Connect with us

Politički rentgen

Zoran Milanović i Miro Bulj, kao Pat i Mat iz serije ‘A je to’!

Objavljeno

on

…Portret Mire Bulja na svojoj „borši“ nosi čak i Raspudićka pa time priznaje da joj je čast biti podanica intelektualnog diva Bulja i proklinje sve svoje fakultete koje bi danas rado dala za svjedođbu srednje tekstilne škole….

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Miro Bulj, svojevremeno pomoćnik alkarskog konjušara, a tu je čast zaslužio kao nositelj diplome srednje tekstilne škole, na ovoj zadnjoj Alki silno je napredovao pa je umjesto pomoćnika alkarskog konjušara postao prvi konjušar grla s Pantovčaka. Nevjerojatno je kako su se slizali najveći hrvatski lumen i filozof s Pantovčaka i Miro Bulj, priprosti bombarder iz Sinja koji je proglašen najboljim saborskim zastupnikom, valjda zbog urođene pučke inteligencije i fantastičnog poznavanja hrvatskog književnog jezika.

Dok grlo s Pantovčaka pedantno njeguje politički jezik garnirajući ga neviđenim stranim inačicama, koje njegovim gafovima daju posebnu sjaj i intelektualnu snagu, Miro Bulj onako zdravoseljački, od čega nacija pada u orgazam, grmi sa saborske govornice kao narodni tribun koji će preporoditi svoju krajinu i cijelu Hrvatsku.

Samo mu dajte da on vodi Hrvatsku u blagostanje, pa makar i iz fotelje gradonačelnika Sinja, s kojom je nagrađen valjda kao najbolji Sinjski trgovac braniteljskim stanovima?

Bulj bi trebao objasniti kojim je to mađioničarskim trikovima 1999. i pod kojim povlaštenim uvjetima od MORH-a kupio stan od 80 kvadrata za 21 tisuću eura, a nekoliko godina poslije taj isti stan prodao je za 90 tisuća? I drugo, bilo bi dobro da nam objasni svima kako to da je njegova invalidnost rasla tijekom godine. Prvo je dobio rješenje kao hrvatski ratni vojni invalid na 20 posto, onda na njegovo traženje dobio je novo rješenje, trajno, na 30 posto.

Ako netko ima trajno rješenje na 30 posto invalidnosti je li nesposoban za rad, ili je ipak sposoban biti u ekipi „Aje to“, jer Pat i Mat brzo uče jedan od drugoga!

Taj neviđeni Sinjski koalicijski dvojac zapravo je dokaz da je Plenkovićeva inkluzivnost ili uključivost mačji kašalj u usporedbi s Milanovićevom empatijom prema obrazovanim tekstilnim radnicima i konjušarima u svojoj suverenističkoj ergeli. Ma gdje bi nam Hrvatska bila da su duet „Aje to“, Miro i Zoki, donosili strateške odluke, pogotovo glede pandemije koja je zadesila cijeli svijet?

Ma kakav Nacionalni stožer, korona bi na pucketanje prstima pred ovim veleumnim dvojcem, dok si rekao keks zbrisala u Srbiju i potukla sve mrzitelje Hrvata, a Hrvatska bi vječno bila Coronafrei, po uzoru na srpski Judenfrei. Na kraju bi naše genijalce angažirao i Wuhan, gdje šišmiš nije dobro skuhan, pa bi naš „Aje to“ ozdravio cijeli svijet svojim intelektualno-pučkim cjepivom.

Zoki i Miro

Portret Mire Bulja na svojoj „borši“ nosi čak i Raspudićka pa time priznaje da joj je čast biti podanica intelektualnog diva Bulja i proklinje sve svoje fakultete koje bi danas rado dala za svjedođbu srednje tekstilne škole. Ne zna se je li na svoju „boršu“ uz Bulja prikeljila i Zokija, jer to je dvojac „Aje to“ koji Raspudićima garantira da će ih iz saborskih klupa katapultirati ravno u Banske dvore, a taj im put onako znalački krči Zokijev miljenik Tomislav Tomašević sa svojim psom Boškom Buhom, koji mu je jedino obiteljsko dijete u duginim bojama.

Zamislite to veličanstveno produhovljenje bračnog para Tomašević, koji svog kučnog ljubimca pod nogama Tita na bijelom konju krste imenom i prezimenom Boško Buha? Znakovito! Juriš na zagrebački bunker je uspio, a sada slijedi juriš na Banske dvore s jakom ergelom i s još jačim konjušarima. Pa tko onda kaže da je Tomašević malen ispod duginih boja?
Dok ovo pišem meni najdraža osoba leži negdje na aerodromu u Dubrovniku čekajući odgođeni let za LA- Amerika i zivka sve živo i neživo u Dubrovniku kao bi našla neki sobičak da ne mora prenoćiti na putnoj prtljazi ili na nekoj tvrdoj aerodromskoj klupici. Sobička ni za lijek, kreveta u Dubrovniku ni za lijek, kreveta u Makarskoj ni za lijek.

Eto, svi su u Svijetu čuli kako naš „Aje to“, Zoki i Miro, imaju fantastičnu metodologiju borbe protiv opake boleštine pa pohrlili na Jadran masovnije i bolje nego 2019. Da nije bilo našeg „Aje to“ more bi nam bilo pusto, a državna blagajna s crkavicom na dnu. Što bi tek bilo da nam je „Aje to“ gradio Pelješki most? A jedan od tog sjajnog dvojca, onaj gizdaviji, započeo je tu priču, pa je onda zapeo na kojekakvim koridorima, podmorskim tunelima, a već je naručio i podmornice koje pale na guranje. Problem je u tome što je Pat u to vrijeme bio sam, bez svog Mata, koji bi sigurno predložio najjeftinije rješenje, a to je, da se na Pelješac skače s motkom u dalj! Ma kakvi Kinezi, kakvi bakrači, poboljšana verzija kamena s ramena, motka u dalj, najbolje je i najekonomičnije rješenje koje ne bi remetilo ni pomorsku velesilu BiH da nesmetano brodi svojim teritorijem oko dva njihova kamena, Malog i Velog škoja, koje je Izetbegović ostavio u amanet Sulejmanu veličanstvenom, a Zoki to blagoslovio.

Da je bilo po našem dvojcu „Aje to“, ne bi se na toj rugobi od mosta grlili i ljubakali cijepljeni ministri s cijepljenim Plenkovićem. Da je bilo po njihovom ne bi nam danas milijuni kojekakvih turističkih propalica zagađivalo naše more korona virusom trošeći smrdljive eure, jer oni bi virus satrali još u Wuhanu.

Čak je i Nino Raspudić priznao intelektualnu snagu i veličinu ovog fantastičnog svehrvatskog dvojca Pata i Mata i nema mu druge nego im se priključiti u rušenju zaražene vladajuće kaste.

Zamislite procvata kada Hrvatsku preuzmu Milanović, Grbin, Tomašević, Bulj i Raspudić, a kada im se prišteka još i Pupavac, očekuje nas neviđena hrvatska rapsodija.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR