Pratite nas

Komentar

Zloporaba sustava najbolje se vidi na APIS-u: 80 posto Kukuriku uhljeba

Objavljeno

na

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić predložio je urednicima da naprave analizu koliko je ‘kukuriku koalicija’ tisuća ljudi zaposlila stranačkih poslušnika zadnje četiri godine.

[ad id=”68099″]

”To nećete napraviti jer vaši urednici se to ne ufaju niti smiju to napraviti. Treće, pitajte svoje urednike i u redakcijama kako to da ljudi koji su vratili novci za kupovinu ‘zagrepčanke’ polog 4,6 mil.€ nitko nije odgovarao, pitajte svoje urednike kako to da je netko mijenjao akte o osnivanju APIS-a gdje je zaposleno zadnjih četiri godine 300 ljudi bez znanja gradonačelnika, a grad Zagreb je suvlasnik, da su se akti mijenjali protupravno – to pitajte svoje urednike, to su vam vijesti”, rekao je Bandić.

Na tragu ovih Bandićevih izjava direktno.hr je upitao zagrebačkog odvjetnika Zvonimira Hodaka za komentar, budući da je Hodak i ranije u medijima istupao po pitanju kadroviranja u APIS-u (Agenciji za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama). Ondje je 2014. godine, zbog navodnog uhljebljivanja SDP-ovaca, upadala i inspekcija.

”Uhljeba će uvijek biti, tko god bio na vlasti. To je paradigma hrvatske političke scene, da svatko vuče svakoga sa sobom i to je dokaz koliko je Hrvatska daleko od jedne pravno uređene države. Moglo bi se to urediti sankcijama, po uzoru na tijelo kao što je Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, pa da zemljak plati visoku kaznu kad zaposli zemljaka. A što se tiče APIS-a konkretno, 80 posto zaposlenika članovi su neke od stranaka Kukuriku koalicije”, kaže Hodak za direktno.hr.

”Zlouporaba sustava u svrhu uhljebljivanja najbolje se vidi na primjeru APIS-a”

Hodak tvrdi kako se zlouporaba sustava, temeljenog na principu političkog uhljebljivanja, ”najviše vidi na APIS-u”.

”Karakteristično je da je tu SDP bio zaista lakom, ponašali su se kao da in nitko ništa ne može, jer nitko o tome ne vodi računa, sve su svoje kadrove koji su mogli utrpali ovdje. A ta agencija je izuzetno moćna, kontrolira sve, od frekvencija, do osobnih podataka. To je jedna, ja bih rekao, paradržavna agencija koja ima izuzetnu moć i budžet. Nije li zanimljivo da se u novinama pojavljuju napisi o uhljebljivanju koje kasnije nitko iz stranke, niti agencije, ne demantira?”, pita se Hodak.

Da u radu APIS-a postoji nešto urotničko, zavjereničko, upućuje i kako kaže Hodak, zgodna informacija o nazivu agencije.

”Zgodno je da se ova vladina firma zove APIS, to je inače i naziv udruge Crna ruka u Srbiji, kojoj je na čelu bio Dragutin Dimitrijević Apis. Njihova je parola bila ‘Ujedinjenje ili smrt!’. Sad jedna vladina agencija nosi također to ime”, napominje Hodak.

Ranije su se pojavila i neprovjerena nagađanja kako su u APIS-u svoje prste imali i u rezultatima izbora, budući da je velik utjecaj među kadrom imao Baukov pomoćnik za informatiku Darko Parić. No Hodak ne bi išao tako daleko.

”Da su utjecali na rezultat izbora, e to je sad već rekla-kazala, a su utjecali, onda bi utjecali na taj način da Kukuriku koalicija bude pobjednik ovih izbora, a nije. Ako su i utjecali, ni to nisu dobro odradili”, zaključuje Hodak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hoće li ‘avet s Durmitora’ dobiti zasluženu kaznu?

Objavljeno

na

Objavio

Za svoju pjesmu “Siđimo u gradove da bijemo gadove”, Radovan Karadžić je 1994. godine dobio nagradu “Risto Ratković” koja se u okviru “Ratkovićevih večeri poezije” dodjeljuje u Bijelom Polju (Crna Gora) od 1973. godine.

Tako su Radovanovi zemljaci (jer on je porijeklom Crnogorac) počastili svoga idola tom “međunarodnom književnom nagradom” i to simbolično i “prigodno”, baš za pjesmu koja veliča razaranje i uništavanje gradova, što dovoljno govori i o “Aveti s Durmitora” i o njegovim sljedbenicima i obožavateljima.

Podsjetimo, događalo se to u vrijeme dok su diljem Bosne i Hercegovine tekli potoci krvi, a Sarajevo prolazilo svoje najteže dane u povijesti. U ovom je gradu za vrijeme opsade koja je trajala puna 44 mjeseca, ubijeno ili umrlo od posljedica rata oko 14.000 osoba (od čega 5.604 civila među kojima je bilo 643 djeteta), dok je ranjeno oko 56.000. Među smrtno stradalim civilima 70% je muslimana – Bošnjaka, 20% Srba, 8% Hrvata, te 2% građana drugih nacionalnosti.

Dakle, srpski je agresor koji je okružio grad i skoro pune 4 godine ga razarao s okolnih brda, u njemu tijekom opsade ubio i 1.133 Srba. I to nešto govori o naravi i stupnju okrutnosti i bešćutnosti s kojom se nastupalo u cilju stvaranja “srpske države” na tlu Bosne i Hercegovine.

No, Sarajevo je samo jedan od masovnih zločina za koje je odgovoran krvnik kojemu se upravo danas treba izreći pravomoćna presuda pred “Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove” u Den Haagu.

Optužnica protiv njega podignuta je od strane Tužiteljstva ICTY-a 1995. godine, od 1996. do 2008. godine bio je u bijegu, a uhićen je u Srbiji 21. prosinca 2008. godine, nakon što se dulje vrijeme skrivao iza identiteta “dr. Dabića” i čak javno nastupao, što tajne službe Srbije navodno “nisu znale”. Suđenje je započelo 31. lipnja 2008., a 24. ožujka 2016. godine u prvostupanjskom postupku osuđen je na 40 godina zatvora.

Sa svojim suradnicima (Biljanom Plavšić, Nikolom Koljevićem, Momčilo Krajišnikom, Ratkom Mladićem i drugima), poremećeni psihijatar, predsjednik i utemeljitelj SDS-a, prvi predsjednik genocidne tvorevine “republike srpske” i “vrhovni zapovjednik” njezine paravojske (“VRS”) Radovan Karadžić, sve je učinio kako bi po nalozima Beograda odradio Bosnu i Hercegovinu etnički očistio od muslimana-Bošnjaka, Hrvata i drugih nacija i tako je pretvorio u dio buduće “Velike Srbije”. Tim projektom genocida i etničkog čišćenja, uz nezapamćene masakre i masovne zločine što su ih provodili njegova paravojska, četnici i “dobrovoljci”, on je sebe uvrstio u red najvećih zločinaca XX stoljeća.

Od ukupno 104.732 žrtve koliko ih je tijekom rata u BiH (1992-’95.) bilo (prema podacima Demografskog odjela Ured tužitelja MKSJ u Den Haagu iz 2010. godine), oko 80% su uzrokovali Srbi koji su do jeseni 1994. godine osvojili preko 70% BiH, od čega su velike dijelove etnički očistili, uz masovne zločine (počevši od Ravnog i Sarajeva preko Kupresa, Posavine, Višegrada, Srebrenice i mnogih drugih mjesta). S etnički očišćenih prostora protjerali su blizu 2 milijuna muslimana-Bošnjak i Hrvata.

Za zla što ih je počinio Radovan Karadžić, prave kazne nema.

No, nadajmo se da će žrtve i njihovi potomci ipak dobiti kakvu-takvu zadovoljštinu.

Bilo bi to jako važno i zbog budućnosti ljudi koji će nastaviti živjeti na prostorima BiH, koje god nacije i vjere bili.

“Republike Srpska” je zločinačka tvorevina nastala genocidom i okupana krvlju nevinih – i tu istinu ne smijemo zaboraviti.

To moraju znati i svi oni koji danas slave ovog zločinca nad zločincima, nastavljaju njegovu ideologiju i zagovaraju nove ratove.

Zločin je pitanje svih pitanja – a odnos prema zločinima i zločincima pokazatelj zrelosti jednog naroda, njegovog civilizacijskog dosega i spremnosti suočavanja s prošlošću. Bez toga – bez elementarne pravde i istine, mira i normalnog života u BiH i njezinom susjedstvu nema.

Ako je kod sudaca koji odlučuju o krivnji “Aveti s Durmitora” ili “Krvniku s Pala” ostalo još barem malo časti i osjećaja za pravdu, izricanje najteže kazne ne bi smjelo biti upitno.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudova danas će izreći pravomoćnu presudu Karadžiću

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Ivo Goldstein i dalje jaše na svom znanstvenom Šarcu, rujno vino pije…

Objavljeno

na

Objavio

Ivo Goldstein i dalje jaše na svom znanstvenom Šarcu, rujno vino pije. Pola pije, pola Šarcu daje.

Osvrćući se na predstojeću komemoraciju u Jasenovcu, a nakon javne promocije nevjerojatne izmišljotine tzv.drobilice kostiju, Goldstein tvrdi da je u Hrvatskoj nakon izbacivanja Titove biste gotovo završena ustašizacija, a pita se kakvo smo mi to društvo koje se ne može dogovoriti oko temeljnih činjenica? Njemu je činjenica – drobilica!

Pravo je pitanje – kakvo smo mi to društvo kada takvi kao on presudno utječu na formiranje svijesti i normativa, kada takve kao on financira država i štiti njihovo višegodišnje agresivno opravdavanje zločina protiv hrvatskog naroda, posve otvoreno zagovarajući povijesno pravo pobjednika rata na odmazdu nad poraženima?

Uz to, ključno je pitanje danas u Hrvatskoj – smije li hrvatski narod dopuštati da se Goldstein i slični i nakon uspostave samostalne Hrvatske osjećaju i ponašaju kao pobjednici? Od odgovora na ovo pitanje ovisi u velikoj mjeri budućnost hrvatskog naroda, komentirao je novinar i kolumnist Projekta Velebit, Marko Ljubić

 

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari