Pratite nas

Značaj crtice između

Objavljeno

na

Knjiga pjesama Linde Ellis, koja nosi vrlo intrigantan naslov „Dash“, mene je, kao i mnoge, potakla na razmišljanje o tome koliko cijenimo život, zapravo, kako živimo, kako našim življenjem utječemo na druge i što oni zaista mogu reći o našem životu, ciljevima, težnjama…  zar sve to stane u jednu malu crticu između broja koji označava naše rođenje i broja koji označava našu smrt.

Sva naša lutanja, traženja, dostignuća, odluke kojima smo učvrstili sve naše stavove i brzo odustajanje od istih, spoznajući, na manje ili više bolan ili zahtjevan način, neku novu dimenziju koja nas vodi u ponovno građenje, ciglu po ciglu od temelja, svjesni da će možda neko novo saznanje, kao tajfun, ponovo sve očistiti … zar sve to stane u malu beznačajnu crticu.

Svako dijete dočekamo kao Mesiju jer je svako predodređeno za nevjerojatne stvari. Otuda slavlje. No, onda ga odmah počnemo popravljati, kao što popravljamo i svu ostalu Prirodu, svodimo ga na našu razinu razmišljanja, uguravamo u naše forme.

S toga, čim počne samostalno razmišljati, kao i gotovo svatko od nas, postane dvoje ljudi.
Jedno je osoba koju dajemo onima oko nas, sa fasadom za koju vjerujemo da nas najbolje predstavlja, zapravo da nas predstavlja onako kako nas oni žele vidjeti. Taj vanjski identitet, kojega dajemo svijetu, ima vrlo male ili nikakve veze sa našim unutarnjim identitetom.
Drugo je osoba koju držimo pod sigurnosnim ključem, mekana, nježna i iznimno osjetljiva, koju držimo daleko od povećala drugih, koja je često puta zanemarena i od nas samih.

Cijelo životna borba je postati jedinstvena osoba. Osoba koja je pronašla svrhu svog postojanja i postigla mir. Zato smo na putu vječnog traganja za mogućim rješenjima i načinima prevladavanja emocionalnih i drugih zamki, na kojem smo neminovno praćeni strahom od neuspjeha, osude, a iznad svega strahom od neprihvaćanja.

I kolika god iskustva imali, nespremni smo za svaki slijedeći trenutak, jer se baš svaki razlikuje od onog već proživljenog. Tražimo u starim ili tek objavljenim knjigama, iako nitko ne može pronaći upute za život u niti jednoj knjizi, svejedno, iščitavamo, pretražujemo, uspoređujemo, pokušavamo čak primijeniti, uglavnom neuspješno.

No, tragamo neumorno, suočeni s nepobitnom stvarnošću promjene i prolaznosti, koju često ne možemo shvatiti niti prihvatiti. Koračamo kroz razine duhovne svijesti na kojima se smjenjuju bijeda, brige i bol, što odbija cijelo naše biće, kao i sa radosti, ljubavi i poštovanjem prema svakom trenutku života, što miluje svaku našu stanicu.

Tako, vremenom naučimo prepoznati sebe upravo tamo gdje je zasijano sjeme tuge, uzdići se iznad svih okolnosti i početi se ostvarivati tamo gdje je zasijano sjeme radosti.

Pa kad promislimo o tako kompleksnom življenju, njegovoj važnosti, neizrečenosti, nedorečenosti i tajnosti, jasno je da drugi mogu malo reći o nečijem životu, ciljevima, težnjama i ostvarenjima.

Njima ostaje jedino da između datuma rođenja i smrti napišu crticu, a svakome ponaosob da, radi sveg života na zemlji, napravi što kvalitetniji sadržaj te crtice, prisjećajući se povremeno konačne istine, da svi moramo umrijeti.

Marco Aurelije, u „Samome sebi“ kaže:

„Nastoj steći znanje o tome kako se sve mijenja, prelazeći jedno u drugo, stalno se time zanimaj i vježbaj u toj oblasti znanja. Ništa drugo neće stvoriti istinsku veličinu duha. Čovjek se u tom trenutku oslobađa tijela, pa se, svjestan da će uskoro sve morati odbaciti i oprostiti se s ljudima, u svojim djelima sav posvećuje pravednosti, dok se u ostalim događajima predaje Prirodi.“

„Ono što udjeljuje Priroda svakome je korisno. Korisno je upravo onda kada mu udjeljuje.“

Dragi ljudi, iskoristimo čudesnu energiju svibnja. Budimo svjesni svoje vlastite vrijednosti. Zapitajmo se dajemo li koliko smo sposobni dati, odnosno, dobivamo li ono što smatramo da nam pripada. Napravimo mjesta i vremena za oboje i za bolje.

Ovaj svibanj će biti prekrasan mjesec za ostvarenje svoje osobnosti i uživanje u životu divne jednostavnosti! Ne zaboravimo se zaustaviti i pomirisati cvijet!

ruke

Što vi mislite o ovoj temi?

Iz Svijeta

Donald Trump pisao Erdoganu: ‘Ne budite blesavi’

Objavljeno

na

Objavio

Američki predsjednik Donald Trump napisao je neobično pismo turskom kolegi Recepu Tayyipu Erdoganu kojim ga je nimalo diplomatski upozorio da ne bude “grubijan” i “blesan”, potvrdio je izvor iz Bijele kuće.

Pismo je procurilo u američke medije, a nedugo potom dobilo i potvrdu autentičnosti iz Bijele kuće. Upućeno je 9. listopada, dana kada su turske snage pokrenule ofenzivu protiv Kurda na sjeveru Sirije

“Dragi gospodine predsjedniče”, započeo je Trump.

“Hajdemo razraditi dobar sporazum. Ne želite biti odgovorni za pokolj tisuća ljudi, ne želite biti odgovorni za uništenje turske ekonomije, što ću ja učiniti” bude li potrebno, nastavio je.

Zatim se referirao na ekonomske sankcije koje je Amerika nametnula Turskoj kako bi ishodila oslobođenje američkog pastora zatvorenog u Turskoj. “To je samo mali dio onoga što bi moglo biti”, poručio je američki predsjednik.

“Naporno sam radio kako bih riješio neke od vaših problema. Nemojte iznevjeriti svijet. Možete sklopiti odličan dogovor”, pisao je dalje Trump i naznačio da je zapovjednik kurdskih snaga spreman na pregovore i ustupke.

Povijest će biti dobra prema vama ako ovo napravite ispravno i ljudski, poručio je Trump turskom predsjedniku.

“Ali ako se ne dogode dobre stvari, zauvijek ću vas gledati kao vraga. Ne budite grubi. Ne budite blesavi”, napisao je Trump na kraju.

Tursku invaziju na sjevernu Siriju omogućila je Trumpova zapovijed američkim snagama da se povuku iz tog područja. (Hina)

 

Poučna priča o narodu bez države

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1990. Hrvatska odigrala svoju prvu povijesnu utakmicu

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 17. listopada 1990. godine, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu povijesnu utakmicu.

Na Maksimiru je gost bila ekipa SAD-a, a Hrvatska je golovima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića slavila 2:1.

U toj legendarnoj utakmici za Hrvatsku su nastupili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, a još su zaigrali i Tonči Gabrić, Gregor Židan te Mladen Mladenović. Izbornik je bio bivši hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, danas nažalost pokojni Dražan Jerković.

Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački Trg bana Jelačića: pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odigrana je pred 30-ak tisuća gledatelja na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika – 17. listopada 1990. u 19 sati.

Ideja provedena u tajnosti

Kada je Nogometni savez SAD-a objavio da želi u Europi odigrati dvije prijateljske utakmice za koje traže suparnike, tadašnji glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi prvi je inicijator ideje dovođenja američke reprezentacije u Hrvatsku.

Tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš i dopredsjednik Rudolf Sabljak zbog političke situacije u tom trenutku proveli su tu ideju u velikoj tajnosti, najviše uz pomoć hrvatskog iseljenika Ivana Opačka i Vinka Hotka, te Jure Klarića, direktora tvrtke Voće koja je platila 90.000$ za troškove dolaska gostujuće reprezentacije.

Nakon što su dobili ukupno četiri ponude, Amerikanci su se odlučili za utakmice s Hrvatskom i Poljskom, koju su pobijedili u Varšavi (2:3) par dana prije utakmice s Hrvatskom.

Ante Pavlović je tada kao glavni tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza potpisao dozvolu za odigravanje utakmice bez znanja ikoga drugoga u Beogradu i prijavio je Fifi, s obzirom da je Hrvatski nogometni savez u to vrijeme bio član Jugoslavenskog nogometnog saveza.

Unatoč pokušajima Jugoslavenskog nogometnog saveza da spriječi odigravanje utakmice, to im nije uspjelo jer je FIFA izdala dozvolu za odigravanjem. Slična stvar se dogodila i sa slijedećom utakmicom hrvatske reprezentacije protiv Rumunjske u Rijeci.

Kako je Jugoslavenski nogometni savez u pokušaju sprječavanja utakmice zaprijetio da će kazniti sve nogometaše uz Jugoslavenske lige koji nastupe na ovoj utakmici, Izbornik Jerković je, da bi izbjegao eventualne kazne, momčad sastavio uglavnom od igrača koji su tada već igrali izvan Hrvatske. Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović i Borislav Cvetković nisu bili u sastavu zbog ozljeda, a Zlatka Vujovića (PSG), Tomislava Ivkovića (Sporting), Srećka Bogdana (Karlsruher SC), Harisa Škoru (Torino FC) i Davora Jozića (AC Cesena) unatoč njihovim osobnim željama za sudjelovanjem njihovi klubovi nisu pustili na utakmicu jer nisu imali tu obvezu, s obzirom se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.

Vlado Kasalo je došao na utakmicu iz Nürnberga bez dozvole svoga kluba i za to je po povratku platio klupsku kaznu od 25 tisuća njemačkih maraka, a Aljoša Asanović, strijelac povijesnog prvog pogotka, je također imao problem s klubom, francuskim FC Metzom, koji je imao važnu utakmicu četiri dana poslije, ali je uspio nagovoriti vlasnika kluba da mu ustupi mali privatni zrakoplov kako bi došao na utakmicu i zanimljivo je da je morao izaći u 58′ minuti utakmice samo zato da bi stigao na zrakoplov, koji je morao sletjeti nazad u Francusku do ponoći.

Izbornik Jerković složio je svoj stručni stožer tako da je uključio glavne trenere iz tadašnja četiri hrvatska prvoligaša, to su bili Zdenko Kobeščak iz Dinama, Joško Skoblar iz Hajduka, Vladimir Lukarić iz Rijeke i Ivica Grnja iz Osijeka.

Prije utakmice bogat kulturno-zabavni program

Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefilirali su 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova ‘Petar Zrinski’ iz Vrbovca i ‘Ivo Lozica’ iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama, te viteško društvo ‘Kumpanija’ iz Blata na Korčuli. U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo još i Prljavo kazalište.[

Prvi pogodak na utakmici – a samim tim i prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju u novijoj povijesti hrvatskog nogometa – postigao je Aljoša Asanović u 29-oj minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković je povećao vodstvo na 2:0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme.

U drugom je poluvremenu reprezentacija SAD-a pogotkom Troya Dayaka u 80-oj minuti utakmice ostvarila konačni rezultat 2:1. Kapetan hrvatske reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem utakmice bio je proglašen Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen hrvatskoga sportskog novinarstva Mladen Delić.

Ova utakmica ima poseban značaj i po tome što na njoj promoviran dres hrvatske nogometne reprezentacije, koji će poslije postati i ostati jedan od najvećih hrvatskih brandova uopće. Taj prvi dres, prema kojemu su nastali sve ostale inačice dresa do danas, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej, kao i plakat za utakmicu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari