Pratite nas

Razno

Znamo li uopće što je to konoba?

Objavljeno

na

Premda su i mnogi drugi ljubitelji tradicije i baštine ukazivali na vrijednost i smisao konobe u onom njenom izvornom obliku, danas se konoba sve više stavlja isključivo u kontekst jela i pića, pod krovom suvremenih ugostiteljskih objekata koje nose ime konobe, premda im je, ne rijetko, samo to sveto ime zajedničko

Konoba je mjesto u kojem se izražava poštovanje prema ljudskom radu, umijeću stvaranja i umjetnosti življenja. To je mjesto koje prima slatke plodove loze izrasle iz zemlje natopljene slanim kapima znoja. U tom se mjestu događa ta čudna transformacija iz grožđanog soka u vino koje se na tom istom mjestu odgaja i njeguje mjesecima ili godinama. Među njenim zidovima osjećaju se mirisi tek otvorenih bačava, svjetlucaju iskre mladih vina i zvone pjesme čvrstih glasova. U središtu svake konobe jest čovjek, težak, vinogradar i podrumar, a vino je kao i konoba samo njegov odraz.

konoba

Težakova ljubav prema vinogradu i grožđu, konobi i bačvi prenijet će se i na vino, a ljubav sadržana u vinu podijeljena s drugim ljudima stvorit će radost. Težakova konoba napunjena njegovim vlastitim trudima i radosnim ljudima, istinska je konoba i ono što ona jest.

Mnogi su skloni reći kako je konoba simbol prošlog načina života, u kojem se živjelo drugačije, u kojem su na snazi bili neki drugi sustavi vrijednosti, drugi alati, materijali i tehnologije, drugim riječima ona bi trebala predstavljati nešto mrtvo. Ali kako i kada je umrla konoba i je li uopće umrla i može li umrijeti ikada? Onog trenutka kada neka konoba ostane bez svog težaka, kada iz nje ishlape njeni mirisi, kada utihnu glasovi i pjesme, možemo reći da je ona izgubila dušu. I njeno tijelo nije besmrtno; ono često nestane, biva uništeno ili preobličeno pod pritiskom novih interesa. Međutim još uvijek postoje one konobe koje su sačuvale i tijelo i duh, neke više, neke manje, ali u tim preostalim izvorima života živi vjera da konoba u svojem izvornom obliku i funkciji neće umrijeti nikada.

Blago onima koji uspiju pronaći te oaze života, te izrazom poštovanja, postaju dio besmrtne konobe. Rasapom vinogradarstva i vinarstva, stare tradicionalne konobe iščezavaju, a njihov duh se danas pokušava dočarati u ugostiteljskim objektima koji nose ime konobe, od kojih su ipak rijetki oni koji su uspjeli sačuvati izvoran oblik i namjenu. Upravo ti rijetki sačuvani primjerci konoba zaslužuju biti prepoznati, pogotovo njihovi težaci koji su svoje generacijske muke baštinili do danas oduprijevši se teretu novog i modernog. Možda bi i činjenica što su te težačke utjehe ostale rijetke trebala umnožiti  njihovu vrijednost pogotovo u kontekstu baštine i tradicije. Trebalo bi svakako nastojati predstaviti upravo tu baštinu rijetkih preživjelih konoba, koje govore jezikom starine, čiji stanovnici još uvijek nose mirise davnih jematvi i pričaju mitove koje samo rijetki mogu razumjeti. U tim mitskim konobama nema jelovnika, vinskih karti i pisme na struju. To su konobe bez konobara.

U njima svaki detalj ima svoju priču, koju može ispričati samo onaj koji je s njima živio kroz godinu kroz godine. Te se priče ne mogu nadomjestiti, naučiti ili prepričati u nekom drugom zamjenskom ambijentu. One se mogu čuti i doživjeti samo iz usta onih koji su ih stvarali; težaka, u njihovim očevim i djedovim tradicijskim konobama.

Premda su i mnogi drugi ljubitelji tradicije i baštine ukazivali na vrijednost i smisao konobe u onom njenom izvornom obliku, danas se konoba sve više stavlja isključivo u kontekst jela i pića, pod krovom suvremenih ugostiteljskih objekata koje nose ime konobe, premda im je, ne rijetko, samo to sveto ime zajedničko.

I ne možemo se, kao i u mnogim drugim stvarima, izdignuti ili možda uroniti u ono bitno, smisaono, filozofsko, već se zadržavamo na onom ispraznom, prolaznom i sebičnom. A tko će ispričati priču?

U svojoj kultnoj knjizi “U potrazi za izgubljenim Mediteranom” pokojni Anatolij Kudrjavcev se pita: “Konobo moja, što je ostalo od tebe?”, te zaključuje:

“…Raskoš današnjih jelovnika i preobilje prehrambenih ponuda nove proizvodnje i suvremene trgovine još uvijek su nemoćni skorojevići  u usporedbi s mirisima i okusima starine što boravi u mašti rijetkih preživjelih konoba. Ali najčudesniji stanovnici tih mitskih prostorija su bačve i njihova rodbina – barili, kace… Stoga su i mnoge krčme preuzimale raspored konobe ne bi li gostima pružile njezin duhovni slijed i materijalne prednosti lišene svih etika…”

Ne treba dakle dopustiti da konoba postane ono što ona nije. Konobu težaka, njezin smisao, a pogotovo njezinu priču, trebamo sačuvati i zaštiti prvenstveno od nas samih, barem još onoliko dugo, koliko nam bude potrebno da shvatimo njenu ulogu u našim genetskim modifikacijama.

Miki Bratanić/dalmacijanews

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razno

Europski parlament izglasao ‘kritičko izvješće’ o Mađarskoj

Objavljeno

na

Objavio

S 448 glasova za, 197 protiv i 48 suzdržanih, eurozastupnici su izglasali kritičko izvješće o Mađarskoj koje je izazvalo žustru raspravu, ali i podijelilo zastupničke klubove u Europskom parlamentu, čak i u redovima Europske pučke stranke (EPP), kojoj pripada i Fidesz Viktora Orbana.

Zastupnici Europskog parlamenta usvojii su u srijedu izvješće Judith Sargenti iz Kluba zastupnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza koje poziva Europsko vijeće da “u skladu s člankom 7. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji, utvrdi da postoji očita opasnost da Mađarska teško krši vrijednosti na kojima se temelji Europska unija.

Aktiviranje članka 7 Ugovora o EU-u teoretski može dovesti do oduzimanja prava glasa u Vijeću EU-a, no, iako je u EP-u izvješće izglasano dvotrećinskom većinom, oduzimanje prava glasa Mađarskoj mora biti jednoglasno, tj. moraju ga podržati sve zemlje članice.

Od 693 zastupnika, izvješće je podržalo njih 448, 197 je bilo protiv, a 48 suzdržano, što znači da su zeleno svijetlo izvješću koje je mađarski premijer Viktor Orban odlučno odbacio kao “pristrano, ucjenjenivačko i uvredljivo” za mađarski narod, dali i zastupnici iz Europske pučke stranke (EPP) pod palicom Manfreda Webera koji je netom objavio kandidaturu za spitzenkandidata.

Weber je još sinoć potvrdio da će glasati za izvješće, obrazloživši to riječima da je “uvijek zagovarao izgradnju mostova i želi tako i nastaviti”, ali da kod mađarskog premijera “nije uočio nikakvu spremnost da se približi svojim europskim partnerima i pokuša shvatiti naše zabrinutosti”.

‘Naša delegacija bila je protiv izvješća’, kazala je europarlamentarka Dubravka Šuica (HDZ).

Europarlamentarka Ivana Maletić i prije glasovanja na Twitteru je najavila da ne podržava ovo izvješće.

Tijekom jučerašnje rasprave o stanju u Mađarskoj na vidjelo je izbio duboki ponor unutar EU-a između njegovog zapada i istoka. I dok su neki zastupnici oštro kritizirali Orbana zbog gaženja demokratskih sloboda i ugrožavanja temeljnih prava, Orban je čuvare europskih ugovora optužio za licemjerje, zloupotrebu vlasti i kršenje mađarskog nacionalnog suvereniteta.

Orban: Mađarska neće popustiti pred ucjenama

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razno

Mladen Pavković: prof. dr. Zvonimir Šeparović slavi 90. rođendan

Objavljeno

na

Jedan od velikih, iskrenih hrvatskih domoljuba, prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović slavi – 90. rođendan! Rođen je u Blatu na Korčuli 14. rujna 1928.
Za njega se s pravom može reći da je tijekom života prošao „Scile i Haribde“. Međutim, kad je borba za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu u pitanju ne posustaje, bez obzira na godine. Za njega, na tom polju, nema izgubljene bitke.

Cijelo vrijeme veliku podršku ima i od svoje obitelji, poglavito od supruge Branke, poznate hrvatske tv novinarke i komentatorice, koja je, prije svega, svojim sjajnim emisijama, ostavila duboki trag na Hrvatskoj radioteleviziji.

U povodu rođendana, primio je brojne čestitke iz zemlje i inozemstva. Neka nam bude dopušteno da citiramo onu koju mu je poslao ugledni i cijenjeni fra Andrija Nikić u ime 55 članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i 1430 članova mostarskog Hrvatskog kulturnog društva Napredak, a u kojoj piše:
„Dragi Zvonimire. Dobio sam obavijest da ćete na blagdan Svetog Ivana Zlatoustog (oko 349.-407.) u četvrtak, 13. rujna 2018. u 19 sati u dvorani Hrvatske kulturne zaklade-Hrvatsko slovo (Zagreb, Hrvatske bratske zajednice 4), u organizaciji UHBDR91., svečano proslaviti 90. rođendan.

Kao član Franjevačkog malobraćanskog reda radujem se, podržavam i osjećam poticaj Franjine Pjesme stvorova te Vama, obitelji, nazočnima, prijateljima, poznanicima i ostalim ljudima dobre volje želim uputiti čestitku u Franjinu duhu:

Navijek hvaljen budi, moj Gospodine, po bratu našem Zvonimiru Šeparoviću što si ga darovao hrvatskom narodu, Katoličkoj crkvi i hrvatskim franjevcima u ovome vremenu;

Hvaljen budi, moj Gospodine, po bratu našem Zvonimiru Šeparoviću što si nam ga darovao ovako talentiranog, učenog, srdačnoga, čovjekoljubivog, plemenitog, neustrašivog, domoljubivog od kojeg imamo mnogo toga naučiti;

Hvaljen budi, Gospodine moj, što je Zvonimir kao pravnik odgojio mnoge generacije pravnika i napisao značajna djela, posebno o ljudskim pravima i pravima žrtava, po čemu je poznat svijetu i u hrvatskim razmjerima te ostao neumoran i dosljedan;

Hvaljen budi, Gospodine moj, što je Zvonimir kao profesor predavao na svim kontinentima, a bio je i dekan svojega matičnog Pravnog fakulteta u Zagrebu te usprkos otrovnim najezdama lažne utopije, bio ljudski i kršćanski otporan pa se nije dao otrovati;

Hvaljen budi, Gospodine moj, što je Zvonimir, kao rektor Zagrebačkog sveučilišta unatoč neprijateljskom ponižavanju i usprkos njemu, dostojanstvenim ponosom mudro i plemenito promicao dalekovidnu oporuku o slozi Sveučilišne obitelji te vratio na Sveučilište Katoličko-bogoslovni fakultet kojega su neki 1954. potezom pera izbacili iz Sveučilišta;

Hvaljen budi, Gospodine moj, što si potakao Zvonimira da je pokrenuo hrvatsko žrtvoslovlje, te postao utemeljitelj i predsjednik Svjetskoga viktimološkog društva (1979.), osnovao Hrvatsko žrtvoslovno društvo (1990.), priredio više svjetskih kongresa viktimologa, te upoznao svjetsku javnost o više stotina tisuća Hrvata i katolika što su ih bez suda i osude partizani pobili u Drugom svjetskom ratu i poraću;

Hvaljen budi moj Gospodine, što nam je Zvonimir kao osnivač Svjetske lige za borbu protiv smrtne kazne pokazao naše kršćanstvo na djelu da je Bog stvorio čovjeka da živi, a ne da ubija svoju braću i sestre;

Hvaljen budi moj Gospodine, što nam je Zvonimir kao ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske još o Uskrsnu 1991. posjetio, upoznao i primio blagoslov od svetog pape Ivana Pavla II. te saznao da Papa blagosljiva i podupire samostalnost i slobodu hrvatskog katoličkog naroda;

Hvaljen budi moj Gospodine, što nam je Zvonimir, u jeku srpsko-četničke agresije, usadio u svoje srce i prenio Hrvatima Papino znanje da poznaje hrvatsko okruženje i da oslobođenje ne će ići tako lako i bez žrtava, te posvješćivao Papinu poruku kao što pojedinci imaju prava, imaju ih i narodi!
Hvaljen budi, moj Gospodine, što je Zvonimir kao ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, ishodio međunarodno priznanje i uveo Republiku Hrvatsku u članstvo Ujedinjenih naroda;

Hvaljen budi, Gospodine moj, što Zvonimir kao neumorni djelatnik upozorava na jedinstvo hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te da su hrvatskom narodu potrebne obje obale političkih graničnih rijeka (Sava, Una, Neretva…) – jer rušenjem jedne nestalo bi i druge.
Dragi moji, molim Gospodina da naš dragi Zvonimir nastavi živjeti i raditi, da njegovo bogoljublje, rodoljublje i domoljublje osvoji srca današnjeg hrvatskog naroda te da kao iskusni devedesetogodišnjak ulaže svoje snage za sretnu sadašnjost i budućnost hrvatskog naroda – moli, čestita i želi – fra Andrija Nikić!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari