Pratite nas

Reagiranja

Zorica Gregurić: Tko kriminalizira braniteljski pozdrav krši Ustav

Objavljeno

na

Zgranuta sam obrazloženjem koje su dali suci Siniša Senjanović kao predsjednik vijeća, te Branka Žigante Živković i Renata Popović kao članice vijeća, a koji citiram iz presude:  „Pozdrav u oblicima „za dom“ i „za dom spremni“, bez obzira na izvorno hrvatsko književno i poetsko značenje te kompleksnost i višeznačje korištenja tog izraza u različitim hrvatskim povijesnim vremenima, korišten je i kao službeni pozdrav ustaškog pokreta Nezavisne Države Hrvatske koji je nastao od fašizma i koji je utemeljen na rasizmu i time simbolizira mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog ili etničkog identiteta. Bez obzira na žalbene navode da je otpjevao pjesmu na način kako je ista objavljena u izvornom tekstu pjesme „Bojna Čavoglave“ i koja je objavljena u Službi zaštite autorskih muzičkih prava Hrvatskog društva skladatelja, okrivljenik je mogao i trebao biti svjestan mogućeg negativnog utjecaja izvikivanja ovog izraza i trebao se suzdržati od takvog ponašanja. Činjenica da je navedeni pozdrav dio autorskog umjetničkog djela ne mijenja činjenicu da simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, te da je protivan odredbi članka 39. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), koji zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Opisano ponašanje svakako doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj se utječe na javni red i mir na način da se ohrabruje druge na izražavanje mržnje i na nasilje, odnosno stvara latentna opasnost, nelagoda i uznemirenost kod osoba koje ne spadaju u većinsku etničku ili vjersku skupinu.“

Presuda je objavljena 14. kolovoza 2019. godine na dan kada obilježavamo zadnju veliku razmjenu zatočenih hrvatskih branitelja i civila u srbijanskim koncentracijskim logorima, a donesena na blagdan svetog Ante Padovanskog, velikog katoličkog svetca i propovjednika koji se borio protiv krivovjerja te obraćao grješnike. Kako prigodno! Prateći unatrag nekoliko godina donošenje presuda ili organiziranje rasprava dolazim do zaključka kako se uvijek odvijaju na ili uoči velikih katoličkih blagdana ili značajnih obljetnica iz Domovinskog rata. Zanimljivo. Treba tu velika organizacija kako bi se tako nešto realiziralo jer slučajnosti barem ovdje u Hrvatskoj od institucija i vladajućih struktura prema hrvatskom narodu, a osobito prema hrvatskim braniteljima nema. Zašto zgranutost obrazloženjem? Iz nekoliko razloga, ponajprije jer se braniteljski pozdrav koji su regularne postrojbe Hrvatske vojske koristile u obrani Domovine od srpsko-crnogorske i JNA agresije na Hrvatsku tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća otvoreno kriminalizira. To je nedopustivo naprosto jer oni koji to čine, krše Ustav. Naime u Izvorišnim osnovama Ustava RH stoji : „…Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.“ Kako se onda braniteljski pozdrav iz Domovinskog rata smije kriminalizirati?

Zaprepašćuje razina neznanja povijesnih činjenica onih koji o povijesti izriču pravomoćne presude, a očigledna je u ovom dijelu obrazloženja “Pozdrav u oblicima „za dom“ i „za dom spremni“, …. korišten je i kao službeni pozdrav ustaškog pokreta Nezavisne Države Hrvatske koji je nastao od fašizma i koji je utemeljen na rasizmu i time simbolizira mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog ili etničkog identiteta.“ Moglo bi se zaključiti kako ovi navodi podliježu sankcijama temeljem čl 16. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime ovo je čisto izmišljanje i obmana javnosti. Ustaški pokret je nastao kao reakcija na ubojstvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika  20. lipnja 1928. u Beogradskom parlamentu  te na uvođenje velikosrpske diktature kralja Aleksandra u siječnju 1929. godine. Posebno je na to utjecalo pojačanje režimskog terora nakon uspostave diktature te su ubojstva, premlaćivanja, mučenja i zatvaranja postala hrvatskom svakodnevicom. U temelju Ustaškog pokreta je bio državotvorni program Hrvatske stranke prava, iz koje je proizašao, kao i zaključak Hrvatskog državnog sabora od 29. listopada 1918. o uspostavi nezavisne hrvatske države, koji je značio volju hrvatskog naroda.

Ono što posebno vrijeđa osjećaje hrvatskog naroda napose nas hrvatskih branitelja jest da braniteljski pozdrav Za Dom spremni kojim je obranjena Hrvatska od srpsko-crnogorske i JNA agresije, pozdrav koji je značio ljubav za obitelj, Boga i Domovinu, pozdrav s kojim su mnoge hrvatske kćeri i sinovi dragovoljno i nesebično žrtvovali svoje zdravlje, dijelove tijela i živote kako bi izborili slobodu današnjoj Hrvatskoj ovo vijeće smatra citiram:“… da simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, te da je protivan odredbi članka 39. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), koji zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Opisano ponašanje svakako doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj se utječe na javni red i mir na način da se ohrabruje druge na izražavanje mržnje i na nasilje, odnosno stvara latentna opasnost, nelagoda i uznemirenost kod osoba koje ne spadaju u većinsku etničku ili vjersku skupinu.“ Znači li to kako će uskoro i proslave veličanstvene pobjede Hrvatske vojske u Oluji biti kriminalizirane jer se „stvara latentna opasnost, nelagoda i uznemirenost kod osoba koje ne spadaju u većinsku etničku ili vjersku skupinu.“ Jesu li svjesni oni koji su donijeli ovu presudu njenih implikacija? Dalo bi je još podosta reći o ovoj presudi no upozorit ću javnost na strahotu koja u hrvatskom zakonodavstvu opstaje već godinama i za koju niti jedna vlada nema isprike, a to je izricanje kazni danas u 2019. godini temeljem Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira u vjerovali ili ne njemačkim markama!? Takav zakon u potpunoj je suprotnosti s hrvatskim Ustavom i Zakonom o HNB-u budući da je čl. 21. jasan Novčana jedinica Republike Hrvatske jest kuna, koja se dijeli na stotinu lipa. Kuna je zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj.

Završavam ovaj tekst onim što je sada doista važno i čime bi se pravosudne institucije trebale baviti, a to su progoni ratnih zločinaca i traženje ratne odštete od srpsko-crnogorskog i JNA agresora. Znamo kako je pripadnika tog zločinačkog miljela ostalo nelustrirano u svim porama hrvatskog društva nadasve onog institucionalnog u koje spada i pravosuđe.

Prije 27 godina uoči blagdana Velike Gospe 14.kolovoza 1992.godine (a na dan objave presude Jž-3192/2016) u Nemetinu je razmjenjeno 714 hrvatskih zatočenika srpskih koncentracijskih logora. Logoraši su odmah poslije ubijenih i nestalih, osobe koje su najviše stradale u vrijeme srpsko-crnogorske i JNA agresije na Hrvatsku i zaslužuju posebnu brigu i odnos pun poštovanja i zahvale kako državnih institucija tako i hrvatskog društva u cjelini.

Kroz srpske koncentracijske logore u vrijeme srpsko-crnogorske i JNA agresije na Hrvatsku, prošlo je oko 30.000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila od kojih je status logoraša hrvatska država priznala tek nešto više od 8000. U logorima je ubijeno preko 300 logoraša. Zabrinjavajuće je da nakon puštanja na slobodu, od posljedica batinanja i proživljenih tortura, više od 500 bivših logoraša preminulo od raznih bolesti.

Stoga treba upitati nadležne institucije, što se događa s tužbom protiv Srbije za uspostavljanje koncentracijskih logora kroz koje je prošlo preko 30000 Hrvatica i Hrvata. Pravda je nažalost zakasnila za preveliki broj onih koji su prošavši srpske koncentracijske logore podlegli posljedicama zvjerskih mučenja od strane srpskog agresora.

Zato mi koji ostajemo, budimo njihov glas i ne dozvolimo da se ponavlja 20 godina koliko je trebalo da dostavimo srbijanskom tužiteljstvu optužnicu protiv zapovjednika logora pukovnika Živanovića i generala Aleksandra Vasiljevića.

Srpske koncentracijske logore nije nitko mogao sam ustrojiti, nego je to djelo države Srbije. Zadaća, ali i obveza i dug Hrvatske jest zaštiti one koji su najviše propatili kako bi bila uspostavljena i obranjena Lijepa Naša. Ovih dana na prvom mjestu morali bi raspravljati upravo o tome koliko su hrvatske institucije podbacile u onom što bi im trebao biti prioritet, umjesto toga zatrpavaju nas malicioznim interpretacijama presude sramotnog obrazloženja sina pukovnika JNA.

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara

Zagreb, 16. kolovoza 2019.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. Još nitko nije odgovarao za ubijenu djecu

Objavljeno

na

Godine idu, a još nitko nije obznanio točan popis djece koja su stradala u hrvatskom obrambenom Domovinskom  ratu.

Evo, redatelj Jakov Sedlar, autor brojnih povijesnih dokumentarnih i inih filmova, još će ove  godine predstaviti javnosti svoj novi dokumentarni film o toj djeci, o tim nezaštićenim malim junacima, koji su poginuli diljem Hrvatske – ni krivi ni dužni, odnosno o prekinutom djetinjstvu.

Tijekom rata razoreni su brojni objekti i ustanove što su služili djeci i u kojima su ona boravila, učila, igrala se…Riječ je o dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama.

Jeste li možda čuli ili čitali da je netko odgovarao što je i jedan taj objekt bio na meti srpskih i inih četnika?

A jeste li čuli da je barem netko odgovarao za smrt nekog dječaka ili djevojčice u vrijeme Domovinskog rata?

A tijekom 1991. razoreni su i dječji domovi (8), domovi za rehabilitaciju mladeži (3) i domovi za rehabilitaciju hendikepirane  djece (5).

Nitko ne pita ni: kakve su na djecu, koja su danas već odrasli ljudi,  ostavile posljedice sirene za uzbunu, raketiranja, gubitak najmilijih, ili njihov život u javnim skloništima, podrumima…

Mnoga su djeca, zajedno sa svojim roditeljima,  u vrijeme rata, bila istjerana iz svojih domova i život su nastavili negdje drugdje, u neadekvatnim uvjetima. U Klanjcu su, primjerice, djeca živjela u željezničkom vagonu! Čak oko 185 tisuće djece moralo je do kraja ožujka 1992. napustiti svoje kuće i stanove.

Prvo ubijeno dijete bila je djevojčica od 16 godina koja je stradala  5.srpnja 1991. u selu Gornja Budičina pokraj Petrinje, na pragu svoje kuće. Do tog datuma bilo je ranjeno šestoro djece.

Djeca su stradavala i nakon „primirja“, tako da je do 24. ožujka 1992. poginulo 58, a ranjeno 332 djece.

Inače, prema tadašnjim podacima Ministarstva obrane RH, do ožujka 1992. najmlađa žrtva rata protiv Hrvatske je dječak od 4 mjeseca, a najstarija je djevojčica od 17 godina.

U tom vremenu, najžešćeg rata, najviše je stradalo djece u dobi 11-14 godina.

Dječaci su stradavali znatno češće nego djevojčice.

Većina je djece poginula ili bila ranjena djelovanjem vatrenog oružja i oruđa tj. eksplozivnim tenkovskim, topovskim i minobacačkim granatama ili bombardiranjem, odnosno raketiranjem iz zraka.

Kasnije su djeca, kao u Škabrnji, stradavala i od neeksplodiranih projektila i naprava (2002.).

Dakle, osim što su djeca ubijana, ranjavana, prognana, veliki broj je doživio i ratnu traumu. Možete li zamisliti kakvog je utjecaja ostavio događaj na neko dijete kad je vidjelo mrtvog čovjeka, što su doživljavala kad su bila odvojena od oba roditelja, kad su iz skloništa gledala četnike i čekala hoće li im netko ubaciti granatu, itd. i tako redom.

Sve to pamtimo i znamo, ali…hoće li napokon netko i zbog toga odgovarati?

(Pitanje za milijun kuna!)

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Zajednica utemeljitelja HDZ-a ‘dr. Franjo Tuđman’: Pokažimo odgovornost i zajedništvo

Objavljeno

na

Objavio

Zajednica utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“ iz osjećaja odgovornosti prema svima koji podnose težak teret krize u kojoj se, baš kao i sve druge zemlje našla i naša domovina, poziva na nužno potrebnu odgovornost. To podrazumijeva zajedništvo oko napora koje kao društvo ulažemo kako bi zaštitili zdravlje i živote ljudi, te ublažili posljedice ove krize na naše gospodarstvo.

Zbog toga je neprihvatljivo ovu krizu, koju nitko u Hrvatskoj nije izazvao niti na bilo koji način uzrokovao, stavljati u neprihvatljiv politički kontekst, optužujući Vladu, a time i HDZ, da na njoj žele politički profitirati. Takvo neodgovorno lamentiranje mogu si dopustiti samo oni koji su nesvjesni dubine ove krize i zahtjevnosti vremena koje je pred nama, omalovažavajući sve istinske napore da iz ove situacije izađemo sa što manje žrtava.

Zbog toga Zajednica utemeljitelja, svjesna da će razvojem krize rasti broj neodgovornih i zlonamjernih pojedinaca, ali i onih koji u strahu od neizvjesnosti gube živce i traže sve i odmah, poziva sve dobronamjerne ljude da zadrže prisebnost, ne podliježu iracionalnim pozivima na ignoriranje zdravstvenih rizika i širenju panike. Vodimo računa da upravljanje krizom ovakvih razmjera nije jednostavan posao, da nitko ne može predvidjeti duljinu njenog trajanja i da su sredstva s kojima država raspolaže limitirana.

Stoga pozivamo sve, neovisno u kojoj se ulozi nalaze i neovisno pripadaju li javnom ili privatnom sektoru, na razboritost i ponašanje koje će nam omogućiti da sačuvamo supstancu koja će nam, kada zdravstvena kriza završi, omogućiti nastavak gospodarskih aktivnosti.

Od onih koji su nas, kada je naša Vlada gospodarske i financijske teme tretirala kao prvorazredna pitanja, napadali ideološkim floskulama i predbacivali nam izmišljeno „ideološko zastranjivanje“, ne očekujemo da u ovoj krizi budu konstruktivni ni prema Vladi ni prema HDZ-u. Ali moramo ih pozvati da makar u ovim teškim okolnostima neutemeljenim kritikama prestanu nanositi štetu čitavom društvu.

Apeliramo na sve da se suzdrže od pamfletističkog pristupa ozbiljnim temama. Pozivamo sve aktere na političkoj i društvenoj sceni da se klone nerazumnog pretjerivanja i pokušaju biti odgovorni prema sebi, svojim obiteljima i čitavom društvu.

Pobrinimo se da na kraju svega, kad utihnu zasljepljujuće strasti i isključivost sudionika, naše ponašanje u vrijeme ove krize dobije zadovoljavajuću ocjenu.

Mario Kapulica

Predsjednik Zajednice Utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari