Pratite nas

Istaknuto

ZORAN MILANOVIĆ: Nakon WWII samo je 10 godina bio komunizam – Poslije KPJ nije komunistička partija

Objavljeno

na

Zoran Milanović je u subotu – 16-04.2016. – s Izborne konvencije SDP-a poručio kako je u Hrvatskoj komunizam bio samo 10 godina nakon Drugog svjetskog rata, te kako se poslije tih godina Titovo režim ne može smatrati komunističkim.

[ad id=”93788″]

„Kad smo shvatili kao narod da to nije put za Hrvatsku, gradili smo nešto novo, ali mnogi od vas su prošli taj sustav, dali mu svoj doprinos kao društvu koje štiti slabijega”, kazao je Milanović.

Ako ova Milanovića izjava nije krivotvorenje dokumentirane istine i povijesti, što je onda krivotvoriteljstvo?!

Ako je komunizam dobar zašto ga se stidi i skriva ga, a mi ga u njemu vidimo kad se zezne – pa kaže što misli – ili kad nas uobičajeno laže?!

Kad je rekao kako komunizam štiti slabijeg”, je li Milanović mislio na egzekutiranu hrvatsku djecu, žene, razoružanu vojsku na Bleiburgu, i na nacionalno osviješćene Hrvate koje su nakon 60-ih komunisti proganjali, protjerali i ubijali diljem svijeta?!

Milanović se služi matematikom velikog matematičara Valentina Inzka. Naime. Ako je nakon WWII komunizam postojao samo 10 godina, a od 60-ih to više nije bio, zar od 1945. do 1960. nije15 godina?! Kad je već skratio 45 godina komunizma je li morao i ovih 15 od njega izmišljenih?!

Milanoviću laži nisu mrske. Ako nije lažov je li nakon 60-e laže njegov uzor Tito i službeni naziv KPJ, ili je ipak bila komunistička partija?!

Po Milanovićevoj lažljivoj groznici moglo bi se zaključiti kako Komunistička partija Jugoslavije i Komunistička partija Hrvatske nakon 60-ih nisu bile komunističke partije. Tito nije bio komunist. Goli otok nije bio logor već ljetovalište za demokratske kritčare komunizma, njegov štićenik i ubojica Perković je strani UDBA-š, petokraka nije bila komunistički simbol na partiznaskim kapama i JNA vojnika pod kojim su vršeni stravični masovni pokolji na Križnom putu i 91. u zadnjoj agresiji na Hrvatsku. Kad Milanović na konvenciji SDP-a s eufemizmom govori o komunističkom polustoljetnom razdoblju on potvrđuje ono što većina Hrvata zna i govori – SDP jednako je Komunistička partija Hrvatske i zbog toga ih on paradoksalno naziva fašistima?!

U jednoumnom komunizmu po mišljenje se išlo u Beograd, ali u demokraciji po laž se ide kod komuniste Milanovića. Čim se njegovo ime spomene propjeva Alka Vuica – Laži, laži, laži me, ti to radiš najbolje.

Pošten čovjek spotaknut o laž uputi ispriku, ali ne i Milanović koji nastavlja s drugovi i drugarice: „Naša partija neće dugo ostati u opoziciji“, već će se vratiti na vlast i vratiti Hrvatskoj “osmijeh i skinuti ovu grimasu”.

Tko je i što je Milanovićeva partija SDP?!

U studenom 1990. na kongresu SKH Milovanovićeva partija se klonirala u ime Strankom demokratskih promjena. S obzirom da im se demokratski naziv «stranka» nije svidjeo poslije su ga dekretom zamijenili s ljubljenom partijom.   SDP je postao pravnom nasljednicom zločinačkog SKH i njegovog enormnog bogastva prethodno opljačkanog od hrvatskog naroda, čime je postala i ostala najbogatija politička stranka u Republici Hrvatskoj.

Komunističku opljačkanu imovinu i danas uživaju, a zločine negiraju. Isto se ponašaju kao Srbija sa nasljedstvom bivše Jugoslavije. Sve olimpijske medalje bivše Jugoslavije su srpske, ali zločini jugoslavenskog režima i vojske nisu.

Milovanovićeva partija je 25. lipnja 1991. pri donošenju Deklaracije o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske bila protiv izgašavanja Deklaracije. Predvođeni Ivicom Račanom napustili su Sabor uz izjavu kako su predsjednik Tuđman, hrvatski pokret HDZ, i njihovi ciljevi (samostalna Hrvatska), „zločinačka organizacija opasnih namjera.“ Od toga se do danas nikada nije distancirala.

Sjećate se, Račan je prvo razoružao Hrvatsku tako što je od hrvatskog naroda plaćeno oružje Teritorijalne obrane predao tzv JNA, a onda je Sloveniji poklonio Savudriju zbog čega je Hrvatska danas na arbitražnom sudu. koje se  Zbog tih djela SDP drugovi i danas polažu partijsku zakletvu: Druže Račan mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo.

Ako hrvatski narod ne shvati namjere zamaskiranog komunizma (zašto ga kriju ako je dobar?!), raspamećivanje Hrvata i Hrvatske nastavit će se sadašnjim terorom paralelne vlasti. Novoizabrana vlast nije se riješila SDP-ovih  kadrova (zašto služe demokratski izbori i smjena vlasti?!)  i zato će joj taj kadar doći glave. Toj paralelnoj vlasti su podređeni MUP, DORH, USKOK i dobar dio sudstva uz obilatu novčanu i političku pomoć stranih donatora i utjecajnih titoističko-ljevičarskih medija. Njihov cilj je uništiti nacionalno osviješteni centar i desnicu, a zatim i Hrvatsku kao nacionalnu državu Hrvata, te u tzv. regionu Zapadni Balkan reinkarnirati bleiburšku Hrvatsku koju bi tvorili dehrvatizirani građani, „nejač” i oni – komunistički tvorići.

Svi njihovi kadrovi na vlasti, i oko nje, čine to što već navedeno čine. Tko ne vidi što čine SDP kadrovi nije bolje ni zaslužio.

Svojom izjavom o 10-ogodišnjem maloljetnom komunizmu Milanović je potvrdio kako u Hrvatskoj nema socijaldemokratske stranke već tek titoističko-komunistička partija SDP.

Srećom, ili nesrećom, o hrvatskoj sudbini neće odlučivati samo Zoran Milanović, njegovi komunisti i abolirana „nejač”, već i hrvatski narod.

Filip Antunović/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

5. studenog 1990. – Osnovana 1. gardijska brigada “Tigrovi”

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1990. godine formirana je Jedinica za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske u Rakitju, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu “Tigrove”.

Bila je formirana od dragovoljaca i dijelova Hrvatske policije. U prvoj fazi svoga djelovanja, kao Jedinica za posebne namjene MUP-a “Rakitje”, izvršavali su delikatne vojno-redarstvene zadaće.

Iza njih su ostale briljantno provedene akcije poput hvatanja Arkana i drugih terorista.

U suradnji sa drugim jedninicama za posebne namjene MUP-a RH proveli su povijesnu akciju na Plitvicama koja je u historiografiji zapamčena kao “Krvavi Uskrs”.

Daljnjim rastom snaga i postupnim formiranjem Hrvatske vojske uvjetovanim stupnjem agresije na Republiku Hrvatsku, “Tigrovi” postaju 1. A brigada ZNG-a, koju čini šest bataljuna (bojni).

Tada su se bojne nazivale prema bazama ili kodnim nazivima i to: 1. bojna-Vrapče (ćukovi), 2. bojna-Rakitje (kosovi), 3. bojna-Pionirac, po Pionirskom gradu (žune), 4. bojna -Kumrovec pa Petruševac (gavranovi), 5. bojna -Vinica kod Varaždina (oblaci) i 6. bojna – Tomislavac po planinarskom domu na Sljemenu (orlovi).

Tijekom ljeta 1991. godine, dio “Tigrova” držao je položaje u Novim Čakovcima, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima i Tenji.

Tijekom 1991. godine “Tigrovi” su sudjelovali i u borbama na novogradiškom i novljanskom ratištu, te su spriječili namjere banjalučkog da se spoji s bjelovarskim korpusom JNA. Štoviše u operaciji “Orkan ’91” brigada je imala zapaženu ulogu u oslobađanju okupiranog područja. Sredinom 1992. godine brigada je poslana u deblokadu opkoljenog Dubrovnika.

Sve zadatke uspješno su obavili i najjužniji dio Hrvatske je potpuno oslobođen do kraja godine. Godine 1993. dijelovi brigade sudjeluju u operaciji “Maselnica”, a 1994. godine brigada je uglavnom neaktivna te je taj period provela u treningu i opremanju.

Ipak ta godina ostat će upamćena kao ona u kojoj je život izgubio jedan od simbola “Tigrova” – heroj Domovinskog rata Damir Tomljanović Gavran. U operaciji “Bljesak”, “Tigrovi” su bljesnuli na njima poznatom terenu zapadne Slavonije, a kruna njihova djelovanja bila je operacija “Oluja”.

Važno je napomenuti činjenicu koja se se često zaboravlja, a to je da je brigada sudjelovala i u ratnim operacijama u BiH, od operacije “Ljeto ’95” do “Južni potez“. Tijekom Domovinskog rata ime i važnost “Tigrova” gradilo je oko 11 tisuća pripadnika.

U ratnim akcijama Domovinskog rata poginulo je 367 pripadnika Tigrova dok je 1711 ranjeno, a 201 pripadnik je prošao torture logora. Šestorica se još uvijek vode kao nestali, piše vojna povijest

 

Ministar Krstičević čestitao obljetnicu Tigrovima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari