Pratite nas

Vijesti

Znanstvenici dokazali: Pornografija uništava čovjeka kao narkomanija ili alkoholizam

Objavljeno

na

Ovisnost o pornografiji jednaka je ovisnosti o drogi ili alkoholu, potvrdilo je nedavno istraživanje sa Sveučilišta u Cambridgeu

Ovisnost o pornografiji jednaka je ovisnosti o drogi ili alkoholu, potvrdilo je nedavno istraživanje sa Sveučilišta u Cambridgeu.

– Vrijeme nevinosti je iza nas. Internet je danas pokretni bife online izopačenosti. Prema onome što sada znamo, to je kao da ostavite heroin posvuda po kući kako bi ga djeca mogla uzeti – komentar je Martina Daubneya, bivšeg urednika poznatog magazina za muškarce, na nedavno objavljene rezultate istraživanja o utjecaju pornografije na ljudski mozak koje je provela znanstvenica sa Sveučilišta u Cambridgeu, dr. Valerie Voon.

Prema rezultatima istraživanja, mozak mladog ovisnika o pornografiji „svijetli poput božićnog drvca“ prilikom izlaganja erotskim sadržajima. Dr. Voon, neurologinja specijalizirana za ovisnosti, istraživanje je provela na 19 muškaraca u dobi od 19 do 34 godine – ovisnika o online pornografiji, koji su zbog svoje ovisnosti izgubili poslove i ostali bez veza.

Prilikom izlaganja erotskim filmovima dio mozga nazvan „ventral striatum“, povezan s doživljavanjem užitka, nagrade i motivacije, pokazao je povećanu aktivnost. Riječ je o istom dijelu mozga koji jednako tako reagira kada ovisnik o alkoholu vidi reklamu za alkoholno piće ili kada ovisnik o drogama ugleda dilera. Pri izlaganju različitim sportskim fotografijama mozak ispitanika je također reagirao, ali mnogo slabije.

Ovim istraživanjem potvrđena je i izjava američkog psihijatra dr. Jeffrey Satinovera iz 2008. godine, a koju je izgovorio u Američkom Kongresu: „Suvremena znanost omogućuje nam shvatiti da je ovisnost o pornografiji kemijski jednaka ovisnosti o heroinu…“

Spomenimo kako je nedavno provedeno istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo da dječaci već sa 13 godina postaju ovisni o pornografiji koja potpuno izopačuje njihov pogled na spolni odnos te ih navodi da na djevojke gledaju kao na seksualne objekte.

Svoje razmišljanje o štetnosti pornografije dao je i spomenuti Martin Daubney koji je nakon osam godina uređivanja britanskog magazina za muškarce napustio svoj posao, a njegovu životnu ispovijed objavio je prošle godine britanski dnevni list Daily Mail.

– Kad sam 2002. godine postao urednikom, vidio sam da naši čitatelji zapravo žele vidjeti tone mesa. Što smo im mi više pružali, to su oni više tražili. Dolazak interneta omogućio je ogroman i nekontrolirani pristup pornografiji i to je sve promijenilo. Mladi dečki nisu se više morali sramotiti kupovinom skupih časopisa – kaže Daubney.

Dolazak interneta uzrokovao je pad prodaje, stoga se uredništvo okrenulo pornografskim sadržajima kako bi magazin opstao na tržištu.

– Kad krenete tim putem, nema povratka. Magazin je postao takav da ga ni ja sam nisam mogao gledati – prisjeća se Daubney.

Vrlo brzo uslijedile su optužbe za širenje pornografije od strane različitih feminističkih grupa, ali Daubney nije odustajao.

– Citirajući pomno odabrane izjave različitih svjetskih vlada i tekstove iz medicinskih časopisa koji bi dokazivali da pornografija nije štetna, uspio sam pobiti stav dvaju članica Laburističke stranke kako je pornografija ponižavajuća za sve žene. A onda se moj život zauvijek promijenio. U svibnju 2009. postao sam otac malom Sonnyju… Moja partnerica Diana uvijek je podržavala moju karijeru, ali na okupljanjima s novim prijateljima koje smo upoznali na tečajevima za roditelje bio sam posramljen. Roditelji su me pitali da li bi prikaz dojenja uzbudio čitatelje mojeg magazina. Po prvi put bilo me sram onoga što radim. Počeo sam promatrati žene iz mojeg magazina kao nečije kćeri, a ne kao seksualne objekte. Neki od naših modela imali su djecu i pitao sam se što će njihova djeca misliti o svojim roditeljima. U srpnju 2010. godine prekinuo sam suradnju s magazinom. Poželio sam nestati i raditi nešto pristojno. Postao sam „kućanica“ i to me ispunilo više nego sve što sam do tada radio – kaže zadovoljno Martin Daubney.

Uvidjevši golemu štetnost i opasnost pornografije, Daubney se odlučio angažirati u njezinom suzbijanju. Godinu dana posvetio je razgovorima s brojnim znanstvenicima, mladićima i učiteljima, a rezultat njegova istraživanja je dokumentarac „Porn On The Brain“ koji govori o problemu ovisnosti o pornografiji, ali dotiče se i danas „nedodirljivih“ tema poput „prava na informaciju“, „rodne politike“, te dvoličnih medija i njihovih dvosmislenog načina govora. Dokumentarac će biti prikazan u 30. rujna na britanskom Kanalu 4.

Značajan korak u borbi protiv pornografije učinila je i britanska Vlada u srpnju ove godine, o čemu je pisao i Bitno.net. Prema odluci Vlade, svi telekom operateri u Velikoj Britaniji onemogućit će pristup pornografiji novim korisnicima, a dozvolit će ga jedino ako pojedinci to od njih izričito zatraže i potpišu u ugovoru, dok će postojeći korisnici sami odlučiti žele li imati pristup pornografskim sadržajima.

bitno.net

Nadamo se da će i hrvatska Vlada slijediti primjer Zapada i zaštititi sve, a osobito mlade ljude, od ove zastrašujuće i razorne ovisnosti.

Spomenimo na kraju kako na portalu Bitno.net možete pročitati dramatična iskustva bivših ovisnika o pornografiji.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Ustavni sud odbacio tužbe GI Narod odlučuje i GI Istina o Istanbulskoj

Objavljeno

na

Objavio

Ustavni sud odbacio je zahtjeve referendumskih inicijativa “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje”, objavljeno je u ponedjeljak na internetskoj stranici Ustavnog suda.

Zahtjevi referendumskih inicijativa odbijeni su u dva odvojena rješenja donesena krajem prosinca prošle godine. Odluke koje je potpisao predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović donesene su većinom glasova, uz izdvojeno mišljenje suca Miroslava Šumanovića.

Iako je odbacilo zahtjeve referendumskih inicijativa Ustavni sud je u jednoj od odluka detaljno objasnio postupak kontrole ispravnosti prikupljenih potpisa na koji su prigovarale referendumske inicijative.

Ustavni sud svoje je stavove detaljno obrazložio u odluci o Istanbulskoj, dok se u odluci o inicijativi Narod odlučuje poziva na prethodnu odluku.

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u ponedjeljak je ustvrdio da je nakon odbacivanja zahtjeva referendumskih inicijativa “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje” na potezu Sabor koji treba utvrditi ima li uvjeta za tražene referendume o poništavanju Istanbulske konvencije i izmjenama izbornog zakonodavstva.

“Mi nismo brojili prikupljene potpise niti je to naš posao. Mi smo kontrolirali je li procedura poštivana i da li je došlo do povrede ustavnosti i zakonitosti i utvrdili smo da inicijative nisu dale argumentaciju za to. Objasnili smo koje su ovlasti Sabora, Vlade i ministarstva i da je ta procedura poštivana, a konačna odluka je na Saboru”, kazao je Šeparović Hini.

Predlagači nisu ponudili argumentaciju za navodne nezakonitosti

Dodao je da “predlagači nisu ponudili argumentaciju koja bi Ustavni sud navela na zaključak da je taj postupak neustavan i nezakoniti” te da sada Sabor mora odlučiti hoće li prihvatiti izvještaj Vlade. “Ako ga prihvati pretpostavljam da će donijeti odluku da nisu ispunjenen pretpostavke za raspisivanje referenduma, s tim da Saboru uvijek ostaje mogućnost, u slučaju sumnje da li su ispunjene pretpostavke ili kada ocijeni da je to potrebno ili svrsishodno, da se obrati Ustavnom sudu i traži da se utvrdi jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma i je li referendumsko pitanje u skladu s Ustavom”.

Šeparović je dodao da se Ustavni sud “sigurno se ne bi upuštao u ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja već bi prethodno utvrdio jesu li ispunjene pretpostavke ili nisu, jer ako pretpostavke nisu ispunjene nema ni potrebe za ocjenjivanje referendumskog pitanja”.

Šeparović: Mogu pretpostaviti da se referendum neće raspisati 

“Ja mogu samo pretpostaviti da će Sabor, ako prihvati izvještaj Vlade da nema dovoljno potpisa, donijeti odluku da se referendum neće raspisati, jer da bi se referendum raspisao mora se utvrditi da postoje potpisi deset posto birača”, ustvrdio je predsjednik Ustavnog suda.

Na pitanje o izdvojenom mišljenju ustavnog suca Miroslava Šumanovića, Šeparović je rekao da se taj sudac također slaže da je trebalo odbaciti zahtjeve referendumskih inicijativa, “ali se ne slaže s argumentacijom Ustavnog suda”.

“To je njegovo pravo. Sukladno Ustavnom zakonu i izdvojeno mišljenje se objavljuje uz svaku odluku”, rekao je Šeparović.

Koordinatorica Građanske inicijative (GI) “Istina o Istanbulskoj” Kristina Pavlović kazala je u rujnu da su Ustavnom sudu predali žalbu na negativni odgovor Ministarstva uprave na zahtjev da njihovi promatrači sudjeluju u provjeri potpisa prikupljenih u svibnju u inicijativi za otkazivanje Istanbulske konvencije jer je Ministarstvo uprave odbilo postupiti u skladu s Kodeksom dobre prakse o referendumima, koji je Venecijanska komisija izdala 2007., a u kojem se navodi da promatračima valja omogućiti da budu nazočni svugdje gdje se odvijaju radnje vezane uz referendum.  (Hina)

Odluku Ustavnog suda pogledajte u cijelosti:

Download [130.01 KB]

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

dr. sc. Ivan Bagarić: Nedjeljom u ništa

Objavljeno

na

Objavio

Isječak

Ovo što slijedi je sažetak političke mudrosti koju smo čuli od Hrvata koji je izabran glasovima Bošnjaka kako bi predstavljao građane na mjestu hrvatskog člana predsjedništva BiH. Ukoliko se netko odluči na čitanje ovog članka, posvećenog onom što smo vidjelu u emisiji „Nedjeljom u 2“, onda protivno svemu, molim za očuvanje mentalnog zdravlja odnosno optimizam – kako bi živio ovaj narod i država (RH i BiH).    

Od samog početka odnosno od izbora sugovornika vidjelo se da gospodin Stanković, ma kako bio dobro pripremljen, gledateljima neće ponuditi ništa dobro. Gospodin Željko Komšić je potrošio vrijeme i novac poreznih obveznika (pretplatnika). Pri tome mislim na cijenu jednog minuta promidžbenog programa na HTV-u (ili još bolje na dobit od neke dokumentarne emisije koja se mogla emitirati u tom terminu). Nažalost čovjek je (besplatno) uzeo cijeli sat za što odgovornost snosi g. Stanković.  U tom satu čovjek je pomiješao sve i svašta (konstitutivnost naroda, građane i narode, legalitet i legitimitet, uzroke i posljedice…) i sve je to strpao u isti lonac – bez začina, okusa i mirisa.

Vrtio je nekoliko fraza (i oko njih). Neshvatljivo da nešto tako može biti dovoljno da bi se obnašala dužnost člana predsjedništva jedne države (ma koga predstavljao). I sve je to pleo i splićao u klupko koje svi mudraci ne mogu razmrsiti (prema onoj narodnoj: kad netko baci kamen u bunar svi ga mudraci ne mogu izvaditi).

Slijedi politička demagogija koju smo čuli od gospodina Željka Komšića:

  • Ustav i konstitutivnost naroda tumači kako mu kada odgovara; opravdava vlastitu poziciju i način izbora a istodobno se tobože zalaže za izbor predsjednika u parlamentu; za sebe kaže da je pripadnik a ne predstavnik hrvatskog naroda i da tu ne vidi nikakav problem; smatra da je njegovo neprihvaćanje od strane Hrvata „politički koncepta“ a ne vidi da je on i njegov izbor upravo to – antihrvatski politički koncept (ali i koncept protiv BiH za koju se on tobože zalaže)
  • kaže kako se sve može proglasiti vitalnim nacionalnim interesom pa se tako Hrvati mogu zaštitit – a osporava im pravo na izbor vlastitog člana predsjedništva; (Poziva na poštivanje jedni drugih – a ne poštuje mišljenje niti pravo cijelog naroda)
  • prema ustavu on se obraća hrvatskim zastupnicima u Domu naroda a ne smeta ga što niti jedan od tih zastupnika nije glasova za njega, niti su za njega svoj glas dali oni koji su glasovali za one kojima bi se on obratio; zastupa sve građane ali u diplomatsko konzularnim predstavništvima BiH smjenjuje samo Hrvate
  • normalno je da je za njega npr. u Bihaću glasovalo gotovo 30% glasača jer on predstavlja „građansku opciju“ iako se njih niti desetina ne izjašnjava „građanima“
  • Vidi velikoalbanski, velikosrpski i velikohrvatski koncept kao prijetnju miru a istodobno kaže kako ne vidi da bilo tko ima kapaciteta za rat; po njemu BiH kad je ugrožena, ima se pravo braniti „svim sredstvima“ (a ne kaže od koga) i ne vidi da je najveća prijetnja po BiH u BiH (a ne izvan nje).
  • Za njega BiH jest i nije međunarodni protektorat; za ulazak u NATO ne treba mišljenje Dodika odnosno (RS-a) jer je to „tehničko pitanje“- a nije!.
  • Kaže kako se ekonomska pitanje ne mogu riješiti bez političke stabilnosti (a on je jedan od izvora destabilizacije)
  • Kaže da Hrvati imaju polovinu vlasti u FBiH (jer sa svojih 12 ljudi mogu blokirati sve) ali im uskraćuje pravo da ih zastupa onaj kojeg oni izaberu
  • Pravo na RTV servis na hrvatskom jeziku cinično proglašava srozavanjem prava jednog naroda na nacionalnu manjinu (a ne komentira da su muslimani Bošnjaci proglasili ne imanje RTV servisa na hrvatskom jeziku – svojim nacionalnim interesom)
  • Konačno, ustvrdio je kako ga nitko ne može uvjeriti kako svi ne govorimo istim jezikom (kaže – važno je da se razumijemo, a nije kazao kako se taj jezik zove) što predstavlja krajnje nepoštivanje ljudskih, osobnih i nacionalnih prava svih naroda u BiH na svoj jezik i kulturu

Na kraju Komšić je pokazao zrno iskrenosti („poštenja“) na upit voditelja – jeli bježati iz BiH…?, odnosno, što će reći vlastitom djetetu – ostati ili otići u inozemstvo? Odgovorio je  – „iskreno ne znam“, te nastavio –„mogu vam slagati što god hoćete, ali ne znam“. Znači li da on o svim važnim stvarima – ne zna, ili nam „može lagati koliko god hoćemo“.

Nažalost, Stanković se uklopio u izgubljenom satu vlastite emisije. Osobito na samom kraju kada je naveo primjer nekog Vukovarca koji je svojoj djeci predložio da se spreme za Irsku ili Njemačku. E moj Stankoviću, zapitaj se što bi ti na to kazao pokojni kolega Siniša Glavašević…

Bilo je to još jedno nedjeljom – u ništa!      

dr. sc. Ivan Bagarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari