Pratite nas

Reagiranja

Zorica Gregurić: Tko kriminalizira braniteljski pozdrav krši Ustav

Objavljeno

na

Zgranuta sam obrazloženjem koje su dali suci Siniša Senjanović kao predsjednik vijeća, te Branka Žigante Živković i Renata Popović kao članice vijeća, a koji citiram iz presude:  „Pozdrav u oblicima „za dom“ i „za dom spremni“, bez obzira na izvorno hrvatsko književno i poetsko značenje te kompleksnost i višeznačje korištenja tog izraza u različitim hrvatskim povijesnim vremenima, korišten je i kao službeni pozdrav ustaškog pokreta Nezavisne Države Hrvatske koji je nastao od fašizma i koji je utemeljen na rasizmu i time simbolizira mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog ili etničkog identiteta. Bez obzira na žalbene navode da je otpjevao pjesmu na način kako je ista objavljena u izvornom tekstu pjesme „Bojna Čavoglave“ i koja je objavljena u Službi zaštite autorskih muzičkih prava Hrvatskog društva skladatelja, okrivljenik je mogao i trebao biti svjestan mogućeg negativnog utjecaja izvikivanja ovog izraza i trebao se suzdržati od takvog ponašanja. Činjenica da je navedeni pozdrav dio autorskog umjetničkog djela ne mijenja činjenicu da simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, te da je protivan odredbi članka 39. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), koji zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Opisano ponašanje svakako doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj se utječe na javni red i mir na način da se ohrabruje druge na izražavanje mržnje i na nasilje, odnosno stvara latentna opasnost, nelagoda i uznemirenost kod osoba koje ne spadaju u većinsku etničku ili vjersku skupinu.“

Presuda je objavljena 14. kolovoza 2019. godine na dan kada obilježavamo zadnju veliku razmjenu zatočenih hrvatskih branitelja i civila u srbijanskim koncentracijskim logorima, a donesena na blagdan svetog Ante Padovanskog, velikog katoličkog svetca i propovjednika koji se borio protiv krivovjerja te obraćao grješnike. Kako prigodno! Prateći unatrag nekoliko godina donošenje presuda ili organiziranje rasprava dolazim do zaključka kako se uvijek odvijaju na ili uoči velikih katoličkih blagdana ili značajnih obljetnica iz Domovinskog rata. Zanimljivo. Treba tu velika organizacija kako bi se tako nešto realiziralo jer slučajnosti barem ovdje u Hrvatskoj od institucija i vladajućih struktura prema hrvatskom narodu, a osobito prema hrvatskim braniteljima nema. Zašto zgranutost obrazloženjem? Iz nekoliko razloga, ponajprije jer se braniteljski pozdrav koji su regularne postrojbe Hrvatske vojske koristile u obrani Domovine od srpsko-crnogorske i JNA agresije na Hrvatsku tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća otvoreno kriminalizira. To je nedopustivo naprosto jer oni koji to čine, krše Ustav. Naime u Izvorišnim osnovama Ustava RH stoji : „…Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.“ Kako se onda braniteljski pozdrav iz Domovinskog rata smije kriminalizirati?

Zaprepašćuje razina neznanja povijesnih činjenica onih koji o povijesti izriču pravomoćne presude, a očigledna je u ovom dijelu obrazloženja “Pozdrav u oblicima „za dom“ i „za dom spremni“, …. korišten je i kao službeni pozdrav ustaškog pokreta Nezavisne Države Hrvatske koji je nastao od fašizma i koji je utemeljen na rasizmu i time simbolizira mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog ili etničkog identiteta.“ Moglo bi se zaključiti kako ovi navodi podliježu sankcijama temeljem čl 16. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime ovo je čisto izmišljanje i obmana javnosti. Ustaški pokret je nastao kao reakcija na ubojstvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika  20. lipnja 1928. u Beogradskom parlamentu  te na uvođenje velikosrpske diktature kralja Aleksandra u siječnju 1929. godine. Posebno je na to utjecalo pojačanje režimskog terora nakon uspostave diktature te su ubojstva, premlaćivanja, mučenja i zatvaranja postala hrvatskom svakodnevicom. U temelju Ustaškog pokreta je bio državotvorni program Hrvatske stranke prava, iz koje je proizašao, kao i zaključak Hrvatskog državnog sabora od 29. listopada 1918. o uspostavi nezavisne hrvatske države, koji je značio volju hrvatskog naroda.

Ono što posebno vrijeđa osjećaje hrvatskog naroda napose nas hrvatskih branitelja jest da braniteljski pozdrav Za Dom spremni kojim je obranjena Hrvatska od srpsko-crnogorske i JNA agresije, pozdrav koji je značio ljubav za obitelj, Boga i Domovinu, pozdrav s kojim su mnoge hrvatske kćeri i sinovi dragovoljno i nesebično žrtvovali svoje zdravlje, dijelove tijela i živote kako bi izborili slobodu današnjoj Hrvatskoj ovo vijeće smatra citiram:“… da simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, te da je protivan odredbi članka 39. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), koji zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Opisano ponašanje svakako doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj se utječe na javni red i mir na način da se ohrabruje druge na izražavanje mržnje i na nasilje, odnosno stvara latentna opasnost, nelagoda i uznemirenost kod osoba koje ne spadaju u većinsku etničku ili vjersku skupinu.“ Znači li to kako će uskoro i proslave veličanstvene pobjede Hrvatske vojske u Oluji biti kriminalizirane jer se „stvara latentna opasnost, nelagoda i uznemirenost kod osoba koje ne spadaju u većinsku etničku ili vjersku skupinu.“ Jesu li svjesni oni koji su donijeli ovu presudu njenih implikacija? Dalo bi je još podosta reći o ovoj presudi no upozorit ću javnost na strahotu koja u hrvatskom zakonodavstvu opstaje već godinama i za koju niti jedna vlada nema isprike, a to je izricanje kazni danas u 2019. godini temeljem Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira u vjerovali ili ne njemačkim markama!? Takav zakon u potpunoj je suprotnosti s hrvatskim Ustavom i Zakonom o HNB-u budući da je čl. 21. jasan Novčana jedinica Republike Hrvatske jest kuna, koja se dijeli na stotinu lipa. Kuna je zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj.

Završavam ovaj tekst onim što je sada doista važno i čime bi se pravosudne institucije trebale baviti, a to su progoni ratnih zločinaca i traženje ratne odštete od srpsko-crnogorskog i JNA agresora. Znamo kako je pripadnika tog zločinačkog miljela ostalo nelustrirano u svim porama hrvatskog društva nadasve onog institucionalnog u koje spada i pravosuđe.

Prije 27 godina uoči blagdana Velike Gospe 14.kolovoza 1992.godine (a na dan objave presude Jž-3192/2016) u Nemetinu je razmjenjeno 714 hrvatskih zatočenika srpskih koncentracijskih logora. Logoraši su odmah poslije ubijenih i nestalih, osobe koje su najviše stradale u vrijeme srpsko-crnogorske i JNA agresije na Hrvatsku i zaslužuju posebnu brigu i odnos pun poštovanja i zahvale kako državnih institucija tako i hrvatskog društva u cjelini.

Kroz srpske koncentracijske logore u vrijeme srpsko-crnogorske i JNA agresije na Hrvatsku, prošlo je oko 30.000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila od kojih je status logoraša hrvatska država priznala tek nešto više od 8000. U logorima je ubijeno preko 300 logoraša. Zabrinjavajuće je da nakon puštanja na slobodu, od posljedica batinanja i proživljenih tortura, više od 500 bivših logoraša preminulo od raznih bolesti.

Stoga treba upitati nadležne institucije, što se događa s tužbom protiv Srbije za uspostavljanje koncentracijskih logora kroz koje je prošlo preko 30000 Hrvatica i Hrvata. Pravda je nažalost zakasnila za preveliki broj onih koji su prošavši srpske koncentracijske logore podlegli posljedicama zvjerskih mučenja od strane srpskog agresora.

Zato mi koji ostajemo, budimo njihov glas i ne dozvolimo da se ponavlja 20 godina koliko je trebalo da dostavimo srbijanskom tužiteljstvu optužnicu protiv zapovjednika logora pukovnika Živanovića i generala Aleksandra Vasiljevića.

Srpske koncentracijske logore nije nitko mogao sam ustrojiti, nego je to djelo države Srbije. Zadaća, ali i obveza i dug Hrvatske jest zaštiti one koji su najviše propatili kako bi bila uspostavljena i obranjena Lijepa Naša. Ovih dana na prvom mjestu morali bi raspravljati upravo o tome koliko su hrvatske institucije podbacile u onom što bi im trebao biti prioritet, umjesto toga zatrpavaju nas malicioznim interpretacijama presude sramotnog obrazloženja sina pukovnika JNA.

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara

Zagreb, 16. kolovoza 2019.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

HSP: Gradonačelniče Obersnel, Petokraka nije nikakva umjetnost, ona je – simbol zla!

Objavljeno

na

Objavio

Riječki pravaše i njihov “Stožer za obranu hrvatske Rijeke” reagirao je na najavljeno postavljanje zvijezde petokrake na Riječki neboder, dijeljenje komunističkog manifesta i “Jugo joga”.

Nikica Augustinović, koji se potpisao kao voditelj Stožera za obranu hrvatske Rijeke i predsjednik primorsko-goranskog HSP-a, poručio je riječkome gradonačelniku Vojku Obersnelu da njegova stranka podržava EPK 2020, a ne EPK 1945.

Bez imalo uvijanja Augustinović najavljuje mirnodopsku Oluju ako se realiziraju programi dijeljenja komunističkog manifesta, ‘Jugo joga’ i postavljanje zvijezde petokrake na Riječki neboder, a riječ je o programima koji su dio programskog pravca Doba moći.

“Kako stvari stoje, za autora Nemanju (riječ je o Nemanji Cvijanoviću koji je autor ovog projekta, op.a.) čak je i petokraka nekakva umjetnost. Vidite, gradonačelniče Obersnel, petokraka je za nas upravo suprotno, petokraka nije nikakva umjetnost, ona je – simbol zla!

Možete biti sigurni kako postavljanje petokrake na riječki neboder neće proći! Dijeljenje nekakvog ‘komunističkog manifesta’ također neće proći kako ste zamislili, a niti performans nazvan ‘Jugo Joga’. Kako rekosmo, u to možete biti sigurni! I upravo kako smo najavili, u slučaju pokušaja realizacije navedenih besramnih kvazikulturnih aktivnosti, s partnerima iz raznih građanskih inicijativa, Hrvatska stranka prava će pokrenut akcije širokih razmjera o kojima će javnost biti pravovremeno obaviještena! Naša poruka je – No passaran!

Na koncu, ako je još uvijek primjereno razgovarati na ovaj način, preporučamo vam da trezveno prosudite i odustanete od te tri navedene kvazi kulturne instalacije, jer u suprotnom – krenut će mirnodopska Oluja”, zaprijetio je Augustinović.

U HSP-u tvrde da gradske vlasti pod krinkom umjetničkih instalacija vraćaju bivšu Jugoslaviju u javni prostor ovoga grada.

“Napominjemo da je Rijeka europski grad kulture za 2020. godinu i ovakav način predstavljanja Hrvatske u Europi i svijetu sramoti i ljude, i grad, i državu koju predstavljaju. Riječane, Rijeku i Hrvatsku”, navode u HSP-u.

Augustinović se nakon toga osvrće na Obersnelovo reagiranje u kojem je riječki gradonačelnik upozorio na “pojedince koji postaju sve agresivniji”, najavivši da će obavijestiti javne službe i policiju u cilju zaštite drugih od tih pojedinaca.

“Dobro je, gradonačelniče Obersnel, da ste reagirali, dobar je to znak. No, to što ste odlučili ne sučeliti se javno s nama, nego zagovarate slanje kordona policije na naše članstvo i aktiviste, još je bolji znak. Znači, vi se stvarno bojite. Za početak navodimo kako nas u Hrvatskoj stranci prava, koja je i osnovala Stožer za obranu hrvatske Rijeke, doista ne zanima zlouporaba procedure kako biste pogodovali poduzeću iz Srbije, čak sramotno do te mjere da ste i službene dokumente za milijunski posao pisali na srpskom jeziku, jer riječi poput ‘tačka’, ‘svetski’ i ‘pozorište’ nisu hrvatski nego srpski izričaj, piše Novi list.

Čak nas ne zanima niti činjenica kako je u međuvremenu državna komisija prihvatila žalbu tvrtke Eldra iz Bregane i poništila odabir novosadske tvrtke Studio Berar rental, jer vaša gradska tvrtka Rijeka 2020, gle čuda, nije dostavila dokaz kako ta, nama bratska, novosadska tvrtka nema u Hrvatskoj dugove po osnovi poreza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, što je izričito bilo navedeno u propozicijama.

Nadamo se kako će za navedene radnje interes pokazati određene javne službe, DORH i policija, u cilju zaštite drugih od tih pojedinaca, navodi Augustinović.

On naglašava da HSP ocjenjuje da je manifestacija EPK iznimno važna, pozitivna, dobrodošla i u turističkom smislu neprocjenjiva za brendiranje našega grada, što je danas u svijetu strahovite turističke konkurencije ključno.

Predsjednik primorsko-goranskog HSP-a se kritički osvrće i na program svečanog otvorenja i ocjenjuje da je veći dio programa bio bezidejan i nezanimljiv, bez imalo tradicijskog i istinski zabavnog i zanimljivog sadržaja.

“Kakva je to umjetnička razina koja se običnim i jeftinim aktivizmom izruguje s hrvatskom kulturom? Totalno bez veze, promašeno, iritirajuće. Što ste htjeli postići s jugoslavenskom zastavom na Korzu? Kakva je to umjetnost uzeti grb ili zastavu bilo kakve države, propale ili ne propale, pa tako privlačiti pozornost publike, posebice iritirati ljude zastavom bivšeg zločinačkog režima.

Je li vam poznato da su majke mnogih Riječana i Riječanki ostale bez svojih sinova koji su se borili upravo protiv tih zločinačkih simbola, a sada vaših umjetničkih eksponata ili instalacije. Nemaštovito i bezidejno”, uvjeren je Augustinović koji je zaboravio navesti da je jugoslavenska zastava bila na Korzu zajedno sa svim ostalim zastavama država čiji je Rijeka bila dio, piše Novi list.

Nino Raspudić o Vojku Obersnelu i EPK: Oni slave titoizam

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Sud odbio žalbu ministrice Divjak i potvrdio zakonitost upisa Fakulteta hrvatskih studija

Objavljeno

na

Objavio

Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta hrvatskih studija neprijeporna.

Visoki trgovački sud RH odbio je žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a ujedno je potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu, kojim je taj Fakultet upisan u sudski registar, priopćio je u ponedjeljak dekan Fakulteta. Priopćenje  donosimo u cijelosti:

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 4. veljače 2020. Rješenje kojim je kao neosnovanu odbio žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Sud je ujedno potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu kojim je Fakultet upisan u sudski registar. Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta neprijeporna. Time je propao i zadnji u nizu pokušaja ministrice Blaženke Divjak i čelnikâ Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja – Vilima Ribića, Igora Radeke, Vesnice Garašić i Ane Petošić – da onemoguće reformu Hrvatskih studija i spriječe njezino dovršenje uspostavom Fakulteta hrvatskih studija.

Postavlja se pitanje krajnje nakane i pokretačkoga interesa koji stoje iza kontinuirana osporavanja i ometanja reforme Hrvatskih studija, a posebice neobične sprege državnoga resora i sindikalne organizacije koja se još jednom potvrdila u trenutku donošenja odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu o osnivanju Fakulteta 10. prosinca 2019. Valja imati u vidu da je posljedica pokretanja žalbenoga postupka na upis Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar trebala biti da, brisanjem Fakulteta iz sudskoga registra, njegovi zaposlenici završe na ulici, a studenti izgube pravo na studiranje.

To je eksplicitno potvrdila Ivana Bulešić, načelnica Samostalnoga sektora za pravne poslove u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, na sastanku s izaslanstvom Fakulteta hrvatskih studija održanom u Ministarstvu 16. siječnja 2020. Pitanje je krije li se u pokretačkom interesu ideološki zazor prema institucionalnoj reformi koja je, među ostalim, obnovila izvorne zadaće Hrvatskih studija u odnosu na održanje i razvijanje nacionalnoga i kulturnoga identiteta.

U pokušaju brisanja Fakulteta iz sudskoga registra Ministarstvo je angažiralo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, implicirajući time nezakonitost postupanja osnivača i novoga Fakulteta. No, sudski je pravorijek iznio na vidjelo nezakonitost rada ministrice znanosti i obrazovanja koja, između ostaloga, već više od dvadeset mjeseci odbija izdati potvrdu o pozitivnoj akreditacijskoj preporuci. Njezino postupanje prema najmlađemu fakultetu u zemlji, u momentu kada mu je bila dužna pružiti resornu potporu, začudan je primjer opstrukcije i progona. Nečuveno je da državni dužnosnici i službenici nadležnoga ministarstva nastoje onemogućiti osnivanje samostalnoga visokoga učilišta nacionalnih studija. U nekoj drugoj državi to bi bilo nezamislivo.

Među sredstvima kojima se resorno-sindikalna sprega služila u osporavanju i ometanju reforme Hrvatskih studija na prvom su mjestu medijske manipulacije i pravni postupci. U medijskim istupima ministrice i sindikalnim enciklikama na temu Hrvatskih studija posebice se ističe imputiranje nezakonitoga postupanja. A kako se zakonitost radnji ovjerava u pravosudnim postupcima, najnovija odluka Visokoga trgovačkoga suda dobar je povod za utvrđivanje pravosudnoga salda koji je osobito porazan za Nezavisni sindikat znanosti i visokoga obrazovanja. U sklopu mnogobrojnih sudskih postupaka vezanih uz reformu Hrvatskih studija Sindikat u svoju korist nije dobio ni jedan, dok je protiv njegovih zahtjeva doneseno 27 sudskih odluka.

Među njima se osobito ističe presuda o nezakonitosti štrajka na Hrvatskim studijima koja je potvrđena na tri žalbene instancije, na Vrhovnom sudu, na Ustavnom sudu te na Europskom sudu za ljudska prava. Bolno stanje pravosudnoga salda Nezavisni sindikat ublažava dogmom prema kojoj se sudovi koji donose nepovoljne presude automatski osuđuju za nestručnost i korupciju. A o stručnim kompetencijama pravnih timova Ministarstva i Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja, koji su iz koraka u korak ometali provođenje reforme Hrvatskih studija, dovoljno govori činjenica da su se u pobijanju upisa Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar pozvali na zakonske odredbe koje u vrijeme podnošenja prijave nisu bile na snazi.

Rješenje Visokoga trgovačkoga suda uklonilo je napokon i posljednji prigovor na zakonitost osnivanja Fakulteta hrvatskih studija. To je radosna vijest kako za studente i nastavnike tako i za brojne podupiratelje i zagovornike ove jedinstvene visokoškolske ustanove koja je posvećena nastavi i proučavanju hrvatske kulture, društva i identiteta.

Fakultet hrvatskih studija promiče i njeguje poučavanje i istraživanje kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo te pitanja nacionalnoga, regionalnoga i europskoga identiteta. Valja se nadati da će, nakon ove sudske potvrde o zakonitosti osnutka ustanove, Fakultet hrvatskih studija neometano ostvarivati svoju misiju i razvijati dragocjene sveučilišne djelatnosti u europskom prostoru visoke naobrazbe i znanosti.

U Zagrebu, 17. veljače 2020.
Dekan
Prof. dr. sc. Pavo Barišić

Podrška studentima Fakulteta hrvatskih studija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari