Pratite nas

Komentar

Značka iz Trbovelj iz leta 41. izdana za skupno proslavo komunistov in nacistov 1. maja. 1941.

Objavljeno

na

Komunizam, fašizam i nacizam su sotonske ideologije koje nisu birale sredstva kako bi došle na vlast, podjarmile narod, ubile mu volju i uzele mu slobodu.

Komunisti su to prozvali antifašizmom, pri čemu su se obračunali s istinskim antifašistima. Stoga je svetac i humanist svega svijeta Ivan Pavao II za posjeta Hrvatskoj, urbi et orbi poručio – fašizam, komunizam i nacizam su jedno te isto, najveće zlo koje je pogodilo čovječanstvo u njegovoj povijesti. Netko je dodao – neka zašuti svatko, tko za sebe kaže da je antifašista a slavi komunizam.

U prilog ovome idu i „materijalni dokazi“. Zastupnica u slovenskom parlamentu Alenka Jeraj na svom je Twitter- u objavila fotografiju jedne vrlo znakovite značke uz komentar – Značka iz Trbovelj iz leta 41.izdana za skupno proslavo komunistov in nacistov 1. maja. 1941. (Narod naš dokaze hrani). Budući slika govori više od tisuću riječi, ni o ovoj nema potrebe reći niti jednu riječ pojašnjenja.  (https://twitter.com/alenkajerajsds/status/976110765659906050)

Imajući u vidu da je tako kako jest, nameće se pitanje – treba li zabraniti komunistička (fašistička) orgijanja? Ako ih ne treba zabranjivati onda ih treba ignorirati, a djecu učiti kako je to opako sjeme zla koje su sijali najveći zločinci svijeta Staljin, Hitler, Mao… i Tito. (https://www.dailymail.co.uk/home/moslive/article-2091670/Hitler-Stalin-The-murderous-regimes-world.html)

Kad se govori o ovoj osjetljivoj temi, ne smije se upasti u napast generaliziranja.

Neki su Hrvati otišli u partizane jer su ih na to prisilili talijanski ili neki drugi fašisti.

Neki su Hrvati otišli u ustaše i domobrane jer ih je na to natjerala velikosrpska tiranija.

Jedni i drugi su upali u žrvanj bjelosvjetskih ideologija (skupne proslave komunistov in nacistov). Iako na suprotnim stranama, ni jedni ni drugi nisu išli u rat kako bi činili zlo.    Htjeli su samo svoju državu, koju su konačno uz velike žrtve za Domovinskog rata obranila njihova djeca i unuci. S njima su se skupa borili i brojni drugi nehrvati – i Srbi, što se nikada ne smije zaboraviti. (Posve je drugo pitanje, zašto su se i kako u vlast pozicionirali srpski etnobiznismeni dok istinski Srbi domoljubi, kako mi jedan od njih reče – nisu prispjeli ni ovamo ni onamo. Naime, „njihovi“ ih doživljaju kao izdajnike, a naši ih ne doživljavaju. Sanjam da na listi HDZ-a u Hrvatski sabor uđu upravo ovi ljudi…).

Usprkos kojekakvim obmanama, oni koji su stvorili Državu i sačuvat će ju, prije svega – znanjem i istinom. Samo se istinom može boriti protiv onih koji bez imalo srama obilježavanje žrtava nazivaju svinjarijom i onih koji istinske žrtve (bilo koje ideologije) ne žele službeno komemorirati s izabranim predstavnicima naroda odnosno Vladom RH.

Pred nama je komemoracija žrtava ustaškog logora Jasenovac.

Naši su neprijatelji najavili da će samostalno obilježiti svoje konstrukcije i laži. Kao i do sada, i vlastite će žrtve i ubuduće zlorabiti protiv Hrvatske, isto onako kako su to činili za Domovinskog rata (s kokardom i/ili petokrakom kad su, ničim izazvani ratovali protiv demokratske države). Za razliku od njih, ukoliko predstavnici Židovske zajednice iz bilo kojeg razloga budu posebno komemorirali, onda bi bilo lijepo da im se predstavnici Vlade pridruže. Žrtve su jednake bez obzira na naciju i vjeru ili pak ideologiju, međutim komunističkoj zlouporabi treba doći kraj.

Istina i znanje su najbolja prevencija s ciljem postizanja mira i zaštite „zdravlja“ naroda. 

 dr.sc. Ivan Bagarić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Jan Ivanjek – Na razvoju HV-a već se radi sve sustavnije

Objavljeno

na

Objavio

Dok neki i dalje spinaju kako je Mađarska preuzela kontrolu nad našim zračnim prostorom, dežurni borbeni dvojac MiG-ova je danas presreo izraelski poslovni mlažnjak, identificirao ga i prepratio do izlaska iz našeg zračnog prostora, te sletio u Pulu za dopunu goriva prije povratka na Pleso. A jučer su s višednevnim vježbama bojevog gađanja obuku završili piloti 2. i 3. skupine preobuke na helikoptere Kiowa Warrior, kao i nova skupina zrakoplovnih tehničara. Zastoji u provođenju obuke novih pilota na OH-58D polako se rješavaju.

Premda se stvari ne kreću onoliko brzo koliko bi mnogi željeli, uključujući i mene, na razvoju HV-a već se par godina radi sve sustavnije. Nažalost, devastaciju gotovo dva desetljeća namjernog uništavanja Hrvatske vojske nije moguće popraviti preko noći, čak i da novac nije problem. Ali radi se, i rezultati se sramežljivo počinju pokazivati. Ključno je da taj proces ne bude ometan ili zaustavljen u narednih desetak godina.

A kad već govorim o zrakoplovstvu, sada se ipak nemoguće dotaknuti te teme bez osvrta na jučer objavljenu najavu za nastavak legendarnog filma Top Gun, koji je postao globalni kulturni fenomen, u vrijeme izlaska eksplozivno povećavši interes za mornaričke pilote, a može se arugmentirati da u glavnoj ulozi nije bio Tom Cruise, već F-14 Tomcat.

Čini se da će Top Gun: Maverick biti vizualno još daleko atraktivniji od originala, i gotovo je sigurno da su scene u kabini F/A-18 Super Horneta, koji je zvijezda nastavka nauštrb F-35C, doista snimane u zraku, s glumcem na stražnjem sjedalu. Isti kadrovi prikazuju lansiranje s nosača, s parom AIM-9X Sidewindera i parom laserski navođenih bombi, najvjerojatnije GBU-24 Paveway III.

Niski let formacije od 4 Super Horneta koju predvodi Cruise nad snježnim obalama upućuje na dio radnje u na sjeveru, potencijalno Rusiju ili Sjevernu Koreju, ako se opet ne pojavi izmišljeni protivnik. Moglo bi biti i eksperimentalnog letenja, barem prema kadrovima u kojima Tom Cruise sjedi u neidentificiranoj kabini u visinskom odijelu nalik S1034 koje koriste piloti na izvidničkim avionima U-2S, pa je moguće da će u filmu biti i neki „crni projekt“, odnosno tajna letjelica za iznimne visine.

Posebno je zanimljivo bilo vidjeti F-14 Tomcat u zadnjem kadru najave. Jedini Tomcati koji lete u svijetu su oni iranski, pa je vjerojatno riječ o CGI avionu, jer su SAD gotovo sve svoje F-14 uništili kako bi spriječili da Iran ilegalno nabavi dijelove za vlastitu flotu. Osposobljavanje jednog od nekoliko preživjelih američkih F-14 za let bilo bi izuzetno složeno i skupo, te upitno da li je uopće izvedivo. No priznajem da me zanima saznati u kojem kontekstu se ovaj legendarni lovac nalazi u filmu, i na čijoj strani.

Najavu filma pogledajte ovdje:

Kako se vama čini?

Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Godinu danas nakon eksplozije nacionalne euforije ponovno tamo gdje smo bili

Objavljeno

na

Objavio

Godinu je dana prošlo od fantastičnoga rezultata hrvatskih nogometaša na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dalićeva trenerska filozofija „vjera, pozitiva, karakter“ u kombinaciji s nogometnom kvalitetom Hrvatsku je dovela gotovo na sam vrh svijeta. Tih dana cijela je država zračila pozitivom i zajedništvom, a uspjeh viceprvaka svijeta pokazao nam je na kakve su podvige Hrvati spremni kada imaju pravo vodstvo.

Na žalost, godinu dana iza nogometnog podviga, „stanje nacije“ vraćeno je na ono pred prvenstvo u Rusiji: apatija, rezigniranost, kriminal, korupcija, grabež, gubitak ideala, dezavuiranje svih vrijednosti, moralni relativizam… Iz Hrvatske se i dalje iseljava, i to ne više toliko zbog ekonomskih razloga koliko zbog nesređene države koja se pretvorila u hajdučiju i podjelu ratnog plijena. Hrvatska danas je država kojom vladaju partikularni interesi koji se ostvaruju kroz kriminalne i mafijaške načine djelovanja. Tko nije dio nekoga klana, ne piše mu se dobro i sustav ga sili da preživljava ili potraži sreću negdje drugdje.

Stanje takvo kakvo jest, posljedica je nesretnoga povijesnog naslijeđa, ali i nespremnosti svih nas da mijenjamo stare navike i mentalitete. Protivno fantazmagoričnim pripovijestima o (pre)svetome narodu i zlim političarima, u pluralističkim demokracijama svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje. Narod je taj koji bira političare, a Bog je ljudima dao slobodnu volju i zdrav razum da prosuđuju i na temelju prosudbi donose odluke. Slaba politička kultura i nedostatak iskustva državništva imaju značajnu ulogu u svemu, no razlog zašto birači biraju uvijek iste političke opcije koje uništavaju državu i društvo svih ovih godina krije se u nečemu drugome.

Naime, stotine tisuća ljudi (prema nekim procjenama gotovo 60 % ljudi s primanjima) direktno ili indirektno vezane su pupčanom vrpcom na proračun i interese velikih stranaka, tako da je bilo kakve promjene vrlo teško očekivati. S druge pak strane, protestna biračka baza ili odlazi u inozemstvo ili je vrluda od jednoga do drugoga protestnog kandidata (riječ je o biračkoj bazi koja se vrlo lako i brzo razočara). Problem je, dakle, Sustav koji je okrenut naopačke i stimulira izokrenute vrijednosti i moduse djelovanja. Sve ostalo je samo posljedica takvoga sustava.

Sve što se događa u državi, sva pljačka i grabež, ne bi bili mogući kada ne bi imali protekciju vlasti. I to ne samo izvršne vlasti, nego i treće, sudbene grane vlasti. Besprizorna korupcija i kriminal koji su premrežili sve pore društva ne bi bili mogući kad bi pravosuđe radilo svoj posao. No, pravosuđe je u Hrvatskoj samostalno i neovisno samo na papiru, a u praksi se svaki dan krše kaznenoprocesna načela i umjesto njih inaugurira načelo političkog kriterija. Povremeni procesi protiv političara uglavnom se odnose na međusobne obračune unutarstranačkih i međustranačkih klanova. U takvoj raboti ulogu igra i „četvrta sila“, a to su mediji kojima primarni cilj nije informiranje građana, nego doziranje informacija i čuvanje leđa kriminalnim strukturama. Otkrivanje afera, baš kao i slučaju pravosuđa, dio je spomenutih stranačkih obračuna.

U isto vrijeme ljudi bježe glavom bez obzira iz države, nerijetko i na dezerterski način, i uništavaju perspektive da se u budućnosti bilo što promjeni na bolje jer tamo gdje nema ljudi nema ni života i napretka.

Veliki Chesteron je u knjizi „Pravovjerje zapisao: „Moje prihvaćanje svijeta nije optimizam, ono je više nalik patriotizmu. To je stvar temeljne odanosti. Život nije zgrada za iznajmljivanje soba u Brightonu, koju ćemo napustiti zato što je jadna. To je tvrđava našeg roda, sa stijegom koji vijori na kuli, i što je jadnija, to je važnije da ju ne napustimo. Nije problem u tome što je ovaj svijet odviše žalostan da bi ga se voljelo ili odviše radostan da ga se ne bi voljelo. Problem je u tome da kada zaista nešto volite, onda je njegova radost razlog da ga volite, a njegova tuga razlog da ga volite još i više. Sva optimistična razmišljanja i sva pesimistična razmišljanja o Engleskoj jednako su valjani razlozi da se bude engleski patriot. Slično tome, optimizam i pesimizam su jednako valjani razlozi da se bude kozmički patriot“.

Koliko smo danas u Hrvatskoj blizu ovakvog načina razmišljanja?

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari