Pratite nas

Kolumne

Znači li napad na stupove hrvatske državotvornosti srozavanje autoriteta države?

Objavljeno

na

Srušen spomenik braniteljima u Dubrovniku, nagrđen spomenik dr. Franji Tuđmanu u Zagrebu, sisačka SDP-ova gradonačelnica izbacuje Maticu hrvatsku iz gradskih prostorija… Znači li taj napad na stupove hrvatske državotvornosti – na Domovinski rat u kojem je država obranjena, na Tuđmana koji ju je stvorio i na vodeću instituciju Hrvatskog proljeća koje ju je najavilo – srozavanje autoriteta države?

Jesu li prevlast ljevičarenja u medijima i sve očitije skretanje vlasti ulijevo ohrabrili “zaljubljenike” u hrvatsku državu i nakon malo manje od tri desetljeća njezina postojanja iz njih posve uklonili strah od posljedica svoje drskosti?

Nešto slično ovim napadima, osim u ratu, nije se dogodilo niti se moglo dogoditi ni na kraju osamdesetih godina prošlog stoljeća u osvit samostalne hrvatske države, ni u idućih deset godina Tuđmanove vlasti, a više nego danas država je bila nedodirljivija i u vrijeme Račana, i Sanadera, i Milanovića.

Nikad nije bilo takve protuhvatske razularenosti kao u Plenkovićevu mandatu. Uzroci su vidljivi. Sadašnja hrvatska vlast nema identiteta, sama ne zna tko je i što je. Most mi nikad nije bio drag, ali je njegovo domoljublje neporecivo, te se, kad god je prilika, zauzima za obranu hrvatskih nacionalnih interesa i protivi onima koji ih ugrožavaju. Kad ga je Plenković najurio iz koalicije, vlast je ostala bez značajne patriotske stranke, a pogotovo je ulijevo skrenula nakon što je u koaliciju ušla Hrvatska narodna stranka.

Od svih značajnijih stranaka, HNS je na najprljaviji način napadao predsjednika Tuđmana, optuživao ga za agresiju na BiH, pronosio tezu o jednakoj krivnji za rat, a u toj stranci nastala je i sintagma “deset izgubljenih godina” koja se odnosila na deset godina u kojima je stvarana, stasala i obranjena država.

Tvorci te sintagme mogli su je malo produžiti pa bi glasila “deset izgubljenih godina za Jugoslaviju”. Netko će reći da su barjaktari takvog neprijateljstva prema Tuđmanu i Tuđmanovoj Hrvatskoj bili Vesna Pusić i još neki koji danas nisu u HNS-u, ali odreda svi sadašnji dužnosnici iz te stranke bili su njezini bliski suradnici i istomišljenici, Milan Ivkošić / Večernji list

Tako je Plenković izbrisao razlike između Tuđmanove Hrvatske i protutuđmanovskog ljevičarenja i “jugovanja”, što je zacijelo mogao učiniti bez prepreka u sebi jer je u mladosti koja ga je formirala bio izraziti marksist, poklonik Kardelja, Marxa i kritičar buržoaskih nazora.

Cio niz odluka vlasti značio je odmak od konzervativizma i demokršćanstva kojim se od početka resio HDZ. Da se, na primjer, o Istanbulskoj konvenciji i o Marakeškom sporazumu, koji su čeda Europske unije, odlučivalo na referendumu, dobili bi otprilike isti broj glasova cijelog biračkog tijela s koliko je na referendumu odlučeno o ulasku u EU, a to je manje od trećine, oko 29 posto.

Iz Srbije, i to iz samog vrha njezine vlasti, tako reći danomice se napada Hrvatska, Oluja, hrvatska genocidnost, “ustaštvo”, tobožnje radovanje posrtajima te zemlje i njezina vodstva, a iz Hrvatske, također iz samog vrha njezine vlasti, na to se danomice uzvraća tako da se daje potpora Beogradu za ulazak u Europsku uniju.

Nekoliko mjeseci nakon što je Ivo Sanader kao premijer, na nagovor i veselje Bruxellesa, paradirao Beogradom, molio je medije da pišu o tome kako su se srpski dužnosnici razletjeli europskim metropolama kako bi spriječili početak pregovora EU i Hrvatske.

Slično bi nam Srbija zahvalila i kad bi postala članica EU, nastojala bi nam sa svojim “europejstvom” što više zagorčati život, premda se toga ne treba bojati jer smo im u Domovinskom ratu pokazali tko smo.

Sve te nerazumnosti vlasti koje ugrožavaju hrvatske nacionalne interese i pokazuju kako Plenković puno više vodi brigu o svojoj servilnosti Europskoj uniji nego o Hrvatskoj srušili su zidove i obzire kojima se štiti država i državu izložili njezinim pobjesnjelim protivnicima.

Što je jadni HDZ dočekao! Njegov predsjednik više se uglavnom ne suprotstavlja lijevoj opoziciji, kojoj je sve sličniji, a okomio se na Most, Brunu Esih i Zlatka Hasanbegovića, od kojih se, kad je riječ o hrvatskim interesima, sve više razlikuje.

Na žalost, ni desno ni lijevo ne vidi se opasnost za ovu vlast. Birači će i dalje birati HDZ, jer nemaju koga drugoga, što je Plenković znao otkad je ušao u tu stranku i odlučio da joj postane predsjednikom, zacijelo ne bez radovanja Londona i Buxellesa.

HDZ je dovoljno privlačan i kad mu promijeniš ruho, no kad-tad će se vidjeti da je s novim ruhom ta stranka gola.

Milan Ivkošić / Večernji list

 

HODAK: Postoji li lijek za hrvatske povijesne ljevičare?

 

 

 

Uhićen mladić koji je na spomeniku Franji Tuđmanu nacrtao srp i čekić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Zašto se toliko prenosila vijest o zagrebačkom potresu?

Objavljeno

na

Objavio

Zagreb više neće biti isti, kako ga obnoviti nakon korone i potresa?

Prije dva tjedna pisao sam o tome kako veća tema jede manju temu, aludirajući na koronavirus koji je progutao sve druge medijske sadržaje. Činilo se da ništa drugo više ne može doći u prvi plan. Sva događanja su otkazana, nema mrdanja, schengenski prostor u koji se trsimo ući još jednom se pokazao kao fikcija, jer svatko se zatvorio u svoje granice.

Dok ne završe s koronom, nema mogućnosti da će itko i sa kim zaratiti, teroristi više nemaju mete za napad jer su svi izolirani, migranti kao da su u zemlju propali, nema sportskih događanja, nema festivala, nema izbora, nema skandala – što uopće može biti globalna vijest osim korone, piše Nino Raspudić/VečernjiList

Čak se i Greta izmotava kako misli da ga je imala, a jedna domaća wannabe zvijezda važno obavještava javnost kako je sanjala da se ljubaka s ministrom zdravstva Berošem, eto kakva su vremena došla. A onda je zatreslo Zagreb, najjače od 1880. Iako taj dan još nije bilo potvrđenih žrtava i unatoč tome što magnituda 5,4 nije nešto što bi inače obišlo svijet, vijest je odjeknula globalno.

Javljali su mi se i poznanici iz Italije, Engleske, Amerike. Zašto se toliko prenosila vijest o zagrebačkom potresu? Pa zato što je svima na vrh glave korone i kao da su svi svjetski mediji jedva dočekali da se dogodi nešto što nema veze s njom.

Vjerojatno ima nešto olakšanja u spoznaji da može i gore, a da se to dogodilo nekom drugom. Veći strah jede manji strah, pa je stanovnicima Zagreba, pogotovo onoj petini koja, kako nas je pedantno obavijestio gradonačelnik, ne živi u armiranobetonskim zdanjima, korona, valjda jedinima u svijetu, privremeno pala u drugi plan.

Koja je vjerojatnost da se 140 godina od posljednjeg velikog, “Šenoina” potresa, sljedeći usporediv dogodi usred globalne nevolje, na kraju prvog tjedna u kojem su zatvorene škole, vrtići, fakulteti, kafići i restorani, a počelo se govoriti o ograničavanju kretanja? Mogao se dogoditi i 1903., ili ratnih 1916. i 1942. ili 1977. ili 2016. ili 2024. Ali ne, zatreslo je baš ove nedjelje.

Da te dvije nevolje istodobno staviš u film ili roman, ispalo bi previše, nevjerojatno, a još Aristotel poučava da radnja ne mora biti istinita, ali mora biti uvjerljiva. Ovo nije vjerojatno, ali je istinito. Kći mi kaže da joj je bilo ovako – baš sam nešto sanjala, a onda kao da sam se iz tog sna prebacila u drugi u kojem se sve treslo i padalo.

Pomisao spontano ide na biblijske scenarije – kuga, potres, neki su se sjetili da se nedavno i meteor uz veliki prasak raspao nad Zagrebom pa nam još samo fali najezda skakavaca. Ljudi žude za značenjem, traže neku smislenu priču, makar u njoj bili i gubitnici, jer najgora je besmislena, neshvatljiva patnja. Potres je užasavajuće iskustvo. Jedini pozitivan, u stvarnosti ili fikciji, za koji  znam onaj je periodički u Danteovu Čistilištu. Mjesto u kojem duše okajavaju grijehe Dante zamišlja kao planinu okruženu morem. Zatrese se svaki put kad neka duša do kraja okaje grijehe i ode iz čistilišta u raj. Jeziv je u svakom drugom kontekstu.

Zagreb nakon ovog potresa više neće biti isti. GUP oko kojeg natezanja traju godinama sada je pred novim zadacima. Kako obnoviti i osigurati povijesni centar? Što će biti s bolnicama, starim i otprije nepristupačnim građevinama? Hoće li se konačno seliti u nove, funkcionalnije objekte bliže velikim prometnicama, jednako kao i državne institucije i neki fakulteti? Je li ovo prilika da se stari dio grada otvori za druge sadržaje?

Čim prestane izvanredno stanje oko korone, u Zagrebu će trebati donijeti neke dalekosežne urbanističke, ali i političke odluke. Teško je očekivati da će se stari dimnjaci od cigle, koji su svojim padanjem nanijeli najviše štete, i dalje tretirati kao zaštićeno kulturno dobro. Stanari ne trebaju imati iluzija da će se javnim sredstvima plaćati obnove atraktivnih nekretnina u centru grada, od koji su mnoge već bile stavljene u funkciju turizma.

Ovisno o mogućnostima, morat će ih obnavljati sami ili ih takve ruševne, poluruševne ili načete prodavati investitorima koji će ih moći obnoviti po suvremenim seizmičkim standardima. U općem društvenom potresu, Zagreb je doživio svoj dodatni.

On može značiti nastavak starih negativnih tendencija, ali može biti i šansa da se učini zaokret. Nakon što se smiri stvar s koronom, bilo bi najpoštenije raspisati prijevremene izbore u gradu. I nadati se da će onaj tko ih dobije imati snage, mudrosti i vizije da ovu zagrebačku muku vidi kao poticaj ne samo da grad krpa, već da donese i počne provoditi dalekosežne odluke koje će taj divni grad dići na još višu razinu.

Nino Raspudić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Sterešina: Kako se nositi s virusom koji mijenja svijet

Objavljeno

na

Objavio

Ne treba biti veliki futurist da bi se spoznalo kako svijet nakon globalne epidemije koronavirusa neće biti isti. Danas to znaju i mali futuristi.

Svijet je već danas na prvi pogled drukčiji. Iz svemira se vidi da je korona temeljito pročistila zrak u svojem prvom velikom žarištu epidemije oko kineskog Wuhana.

Najnovije snimke iz prazne Venecije pokazuju Veneciju premreženu kanalima bistrog mora, kakvu današnje generacije zapravo nikada nisu mogle vidjeti, nego samo čitati o njoj i čuditi se što je to toliko magično privlačilo nekadašnju visoku europsku klasu tome gradu koji smo već desetljećima viđali kao grad na mutnoj smeđoj vodi neugodna mirisa. Problem je jedino što danas tu sliku Venecije kakva je nekad davno bila možete gledati samo iz svojeg dnevnog boravka.

Jer, korona ima i svoju crnu stranu. Zatvorila je i nas, a osobito Veneciju, čiji je zdravstveni sustav na rubu kolapsa, susjedna Lombardija potpuno je kolabirala, vojska odvozi žrtve virusa na kremiranje…

Jedan virus paralizirao je gotovo cijeli svijet, stavivši ga u karantenu. Najnaprednija medicina i farmaceutika ostale su nemoćne pred malim virusom, koji slama i ubija ljude, pred kojim kapituliraju zdravstveni sustavi najrazvijenijih zemalja, čiji je daljnji put i dalje nepoznanica.

I Hrvatska je već danas drukčija. Uvjerljiva liječnička ekipa Beroš – Markotić – Capak, koja čini špicu obrane protiv korone, postala je preko noći popularnija, utjecajnija, gledanija od svih političara, influencera i instagramuša zajedno, piše Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Prirodna je posljedica korone vraćanje fokusa s ispraznosti i besmisla prema egzistencijalnim temama.

Ali njihova je zasluga što su svojom kompetencijom i uvjerljivim kriznim nastupom stavili širenje virusa pod nadzor, koliko je to u danim okolnostima moguće, što su primirili naciju, učinili da im se vjeruje.

Plenkovićeva je pak zasluga što je kriznu komunikaciju, ali i organizaciju obrane od epidemije na svim razinama – od nacionalne do lokalne – povjerio struci, izbacivši ili suzivši time prostor za razne političke nadridijagnostičare i njihove improvizacije u službi samopromocije.

U kriznim okolnostima, dobivši novu odgovornost, zdravstveni sustav kao da se vratio u vrijeme najvećih izazova iz ratnih devedesetih. Svojom organiziranošću i kompetencijom budi nadu u neku drukčiju, bolju Hrvatsku, barem na onoj prvoj crti obrane.

Obnavlja se zaboravljeno zajedništvo. I to je u samoj obrani protiv epidemije najvažnije.

No za izgled svijeta nakon korone, kao i za izgled Hrvatske nakon korone presudno će biti ono što se događa iza prve crte obrane.

Kao prvi efekt dogodio se povratak tradicionalnim oblicima življenja i tradicionalnim vrijednostima. Kao glavni organizator obrane protiv globalne epidemije nastupila je i nastupa stara, od globalista prezrena država.

I već se sada može reći da je korona nanijela presudni udarac globalističkim idejama i da u perspektivi vraća državama njihove tradicionalne prerogative, a međudržavne i naddržavne institucije i savezi ponovno će biti stavljeni u službu država, a ne u poziciju upravljača državama. Korona će spontano napraviti okvir za resetiranje EU-a.

Ona će promijeniti ekonomiju globaliziranih profita i vratiti proizvodnju (ne dakako svu) iz Azije u Europu i u Ameriku sa svrhom ostvarenja održivih gospodarskih sustava. Ali korona će i trajno izmijeniti neke djelatnosti koje danas poznajemo. Pitanje je već danas koliko će se poslova zbog korone izmještenih u kućni rad sutra vratiti natrag u urede.

Što će se dogoditi sa školstvom, osobito s visokim školstvom, nakon što se uhoda u e-nastavi? Hoće li se baš sve vratiti na fakultete, u predavaonice? Što će se dogoditi s medijima i komunikacijama? Što s turizmom?

Za početak, države će svojim interventnim mjerama donekle odrediti i okvire propadanja, kao i okvire repozicioniranja svojih gospodarstava. Hrvatska, počevši od ratnih devedesetih, ima vrlo loša iskustva s djelovanjima iza prve crte obrane u kriznim situacijama – u pozadini kriza događale su se velike klijentelističke operacije navezane na izvršnu vlast, koje su rezultirale time da se do danas nismo riješili dogovorne ekonomije u rukama starih elita (ili, ako hoćete, starih parazita).

Zato je, zbog Hrvatske poslije korone, iznimno važno držati oko na operacijama iza prve crte obrane. Uz institucionalni sustav koji generira klijentelizam i dogovornu politiku, mogućnosti nadzora ograničene su na parlamentarnu oporbu.

Njezina budnost (bez obzira na motive) zato je dobrodošla barem jednako toliko koliko je važno podržati Andreja Plenkovića i njegovu Vladu u aktivnim mjerama protiv krize izazvane koronom i jednako toliko koliko je važno da i na drugoj crti obrane, ondje gdje se upravlja novcem i egzistencijom naroda, Plenković mobilizira stručno najkompetentnije, kao što je to učinio na prvoj crti obrane protiv korone.

U ključnoj bitci, u pravome ratu za kontrolu procesa resetiranja aktualnog svjetskog poretka koji je pokrenula globalna epidemija koronavirusa, Hrvatska je samo promatrač. Sada već otvoreni rat za dominaciju u novom poretku vodi se između SAD-a i Kine.

U velikoj prednosti bit će onaj tko uspije pobijediti virus. Ili barem ostaviti takav dojam.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

 

Igor Rudan: Što se to ovdje zapravo zbiva?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari