Pratite nas

Događaji

Zračnim napadom na Banske dvore Milošević je želio ubiti dr. Tuđmana

Objavljeno

na

SUTRA 23 GODINE OD RAKETIRANJA BANSKIH DVORA

Sutra se obilježava 23 godine od kada su  zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije (JNA) raketirali Banske dvore, ondašnje sjedište prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, koji je u trenutku napada (7. listopada 1991.) u Banskim dvorima pregovarao s predsjednikom Predsjedništva SFRJ Stjepanom Mesićem i predsjednikom Saveznoga izvršnog vijeća (SIV) Antom Markovićem.

Zračnim napadom na Banske dvore trebalo je ubiti hrvatskog predsjednika Tuđmana, ali ne samo njega, već i veliki dio zastupnika Hrvatskog sabora i vlade te time politički obezglaviti Hrvatsku, kazao je za narod.hr  Vladimir Šeks, koji je tada bio potpredsjednik Sabora.

Dva bojna zrakoplova JNA raketirala su 7. listopada 1991. nešto poslije 15 sati Banske dvore, a objavljeno je kako su od šest ispaljenih raketa dvije pogodile zgradu Banskih dvora dok su ostale pogodile zgrade u njihovoj blizini. Dio krova Banskih dvora bio je razrušen, oštećeno je pročelje i gotovo sve prostorije. Posebno je bilo oštećeno predsjednikovo krilo zgrade, u kojem su bile njegove radne prostorije i dvorana za konferencije, u kojoj se 200 kilograma težak kristalni luster srušio na stol.

“7. listopada 1991. godine istjecao je moratorij koji su Hrvatska i Slovenija zajednički dale, pod pritiskom trojke Europske zajednice, na oživotvorenje svojih odluka o suverenosti i samostalnosti. Hrvatski sabor je 25. lipnja donio odluku o suverenosti i samostalnosti, jednako kada i Slovenski državni zbor o samostalnosti Slovenije”, podsjetio je Šeks.

Europska trojka u ime Europske zajednice tražila je da se te odluke suspendiraju na tri mjeseca kako bi se dale šanse spašavanju Jugoslavije, kazao je Šeks dodavši kako bi Hrvatska i Slovenija moguće pristale na snažnu konfederaciju.

U međuvremenu srpska imperijalna politika, Slobodan Milošević te potpuno posrbljen vrh JNA, su s figom u džepu sabotirale mirno rješenje jugoslavenske državne krize te su se od rujna, kada je na Brijunima donesena odluka o moratoriju, nastavili agresivni napadi zločinačke JNA i srpskih terorističkih odmetničkih skupina na Hrvatsku, ispričao je Šeks.

Spomen-ploca_Raketiranje_Banskih_dvora

Diljem Hrvatske događala su se brojna ubojstva hrvatskih redarstvenika, napadi, ubijanja i razaranja, u što se JNA uključila u punoj mjeri, djelujući rame uz rame s četnicima i teroristima svih vrsta- parasrpskih, srpskih ili bilo kojih drugih, kazao je Šeks istaknuvši kako je to bila pojačana agresija Srbije, Crne Gore i JNA protiv Hrvatske.

Protiv Hrvatske je na taj način pokrenut agresivni rat, izvršena oružana agresija na Hrvatsku, a isticanjem moratorija 7. listopada, stupile bi na snagu odluke Hrvatskog sabora i Slovenskog parlamenta o suverenosti i samostalnosti, kazao je.

Tada se JNA odlučila atentatom ukloniti hrvatski državni vrh i ubiti predsjednika Tuđmana, istaknuo je Šeks.

“Precizno navođenim raketnim udarima na Banske dvore, htjeli su ubiti i predsjednika Tuđmana, a drugim dvjema raketama htjeli su likvidirati hrvatsku vladu i Sabor. Taj dan u Saboru se održavao Klub zastupnika HDZ, a raketa koja nam je bila namijenjena promašila je za milimetar svoj cilj i udarila u dvorište kuće na Gornjem gradu te na Dubravkin put, pri čemu je nekoliko ljudi poginulo”, kazao je Šeks.

Samo je Božja providnost spasila Tuđmana jer je samo nekoliko trenutaka prije raketiranja napustio prostoriju u kojoj je trebao ostati i to mu je spasilo glavu, a danas se vrlo precizno zna tko je bio nalogodavac i izvršitelj, istaknuo je Šeks.

Šeks je već 5. i 6. listopada pripremio nacrt temeljnih akata za pripremu potpune nezavisnosti Hrvatska, da budu spremni ako istekom moratorija ne dođe do dogovora, a bilo je očito da neće doći ništa, a 7. listopada, prije raketnog udara, se oko temeljnih akata konzultirao i s Tuđmanom.

Na diskretan način, u podrumu Inine  zgrade u Šubićevoj ulici, održana je sjednica Sabora i na kojoj je donijeta povijesna odluka o raskidu državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom SFRJ , a temelj te odluke je referendum o neovisnosti od 19. svibnja 1991. i Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja, ispričao je Šeks.

“Hrvatska je 8. listopada definitivno, konačno i neopozivo proglasila neovisnost, a ta odluka ima isti karakter kakav je imala i odluka iz 9. listopada 1918. godine kada je Sabor donio odluku o raskidu državnopravnih veza s Austro-Ugarskom”, naglasio je Šeks.

U tim večernjim satima, 8. listopada 1991. godine, donijeti su zaključci prema kojima se Hrvatska odriče legitimiteta i legaliteta svih tijela bivše SFRJ i zaključak da je na Hrvatsku izvršena oružana agresija od strane Srbije, Crne Gore i JNA, koja se proglašava okupatorskom vojskom, zaključio je Šeks.

Izvor: narod.hr

kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

PENAVA ISPUNIO OBEĆANJE: HOS prvi put zajedno uz zastave brigada Domovinskog rata na čelu kolone

Objavljeno

na

Objavio

Slika koju vidite izuzetno je rijedak trenutak u HRT-ovom prijenosu kolone sjećanja u Vukovaru, kada se vidi zastava HOS.

Vukovar se nikada neće odreći branitelja i postrojbi koje su ga branile, tako ni HOS-a! U Koloni sjećanja vijorit će se njihova zastava, a sliku Jean-Michel Nicoliera s grbom HOS-a na njegovu ramenu čuvam ispred svog ureda – izjavio je u Bujici vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i tako jasno stao uz postrojbu koja je pod pozdravom ‘Za dom spremni’ branila i Grad heroj.

Penava se u program Z1 i partnerskih televizija javio uživo iz Hrvatskog doma u Vukovaru tijekom ‘Večeri pijeteta’ koji svake godine organizira Nacionalni sindikat policije.

“Niti je ikada itko pomislio – niti će se dogoditi da se Vukovar odriče branitelja i svojih postrojbi. HOS-ova zastava uvijek u sklopu svih ratnih postrojbi, predvodi Kolonu sjećanja, tako će biti i u subotu, most u središtu Vukovara nosi ponosno ime HOS-ovca Jean-Michel Nicoliera, a ispred mog ureda stoji njegova slika s grbom HOS-a na njegovu ramenu. Ne možemo ih se odreći, to bi značilo da se odričemo Domovinskog rata! Ne pričam o konotacijama pozdrava ZDS u Drugom svjetskom ratu, što se tiče Domovinskog rata – tu je stvar čista. Sviđa mi se izjava u kojoj se reklo da ako je i bilo prljavštine na tom pozdravu, branitelji HOS-a isprali su je svojom krvlju,“ rekao je Penava izvjestitelju Bujice iz Vukovara Igoru Petroviću, dodavši da pri obilježavanju Dana sjećanja uvijek daje svoj maksimum i nema razloga da i ove godine ne bude tako.

“Pozivamo sve da nam se pridruže, a oni koji ne mogu, neka upale  lampion u svom domu. Želim svima sretan put prema Vukovaru i odlasku iz njega i da u miru i sa pijetetom mislimo na žrtve, da prođemo u koloni dostojanstveno i odamo im dužno poštovanje. Koliko god se neki trudili prikazati drugačije, mi smo jedinstveni, a sve će i ove subote biti korektno i ispravno. Krenule su razne inicijative – poput one da se odjednom ne pale lampioni diljem Hrvatske i da se umjesto toga donese hrana za gladne Vukovarce… Poručujem im: gladnih Vukovaraca nema, za to smo se pobrinuli, a lampione za heroje Domovinskog rata trebamo paliti dok je svijeta i vijeka,“ zaključio je Penava, bez dlake na jeziku u Bujici., piše Priznajem.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

440. obljetnica velejunačke obrane Gvozdanskog

Objavljeno

na

Objavio

Gvozdansko se treba učiti u hrvatskim školama!

U prostorijama Hrvatskog katoličkog liječničkog društva održano je predavanje u svezi početka obilježavanja 440. obljetnice velejunačke obrane Gvozdanskog od osmanlijskih i vlaških osvajača.

Predavač je bio gospodin Damir Borovčak, dipl. ing., kojeg je predstavila predsjednica Podružnice HKLD-a “Branimir Richter” Zagreb prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović, kao povijesnog istraživača i publicista. Gospodin Borovčak već gotovo dva desetljeća promiče zaboravljene povijesne činjenice, poput stradanja Gvozdanskog, Zrina, Macelja i podsjeća da je već 330. godina sveti Josip zaštitnik Hrvatskog kraljevstva, a danas hrvatske domovine i naroda. Također je idejni začetnik i pokretač sada već tradicionalnog hodočašća na Gvozdansko, koje će se 14. siječnja 2018. g. održati po deveti puta

Predavač je najprije pojasnio gdje se zemljopisno u Pounju nalazi naselje i stara zrinska utvrda Gvozdansko, a zatim s više od pedesetak slikovnih prikaza opisao sve značajke starije i novije povijesti na temu obrane Gvozdanskog. Utvrdu su gradili knezovi Šubići Zrinski, koji su dodatak svom prezimenu dobili po nedalekoj utvrdi Zrin u kojoj su stolovali. U Zrinu se i rodio velejunak Nikola Šubić Zrinski IV. koji je 1566. godine obranio Siget, a time i Beč, ali i Hrvatsku.

Njegov otac Nikola III. izgradio je Gvozdansko, koje je bila suvremena utvrda tog vremena. U Gvozdanskom je bila nadaleko poznata kovnica novca, posebno su se kovali srebrnjaci, taliri. Za te potrebe srebro se je vadilo iz obližnjih rudnika, koji su također bili u posjedu Zrinskih. Tim novcem po Europi se je kupovalo naoružanje i vojna oprema kako bi se Hrvatska obranila od stalnih najezda iz Bosne, koja je tada već bila u turskom posjedu. Predavač je napomenuo da su prije turskih najezda na Europu, hrvatski kraljevski gradovi bili Bihač, Jajce i Banja Luka, u kojima se također kovao hrvatski novac. Tako su Zrinski kroz naraštaje branili Pounje od navale Turaka. S njima su prodirali i Vlasi, koji su Turcima služili kao pljačkaške horde za nabavku hrane i potrepština. U kasnijim stoljećima Vlasi su uglavnom prešli na srpstvo, pod utjecajem velikosrpske politike i uz pomoć SPC-e.

foto: hkld

Vojnu obranu Gvozdanskog činili su svega 20-tak banskih vojnika uz oko 300-tinjak rudara, kovača te muškog i ženskog pučanstva iz okolnih sela. Kapetane obrane Gvozdanskog iz 1577. godine zabilježila je povijest. Njihova su imena poznata i to su bili: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić. Njih je zapisao osvajač, turski kapetan Ahmed aga Veletanlić, koji je pod vodstvom Ferhat paše Sokolovića s oko 10.000 napadača tri mjeseca osvajao Gvozdansko. Te godine bila je nemilosrdno hladna zima, konji su se smrzavali bez pokrivača, a nije se moglo preživjeti bez velikih vatri u taboru.

U takvim nemogućim uvjetima, poslije tri mjeseca odupiranja, Gvozdansko je imalo još svega 30-tak iscrpljenih branitelja. Branitelji Gvozdanskog imali su u razmacima tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, posebno onu najizazovniju na Božić 1577. Branitelji nisu posustali ni zbog nedostatka pomoći, ni zbog nedostatka baruta, ni zbog ranjavanja, ni zbog iznemoglosti bez hrane i vode, već su se u noći 12./13. siječnja 1578. godine smrznuli zbog nedostatka ogrijeva! To nije priča, nije bajka, nije legenda, već istina koju je zapisao neprijatelj – turski napadač, koji im je i odao najveću počast pokopom po katoličkom obredu, istaknuo je Borovčak.

“Zbog tih činjenica, smatram, da je to hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora. Primjera je bilo u povijesti i prije i kasnije, no smrznuta obrana nigdje u svjetskoj povijesti nije zabilježena”, kazao je Borovčak.

Danas o tragediji i junaštvu Gvozdanskog malo koji Hrvat išta znade, rekao je predavač. U školama se ne uči da je hrvatski političar i književnik Ante Tresić Pavičić autor najduljeg hrvatskog epa, ikada napisanog, o najviteškijem i najnevjerojatnijem djelu u povijesti čovječanstva.i Nakon tri godine rada, od 1937. do 1940. ostvario je svoje životno i povijesno djelo, hrvatski ep Gvozdansko sastavljen od 21 406 rimovanih deseteraca u 32 pjevanja. U svom predgovoru autor navodi kako ne poznaje u povijesti čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga na Gvozdanskom. Ističe činjenicu da se hrvatski velikaši i plemići, osim vrlo rijetkih iznimaka, nisu iseljavali da izmaknu navalnom barbarstvu, te su uzorno ginuli. Tumači da u Hrvatskoj nije bilo ropstva, seljak je posjedovao svoju zemlju, a plemićku je obrađivao pod određenim uvjetima. U Banovini je bilo nešto teže, ali ni tu ropstva nije bilo, a hrvatski plemići su bili obično vrlo humani, dok su najveći silnici bili uljezi sa sjevera. Za vjerovati je da zato jer nisu bili roblje, rudari i težaci Gvozdanskog nisu željeli predati grad turskim osvajačima. Bez povijesnog ponosa nema narodne svijesti, poručuje u predgovoru svog djela Ante Tresić Pavičić. Zamisao i radni zanos autora bio je probuditi hrvatski narodni ponos. No, ep je objavljen tek nakon šest desetljeća od svog ostvarenja (!), dakle tek 2000. godine. Iako se u epu pjeva o velikoj tragediji branitelja Gvozdanskog, to velebno književno djelo ostaje nedovoljno poznato, najvjerojatnije zbog političkih okolnosti koje su nastupile iste godine kad je knjiga i objavljena.

Na završetku predavač Damir Borovčak je iznio i neke novije primjere velejunaštva iz obrambenog Domovinskog rata, poput bitke za spašavanje civila u Pounju 26. srpnja 1991. i veličanstvenu obranu Vukovara… Zaključno, pozvao je sve prisutne na svetu misu za branitelje Gvozdanskog u petak 12. siječnja 2018. u 18 sati u zagrebačkoj katedrali, a poslije mise održati će se i već tradicionalni koncert “Sjećanje na Gvozdansko” na kojem će nastupiti Simfonijski orkestar Hrvatske vojske. Također predavač je svima preporučio i odlazak na IX. spomen-hodočašće na Gvozdansko u nedjelju 14. siječnja 2018. s autobusima iz Zagreba. Svi koji su zainteresirani za navedeno hodočašće mogu se javiti tajnici HKLD-a gdji. Slavici Grubišić, tel. 01 4817 537; mobitel: 095 553 8685; e-mail: [email protected]

prof. dr. sc. Danica Galešić-Ljubanović

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari