Pratite nas

Komentar

Zorica Gregurić: Ratna odšteta se ne može vezati uz odluke haškog suda jer je činjenica da je izvršena agresija na RH

Objavljeno

na

U kolovozu 1996. donesen je Sporazum prema kojem su se Hrvatska i Srbija obvezale u roku od 30 dana osnovati zajedničko povjerenstvo s po tri predstavnika i sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu. To se nije dogodilo i naknada do sada nije isplaćena.

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, u razgovoru za Narod.hr ističe kako je u svakom slučaju za to odgovorna Vlada RH.

“U vrijeme kada je imala priliku, obzirom da je potpisan Sporazum, oni ga nisu proveli. To stoji i dalje. Ratna odšteta se ne može vezati na bilo kakve odluke haškog suda jer je činjenica da je Srbija i Crna Gora uz pomoć JNA izvršila agresiju na teritorij RH.”

Gregurić se sjeća napada i razaranja za koja je Hrvatska trebala tražiti odštetu:

“S teritorija Republike Srbije prvi napad na Hrvatsku je Erdut. Što se tiče bombardiranja iz zraka, njih je bilo i ranije, ali prvi zemljani napad s teritorija na teritorij bio je 25. srpnja 1991. godine. Poginula su šestorica Tigrova, pripadnika 1. Gardijske brigade, a 18 ih je ranjeno.

O Vukovaru ne moramo uopće govoriti. Postoje zapisi, video zapisi, svjedočenja, sudske odluke itd. Republika Hrvatska s punim pravom može tražiti odštetu za ratna razaranja od Srbije i od Crne Gore. Ovdje govorim o ratnim razaranjima. Moraju biti uključene i odštete za bespravna i protupravna zatočenja, mučenja pripadnika HV-a i redarstvenih snaga, a jednako tako i civila.”

Nastavlja kako Hrvatska prema međunarodnom pravu može tražiti odštetu.

“Postoje pravni temelji. Međutim ono što nikome u Hrvatskoj nije jasno je to da kada netko treba platiti za razaranja, smrti, sakaćenja, invalidnost, zatočenja… Kako god nazvali takva razaranja i uništavanja, nije jasno zašto nijedna vlast do sada nije potraživala odštetu. Radi se uglavnom o hrvatskim braniteljima, pripadnicima redarstvenih snaga i specijalne policije, jednako kao i o civilima”, kaže Gregurić.

Osvrnula se i na Zakon o braniteljima:

“Kao što je bilo zadnjih dana prilikom izglasavanja Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, glavni napad je bio to da smo veliko opterećenje za proračun, da smo privilegirani… Umjesto da glavni prigovor bude zašto Vlada RH do sada nije potegnula pitanje plaćanja. Ne mora uopće potezati to pitanje. Zašto nije samo proveden Sporazum?”, pita se Zorica Gregurić.

Narod.hr

 

Vesna Balažević i Zorica Gregurić dobrovoljno su otišle u vukovarsku bolnicu 1991. i ostale do kraja

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Otkopava se istina o ‘antifašistima’

Objavljeno

na

Objavio

Čitam kako su u dvorištu Učiteljskog fakulteta u Zagrebu bageri i policija, traže se kosturi 300 ljudi koje su partizani ubili 1945. U vijesti se kaže da se desetljećima spominje kako je upravo ondje jama s 300 posmrtnih ostataka zarobljenika i ranjenika koje su partizani ubili u svibnju spomenute godine, piše Milan Ivkošić / Večernji list

Zapravo mi je mučno čitati takve naslove i vijesti, kao da takvim tekstovima i prekapanjima po kostima vrijeđamo ratne žrtve. Ali to je neizbježno, jer i u stvarnom i u simboličnom značenju istina o partizanima i njihovim zločinima desetljećima je bila i uvelike ostala pod zemljom.

A i podosta je ljudi tamo želi i ostaviti, u mraku zaborava. Jer to iskapanje je i iskapanje zločina koje su činili Tito, njegova vojska i poslijeratna vlast. Posve je nepojmljivo danas iznad tih skrivanih grobnica slaviti Tita i druge “antifašiste” koji su ih punili ubijenim ljudima.

Iz tih grobnica otkopava se i istina o antifašizmu koja ga niječe. Pa ih “antifašisti” zaobilaze u širokom luku.

U stavu o Titu političara Bernardića, Beljaka, Glavaševića, ili povjesničara Jakovine, Krasića, Goldsteina nikad neće vidjeti činjenice o Titu, antifašizmu i antifašistima, nego samo luk u kojem ih zaobilaze. A u povijesnoj istini tih lukova nema, ona je zaobilaženju suprotna.

Milan Ivkošić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Macan – stručnjak za krizno komuniciranje ili stvaranje krize?

Objavljeno

na

Objavio

Macanov cilj i nije bio ‘popeglati’ Plenkovićevu Vladu, nego si s pozicija moći priskrbiti nove, unosne poslove…

Nakon današnje prepiske s Nikolom Grmojom iz MOST-a, i to iznova na društvenim mrežama, jedino što se može zaključiti da je Krešimiru Macanu, bivšem posebnom savjetniku predsjednika Vlade RH doista neophodno bilo angažiranje suvislog poznavatelja odnosa s javnošću, posebice kriznog komuniciranja.

O Grmojinoj suptilnosti u javnom izričaju, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji na razini drvosječe nije potrebno suviše trošiti riječi, međutim, kako objasniti odgovor Macana koji se godinama predstavlja kao stručnjak specijaliziran za krizno komuniciranje, strateško komuniciranje u politici i nove medije?

Macan odgovara Grmoji:

„Grmoja ti si oko mene lagao u svakoj objavi i ne bojim ti se to reći u lice, jer to i inače radiš za gazdu Petrova da se on ne bi izlagao. Lijepo vas je Marko opisao u Globusu. Najviše mi je drago što si se dokazao i prokazao kao ultra konzervativni desničar – jednom Hrast uvijek ostaje Hrast:-) Sretno ti bilo…”

Stručnjak za krizno komuniciranje prije svega treba znati upravljati krizom, a ne je stvarati, umjetno proizvoditi ili dodatno produbljivati ako već postoji. Macan, posebni savjetnik premijera Plenkovića umjesto da je oblikovao pozitivan stav na temelju uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije i iskoristio priliku za popravljanje ugleda Vlade RH, na svom privatnom Twitter profilu iznio je niz lamentacija koje bi se u konačnici mogle nazvati i ‘…što je babi milo, to se babi snilo’.

Posao osobe zadužene za odnose s javnošću je svakako jedan od najgorih poslova koji postoje i svatko tko se bavi njime u startu mora biti svjestan da će ga, pođe li po zlu, šef s radošću žrtvovati, međutim ako se sam u javnom prostoru ponašaš kao totalna neznalica i svadljiva baba, onda si na grani koju si sam siječeš.

Macanu, koji si je godinama priskrbljivao epitet neprikosnovenog autoriteta u PR-u doista nitko nije trebao pilati granu na kojoj sjedi. Sam si je to učinio, brzo i učinkovito, i to motornom pilom.

Plenković, kada si je htio specijalnim savjetovanjem podići rejting mogao je ‘proguglati’ Macanove uspjehe i neuspjehe, neovisno za koga je i kada radio, nego se informirati kako je to radio. Sasvim je zanemario posljedice činjenice da je Macan 2003. imenovan savjetnikom Ivice Račana s ciljem unaprijeđenja vladinih komunikacija. Moglo bi se nadugo nabrajati, od HRT-a do Keruma i Miletića u Istri. Račanov i Josipovićev „Bijes prvi” koji je na YouTubu plasirao plan „Barbika” protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

„Bio je Macan i pro bono savjetnik na HRT-u i to izuzetno moćan! Radio je kod Račana, za Dusparu, Josipovića, Lovrić – Merzel, Keruma, RBA, Agrokor, IDS itd. U Hrvatskoj istovremeno možeš raditi za sve, bit je u javnom novcu i kako doći do njega”, svojedobno je upozorio je Damir Kajin.

U konačnici, Macan koji je bio angažiran u političkim kampanjama u Makedoniji, Srbiji i BiH te je vodio krizno komuniciranje projekta golf na Srđu u Dubrovniku, i nije imao cilj unaprijediti komunikacije Plenkovićeve Vlade, nego, kao i do sada, kroz poziciju moći i dostupnosti informacija, sebi priskrbiti nove i unosne poslove.

Sve što (ni)je učinio kao posebni Plenkovićev savjetnik nije Macanov nego Plenkovićev problem. Pitanje je, tko će slijedeći angažirati Macana, posebice da ga nauči kriznom komuniciranju?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari