Pratite nas

Pregled

Znanstvena fantastika: ‘SSS načelnik Tisnog dijeli lekcije akademiku’

Objavljeno

na

thompson pjesmom za hrvatsku

Izlaganje na predstavljanju knjige „Thompson – pjesmom za Hrvatsku“

Kastel Sućurac, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja, 5.8.2018

Tisno, 6.8.2018

Meni je osobita čast i zadovoljstvo da već četvrtu godinu zaredom njegujem posebnu tradiciju: predstavljanje knjige akademika Josipa Pečarića u sklopu mojega dopusta na Jadranu, u kojem dvije svetkovine, proslava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja te sinjska Alka zauzimaju posebno mjesto.

Ove godine je ovo čak prvo predstavljanje, jer su nam se do današnjeg dana zajednički planovi oko predstavljanja bili nekako izjalovili.

Za one koji ne znaju, Josip Pečarić, koji za manje od mjesec dana navršava 70 godina, je diplomirani inženjer te magistar elektrotehnike, doktor matematičkih znanosti, redoviti profesor matematike, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te dopisni član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti. Zapravo, taj nepojmljivi znanstveni opus s najmanje 1.782 objavljena rada, što je red veličine jednog manjeg sveučilišta (178 profesora s u prosjeku 10 radova), učinio ga je poznatim u znanstvenim krugovima širom svijeta. Ako pak veleznanstvenike poput Ive Josipovića, Vesne Pusić ili Branka Grčića uzmemo za mjerilo, onda bi opus našeg akademika bio usporediv s opusom sveukupno oko 500 profesora na fruškogorskom sveučilištu srednje veličine.

Sav taj učinak zagrebačko Sveučilište te Republika Hrvatska dobiju za jednu profesorsku plaću, jedan ured te jedan službeni kompjutor!

Znanost je u međuvremenu postala roba, koja se prvenstveno mjeri u količini tj. broju objavljenih radova te kakvoći tj. citiranosti od koga i u kojem časopisu. U toj disciplini, akademik Pečarić je nenadmašan, pogotovo za hrvatske pojmove. Inače sam popis radova našeg akademika je sam za sebe gotovo znanstveni rad s preko 60 stranica. Popis koautora, njih 231 iz cijelog svijeta, isto je impozantan, jer tko ne bi želio objavljivati s njim?

Ja sam naravno ushićen da takav opus pripada jednome Hrvatu, a pogotovo mojemu prijatelju, pa ću ovo predstavljanje autora završiti svježim citatom jednog njegovog kolege matematičara, Lars-Erik Persson-a iz Švedske: „Ne samo ja nego i mnogi drugi promatramo ga kao KRALJA NEJEDNAKOSTI te smo ponosni da možemo raditi u njegovu kraljevstvu“.

Sa posebnim žaljenjem moram ponoviti vrlo neugodnu činjenicu da je akademik Josip Pečarić, skupa s obitelji, već dulje vrijeme, izložen različitim oblicima diskriminacije i zlostavljanja, što nikako nije primjereno zemlji u srcu Europe,  koju vodi samozvana „Europska Dimenzija“. O tome je već bilo riječi i ja ću si uzeti za pravo sve te svinjarije iznositi na svjetlo dana, dokle god ne prestanu. Za mene je znakovito te ujedno neshvatljivo da se nitko iz hrvatske akademske zajednice nije pobunio protiv ovakvog postupanja prema njihovome istaknutome kolegi.

Međutim, mi danas ne govorimo o najplodnijem svjetskom znanstveniku, nego o spisatelju domoljubnih političkih tema i njegovoj 43. knjizi izvan područja matematike, što je vrlo opsežan opus za svakog spisatelja. Naslov knjige „Thompson – pjesmom za Hrvatsku“ zvuči nekako prigodno, jer se u Hrvatskoj zbog načina kako je stekla neovisnost te Domovinskog rata nižu blagdani i spomendani, pogotovo od početka proljeća.

Usprkos tomu, suočeni smo s otvorenom opstrukcijom te neprijateljstvom na različitim razinama vlasti. Dok je za prva dva predstavljanja u Tisnom na raspolaganju stajala prilično prostrana kino dvorana, koja se ionako rijetko koristi, od lanjske godine tome se usprotivio načelnik Ivan Klarin, SDP. Drug načelnik naime ima svršenu samo srednju školu, a na studiju prava, koji baš ne spada među najteže studije, negdje je zapelo, ali mu to ne smeta da bi bio tužitelj, sudac te sudski izvršitelj u jednoj osobi. Bez ikakve svjedodžbe! Možda jednog dana ipak zasluži kakav fruškogorski doktorat poput njegovih uzora.

Citiram s lokalnog portala Rudinapress:

„– Analizirajući tekstove navedenih autora i onih koji bi predstavljali navedenu knjigu, naišao sam na brojne teze koje nisu u skladu s preambulom Ustava RH te koji na opasan način revidiraju hrvatsku povijest – napisao je u odgovoru župniku načelnik Klarin, te je od njega zatražio da se više ne obraća s ovakvim zahtjevima.

– Poštovani gospodine župniče, molim Vas da ubuduće izbjegnete slanje zahtjeva za predstavljanje knjiga istih ili sličnih  autora u prostorijama u vlasništvu Općine Tisno, jer iste neću odobriti. Otok Murter je područje snažne antifašističke povijesti koju navedeni autori relativiziraju što je za mene osobno, a vjerujem i za velik dio stanovnika našeg otoka, nedopustivo – napisao je Ivan Klarin u odbijenici župniku don Lazaru Čibariću.“

Intelektualno na razini druga Mirka Mećave, a fanatizam na razini besmrtnog druga Moše Pijade. Ne daj, Bože, da taj dobije kakvo moćno oružje u svoje ruke!

Dobro informirani izvori mi prenose informaciju, a ja ju navodim s ogradom, da se portal Rudinapress financira iz sredstava općine Tisno, a ponešto nadoda i Županija.

To navodim iz razloga što je lani na tome portalu objavljen vrlo ružan članak o predstavljanju knjige akademika Pečarića “Dnevnik u znaku Za dom spremni”, nakon što je novinar tijekom predstavljanja postupao vrlo upadljivo, kao da je tražio neku inkriminirajuću iglu u plastu sijena.

Moj ispravak naravno nije bio objavljen. Dapače, dobio sam porciju uvrjeda, koje svaki pristojan čovjek ne želi niti citirati.

Manipulacija, iskrivljivanje, blaćenje, krive optužbe – svega toga smo svjedoci gotovo svakodnevno kad su u pitanju hrvatski branitelji, a pogotovo Marko Perković Thompson. Nešto od toga blata moramo podnijeti i mi Thompsonovi zagovornici, zar ne?

Što smo sve prije petnaest godina mogli pročitati o generalu Anti Gotovini: pljačka draguljarnice, krijumčarenje ovoga ili onoga… Što je od tih optužbi ostalo? Ništa! Je li se netko od tih piskarala u medijima ispričao? Koliko znam, nije, nego su se samo prebacili na druge žrtve.

Jedna od stalnih meta je Marko Perković Thompson, za kojeg u najboljem slučaju kažu da je kontroverzan.

Smeta im početak „Bojne Čavoglave“! Ovih dana mogli smo slušati, da je i Oliver Dragojević u isto vrijeme kad i Thompson pjevao pjesmu „Topnik sa Širokog Brijega“ sa stihom „spreman sam uvijek braniti Dom“.

Zanima me hoće li i njega posthumno napasti?

Međutim, događaji posljednjih tjedana, pogotovo vezani uz epohalni uspjeh nogometne reprezentacije, pokazuju da je Marko Perković Thomson zamjenska, simbolična meta, a da je cilj zapravo sve što hrvatski diše i utječe na druge, pogotovo na hrvatsku mladež, da i oni čine to isto.

Prisjetimo se da je Domovinski rat simbolički počeo 13. svibnja 1990. godine na Maksimiru kada su navijači Crvene zvezde uz blagonaklono držanje milicije kao – što ćemo kasnije doznati – „tampon zona“ divljali i spriječili odigravanje nogometne utakmice. Ono što je njihov vođa Arkan na stadionu učinio fizičkom silom, godinu dana kasnije poduzeli su uz pomoć oružja tzv. Jugoslavenske narodne armije.

Bilo je i tada ne malo političara, koji su izjednačavali krivnju tj. krivili hrvatski nacionalizam zbog povampirenog četništva koje će u godinama što su slijedile milijune zaviti u crno.

Eto, sada imamo ni manje ni više općinskog načelnika, koji na temelju svoje školske izobrazbe u općinskoj upravi ne bi smio raditi ništa kompliciranije od pisanja pisama te ispunjavanja formulara te ništa ne bi smio niti potpisivati osim primitka pošte. Međutim, on si uzima za pravo tumačenje Ustava te poduzimanje mjera sa zakonskom snagom. Da bi situacija bila gora, nema izgleda nikoga, tko bi ga u tome htio spriječiti!? U Općinskom vijeću Tisnog navodno postoji i oporbeni blok, koji se – kakva slučajnost – uopće ne javlja. Kao da ne postoji!

Župan iz Šibenika, pozvan u pomoć oko uporabe dvorane te na predstavljanje, isto tako se ne oglašava.

Je li se to meni samo pričinjava „Istanbulska koalicija“ HDZ-SDP pod vodstvom stranke koljača s Ovčare Gorana Hadžića ili je ona već odavno na vlasti?

Ne smijemo imati iluzije da je načelnik Klarin pao s neba. Njega je netko izabrao, kao i njegovu krotku oporbu, župana u Šibeniku i tako dalje. To je bila velika pogrješka!

Na temelju iskustava s predstavljanjem ove knjige, mogu Vas pozvati da to složno „istanbulsko  društvo“, koaliciju manje-više otvorenih protivnika domovine, obitelji, vjere s karikaturalnim „čuvarom Kristova groba“ (ispričavam se za moguće svetogrđe, ali se ne mogu obuzdati!) te sličnim licemjerima i ljigavcima, nikad, zbilja nikad više ne birate! Nikad!

Što im prije to kažete u lice, to bolje! Kako ono pjeva Thompson:

„…Još govore da smo kontroverzni

ali to su kučine i trice

argumenti podli i bezvezni

istinu im kažimo u lice…“

 

Možda se povuku prije redovitih izbora.

Na logično pitanje koga onda birati, ne mogu Vam izravno odgovoriti. Ako u Hrvatskoj ima više od pola milijuna duša, koje su u stanju na suncu provesti i slaviti cijeli dan bez najmanjeg izgreda, onda među njima sigurno ima nekoliko stotina čestitih, odanih i sposobnih ljudi, koji su u stanju voditi ovu zemlju, županiju i općinu. Osvrnite se oko sebe te dobro pogledajte!

Takvu preporuku ne ćete dobiti u „mainstream“ medijima.

Profesionalni lažovi postoje da bi lagali.

Zato je ova knjiga tako značajna.

Zapravo, sve što probija očiglednu, koordiniranu medijsku blokadu, namijenjenu manipulaciji najširih slojeva hrvatskog naroda, a pogotovo onih što posjećuju Thompsonove koncerte, jer je upravo ta mladež onako ushićeno, ali uredno i dostojanstveno dočekala nogometne viceprvake u Zagrebu.

„…Očitovala je da je, usprkos trajnomu medijskomu pranju mozga i političkomu zaglupljivanju i manipuliranju, naravna, svjesno hrvatska, domoljubna, bez ikakve nacionalne isključivosti ili šovinizma. Hrvatska mladost na tim je skupovima pokazala da se znade radovati, da znade slaviti, pjevati, biti razdragana u punini uvjerenja u snagu dobra i mogućnost uspjeha. Takva hrvatska mladost jamac je opstanka hrvatskoga naroda usprkos svim neprijateljstvima, nedaćama i negativnim političkim i ideološkim trendovima kojima je sustavno izložena. Takva mladost izraz je tihe većine u hrvatskom društvu koju se neprestano preodgaja, koju se trajno obmanjuje i kojom se zajedno s hrvatskom državom gotovo katastrofalno upravlja. Tzv. političke elite davno su prezrele takvu sliku hrvatskoga naroda, od njega se odijelile, štoviše uzdigle se iznad njega, a sada su doživjele koliko je stvarnost drugačija od njihovih priželjkivanja i koliko je dubok jaz između njih i zdrave jezgre hrvatskoga naroda…“

Ovo je citat monsinjora Ivana Miklenića u povodu dočeka, koji će nam svima ostati u dubokome sjećanju. Tkogod je ikad bio na Thompsonovu koncertu, morao je dobiti sličan dojam.

Kao što sportski uspjesi redovito ujedinjuju sve Hrvate oko njihove nacionalne izabrane vrste, tako i Thompson svojom glazbom i nastupima budi i podsjeća na temeljne vrijednosti hrvatskog naroda.

A akademik Josip Pečarić tome nadoda desert u obliku njegove ubitačne logike.

Zato su njegove knjige tako vrijedne, a ja imam cijelu zbirku.

Vama želim puno zabave i novih spoznaja pri čitanju, a akademiku još puno ovakvih knjiga!

Dr. Josip Stjepandić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Sindikati traže raspisivanje referenduma o mirovinskoj reformi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Čelnici triju sindikalnih središnjica zatražili su u ponedjeljak od Hrvatskog sabora raspisivanje referenduma na temelju inicijative “67 je previše” o mirovinskoj reformi, inače su spremni pozvati građane na ulice kako bi osigurali poštovanje volje 750.000 potpisnika zahtjeva.

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel podsjetio je na konferenciji za novinare ispred Hrvatskog sabora da su prije više od tri mjeseca predali gotovo 750.000 potpisa za raspisivanje referenduma, ali osim potvrde Ministarstva uprave da ima dovoljan broj potpisa od Vlade i Sabora dosad nema nikakvih informacija o daljnjim postupcima vezanim uz sindikalnu inicijativu.

Novosel ističe kako sindikati očekuju da se do kraja mjeseca u Saboru utvrdi termin održavanja referenduma. Bude li se referendumsko pitanje slalo na Ustavni sud, postoji rok od 30 dana i eventualno još 30 za odgovor Hrvatskom saboru. U tom terminu sigurno ćemo tražiti da Ustavni sud što prije donese odluku, najavio je Novosel.

Poručio je da sigurno neće biti novih pregovora ili sporazuma u vezi referenduma, Sabor treba donijeti tehničku odluku, a u Vladi se kroji vrijeme. Sindikalna inicijativa “67 je previše” nije nastala iz političkih interesa nego zbog želje da budućim umirovljenicima bude bolje.

Referenduma mora biti jer se volja građana mora poštivati, zastupnici su u Sabor ušli voljom građana, a ako ju ne žele poštivati naša je dužnost da pozovemo građane na ulice kako bi rekli što misle o takvoj Vladi i Saboru, kaže Novosel.

Za raspisivanje referenduma prije izbora za predsjednika i Sabor

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever rekao je da referendum treba raspisati što prije te poručio vladajućima – neka nas ne tjeraju u političke vode, ne se želimo baviti politikom niti politizirati.

Ustvrdio je kako su ih upravo iz vlasti “gurnuli” u prikupljanje potpisa za referendum u vrijeme predizborne kampanje za Europski parlament. “Nadam se i želim vjerovati da neće napraviti istu pogrešku i ‘dva puta stati na iste na grablje i da ih udare po čelu'”, rekao je Sever.

Još uvijek ima dovoljno vremena za raspisivanje referenduma negdje u listopadu, kaže Sever, kako bi se moglo relaksirano pristupiti izborima za predsjednika države i Hrvatski sabor.

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić ponovio je da se sindikati neće odazvati pozivu ministra rada i mirovinskog sustava Josipa Aladrovića na sastanak dok se referendum ne raspiše.

Prikupljenih 750.000 potpisa jednako je broju glasova s kojim HDZ obnaša vlast u Hrvatskoj, rekao je Ribić dodavši kako ne vjeruje da se netko s time može poigravati.

Poručio je kako je izuzetno važno održati referendum kao znak demokratske kulture, te pozvao premijera Andreja Plenkoviću, koji odlučuje hoće li Sabor referendumsko pitanje poslati na Ustavni sud, da donese odluku “na tragu demokratskih, civiliziranih i kulturnih standarda” i raspiše referendum. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Biskup Košić: Zrin će postati što je zavrijedio da postane

Objavljeno

na

Objavio

O završetku gradnje i blagoslovu spomen-crkve Našašća sv. Križa u Zrinu te o povijesnoj važnosti samog Zrina, u HKR-ovoj emisiji “Aktualno” urednice i voditeljice Tanje Maleš, govorio je sisački biskup Vlado Košić. Misno slavlje i blagoslov crkve na blagdan Uzvišenja sv. Križa, u subotu 14. rujna predvodito je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Dana 9. rujna 1943. nad hrvatskim pučanstvom u Zrinu počinjen je jedan od posebno teških zločina u II. svjetskom ratu. Toga su dana Zrin koji se nalazio u okruženju srpskih sela napale partizanske divizije. Muškarci koji su branili svoje domove bez milosti su poubijani, Zrin je zatim opljačkan te zapaljen, a žene i djeca su protjerani i raseljeni. Zrin je prije II. svjetskog rata imao oko 900 stanovnika, a tijekom rata i poraća ubijen je ukupno 291 stanovnik Zrina. Preživjele žene i djeca su raseljeni.

Hrvati katolici za dugih komunističkih desetljeća nisu se smjeli vratiti u svoj zavičaj, niti spomenuti da su podrijetlom iz Zrina. Prvi puta su se vratili nakon oslobođenja Pounja u “Oluji”, i na ruševinama župne crkve Sv. Katarine u Zrinu 9. rujna 1996. proslavili misu za sve žrtve zrinske pogibije.

Govoreći o završetku gradnje i blagoslovu nove spomen-crkve Našašća sv. Križa te o povijesnom značenju Zrina, biskup Košić napomenuo je da Zrin zaista ima veliko značenje za hrvatsku povijest, premda je nacionalna dimenzija zapravo potisnuta, a Zrinjani koji su bili žrtve pokolja zaboravljeni.

Košić je istaknuo da Zrin ima, ne samo lokalno, već nacionalno značenje još od 16. stoljeća. Zrin je bio mjesto gdje su prebivali Šubić i Zrinski, plemićka obitelj koja je dala istaknute vojskovođe, branitelje Hrvatske na tom području. Spomenuo je Nikolu Šubića Zrinskog, poznatog i kao branitelja Sigeta, kojim se dići cijela Hrvatska, čije ime je bilo inspiracija za poznati park Zrinjevac.

Biskup Košić rekao je da je crkva Našašća sv. Križa bila mjesto župnog života sve do 1943. kada su posljednji put zazvonila zvona župe na Zrinu. Napomenuo je također da je tamo ubijeno 291 civil. Košić navodi da, iako su partizani govorili da je zrinsko područje bilo ustaško uporište, spisi o 25 preuzetih pušaka iz tog područja dokazuju da su tamo prebivali civili, a ne vojnici. Branili su se od napada u vrijeme kada se pokušao provesti genocid nad hrvatskim narodom.

“Početkom stvaranja NDH došlo je do pobune srpskog stanovništva i već je tada bio genocid nad hrvatskim narodom. O tome svjedoče i Boričevac, Srb, Španovica, Zrin, Udbina i druga mjesta koja su bila potpuno očišćena od Hrvata. Zapravo se radi o jednom genocidnom planu. Imamo i dokumente gdje su se Talijani fašisti u Dalmaciji dogovarali s četnicima. Jedni su trebali Dalmaciju čistiti od Hrvata, a drugi zaleđe i unutrašnjost”, objasnio je biskup Košić.

Biskup se osvrnuo i na govor predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović tijekom proslave dana Sisačko-moslavačke županije u kojem je istaknula Zrin kao “sijelo zaslužne hrvatske velikaške obitelji Zrinskih, ali i mjesto ubojstva i progona stotina Hrvata u rujnu 1943. godine, da bi preživjelima i njihovim potomcima jugoslavenska komunistička vlast nakon rata oduzela sva građanska prava, imovinu i zabranila povratak”. Smatra pohvalnom njenu izjavu da ta nepravda još nije ispravljena i da je vrijeme da nadležne institucije isprave ono što se može ispraviti. Sami Zrinjani već gotovo 25 godina čekaju da se nepravda ispravi te žele, kako navodi mons. Košić, da se hrvatski narod u Zrinu osjeća kao kod kuće i da katolici mogu ponosno tamo ispovijedati svoju vjeru.

Na pitanje zna li se gdje su pokopani stradali Zrinjani, Košić je rekao da izgleda da ima ljudi koji možda znaju lokaciju, ali je nisu spremni reći. Potvrdio je da su na lokaciji stare crkve, gdje je bilo i groblje, pronašli 12 leševa što je evidentirano, a žrtve su dolično i pokopane.

Tijekom svetkovine 14. rujna bit će otkrivena i ploča s popisanim žrtvama čija imena su otkrivena zahvaljujući povjesničaru, dugogodišnjem uredniku časopisa Zrin, Anti Milinoviću te Damiru Borovčaku, autoru djela Zrin – 70 godina poslije komunističkog genocida.

Biskup Košić naveo je da je, zbog svog truda i želje da se Zrin i zrinske žrtve dostojno obilježavaju i komemoriraju, u medijima nazivan čak i ‘nazi biskupom’, iako nikada nije veličao totalitarizam.

Ja sam samo rekao da su partizani počinili zločin, a novinar u svom prikazu moje kritike na račun partizana nije spomenuo da je to rečeno u Zrinu. Dakle, na vrlo konkretnom mjestu s vrlo konkretnim događajima i konkretnim žrtvama.”

Biskup je, za sve zainteresirane, objasnio kako se dolazi do Zrina. Od Kostajnice treba ići prema Dvoru uz Unu gdje se dolazi do Divuša, a 11 km sjeverno od Divuša nalazi se Zrin. Istaknuo je i da Zrin sve više postaje hodočasničkim mjestom gdje dolaze Zrinjani oplakivati svoje najmilije, ali također dolazi sve više braniteljskih udruga iz cijele Hrvatske te vjeruje kako je to pokazatelj da će Zrin postati ono što je zavrijedio da postane.

(IKA)

Zrin: Vrijeme je za istinu o stradanjima hrvatskog naroda

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati