Connect with us

Život

Znamo li dovoljno o šumama kao izvoru zdravlja i života?

Objavljeno

-

Važnost drveća i šuma u našim životima ne može se precijeniti — od hlađenja naše klime do isporuke vode duboko u kopno. Kao rezultat toga, svi dijelimo duboku, prirodnu povezanost s drvećem.

Gospodarenje hrvatskim šumama kao nacionalnim blagom, strateški je od iznimne važnosti, pa s toga ne ćudi da postoji vrlo dobro organizirana grupacija anarhista pod parolom zelenih zaštitara šuma koji nacionalno blago žele pretvoriti u svoje privatno vlasništvo. Ima li među takvima bolesnih piromana koji doživljavaju ekstazu kada hrvatske šume gore, pitanje je za psihijatre i psihologe? Ono što mi možemo učiniti, jest svijest o tome da svako nesavjesno ponašanje u šumama uništava hrvatsko nacionalno blago.

Koliko dobro poznajete šume?

I ptičice na granama znaju da su “šume pluća naše zemlje, pročišćavaju zrak i daju svježu snagu našim ljudima”, samo ne znaju da je to prvi rekao bivši američki predsjednik Franklin Roosevelt. Još je i dodao da ljudi koji uništavaju zemlju i šume zapravo uništavaju i sebe, što je istina, jer, pokrivajući gotovo trećinu Zemljine površine, šume su dom za osam od 10 životinjskih i biljnih vrsta. Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) kaže da svjetske šume uključuju više od 60 000 vrsta drveća, od kojih sve apsorbiraju CO2 dok rastu.

Kada popijemo čašu vode, uzmemo lijek protiv groznice ili duboko udahnemo svjež zrak, ne povezujemo to automatski sa šumama. Pa ipak, ovi i mnogi drugi aspekti naših života na ovaj ili onaj način povezani su sa šumama.
No, tu je i negativna strana našeg djelovanja. Samo je polovica svih šuma još uvijek netaknuta, a samo trećina svih prašuma su primarne šume – sastavljene od autohtonih vrsta u kojima ljudske aktivnosti nisu narušile prirodnu ekologiju. Našim negativnim utjecajem doveli smo više od 20.000 vrsta drveća u opasnost, a više od 1.400 ih je na popisu kritičnih. Procjene pokazuju da je 420 milijuna hektara šuma izgubljeno od 1990. godine i iako se stopa gubitka usporila, procjenjuje se da gubimo 10 milijuna hektara svake godine.

Ove fascinantne činjenice o šumama pomoći će vam da shvatite koliko je važno očuvati i zaštititi ova prirodna blaga.

1) Šume su dom za više od 80 posto kopnenih životinja i biljaka i pokrivaju 31 posto ukupne svjetske kopnene površine. Oko 1,6 milijardi ljudi diljem svijeta ovisi o šumama za život i dnevne potrebe za preživljavanjem.

2) Najviše drvo na svijetu zove se Hyperion. Riječ je o obalnoj sekvoji iz Kalifornije koja je visoka nevjerojatnih 115 metara. Najveće stablo na svijetu po volumenu je divovska sekvoja nazvana General Sherman koja ima deblo promjera 11 metara i sadrži procijenjenih 1487 kubičnih metara drva. Alerce Milenario je najveće stablo u čileanskom Nacionalnom parku Alerce Coster i radi se o najstarijem živućem stablu na svijetu. Ovaj impresivni patagonijski čempres je prema procjenama star preko 5.000 godina.

3) Stablo može apsorbirati do 150 kilograma ugljičnog dioksida godišnje. Svjetske šume skladište procijenjenih 296 gigatona ugljika u nadzemnoj i podzemnoj biomasi. Da si lakše možete predočiti, to znači da oko 400 milijardi stabala u Europi trenutačno apsorbira gotovo 9 posto emisija stakleničkih plinova kontinenta!

4) Drveće je važno za stvaranje održivih gradova: u urbanim područjima ono može ohladiti zrak do 8 stupnjeva, smanjujući potrebu za klimatizacijom za 30 posto. Urbana stabla također su izvrsni filtri zraka, uklanjaju štetne zagađivače i fine čestice.

5) Budući da bukva može živjeti stotinama godina, može pružiti i važno stanište stručnjacima za mrtvo drvo poput ptica koje se gnijezde i kukaca koji buše drvo. U okrugu Antrim, drvored starih bukovih stabala poznat kao The Dark Hedges jedno je od najfotografiranijih mjesta u Sjevernoj Irskoj. S velikom starošću od 244 godine, avenija je nedavno stekla slavu nakon što se pojavila kao Kraljeva cesta u TV seriji Igra prijestolja.

6) Šumski proizvodi pridonose smanjenju i zamjeni zagađujućih materijala i materijala s visokim udjelom ugljika. Certificirana vlakna na bazi drva koja se koriste u proizvodnji tekstila vrlo su resursno učinkovita. Za usporedbu, pamuk u prosjeku zahtijeva 130 puta više vode, a poliester u prosjeku emitira 170 puta više stakleničkih plinova.

7) Dugin eukaliptus jedno je od najljepših stabala na svijetu. Dok skida svoju koru, otkriva neonski zeleni unutarnji sloj. Protekom vremena, kako je ovaj sloj izložen zraku, oksidira u različite boje – jarko crvene, narančaste, plave, ružičaste i ljubičaste. Različite boje pojavljuju se kako različiti slojevi otpadaju, dok druga izložena područja počinju stariti. Ovaj proces stvara spektakularan vizualni prikaz, nalik velikom crtežu šarenim bojicama usred šume.

8) Korištenje drva za gradnju štedi oko 40 posto emisije ugljika u usporedbi s betonom i oko 30 posto u usporedbi s čelikom. Sveukupno, globalna emisija ugljičnog dioksida mogla bi se smanjiti do 31 posto ako bi graditelji koristili drvo umjesto čelika i betona.

9) Drvo Quercus suber, obično zvan hrast plutnjak, je srednje veliko, zimzeleno stablo hrasta. To je primarni izvor pluta za čepove vinskih boca i druge namjene, kao što su podovi od pluta i kao jezgra loptica za kriket.

10) Više od 25% lijekova koje danas koristimo potječu iz prašumskih biljaka. Ipak, samo 1% biljaka iz prašume je proučavano zbog ljekovitih svojstava.

11) Jabuka je jestivo voće koje rađa stablo jabuke. Stabla jabuke uzgajaju se diljem svijeta i najrasprostranjenija su vrsta u rodu Malus. Drvo potječe iz središnje Azije, gdje se i danas nalazi njegov divlji predak, Malus sieversii. Jabuke se uzgajaju tisućama godina u Aziji i Europi, a u Sjevernu Ameriku su ih donijeli europski kolonisti. Jabuke imaju religijsko i mitološko značenje u mnogim kulturama, uključujući nordijsku, grčku i europsku kršćansku tradiciju.

12) Veliko hrastovo stablo može ispustiti 151.000 litara vode godišnje. U prosjeku, 40% oborina na kopnu potječe od evapotranspiracije biljaka. U nekim je područjima iznos čak i veći. Na primjer, više od 70% oborina u riječnom slivu Rio de la Plata potječe od evapotranspiracije iz amazonske šume.

13) Stablo baobaba je stablo neobičnog izgleda koje raste u nizinskim područjima na afričkom kopnu, Madagaskaru i Australiji. Može narasti do enormnih veličina, a datiranje ugljikom pokazuje da bi mogli doživjeti starost od 3000 godina. Baobabi pohranjuju velike količine vode u svojim deblima – zbog čega slonovi i druge životinje žvaču koru tijekom sušnih sezona. Ljudi koriste baobabe u mnoge svrhe, uključujući skloništa, ceremonijalne svrhe, za hranu, lijekove, vlakna, sokove i pivo. Masivna debla (najveći zabilježeni opseg je 46 metara) korištena su i kao zatvori, pošte i pubovi.

14) Vjeruje se da su magnolije najranije poznate cvjetnice, a njihovi fosili datiraju unatrag više od 100 milijuna godina. Stabla magnolije postojala su čak i prije pčela, pa se za oprašivanje oslanjaju na bube. Umjesto nektara, cvjetovi proizvode velike količine peluda koje razne bube koriste za hranu. Najstarija stabla u vrtu Bijele kuće su dvije magnolije koje je između 1829. i 1837. posadio predsjednik Andrew Jackson, u znak sjećanja na svoju suprugu Rachel, koja je umrla dva tjedna nakon što je Jackson pobijedio na izborima. Cvjetovi magnolije zapravo se sastoje od “čašica”, kombinacije čašica i latica slične veličine i oblika, usporedivih s lopočima.

Svatko tko je proputovao Hrvatskom, od Slavonije, Baranje, pa preko Papuka, Krndije sve do Gorskog kotara na putu prema moru, a ima srce i dušu i osjećaj za bogato i siromašno, doživjet će svu raskoš ljepote hrvatskih šuma, osobito u jesenskim danima kada su šume prošarane fascinantnom ljepotom boja, koje nam je stvorio Bog kao najveći umjetnik. Uz vodne resurse po kojima je Hrvatska četvrta zemlja na svijetu, hrvatske šume su naš najveći, neotuđivi obiteljski dragulj u svakom smislu! Kao izvor života i kao melem na svaku dušu koja osjeća ljudsku povezanost s Božjom stvarateljskom prirodom! Gospodarenje hrvatskim šumama kao nacionalnim blagom, strateški je od iznimne važnosti, pa s toga ne ćudi da postoji vrlo dobro organizirana grupacija anarhista pod parolom zelenih zaštitara šuma koji nacionalno blago žele pretvoriti u svoje privatno vlasništvo. Ima li među takvima bolesnih piromana koji doživljavaju ekstazu kada hrvatske šume gore, pitanje je za psihijatre i psihologe? Ono što mi možemo učiniti, jest svijest o tome da svako nesavjesno ponašanje u šumama uništava hrvatsko nacionalno blago.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari