Pratite nas

Razno

Znamo li uopće što je to konoba?

Objavljeno

na

Premda su i mnogi drugi ljubitelji tradicije i baštine ukazivali na vrijednost i smisao konobe u onom njenom izvornom obliku, danas se konoba sve više stavlja isključivo u kontekst jela i pića, pod krovom suvremenih ugostiteljskih objekata koje nose ime konobe, premda im je, ne rijetko, samo to sveto ime zajedničko

Konoba je mjesto u kojem se izražava poštovanje prema ljudskom radu, umijeću stvaranja i umjetnosti življenja. To je mjesto koje prima slatke plodove loze izrasle iz zemlje natopljene slanim kapima znoja. U tom se mjestu događa ta čudna transformacija iz grožđanog soka u vino koje se na tom istom mjestu odgaja i njeguje mjesecima ili godinama. Među njenim zidovima osjećaju se mirisi tek otvorenih bačava, svjetlucaju iskre mladih vina i zvone pjesme čvrstih glasova. U središtu svake konobe jest čovjek, težak, vinogradar i podrumar, a vino je kao i konoba samo njegov odraz.

konoba

Težakova ljubav prema vinogradu i grožđu, konobi i bačvi prenijet će se i na vino, a ljubav sadržana u vinu podijeljena s drugim ljudima stvorit će radost. Težakova konoba napunjena njegovim vlastitim trudima i radosnim ljudima, istinska je konoba i ono što ona jest.

Mnogi su skloni reći kako je konoba simbol prošlog načina života, u kojem se živjelo drugačije, u kojem su na snazi bili neki drugi sustavi vrijednosti, drugi alati, materijali i tehnologije, drugim riječima ona bi trebala predstavljati nešto mrtvo. Ali kako i kada je umrla konoba i je li uopće umrla i može li umrijeti ikada? Onog trenutka kada neka konoba ostane bez svog težaka, kada iz nje ishlape njeni mirisi, kada utihnu glasovi i pjesme, možemo reći da je ona izgubila dušu. I njeno tijelo nije besmrtno; ono često nestane, biva uništeno ili preobličeno pod pritiskom novih interesa. Međutim još uvijek postoje one konobe koje su sačuvale i tijelo i duh, neke više, neke manje, ali u tim preostalim izvorima života živi vjera da konoba u svojem izvornom obliku i funkciji neće umrijeti nikada.

Blago onima koji uspiju pronaći te oaze života, te izrazom poštovanja, postaju dio besmrtne konobe. Rasapom vinogradarstva i vinarstva, stare tradicionalne konobe iščezavaju, a njihov duh se danas pokušava dočarati u ugostiteljskim objektima koji nose ime konobe, od kojih su ipak rijetki oni koji su uspjeli sačuvati izvoran oblik i namjenu. Upravo ti rijetki sačuvani primjerci konoba zaslužuju biti prepoznati, pogotovo njihovi težaci koji su svoje generacijske muke baštinili do danas oduprijevši se teretu novog i modernog. Možda bi i činjenica što su te težačke utjehe ostale rijetke trebala umnožiti  njihovu vrijednost pogotovo u kontekstu baštine i tradicije. Trebalo bi svakako nastojati predstaviti upravo tu baštinu rijetkih preživjelih konoba, koje govore jezikom starine, čiji stanovnici još uvijek nose mirise davnih jematvi i pričaju mitove koje samo rijetki mogu razumjeti. U tim mitskim konobama nema jelovnika, vinskih karti i pisme na struju. To su konobe bez konobara.

U njima svaki detalj ima svoju priču, koju može ispričati samo onaj koji je s njima živio kroz godinu kroz godine. Te se priče ne mogu nadomjestiti, naučiti ili prepričati u nekom drugom zamjenskom ambijentu. One se mogu čuti i doživjeti samo iz usta onih koji su ih stvarali; težaka, u njihovim očevim i djedovim tradicijskim konobama.

Premda su i mnogi drugi ljubitelji tradicije i baštine ukazivali na vrijednost i smisao konobe u onom njenom izvornom obliku, danas se konoba sve više stavlja isključivo u kontekst jela i pića, pod krovom suvremenih ugostiteljskih objekata koje nose ime konobe, premda im je, ne rijetko, samo to sveto ime zajedničko.

I ne možemo se, kao i u mnogim drugim stvarima, izdignuti ili možda uroniti u ono bitno, smisaono, filozofsko, već se zadržavamo na onom ispraznom, prolaznom i sebičnom. A tko će ispričati priču?

U svojoj kultnoj knjizi “U potrazi za izgubljenim Mediteranom” pokojni Anatolij Kudrjavcev se pita: “Konobo moja, što je ostalo od tebe?”, te zaključuje:

“…Raskoš današnjih jelovnika i preobilje prehrambenih ponuda nove proizvodnje i suvremene trgovine još uvijek su nemoćni skorojevići  u usporedbi s mirisima i okusima starine što boravi u mašti rijetkih preživjelih konoba. Ali najčudesniji stanovnici tih mitskih prostorija su bačve i njihova rodbina – barili, kace… Stoga su i mnoge krčme preuzimale raspored konobe ne bi li gostima pružile njezin duhovni slijed i materijalne prednosti lišene svih etika…”

Ne treba dakle dopustiti da konoba postane ono što ona nije. Konobu težaka, njezin smisao, a pogotovo njezinu priču, trebamo sačuvati i zaštiti prvenstveno od nas samih, barem još onoliko dugo, koliko nam bude potrebno da shvatimo njenu ulogu u našim genetskim modifikacijama.

Miki Bratanić/dalmacijanews

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razno

Međunarodni dan mira: Tri minute predivne istine – najmotivirajući govor ikada (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Diljem svijeta se 21. rujna obilježava kao Međunarodni dan mira.

Rezolucijom Ujedinjenih naroda (UN) iz 2001. godine, taj je datum određen za dan nenasilja i prekida neprijateljstava na globalnom nivou.

Međunarodni dan mira utemeljila je Opća skupština UN 1981. godine u cilju obilježavanja i jačanja ideala mira među svim narodima i državama, namijenivši za njegovo obilježavanje treći utorak u rujnu: 20 godina poslije novom je rezolucijom za fiksni datum obilježavanja bio proglašen 21. rujan.

Charlie Chaplin, zvijezda nijemog filma, na kraju svojeg prvog zvučnog filma “Veliki diktator”, drži govor o ljubavi i istini o ljudskom životu i stvarnosti u koju smo zarobljeni putem iluzije i laži. Ne možemo zamisliti bolju posvetu na današnji, međunarodni Dan mira, piše dnevnik.hr

“Veliki diktator” je kontroverzni film, spoj satire na nacizam i tragikomedije. U svojem prvom zvučnom filmu Charlie Chaplin glumi dvije uloge – skitnicu i diktatora Adenoida Hynkela, koji je parodija na Adolfa Hitlera.

Film je stekao velik ugled te se na IMDb.com siteu nalazi i na listi 250 najboljih filmova svih vremena, a Američki filmski institut (AFI) stavio je 2001. godine film “Veliki diktator” na 37. mjesto na listi najboljih komedija 20. stoljeća.

Završni govor skitnice o ljubavi je navodno bio potpuno spontan. Navodno je Chaplin odustao od prvotnog kraja i odlučio se za govor mira kada je čuo da su nacisti započeli rat u Europi.

“Žao mi je, ali ja ne želim biti car. To nije moja stvar. Ne želim vladati niti nekoga pokoriti. Želio bih pomoći svima ako je to moguće – židovima, krivovjernicima, crncima, bijelcima. Svi želimo pomoći jedni drugima. Ljudska bića su takva. Želimo živjeti jedni s drugima u sreći, a ne jedni s drugima u bijedi. Ne želimo mrziti i prezirati jedni druge. Na ovom svijetu ima mjesta za sve, zemlja je bogata i može pružiti svima. Način života može biti slobodan i lijep, ali izgubili smo put.

Pohlepa je otrovala ljudske duše, svijet je ograđen u mržnji, kao guske u magli kročili smo u bijedu i krvoproliće. Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u sebe. Strojevi koji daju obilje ostavili su nas željne. Znanje nas je učinilo ciničnima, a pamet tvrdima i neljubaznima. Mislimo previše i osjećamo premalo. Više od strojeva trebamo čovječnost. Više od pameti trebamo dobrotu i nježnost. Bez tih kvaliteta život će biti nasilan i sve će biti izgubljeno…

Zrakoplovi i radio su nas približili jedne drugima. Sama priroda tih izuma vapi za dobrotom u ljudima, vapi za univerzalnim bratstvom, za jedinstvom svih nas. Čak i sada moj glas doseže do milijuna ljudi diljem svijeta, milijuna očajnih muškaraca, žena i male djece – žrtava sustava koji tjera ljude da muče i zatvaraju nedužne ljude.

Onima koji me mogu čuti kažem – nemojte očajavati. Bijeda koja je sad nad nama je samo prolazna pohlepa – gorčina ljudi koji se boje ljudskog napretka. Mržnja ljudi će proći, diktatori će umrijeti i moć koju su uzeli od ljudi će se ljudima vrratiti. I dokle god ljudi umiru sloboda nikada neće umrijeti…

Vojnici! Nemojte se prepustiti brutalnima – ljudima koji vas preziru – koji su vas zarobili – koji upravljaju vašim životima – govore vam što da radite – što da mislite i što da osjećate! Koji vas drilaju – hrane – tretiraju kao stoku, koriste vas kao topovsko meso. Nemojte se dati tim neprirodnim ljudima – ljudima strojevima sa strojnim umovima i strojnim srcima! Vi niste strojevi! Vi niste stoka! Vi se ljudi! Vi imate ljubav prema čovječanstvu u vašim srcima! Vi ne mrzite! Mrze samo nevoljeni – nevoljeni i neprirodni! Vojnici! Nemojte se boriti za ropstvo! Borite se za slobodu!

U Evanđelju po Luki u 17. poglavlju piše: “Kraljevstvo Božje je unutar čovjeka” – ne u jednom čovjeku niti u skupini ljudi, već u svim ljudima! U tebi! Vi ljudi imate moć – moć stvaranja strojeva. Imate snagu stvoriti sreću! Vi, ljudi, imate moć da ovaj život učinite slobodnim i lijepim, da ga učinite divnom avanturom.

Zatim, u ime demokracije, iskoristimo tu moć, ujedinimo se svi. Borimo se za novi svijet – pristojan svijet koji će ljudima pružiti priliku za rad – koji će mladima dati budućnost i starima sigurnost. Obećanjima su brutalni došli na vlast. Ali oni lažu! Ne ispunjavaju to obećanje. I nikada neće!

Diktatori oslobađaju sebe, ali porobljavaju ljude! Sada se borimo za ispunjenje tog obećanja, za oslobađanje svijeta, uklanjanje nacionalnih barijera, uklanjanje pohlepe, mržnje i netrpeljivosti. Borimo se za svijet razuma, svijet u kojem će znanost i napredak dovesti do svih sreće svih ljudi. Vojnici! U ime demokracije, ujedinimo se!”.

Chaplinove su riječi i danas jednako snažne kao i te davne 1940. godine.

Misli koje je za svoj 70. rođendan Charlie Chaplin poklonio čovječanstvu

facebook komentari

Nastavi čitati

Promo

Osijek: „Tajna uspjeha u biznisu i životu“

Objavljeno

na

Objavio

Začetnik IT industrije, jedan od pionira tog posla u Silicijskoj dolini g. Robert B. Faber na poziv buduće gradonačelnice Osijeka Ivane Šojat drži tribinu pod naslovom: „Tajna uspjeha u biznisu i životu“

Gospodin Faber  dao je svoj doprinos u izradi programa upravljanja Osijekom kojeg će gospođa Ivana Šojat ponuditi biračima.  Dobro mjesto u svijetu za ulaganje je Osijek i glavna teza g. Fabera jeste da osim dobrog proizvoda jednako je važna i vjerodostojnost menadžmenta.

Osijek ispunjava sve uvjete na čelu s gospođom Ivanom Šojat kao gradonačelnicom jer ako ljudi vjeruju svojoj budućoj gradonačelnici, nema te krize koju nije moguće svladati.

Gospodin Faber će prezentirati Osijek u svijetu kao dobro mjesto za ulaganje.

Hvala Ivani Šojat što u svoj i naš Osijek dovodi najbolje, zaključeno je na tribini.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari