Pratite nas

U potrazi za Istinom

ZRIN 1943 SVJEDOCI KOMUNISTIČKOG ZLOČINA

Objavljeno

na

Predstavljanje knjige Damira Borovčaka “Zrin 1943. – svjedoci komunističkog zločina”

U ponedjeljak, 10 listopada 2016 u prepunim dvoranama dvorane Vijenac na Kaptolu 29, održano je predstavljanje knjige Damira Borovčaka „Zrin 1943 – svjedoci komunističkog zločina“. O knjizi su govorili mons. dr. Vlado Košić, sisački biskup, mons. dr. Ivica Petanjek, krčki biskup, potomak Zrinjana, mons. Marko Cvitkušić, ravnatelj Zaklade za izgradnju crkve u Zrinu, biskup u miru mons. Mile Bogović, Matija Petanjak, predsjednik Odbora za izgradnju crkve u Zrinu, također potomak Zrinjana te sam autor Damir Borovčak.

borovcakKnjiga je nastala kao nastavak prve knjige objavljene 2013 godine autora Damira Borovčaka „Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida“ i sadrži 10 novih svjedočanstava osoba koje su preživjele komunistički pokolj i razaranje Zrina 1943 godine.

Zrin je jedan od najslavnijih srednjovjekovnih gradova središnje Hrvatske. Partizanska vojska s brojnim snagama napala je 9 rujna 1943  mirno pučanstvo Zrina, grada u kojem uopće nije bilo vojnih snaga regularne vojske.

Zrin je 1943 godine uništen, a Zrinjani pobijeni i protjerani jer su bili drugi i drugačiji, odnosno jer se nije mogao pronaći nitko tko bi surađivao s partizanima, što je dokumentirano u samim partizanskim dokumentima:

Glavni Štab Hrvatske odobrio je da se Zrinj spali što je i učinjeno, pošto unatoč svih napora dve i pol godine rata nije se moglo naći ni jednog čovjeka ni žene koji bi držali vezu s partizanima (OZNA za Baniju, 20.12.1944.).

Napad je bio tako silovit da se mnogi mještani nisu stigli skloniti u svojim kućama. Uplašeni pastiri čuli su u ranim poslijepodnevnim satima pucnjavu i u panici ostavili stoku na pašnjacima. U kratko vrijeme partizani su poubijali na desetke mještana. Među njima su pretežno bile žene, djeca i starci. Muškarci  i oni koji nisu obavljali poljske radove, sklonili su se u zrinsku kulu na vrhu sela, drugi su našli sklonište u župnoj crkvi i mjesnoj školi. Po njoj partizani su tukli teškom topovskom vatrom te su mještani počeli bježati iz kule i u tom metežu smrtno je stradalo nekoliko desetina mještana. Zrinska kula pala je u partizanske ruke.

Nekoliko skupina mještana tijekom noći uspjelo se prebaciti do Divuše i oni su se većinom spasili. Zrinjani koji su ostali u svojim kućama bili su strijeljani, zaklani a neki i živi bačeni u vatru. Crkve i kuće opljačkane su pa zapaljene.

Prepuna dvorana "Vijenac" Nadbiskupijskog pastoralnog instituta Zagreb.

Prepuna dvorana “Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta Zagreb.

Mrtvi su ležali na sve strane. Nitko ih nije pokapao, partizanski „oslobodioci“ nisu imali milosti niti prema majkama s djecom. Idućeg ranog jutra poubijani su preostali preživjeli muškarci koji nisu imali sreću pobjeći i izbjeći agoniju prethodnog dana i noći.  Preživjele majke i djeca poslije rata su utrpani u vagone za prijevoz stoke i deportirani u Slavoniju.

Da bi se u „Baniji“ stvorio čisti vlaško-srpski etnički prostor i opljačkala imovina dobrostojećih Zrinjana, mjesto je moralo biti uništeno, a njegovi žitelji poubijani ili protjerani. Zrinjani su bili miroljubivi prema svojim vlaško-srpskim susjedima koji su često izazivali napetosti i nemire već cijeli niz mjeseci prije ovog zločina o čemu je pričao tadašnji gradonačelnik Zrina Mato Feketić koja je „narodni“ sud 1946 godine dao objesiti.

Iz izvještaja poslije napada vidljivo je zarobljavanje 25 pušaka uz ubijenih 103 mještana Zrina što govori da je masakr napravljen nad nenaoružanim civilima.

Knjiga sadrži mnoštvo dokumenata i slika iz vremena zločina progona i otimačine, svjedočanstva potomaka ili preživjelih Zrinjana kao i svjedočanstva o nastavku nepravdi. Navodimo neke od naslova:

Ana Pandže rođ. Feketić: „Sjećanja na zrinskog načelnika Matu Feketića i njegovu obitelj“:
Branili smo svoje; pljačke i ubijanja; posvuda mrtvi i nagorjeli leševi; osudili ih na smrt poslije rata

Andrija Feketić, jedan od preživjelih svjedoka: Zločin nad zločinima

Andrija Mažić: „Moj je otac 70 godina prognanik“: doslovce ništa nismo smjeli ponijeti;  konfiscirana imovina dodijeljena Srbima;

Andrija Mažić „Kratki spomen na djeda Jandru“

Kata Mikičić rođ Petanjak: „Dva su mi puta spalili dom“: bolesnog strica mučki su zaklali na krevetu; U strašnom plamenu nestaje naše selo; suprug je osuđen bez ikakvih dokaza; drugi put se sve ponovilo;

Jelka Karaj rođ Stipić: „Nagovarale su moju majku da me uguši“

Kata Petanjak rođ Babić „Zrin je bio čisto hrvatski“: Provokacije naših susjeda Vlaja; Svih petero braće Brkić ubijeno je; Zrin sav u plamenu;

Stjepan Petanjak: „Svjedočanstvo o stradanju u Zrinu“:

Matija Petanjak: „Draga mama, kada ćeš mi doći“

Terezija Poche rođ Đaić: „stradanje i posljedice stradanja hrvatskog Zrina“: Zrin je tada imao dvije crkve; Zrin je imao i dvije škole; Sve će gorjeti; Ostala sam bosa;  Nestali na križnom putu; Nisam smjela javno reći odakle sam rodom

Zdravko Verveger: „Zrinjani – državni neprijatelji br 1“: Izgubljen trag rođaka; Zrinjani se traže po svijetu

s. Klaudija Đuran i s. Ljiljana Radošević: „Djeca su gledala ranjene i ubijene iz vlastite obitelji“: Gubitak sna za cijeli život; Divno čudo požrtvovnosti; Naučila je bdjeti uz manju braću i sestre

Stipo Zorbas: „Ubijali su žene i djecu“: „treba i njih sve pobiti“;

Damir Borovčak; „Zločin počinjen nad vlasnikom ljekarne ‘K Zrinjskom’“

Damir Borovčak: „70. Obljetnica jezovitog genocidnog zločina u Zrinu“: Križ i hrvatski barjak; U očajničkoj borbi na život i smrt; Izaslanici hrvatskih vlasti prvi put u Zrinu

Damir borovčak: „Žrtve Zrina zalog su za budućnost“; Zrinski krik iz Siska: Ispravite nepravdu!!!

Homilija koju je biskup Vlado Košić izgovorio na misi u Sisku 15. Rujna 2015: „Oplakujemo ubijene u Zrinu“

Dr. fra Ivica Petanjak – Nagovor na misi u Sisku 14. Rujna 2014: „Prognanima vratimo ono što im je nepravedno oteto“

Nevenka Špoljarić: „Svećenička i bračna obljetnica u obitelji Petanjek“

Antonio Marko: „Kako su antifašisti pljačkali i porobljavali Hrvatsku“

Zaključak na kraju knjige daje autor Damir Borovčak: „Dokle trpjeti komunističku zločinačku nepravdu“ u kojoj sadašnje političare poziva na reviziju komunističkih zločina.

Vlatka Sakar

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

27. siječnja Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta – što je rekla dr. Gitman o Stepincu, Hrvatima i Židovima u II. svjetskom ratu?

Objavljeno

na

Objavio

Povjesničarka Židovka dr. Esther Gitman doktorirala je na temu holokausta na području bivše Jugoslavije, te izjavila da je u svojim istraživanjima ostala šokirana nepoznatom i skrivanom dobrotom i hrabrošću običnog hrvatskog čovjeka prema susjedima Židovima rekavši: „Ti su ljudi (Hrvati op.) lučonoše mira, a takvih dokumenata o otporu fašizmu nema ni jedan europski narod“.

Što se tiče Alojzija Stepinca, dr. Gitman ganuto svjedoči o njegovoj dobroti i ljudskosti prema Židovima: “Eto, ukratko, to su bili moji prvi »susreti« s iznimnom ljudskom veličinom, koju posebno cijenim – s nadbiskupom bl. Alojzijem Stepincem, koji još uvijek čeka da bude dobitnik najvišega židovskoga priznanja jer je on to doista i zaslužio, bez obzira što je spašavao ne računajući, dakako, ni na kakve zahvale ili odličja.”

Generalna skupština UN 2005. usvojila je rezoluciju o obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta. On se slavi na današnji dan 27. siječnja.

Dana 27. siječnja 1945. sovjetske jedinice ušle su u najzloglasniji i najveći nacistički logor Auschwitz u Poljskoj. U tom logoru i mučilištu nevinih izgubilo je život preko milijun ljudi od kojih je 90 % bilo Židova, piše narod.hr.

Dio je ubijen u plinskim komorama, ali i na druge brutalne načine kao: izgladnjivanje, prislini rad, pogubljenja i medicinski eksperimenti.

Međunarodni dan sjećanja na holokaust obilježava se u europskim zemljama u kojima je tijekom Drugog svjetskog rata život izgubilo 53 milijuna ljudi, a od čega oko 31 milijun civila što se nije nikada dogodilo u povijesti ratova.

Židovi su bili proganjani u svim državama koje je okupirala Njemačka ili su bili pod njenim utjecaje. Prva država u Europi koja je provela Holokaust i nosi taj sramni nečasni biljeg je Srbija, čija je vlada Milana Nedića već u kolovozu 1942. proglasila Srbiju kao prvu državu u Europi koja je “juedenfrei” (slobodna od Židova). U Srbiji je ubijeno ili nestalo čak 90% od prijerartnih 16.000 Židova.

Nažalost, osobe kao Milan Nedić i Dimitrije Ljotić, izraziti fašisti koji su sudjelovali u Holokaustu u Srbiji, su danas praktički javno rehabiltirani, a o njima je vrlo pozitivno govorio, primjera radi, bivši predjednik Srbije Vojislav Koštunica.

Židov u Beogradu nosi oznaku na ruci

Židov u Beogradu nosi oznaku na ruci

 

Hrvati i Alojzije Stepinac su bili lučonoše mira u II. svjetskom ratu

Povjesničarka Židovka Esther Gitman koja je doktorirala na temu holokausta na području bivše Jugoslavije izjavila da je u svojim istraživanjima ostala šokirana nepoznatom i skrivanom dobrotom i hrabrošću običnog hrvatskog čovjeka prema susjedima Židovima.

“Bila sam šokirana činjenicom”, kaže dr. Gitman, “da ni jedan drugi europski narod koji je bio pod nacističkom čizmom nema takvih dokumenata, odnosno u tim se zemljama nisu otvoreno suprotstavili fašistima da bi spasili Židove. Jedino je unutar granica NDH bilo predstavnika hrvatskog naroda koji su ostavili pisani trag o svojim pokušajima da sačuvaju Židove od smrti. Ti su ljudi bili lučonoše mira, oni su svjetlo u tami, nada da se zlo može pobijediti”, piše vecernji.hr

Uz obične građane, u spasu preživjelih Židova u NDH pomagali su svećenici i časne sestre, talijanska Druga armija, humanitarne skupine, hrvatski partizani, ali i dužnosnici NDH. I to ne samo potajice, nego – kako je Esther Gitman otkrila u arhivskim dokumentima – i kroz jedan službeni program ministarstva zdravstva. Zamisao zagrebačkog liječnika Miroslava Schlesingera da se spasi židovske liječnike – koji su već ostali bez posla i bili na putu deportacija u logore – tako da oni budu poslani u Bosnu (tada NDH) zbog potreba liječenja endemskog sifilisa, koji je svako malo prelazio u epidemijske razmjere, vlastima NDH je iznio dr. Ante Vuletić (dr. Gitman ga naziva velikim Hrvatom)

Ministar zdravstva NDH dr. Ivan Petrić je pristao na prijedlog zbog akutne nestašice liječnika u Bosni, a plan je, kaže dr. Gitman, podržao i Ante Pavelić uz opasku: Uvijek ih se može i kasnije, kada izliječe bosansko stanovništvo, eliminirati.

Ukupno je u programu sudjelovalo 169 židovskih liječnika, odnosno kad se pribroje i njihove obitelji bilo je to 650 ljudi.

Slikovni rezultat za židovi spašavanje ndh

Uz pisane dokaze o spašavanju Židova i toplim ljudskim pričama koje sam pronašla, najveće iznenađenje za mene je bio nadbiskup Alojzije Stepinac (drugi čovjek kojeg dr. Gitman naziva velikim Hrvatom), za kojeg prije nisam nikada čula. Imala sam krivu percepciju, kao mnogi Židovi, da su katolički svećenici služili ustaškom režimu i onda sam pronašla Stepinčeva pisma i znala sam da držim svjetlo u rukama”, kaže dr. Gitman i nastavlja: “Eto, ukratko, to su bili moji prvi »susreti« s iznimnom ljudskom veličinom, koju posebno cijenim – s nadbiskupom bl. Alojzijem Stepincem, koji još uvijek čeka da bude dobitnik najvišega židovskoga priznanja jer je on to doista i zaslužio, bez obzira što je spašavao ne računajući, dakako, ni na kakve zahvale ili odličja.”, piše Glas Koncila

“Stepinac tako jasno poručuje današnjoj Europi, i to već od g. 1938. u nagovoru studentima i tijekom svih sljedećih godina, da su nacionalne vrijednosti i prava svih europskih naroda, među kojima je i pravo na vlastitu državu, za što se on čvrsto zauzimao i u slučaju svojega hrvatskoga naroda, istodobno vrijednosti zapadne civilizacije, koja stalno i bez okolišanja mora također stajati u obrani slobode i prava svakoga pojedinca, obitelji, rase, naroda, vjerske zajednice. Pa naš je nadbiskup, da se malo našalim, veći Europejac nego mnoštvo današnjih političara i birokrata u Bruxellesu”, smatra dr. Gitman.

“Kasnije su komunisti u sprezi s velikosrpskom ideologijom, služeći se istom metodologijom, pridodali i u biti rasističku, a može se onda reći i fašističku tezu o genocidnosti hrvatskoga naroda. Zahvaljujući silnoj promidžbenoj nadmoći te su se teze »udomaćile« ne samo u onodobnoj jugoslavenskoj javnosti, nego i u velikom dijelu svjetske javnosti. Njihove razorne posljedice osjećaju se još i danas te ne treba gajiti iluzije – trebat će još mnogo vremena da stvarne povijesne činjenice i istina promijene tu prevladavajuću svijest i podsvijest”, i završava: ”

Ponovila bih samo zaključnu misao, zapravo želju, ne samo moju, nego mnogih, koju sam izrekla na kraju izlaganja na predstavljanju knjige: neka nadbiskup Stepinac bude proglašen svetcem, što on već jest! Spasio je svoju Crkvu, svoj narod i mnoge od nas.

Dva velika Hrvata spasila su stotine Židova: dr. Ivan Vuletić i nadbiskup Alojzije Stepinac (dr. Esther Gitman)

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

VIDEO – Beljakov jednodnevni ratni put

Objavljeno

na

Objavio

Nastavno na verbalni egzibicionizam Kreše Beljaka, manifestiran u žaljenju nad premalim brojem Hrvata koje je smaknula jugoslavenska tajna služba ili izjednačavanju Bleiburga i Oluje, danas se predsjednik naše podružnice u Velikoj Gorici Štefan Stanešić sastao s HOS-ovcem Tomislavom Čaušićem koji je svjedok Beljakova jednodnevnog ratnog puta u HOS-u.

Bio je Beljak najjači dok mama i tata nisu došli po svog nestaška, objavljeno je na facebook stranici Neovisnih za Hrvatsku.

“Beljak je stigao u 1. satniju HOS-a Jasenovac navečer oko 18h. Nije dobio odoru, a niti oružje. Samo večera. Ujutro rano došli su mama i tata po njega. Izvikali se na kretena i odveli ga doma. Sve skupa oko 13 sati u HOS-u. Možda zatraži nekakav orden. Možeš se pozvati uvijek na mene, Jabuka”; piše HOS-ovac Tomislav Čaušić – Jabuka.

Pogledajte video izjavu svjedoka.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari