ni u čemu dodirljiva, stvarnost.

Ti dogovori, koje je priznao muslimanski pregovarač Muhamed Filipović, bili su plan marginaliziranja i isključenja, a to pak znači nepriznavanje Hrvata kao suverenog i konstitutivnog naroda u BiH. Nepriznavanje znači da beha Hrvati nemaju pravo na dio Bosne i Hercegovine, na njezin teritorij, te sva druga nacionalna i vjerska prava, kakva danas uživaju Srbi i Bošnjaci u osvojenim i prisvojenim, okupiranim i etnički očišćenim prostorima, Republici srpskoj i Federaciji. Bosna i Hercegovina danas egzistira na obespravljenosti i poniženosti Hrvata. Njezunu održivost Hrvati plaćaju vlastitom žrtvom, viđena u deteritorijalnom položaju, bez vlastitih nacionalnih institucija i prostora.

Akademik Muhamed Filipović – glavni pregovarač sa Slobodanom Miloševićem

Muhamed-FilipovicTmurnu i tegobnu, crnu i oblačnu, bosanskohercegovačku suvremenost čini još tmurnijom i tegobnijom, crnjom i oblačnijom bošnjački kurs deeuropeiziranja i otomaniziranja Bosne i Hercegovine, poglavito njezinih nebošnjačkih suvereno konstitutivnih sastavnica, a zbog čega ova njena sadašnjost sve više sliči na prošlost osmanizma na tom europskom dijelu.

Bošnjačko stalno pozivanje Turske i turskog zuluma u Bosnu i Hercegovinu je zapravo pokušaj da se Nebošnjacima prošlost tog krvavog vremena nametne i danas i to kao svjetla bosanskohercegovačka budućnost. Znači za Bošnjake je beha prošlost turskog danka u krvi bosanskohercegovačka budućnost, i budućnost svih njenih naroda. Stoga se Bošnjaci nameću pobjednicima, ne samo nad Hrvatima već i šire budući da su dobili 51 % Bosne i Hercegovine u građansko-konfesionalnom sukobu i tu činjenicu si uzimaju kao pravo da pišu beha povijest i tumače prošlost na tragu čvrste povezanosti i sve tješnje identifikacije s Turskom.
Takvo pak pisanje prošlosti je zapravo prepisivanje, plagijat prošlosti turskog okupatora, što je presedan u povijesti naroda da se tako čvrsto veže za vrijeme agresora i okupatora. Sve je to vjetar u leđa velikosrpskoj separatističkoj politici u Bosni i Hercegovini da se i ona još tješnje vezuje s načertanijskom agresorskom politikom iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Jer ako to pravo ima jedan narod, bošnjački da Bosnu i Hercegovinu gotovo izručuju i u „amanet“ daju jednom, turskom okupatoru, kako to isto osporiti, drugoj, srpskoj strani da svoju i prošlost i sadašnjost povezuje sa Srbijom.

I jedna i druga strana, velikosrbijanska i velikoturska, da bi te krvave prošlosti lakše vratili u sadašnjost, a iz sadašnjosti usmjerili u budućnost, agresivno su se usmjerili na Hrvate, povijesne čuvare europske Bosne i Hercegovine. Sve se čini, na temelju tajnih beogradskih pregovora srpsko-muslimanske diobe Bosne i Herecgovine, da se Hrvate izbriše i iz prošlosti i sadašnjosti, a time i u budućnosti, budući da je i ovaj ostatak i ostataka hrvatskog naroda i kao takav jedini čuvar europske Bosne i Hercegovine. Čuvar kojeg danas gotovo i nema ni jednog čak ni u nogometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine na nogometnom svjetskom prvenstvu u Brazilu. No, i to je posljedica srpsko-muslimanske bosanskohercegovačke diobe, započete u Beogradu, urađene tijekom rata na terenu i potvrđene u Daytonu.

Da je, međutim, Bosna i Hercegovina bila europska zemlja i da je takvu treba očuvati u tom društvu kaže i Peter Sørensen, specijalni predstavnik Europske unije u Bosni i Hercegovini. No i protiv tako jasne beha odrednice, pa i onih europskih ostataka i tragova koje bošnjački prosvjednici ruše, koju je Sørenson izrekao: „BiH je europska zemlja i pripada Europskoj uniji“, i dalje su i velikosrpski separatisti i velikobošnjački unitaristi. Međutim, prije konačne realizacije opasnih ciljeva velikosrpskih načertanista i velikobošnjačkih  otomanista Bosnu i Hercegovinu je potrebno federalizirati, budući da samo tako federalno, ili konfederalno, uređena od tri dijela zadržava europske vrijednosti ljudski prava i sloboda, što je preduvjet beha članstva u toj europskoj asocijaciji.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Hrvati u Sydneyu održali su miran prosvjed i mimohod povodom sramotne haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati u Sydneyu održali su miran prosvjed i mimohod povodom sramotne haške presude šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata. Održana je i misa zadušnica za pokojnog generala Slobodana Praljka.

Australski Hrvati ovim su povodom poslali otvoreno pismo Hrvatskoj. Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu! Ovim riječima i ispijanjem otrova, general Praljak je izrekao konačnu presudu cijeloj dugogodišnjoj međunarodnoj farsi koja neodoljivo podsjeća na montirane komunističke procese, gdje se krivci unaprijed znaju.

Rečenica je to iz otvorenog pisma u kojem navode kako je njegov čin jedan je od najsnažnijih vapaja za pravdom koje smo posljednjih desetljeća mogli vidjeti. Čin čovjeka koji je uskoro trebao izaći na uvjetnu slobodu, no radije je izabrao smrt. Njegov čin poruka je hrvatskom narodu, ali i svakom čovjeku koji traži pravdu. Ovim činom, general je obvezao hrvatski narod na borbu za istinu i pravdu. Nakon ovoga nitko više nema pravo reći “mene se to ne tiče”, stoji u pismu.

Mi, australski Hrvati, pratimo što se događa u Hrvatskoj i svijetu. Svjesni smo važnosti kažnjavanja zločina, no isto tako smo svjesni negativne uloge Haškog suda čije djelovanje smatramo sramotnim i nepravednim. Očekivali smo pravdu. Dobili smo laž i nepravdu. Stoga hrvatskim političarima i hrvatskoj javnosti upućujemo ovo pismo.

Australski Hrvati u pismu navode kako zahtijevaju odbacivanje presude Slobodanu Praljku i šestorki, jer se temelji na povijesnim neistinama, očekuju ispriku vodećih hrvatskih političara koji su izjavili da prihvaćaju i poštuju presudu, traže istrage svih koji su protuzakonito slali dokumente u Haag i opstruirali obranu.

Također navode da s prijezirom odbacuju tvrdnje g. Brammertza da slavimo ratne zločince dok ignoriramo žrtve.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Marko Jurič: Frustracije koje proizvodi hrvatska atmosfera učmaloga političkog smrada

Objavljeno

na

Objavio

Zamjerili su mi neki što sam objavio tekst o hibridnom ratu koji se u Hrvatskoj događa i u kontekstu kojega se prstom uglavnom pokazuje na Rusiju.

Ima Rusija u tom smislu putra na glavi, ali po tome ne zaostaju bitno ni neke druge jake države. Primjerice, Obamina je administracija preko svoje uskoro bivše veleposlanice Juliet Valls Noyes, sustavno gadila i rastakala tradicionalno hrvatsko društvo raznim političkim i društvenim perverzijama s ciljem da se razbije ta čvrsta hrvatska društvena struktura.

Pomagale su se razne liberalne društvene inicijative, vršio pritisak na vlast, koristio medijski utjecaj i polako rastakalo hrvatsko društvo kao jedinstvena politička cjelina.

Najpoznatiji potezi tog hibridnog rata su skandalozno izvješće o stanju ljudskih prava i odlazak izaslanstva američkog veleposlanstva na one neslužbene komemoracije stradanja u logoru Jasenovac, u organizaciji SNV-a i SAB-a.

Za razumijevanje djelovanja takvih konspirativnih akcija, najsigurniji pokazatelji su rezultati. Ono što je u Hrvatskoj karakteristični vodeći problem, jest iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske, koje je poprimilo bleiburške okvire.

Prije sedamdeset godina mladi Hrvati su brutalno preseljeni na onaj svijet, a danas su to neke europske destinacije, Kanada, SAD-e, itd. Identične su brojke i činjenično stanje, a to je da Hrvatska postaje ispražnjena zemlja sa sve manjim udjelom vitalnog stanovništva na kojemu se temelji snaga suvereniteta svake države.

Netko će reći kako je ovo još jedna varijacija neke od teorija zavjere. Međutim, hrvatska turistička sezona jasno pokazuje vrlo opipljive adute hrvatskog ozemlja. Hrvatska je, dakle zemlja, koju mnogi biraju kao svoju idealnu destinaciju. Motiva za teorije sustavnog iseljavanja mladih iz Hrvatske očito ima.

Osim lijepog krajobraza, ugodne klime, Hrvatska ima ogromne zalihe pitke vode i kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta nezagađenog GMO-ima, hibridima, ili nekim aktivnim otpadima. Drugim riječima, Hrvatska ne predstavlja samo zemlju lijepoga životnog prostora, nego i zemlju koja može jamčiti život svojim stanovnicima, čak i višestruko brojnijim nego li ih je danas.

Prošao sam večeras pored nekoliko kafića u kvartu i zanimljivo je da, iako je ponedjeljak, da su svi bili dobro popunjeni. Što to znači? Što se to hrvatskom puku, mladom i starom nudi kao večernja zanimacija?

Zadimljene prostorije kićastih lokala, gdje se uz ponešto jeftinog alkoholnog pića, gomilu cigareta i tupavu glazbu sustavno truje, ne samo organizam, nego svijest i karakter ljudi. Ako uđete unutra, čuti ćete priče i razgovore, temeljene na ispraznostima, hvalisanju, ogovaranju s jasnim trendom postepenog prihvaćanja onog ćudorednog sustava koji je potpuno suprotan tradiciji i stoljetnim kršćanskim postulatima hrvatskoga naroda.

To znači da ljudi postaju sve manje odani vrijednostima ljubavi u svim pravcima i varijacijama od obitelji, društva, prijatelja, domovine, identiteta, kulture, društva, tradicije, pa čak i onih temeljnih kao što su hrabrost, pravednost, istinoljubivost, solidarnost, milosrđe ili ona naravna ljudska ljepota. Drugim riječima društvo se temeljito raslojava.

Rastakanje hrvatskog društva u njegovoj temeljnoj društvenoj čestici obitelji dovodi do ovakvog slijeda događaja. Hrvatski puk postaje postupno marginaliziran iz svih važnijih društvenih i političkih tokova vlastite države. Primjerice, pogledajte odjavne špice HRT-ovih emisija i dobit ćete dojam kako su Hrvati manjina u Hrvatskoj.

A slična je situacija i u svim drugim važnijim državnim, društvenim, akademskim, znanstvenim i drugim institucijama koje ne privređuju, nego egzistiraju na proračunu. Demokratski igrokaz koji se upriličuje svake četiri godine ni približno ne ispunjava svoju zadaću delegiranja preslike društvenih političkih preferencija pa tako u Hrvatskoj konstantno već 17 godina imamo situaciju da državom vladaju političke manjine. Takva situacija stvara strašne frustracije kod običnog čovjeka.

Nemogućnost reakcije, odgovora na takvo marginaliziranje, torturu pa ako hoćete i tiraniju, okreće ljude opcijama od anestezije alkoholnim ili drugim opijatskim snoviđenjima ili jednostavno donošenje odluke, pakiranje kovčega i pravac nekakva Irska, Norveška, Kanada i dr. Posljedično u zemlji ostaje sve manje kvalitetne i vitalne nacionalne snage, a sve je više pasivnih i rezigniranih marginalaca i gubitnika koji u maliganskim ritualima kompenziraju nedostatak društvenih i svojih pobjeda.

Nedavno smo imali prilike vidjeti rezultate istraživanja kod ljudi koji se iseljavaju iz Hrvatske i pokazalo se da egzistencija, golo preživljavanje nije jedini ili uopće nije razlog odlaska. Sveukupna klima truleži, kukavičluka, stalnih političkih prevara i podvala, beskonačno političko dodvoravanje, korupcija, nepravda i korumpirano sudstvo koje bogate kriminalce pušta na slobodu, a siromašne branitelje desetljećima siluje proizvoljnim zakonskim interpretacijama i uništava im živote, postali su moćni motivator iseljavanja.

Takva atmosfera učmaloga političkog smrada, osim što je potpuno suprotna onome što se u Hrvatskoj živjelo i osjećalo devedesetih godina, velikim je djelom nešto što je nametnuto vanjskim utjecajima. Taj hibridni rat započeo je u Hrvatskoj još devedesetih godina i to iz raznih centrala. Kako su se mijenjale okolnosti i situacija u zemlji tako su se i metode mjenjale. Ove današnje su vrlo suptilne. Idu na provociranje emocija, a istovremeno i na zabranu njihovog pokazivanja. Takvo gušenje svih zdravih emocija u čovjeku generira vrlo jake frustracije.

Jedni će tu frustraciju anestezirati, a drugi od nje otputovati. Emocije su pokretač čovjeka. Čovjek bez emocija je pasivan, nezainteresiran, neproduktivan. Čovjek ugušenih, zabranjenih emocija je frustriran i pretvara se u zombija. To je novi oblik totalitarizma. Jedna kriva riječ temeljena na emociji i odmah je to govor mržnje, netolerancije, homofobije, ksenofobije, rasizma, šovinizma, fašizma i tko zna kojeg još izma.

Do prije dvadesetsedam godina živjeli smo u totalitarizmu gdje su bile zabranjene sloboda mišljenja i govora, a danas živimo u drugačijem totalitarizmu političke korektnosti.

Marko Jurič / Projekt Velebit

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari