Connect with us

Kolumne

Zoran Milanović:  lobist ili predsjednik?

Objavljeno

on

Predsjednik Milanović je svojedobno, konkretno 24. listopada 2020., izjavio kako je „Inicijativa tri mora“ Hrvatskoj nepotrebna i štetna, pa se eksplicitno svrstao protiv svoje prethodnice Kolinde Grabar Kitarović, koja je među pokretačima te inicijative! I ne samo to!? Milanović je više puta na svoj osebujan način klasičnim ad hominem pristupom doslovno izvrijeđao predsjednicu i njen doprinos toj inicijativi!  Nije štedio ni Andreja Plenkovića!

 Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

„Gledajte, Inicijativa tri mora nije spektakularan međunarodni projekt, ali je, sasvim sigurno, dobra i korisna inicijativa Hrvatsku. U tom projektu se zbližavamo s članicama EU koje su locirane na istoku i u središnjem dijelu Europske unije, a usput ulazimo u projekte poput LNG terminala na Krku, koji jačaju strateški položaj Hrvatske na međunarodnom planu”, izjavio nam je tih dana jedan visokorangirani diplomat, koji je od samog početka sudjelovao u projektu, a koji već petu godinu izaziva različite prijepore. Zna li Milanović doista što je   „Inicijativa tri mora“ i ako zna, nije li on možda lobist suprotne interesne strane u podjeli velikog energetskog kolača?

Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske , izjavio je  svojevremeno kako je „Inicijativa tri mora“ Hrvatskoj nepotrebna i potencijalno štetna zbog mogućeg zamjeranja Berlinu i Moskvi. Kazao je kako je „protiv toga da Hrvatska da i lipe za tu inicijativu ako ne vidimo jasno kako, što i kada“.

Tako se Milanović konkretno, državnički, svrstao protiv predsjednice  Kolinde Grabar-Kitarović, osnivačice inicijative,  ali svrstao se i protiv Vlade Andreja Plenkovića, koja je tih dana uplatila 20 milijuna eura u zajednički fond 12 zemalja inicijative. Novinari su tražili konkretan odgovor od Milanovića što je to tako kompromitirajuće u i oko Inicijative tri mora, ali odgovor Pantovčaka nisu nikada  dobili.

„Inicijativa tri mora“ najavljena je još 2014. kroz studiju Atlantskog vijeća iz 2014. pod nazivom “Kompletiranje Europe: od koridora Sjever-Jug do energetske, transportne i telekomunikacijske unije”. Voditelji izrade studije, američki general James Jones, bivši zapovjednik NATO-a za Europu, i Pawel Olechnowicz, predsjednik Upravnog odbora CEEP-a, asocijacije energetskih partnera srednje Europe, zagovarali su uspostavu vertikale od Baltika do Jadrana i Crnog mora koja bi okupila zemlje koje oplakuju ta tri mora, u prvom redu kroz projekte energetskog povezivanja te time omogućila diverzifikaciju koridora opskrbe Europe energijom.

Za Hrvatsku je to izuzetno značajan projekt što je prepoznala i Vlada Andreja Plenkovića, jer joj omogućuje podršku za gradnju terminala ukapljenog plima i još drugih deset projekata, među kojima je i autocesta E65 koja je u većem dijelu već sagrađena u Hrvatskoj. Kao što recentno svjedočimo, LNG terminal na otoku Krku je u funkciji što je prvi veliki rezultat te inicijative za Republiku Hrvatsku!

Ukratko, „Inicijativa tri mora“, koja je krenula iz Dubrovnika 2016. godine, postala je jedan od nosećih stupova hrvatske vanjske politike, a uključuje Bugarsku, Estoniju, Hrvatsku, Latviju, Litvu, Austriju, Poljsku, Rumunjsku, Slovačku, Sloveniju, Češku i Mađarsku. Zemlje Inicijative tri mora pokrivaju 28 posto područja EU, a na njih otpada 22 posto stanovnika EU, ali generiraju samo deset posto europskog bruto domaćeg proizvoda. S druge strane, imale su najveći ekonomski rast u EU prije korona krize: do 3,5 posto, što je znatno iznad prosjeka EU od 2,1 posto.

Prema službenom objašnjenju, cilj je privući pažnju i podići svijest unutar EU o političkim interesima ovih država kako bi došlo do razvoja njihove relativno slabe infrastrukture. Inicijativa tri mora ujedno predstavlja i oživotvorenje ideje „međumorja“ koju je između dva svjetska rata zagovarao poljski maršal Jozef Pilsudski, s ciljem stvaranja političko-ekonomsko-vojne alijanse, sposobne na obranu od Njemačke na zapadu i SSSR-a s istoka. Današnji kritičari Triju mora tvrde da ova inicijativa ima isti cilj, jer se želi spriječiti energetsko i svako drugo povezivanje Njemačke i Rusije. Što je, dobrim dijelom, istina. Nije li možda baš na tom lobističkom tragu Milanovićevo snažno lobiranje protiv te inicijative?

Projekti „Inicijative tri mora“ sporo su napredovali. Često je nedostajalo financijskih sredstava, jer su države članice bile vrlo suzdržane kod uplata u fond Inicijative, koji je otvoren 2019. u jednoj poljskoj razvojnoj banci. Nešto se počelo mijenjati kada je u veljači 2020. godine američki državni tajnik Mike Pompeo najavio uplatu u iznosu od milijardu dolara u zajednički fond „Inicijative tri mora“.

Njemačka je bila vrlo skeptična prema Inicijativi, zato što su se Poljska i baltičke države protivile gradnji plinovoda Sjeverni tok 2, da bi 2018. došlo do zaokreta, nakon što je ministar vanjskih poslova Heiko Maas sudjelovao na trećoj konferenciji Inicijative tri mora u Bukureštu. Heiko Maas se čak založio i za punopravno članstvo Njemačke u inicijativi uz suglasnost svih članice čemu su se Poljaci usprotivili , pa je sve ostalo na pukim željama. Uostalom, čelnici osam europskih zemalja srednje i istočne Europe – Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske, Estonije, Latvije, Litve, Rumunjske i Hrvatske – zatražili su, još u proljeće 2016., od tadašnjeg predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera da preispita podršku širenju ruskog plinovoda Sjeverni tok 2.

Međutim, kada je riječ o onom najvažnijem, a to su ekonomski aspekti projekta, za sada je bilanca „Inicijative tri mora“ prilično skromna, no ipak napreduje. Jedan od glavnih projekata bi pritom trebala biti Via Carpatia od Baltika do Soluna, a važan projekt gradnja terminala za tekući plin na Krku u Hrvatskoj koji prije svega služi uvozu tekućeg plina iz SAD-a je dovršen. Mnogim istočnoeuropskim zemljama gradnja plinovoda Sjeverni tok 2, od Rusije do Njemačke, trn je u oku, jer na taj način jača energetska ovisnost o Rusiji. U tom kontekstu potrebno je postaviti pitanje, čiji je onda lobist Zoran Milanović?

Na spomenutom bukureštanskom summitu Inicijativa tri mora poduprla je listu prioritetnih inter konekcijskih projekata u tri ključna područja: energetici, prometu i digitalizaciji, čija ukupna vrijednost iznosi oko 45 milijardi eura. Uz summit održan je i poslovni forum, na čijim je marginama potpisan sporazum o mreži gospodarskih komora, kao i pismo namjere o utemeljenju fonda Inicijative, koji treba služiti za financiranje manjega dijela projekata koji ne zadovoljavaju uvjete za financiranje iz sredstava EU. Fondom upravljaju Poljska, Rumunjska i Češka. Financijski obim za sada iznosi oko 500 milijuna eura, a cilj je da ukupna veličina fonda dosegne od četiri do pet milijardi eura.

Gdje je u svemu hrvatski interes? Kada bi se realizirali postojeći planovi, Hrvatska bi mogla obnoviti i svoju lučku, željezničku i cestovnu infrastrukturu, a snažnijim povezivanjem sa zemljama srednje Europe mogla bi ojačati i svoju vanjskopolitičku i stratešku poziciju. Od predviđenih 40 projekata i 45 milijardi eura predviđa se da je u Hrvatskoj 11 projekata vrijednih gotovo dvije milijarde eura. Hrvatska će aktivacijom LNG terminala biti manje ovisna o ruskom plinu, čime će smanjiti energetski i geostrateški rizik. Postojanjem LNG infrastrukture, brodovi iz raznih krajeva svijeta mogu do Hrvatske transportirati ukapljeni plin čime Hrvatska postaje međunarodni energetski igrač i bitan faktor! Za usporedbu, kada je Litva sagradila LNG terminal, ruski je Gazprom praktički istoga trenutka snizio cijenu plina za Litvu za čak 20 posto.

Usto, Hrvatska pokušava dobiti novac koji bi omogućio gradnje nizinske pruge Zagreb – Rijeka – mađarska granica, kao i interes za druge infrastrukturne projekte koje bi mogla donijeti veća suradnja država između Jadrana, Baltika i Crnoga mora. Inicijativa donosi i veću važnost Luke Rijeka, koju je EU još 2010. proglasila strateškim prometnim koridorom za operativno povezivanje sa zemljama Bliskoga, Srednjega i Dalekoga istoka kao najvažnijim tržištima svijeta. Tu je i veća važnost Koridora 5 c kao regionalne poveznice na pravcu Baltik – Srednja Europa – Jadran. Poboljšanje željezničke, lučke i cestovne prometne infrastrukture i povećanje prometne važnosti Hrvatske po logici stvari pozitivno bi utjecalo na jačanje ovdašnjega gospodarstva.

“Možda nećemo strahovito profitirati, ali Tri mora donose investicije. Ako smo uložili 20 milijuna eura, sigurno ćemo dobiti šezdeset”, izjavio je tada jedan  dužnosnik iz Banskih dvora, koji Milanovićeve kritike kratko komentira kao “protivljenje samo zato što je na suprotnoj strani Andrej Plenković”.

No, čini se da Milanović sukob s Plenkovićem koristi samo kao paravan za svoje puno veće lobističke ciljeve, čime zapravo nastavlja lobističku politike predsjednika Mesića!

U hrvatskom medijskom prostoru prošlo je potpuno nezapaženo da je protivljenje predsjednika Zorana Milanovića „Inicijativi tri mora“, i njegove kritike Plenkovićevoj Vladi, dobilo veliku podršku u – Moskvi. Dakle, čiji je Milanović lobist, Ruski ili Hrvatski?

Ruski mediji su veliku pozornost posvetili izjavama Zorana Milanovića koji se obrušio na „Inicijativu tri mora“, pogotovo na onaj dio gdje kaže da  ne podržava “izolaciju Rusije”, jer je to “glupo i štetno za Hrvatsku“!

Milanović protiv Tri mora: Nepotrebno i potencijalno štetno

Odjednom, preko noći, Milanović postaje najveći Orbanista i desničar u Hrvatskoj pa je nakon „big shita“ kojega je javnosti donio s protokolarnog samita NATO saveza, glumatajući svoj veliki prinos rješavanju pitanja konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH, skoknuo onako usput, državnički, nepozvan, na sigurnosni forum GLOBSECO u Bratislavi gdje je održao govor.  Milanović je govorio o porijeklu korone i filmu ‘Istrebljivač‘!

U svom šarolikom, dvadesetak minuta dugom govoru na forumu, hrvatski predsjednik dotaknuo se niz tema, od porijekla korona virusa za „koji ne znamo je li došao iz Wuhana”, ali ga „vjerojatno Kinezi nisu namjerno širili”. Usput, onako šeretski u svom stilu je izjavio: “uživam s Orbanom“, iako se u nekim stvarima ne slažemo.

Predsjednik je govorio i o migrantskoj krizi 2015. pa istaknuo da Hrvatska danas štiti europske granice te da stoga zaslužuje članstvo u šengenskom prostoru. Predomislio se!?

U jeku izbjegličke krize, u listopadu 2015., Milanović je Orbanu poručio da ne mora u njegovo ime braniti kršćanstvo. Tada, hrvatski premijer Milanović, prozvao je Mađarsku “slijepim crijevom Europe”, a kada je Orbana proglasio jednim od “najnepoželjnijih osoba u Europi,” vlada u Budimpešti izrazila je zaprepaštenje. Mađarski kolega odgovorio je Milanoviću da na “hrvatskog premijera treba gledati kao predstavnika Socijalističke interancionale kojem je posao da napada Mađarsku“!

 I tako, predsjednik Milanović je preko noći postao silni zagovaratelj šengenskoga prostora, inicijative tri mora,  Orbanist i najveći desničarski suverenist u Republici Hrvatskoj. Milanović je u klasičnoj kampanji za svoj drugi mandat, dodvorava se neukoj desnici, jer zna da bez njih ne bi imao šanse za prvi mandat, a osobito ne za drugi. Lobistički posao predsjednika države, čini se, zna biti jako unosan, a da bi bio još unosniji potrebno mu je najmanje dva predsjednička mandata. Milanović računa na hrvatsku kratku pamet, jer tko pamti, osim interneta, što je on govorio 2015.?

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari