Pratite nas

Značaj crtice između

Objavljeno

na

Knjiga pjesama Linde Ellis, koja nosi vrlo intrigantan naslov „Dash“, mene je, kao i mnoge, potakla na razmišljanje o tome koliko cijenimo život, zapravo, kako živimo, kako našim življenjem utječemo na druge i što oni zaista mogu reći o našem životu, ciljevima, težnjama…  zar sve to stane u jednu malu crticu između broja koji označava naše rođenje i broja koji označava našu smrt.

Sva naša lutanja, traženja, dostignuća, odluke kojima smo učvrstili sve naše stavove i brzo odustajanje od istih, spoznajući, na manje ili više bolan ili zahtjevan način, neku novu dimenziju koja nas vodi u ponovno građenje, ciglu po ciglu od temelja, svjesni da će možda neko novo saznanje, kao tajfun, ponovo sve očistiti … zar sve to stane u malu beznačajnu crticu.

Svako dijete dočekamo kao Mesiju jer je svako predodređeno za nevjerojatne stvari. Otuda slavlje. No, onda ga odmah počnemo popravljati, kao što popravljamo i svu ostalu Prirodu, svodimo ga na našu razinu razmišljanja, uguravamo u naše forme.

S toga, čim počne samostalno razmišljati, kao i gotovo svatko od nas, postane dvoje ljudi.
Jedno je osoba koju dajemo onima oko nas, sa fasadom za koju vjerujemo da nas najbolje predstavlja, zapravo da nas predstavlja onako kako nas oni žele vidjeti. Taj vanjski identitet, kojega dajemo svijetu, ima vrlo male ili nikakve veze sa našim unutarnjim identitetom.
Drugo je osoba koju držimo pod sigurnosnim ključem, mekana, nježna i iznimno osjetljiva, koju držimo daleko od povećala drugih, koja je često puta zanemarena i od nas samih.

Cijelo životna borba je postati jedinstvena osoba. Osoba koja je pronašla svrhu svog postojanja i postigla mir. Zato smo na putu vječnog traganja za mogućim rješenjima i načinima prevladavanja emocionalnih i drugih zamki, na kojem smo neminovno praćeni strahom od neuspjeha, osude, a iznad svega strahom od neprihvaćanja.

I kolika god iskustva imali, nespremni smo za svaki slijedeći trenutak, jer se baš svaki razlikuje od onog već proživljenog. Tražimo u starim ili tek objavljenim knjigama, iako nitko ne može pronaći upute za život u niti jednoj knjizi, svejedno, iščitavamo, pretražujemo, uspoređujemo, pokušavamo čak primijeniti, uglavnom neuspješno.

No, tragamo neumorno, suočeni s nepobitnom stvarnošću promjene i prolaznosti, koju često ne možemo shvatiti niti prihvatiti. Koračamo kroz razine duhovne svijesti na kojima se smjenjuju bijeda, brige i bol, što odbija cijelo naše biće, kao i sa radosti, ljubavi i poštovanjem prema svakom trenutku života, što miluje svaku našu stanicu.

Tako, vremenom naučimo prepoznati sebe upravo tamo gdje je zasijano sjeme tuge, uzdići se iznad svih okolnosti i početi se ostvarivati tamo gdje je zasijano sjeme radosti.

Pa kad promislimo o tako kompleksnom življenju, njegovoj važnosti, neizrečenosti, nedorečenosti i tajnosti, jasno je da drugi mogu malo reći o nečijem životu, ciljevima, težnjama i ostvarenjima.

Njima ostaje jedino da između datuma rođenja i smrti napišu crticu, a svakome ponaosob da, radi sveg života na zemlji, napravi što kvalitetniji sadržaj te crtice, prisjećajući se povremeno konačne istine, da svi moramo umrijeti.

Marco Aurelije, u „Samome sebi“ kaže:

„Nastoj steći znanje o tome kako se sve mijenja, prelazeći jedno u drugo, stalno se time zanimaj i vježbaj u toj oblasti znanja. Ništa drugo neće stvoriti istinsku veličinu duha. Čovjek se u tom trenutku oslobađa tijela, pa se, svjestan da će uskoro sve morati odbaciti i oprostiti se s ljudima, u svojim djelima sav posvećuje pravednosti, dok se u ostalim događajima predaje Prirodi.“

„Ono što udjeljuje Priroda svakome je korisno. Korisno je upravo onda kada mu udjeljuje.“

Dragi ljudi, iskoristimo čudesnu energiju svibnja. Budimo svjesni svoje vlastite vrijednosti. Zapitajmo se dajemo li koliko smo sposobni dati, odnosno, dobivamo li ono što smatramo da nam pripada. Napravimo mjesta i vremena za oboje i za bolje.

Ovaj svibanj će biti prekrasan mjesec za ostvarenje svoje osobnosti i uživanje u životu divne jednostavnosti! Ne zaboravimo se zaustaviti i pomirisati cvijet!

ruke

Što vi mislite o ovoj temi?

Hrvatska

Državni vrh položio vijence na Mirogoju i građanima čestitao Dan državnosti

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Hrvatski državni vrh u utorak je, u povodu Dana hrvatske državnosti na Mirogoju položio vijence, a u izjavi novinarima čestitali su građanima Dan državnosti koji bi se, smatraju, ubuduće ponovno trebao obilježavati 30. svibnja.

Predsjednici Republike Kolinda Grabar-Kitarović, Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković i Vlade Andrej Plenković zajednički vijenac položili su kod Središnjeg križa u Aleji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, na grobu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana te na zajedničkoj grobnici za neidentificirane žrtve iz Domovinskog rata.

Predsjednica je u kratkoj izjavi svim Hrvaticama i Hrvatima te svim građankama i građanima Hrvatske čestitala Dan hrvatske državnosti, izrazivši nadu da će ga provesti u okruženju najmiljih.

Predsjednik Sabora je u čestitki građanima istaknuo da se na današnji dan treba sjetiti svih onih koji su imali dovoljno hrabrosti, vizije, ljubavi prema domovini, koji su najzaslužniji za to što danas živimo u demokratskoj, slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.

“Mogu reći da smo u ovih 30-ak godina ostvarili sve velike strateške ciljeve koje smo si tada zadali – Hrvatska je neovisna, samostalna, suvremena, demokratska država, pobijedili smo u Domovinskom ratu”, istaknuo je Jandroković.

Naglasio je da danas u Hrvatskoj trebamo “graditi čvrste sigurne institucije hrvatske države, jačati gospodarstvo, osigurati ostanak ljudi u Hrvatskoj, stvoriti uvjete za obitelji i mlade da mogu raditi”. “Tako da je pred nama puno izazova, ali uvijek se treba sjetiti onih ljudi koji su omogućili da mi danas živimo u slobodi i miru”, dodao je.

Premijer je uz čestitku podsjetio da se danas prisjećamo ključnih odluka Hrvatskoga sabora o raskidu državnih sveza s bivšim republikama SFRJ te da je današnji dan bio preduvjet za daljnje procese osamostaljenja, neovisnosti i međunarodnoga priznanja.

Dodao je kako je sada – nakon što su realizirane sve nacionalne zadaće (demokracija, sloboda, vladavina prava, socijalno-tržišno gospodarstvo, ulazak u NATO i EU) – vrijeme da jačamo gospodarstvo, socijalnu uključenost, solidarnost, razvoj i “ulovimo korak” s europskim zemljama koje su imale puno dulji staž u Uniji, a nisu imale agresiju kao Hrvatska te su “otišle nekoliko koraka ispred nas”.

“No, mislim da taj korak dobro lovimo što pokazuju i naši gospodarski rezultati”, rekao je. Naveo je pritom da su u mandatu njegove Vlade u zadnje tri godine prosječne plaće povećane za više od 700 kuna, što je, dodao je, puno više nego u mandatima tri ranije vlade.

“Idemo dalje i s fiskalnom konsolidacijom, smanjenjem javnog duga, povećanjem minimalnih plaća, gospodarskim rastom, sve ono što čini kvalitetniji život svih hrvatskih građana”, poručio je.

Državni vrh za povratak 30. svibnja kao dana državnosti

Državni vrh je jedinstven u stavu da obilježavanje Dana državnosti treba ponovno vratiti na 30. svibnja, kao što se to obilježavalo u prvom desetljeću hrvatske samostalnosti, a kojim se obilježavalo konstituiranje prvog demokratski izabranog Hrvatskog sabora 1990. godine.

Predsjednica smatra da taj datum nije ni trebalo mijenjati. „Meni 30. svibnja jest doista onaj autentičan datum kad su se dogodile promjene u Hrvatskoj i kad se počela stvarati državnost”, rekla je, te dodala kako zna da nije dobro mijenjati datume Dana državnosti. “To malo zbunjuje međunarodnu zajednicu. Međutim, nije ga trebalo mijenjati ni prvi put. Osobno sam za to da se vrati na 30. svibnja”, rekla je.

Predsjednik Sabora kaže također da je 30. svibnja ostao zaista duboko u sjećanjima hrvatskih ljudi.

„Meni je to osobno isto najdraži datum koji se veže za te slavne dane. Volio bih da on bude Dan hrvatske državnosti ali isto tako treba obilježavati i današnji dan i 8. listopada jer su sve to bile etape, važne epizode koje su nas dovele do slobode i demokracije”, ustvrdio je Jandroković.

Da se većina hrvatskog naroda identificirala s 30. svibnja smatra i premijer. “Taj dan je izazivao ono ushićenje, onu emociju”, rekao je.

Premijer je naveo da u Hrvatskoj postoji „šest relevantnih datuma” – 15. siječnja – dan međunardnog priznanja i ujedno oblejtnica mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, 30. svibnja – dan konstituiranja prvog demokratski izabranog Sabora, današnji Dan državnosti 25. lipnja, 5. kolovoza – Dan pobjede i hrvatskih branitelja, 8. listopada – dan proglašenja neovisnosti te 18. studenoga – dan sjećanja na žrtvu Vukovara.

“Mi razmišljamo o svih tih šest datuma u cjelini i kao vlada predložit ćemo od jeseni nadalje jedno novo rješenje koje mislim da će biti primjerenije”, najavio je, navevši pritom da je analiza koju su proveli pokazala da je za sve one datume koji su van vremenskog razdoblja u kojima se odvija školska godina “dosta teško stvoriti element identifikacije”.

“Smatram da trebamo stvari staviti na svoje mjesto – pojednostaviti ih. A siguran sam da bi kultura respekta prema državi, prema institucijama, bila veća ako bismo naše nove mlade generacije od malih nogu naučili kada su ti bitni dani i onda bi ih naučili poštovati i više ne bi bilo nikakve dileme ni u jednoj anketi (o datumima) kao što danas ima”, ustvrdio je.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. godine ustrojen HOS (Hrvatske Obrambene Snage )

Objavljeno

na

Objavio

U začecima velikosrpske agresije na Hrvatsku 25. lipnja 1991. godine ustrojene su Hrvatske Obrambene Snage (HOS) kao vojno krilo Hrvatske stranke prava.

Hrvatske obrambene snage (HOS) su službeno osnovane krajem lipnja 1991. od strane Dobroslava Parage, Ante Paradžika, Alije Šiljka i još nekih članova tadašnjeg vodstva HSP-a.

Jedini kriterij za ulazak u HOS isključivo je bila dragovoljnost. Unatoč etiketi radikalnosti koja ih je cijelo vrijeme pratila, stranačka i nacionalna pripadnost nije bila bitna.

Naprotiv, pripadnici drugih nacionalnosti, Hrvati iz emigracije i velik broj stranih dragovoljaca bojevali su u HOS-u.

U suradnji sa slovenskom policijom na Žumberku je organiziran jedan od prvih kampova za vojnu obuku.

HOS-ovci su od početka djelovali na svim kriznim bojišnicama. Posebno su se istaknuli u obrani Vukovara, ali i cijele Slavonije, Dubrovnika, Banovine, poslije Livna i Bosanske Posavine, potom Mostara i drugih dijelova Hercegovine.

Tek 1996. HOS je službeno priznat, a tek 2004. Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, HOS-ovci su priznati kao punopravni branitelji i dio Oružanih snaga RH.

Zanimljivo, jedina postrojba koja je zadržala ime i oznake HOS-a bila je IX. bojna Rafael vitez Boban uklopljena u 114. brigadu HV-a. (Više..)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari