Pratite nas

Život

ŽUNE – LJUBIJA – Bager čini čuda i prava je korisna atrakcija za Hrvate prijedoračko-ljubijskog kraja

Objavljeno

na

“Veliki broj ljudi želio se vratiti svojim domovima, a do njih nisu mogli, pa nam je kupovina bagera bila dragocjena. Sredstva su nam omogućili iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, tako da sada bager stiže do svakog zgarišta. Čistimo teren i omogućujemo stvaranje uvjeta za veći povratak. Doduše, dobro bi nam sad došao stroj za vađenje starih panjeva, jer zemlja nije obrađivana 27 godina i sada je teško na njoj bilo što raditi, ali možda i to riješimo za godinu-dvije. Bager radi dobro i ljubimac je našeg kraja. Naša djeca ne igraju igrice, nego proučavaju perfomanse bagera”, kaže Mladen Ivanović, član udruge Altruist.

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

– Probudilo me neko brundanje.  Što je sad opet, pomislio sam. Nije valjda opet zaiskrilo. Nisam se odmah sjetio da nam u selo treba stići novi bager, priča nam stari Anto detalje oko dogodovštine najsretnijeg poslijeratnog događaja mještana sela Žune. Dogodilo se to prigodom dolaska bagera u selo, koji je stigao posredstvom i pomoću Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske kao svojevrsna pomoć.

Prema riječima Mladena Ivanovića, koji u suradnji udruga povratnika prijedoračkoga kraja predstavlja Žune predstavnici mjesta su se dogovorili da im je od krucijalne važnosti nabavka stroja, koji će im omogućiti stvaranje preduvjeta za konkretnju obnovu svojih domova time što će očistiti pristup zgarištima i parcelama na kojima bi počeli obnavljati domove. Svoju su ideju iznijeli predstavnicima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i tako dogodilo se i to da je brundanje bagera probudilo našega staroga Antu s početka ove priče.

-Veliki broj ljudi se želi vratiti svojim domovima, a do njih nismo mogli, pa nam je kupovina bagera bila dragocjena. Sredstva su nam omogućili iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, tako da sada bager stiže do svakog zgarišta. Čistimo teren i omogućujemo stvaranje uvjeta za veći povratak. Doduše, dobro bi nam sad došao stroj za vađenje starih panjeva, jer zemlja nije obrađivana 27 godina i sada je teško na njoj bilo što raditi, ali možda i to riješimo za godinu-dvije. Bager radi dobro i postao je ljubimac. Naša djeca ne igraju igrice, nego proučavaju bager i njegove perfomanse. Ovo je prigoda da se zahvalimo onima koji su nam ga omogućili, kaže Mladen.

Mladen se u svoje Žune vratio 2010. godine. Vratio se na svoju očevinu. Zapuštenu. Zaraslu. Počeo je obnavljati. Nabavio koze i ovce i namjerava trajno ostati. Kaže i djeca su zavoljela Žune:

– Imam dvoje djece i iz Sitarjevu gdje žive,  dovodim ih ovdje. Vidim da im je naše selo polako ušlo u krv i sad je samo šteta što ovdje nemamo školu. Prije rata u Žunama je živjelo oko 470 stanovnika, danas samo 46. Bilo nam je teško, ali bager nam je unio radost. S njim uspijevamo sve. On je prava atrakcija našega kraja, kaže Mladen i ističe da su se povratnici prijedoračkih sela uspjeli udružiti na razini svojih udruga i zajednički djeluju. Tako u skoroj budućnosti planiraju napraviti jednu razvojnu strategiju, a prije nje, jednu javnu tribinu na kojoj će se iznijeti sve potrebe i pokušati iznaći načine kako ih riješiti.

– Pozvali bismo predstavnike Hrvata u Vladi RS i Središnjeg državnog uteda za Hrvate izvan RH, pa pokušali iznaći rješenje. Voljeli bismo ovdje u Žunama izgraditi Hrvatski dom, gdje bismo se mogli skupljati, a ne ovako pod šatorima. No, najprije ćemo sjesti, skupiti glave i vidjeti što uistinu možemo napraviti i u tom smjeru onda ići, kaže Mladen i ističe kolika je sreća bila na ovim prostorima kada se posredstvom Vlade RH i Središnjeg državnog ureda za Hrvate došlo do niskonaponske mreže. Zato se posebno još jednom zahvaljujemo gospodinu Milasu i njegovoj posebnoj savjetnici za BiH Žani Ćorić. Struja je dobra, ali imamo loše trafostanice. Još o tomu nismo nikad nikome pisali. Sve ostavljamo za tribinu i zajedničku odluku, kaže Mladen i ističe da su ipak ceste najveći problem.

Mladen je aktivni član udruge Altruist i altruistički razmišlja,  govori i radi. Pozitivnim djelovanjem, vlastitim primjerom i ljubavlju prema svome rodnom kraju. Rezultat će svakako jednom doći.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Zaboravljena ulica u četvrtom najvećem hrvatskom gradu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Zdenko Roso,

Rubrike Vjerovali ili ne često zaokupljaju pažnju čitateljstva zbog nevjerojatnih i nesvakodnevnih situacija i događaja. Jedan od takvih zasigurno je i osječki slučaj “zaboravljene uliceˮ koja nosi nasiv poznatoga i znamenitoga mađarskoga skladatelja, Béle Viktora Jánosa Bartóka, koji je svoju zemlju proslavio i njezino ime pronio i izvan europskih granica.

I svaka bi se ulica trebala ponositi ukoliko je imenovana prema junacima koji su nas u bilo kojem smislu svojim životom i radom zadužili. Ali stanje u ovoj osječkoj ulici nikako nije slavno kao ime čovjeka čije ime nosi. I ne bi tomu možda ništa bilo čudno da je takva ulica, primjerice, u nekoj zemlji trećega svijeta, a ne u Lijepoj Našoj, u četvrtom najvećem gradu u Hrvatskoj, u Osijeku.

“Zaboravljena ulicaˮ nalazi se svega jednu tramvajsku stanicu od samoga središta Retfale, velike gradske četvrti u gradu Osijeku. Riječ je o Ulici Bele Bartoka koja je primjer nebrige gradske vlasti i vodećih struktura u Gradu kada je riječ o osnovnim egzistencijalnim uvjetima za život. Gotovo da je nevjerojatno da, za hrvatske prilike, u tako velikom gradu kao što je Osijek, postoji ulica u kojoj se njezini stanovnici boje godinama izići iz vlastita doma kako se ne bi zbog lošega stanja kolnika polomili. Isti ti stanovnici preko 40 godina trpe uslijed bilo koje veće kiše poplavljivanje vlastitih domova i suterenskih stanova čiji su se nosivi zidovi počeli urušavati, a skupe sanacije i popravke podnose sami. Nije rijetkost da su vodene ulične bujice stanovnicima ulazile i u automobile.

Stanovnici se preko ljeta boje odlaziti na ljetovanja jer ne znaju hoće li ih u vlastitu domu po povratku zateći fekalijama poplavljen podrum. Nekoliko su puta televizijske kuće dolazile snimati reportaže, ali jednostavno – nikoga nije briga. U četrdeset godina – niti jedno službeno očitovanje Grada Osijeka. Ulica i njezini stanovnici jednostavno su – zaboravljeni.

Zbog stanja koje se više ne može trpiti i tolerirati nekolicina se entuzijasta u ulici, vijećnica Gradske četvrti Retfala, Antonija Huljev, i predstavnik ulice, Zdenko Roso, odlučilo pokrenuti peticiju kako bi se konačno počeo rješavati problem kanalizacije i oborinske odvodnje u ulici.

Prikupljen je 161 potpis te se javnobilježnički ovjerena peticija, uz fotodokumentaciju, proslijedila 8. srpnja 2019. godine Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu Grada Osijeka. Kako niti tada Grad nije pokazao nikakavo zanimanje za ogorčene građane, 12. studenoga 2019. godine sazvana je medijska konferencija kojom se traži cjelovita analiza stanja i poduzimanje kapitalnih rješenja za Ulicu Bele Bartoka.

Pojedini stanovnici ulice svjedoče da čak i 46 godina trpe poplavljivanje svojih kuća, a da stvar bude mnogo gora, u središtu je ulice i Dječji vrtić “Jelenkoˮ te su brojni roditelji prisiljeni djecu voziti u kolicima posred ceste jer ulica nema primjerenu pješačku stazu niti kolnik. Ulična je kanalizacija na brojnim mjestima ulegnuta pa nije rijetkost niti da automobili svojim podnožjima zapinju za kolnik te se trgaju.

Predsjednik Gradskoga odbora Hrvatske demokratske zajednice, Ivan Radić, pozvao je gradsku vlast da konačno počne osluškivati i rješavati probleme svojih građana koji skupo plaćaju gradski proračun, a srazmjer cijene i usluge nije odgovarajuć. Mate Jurčević, predsjednik Gradske četvrti Retfala, istaknuo je kako se niti na tematskoj sjednici Vijeća Gradske četvrti Retfala nitko od predstavnika Grada nije pojavio, niti na ijednoj sljedećoj sjednici očitovao. Ogorčenim građanima kap je prelila čašu i odlučili su stati pred televizijske kamere i novinare te vlastitim primjerima i žrtvom posvjedočiti o problematici koju žive i trpe godinama. Naime, pojedini su stanovnici Ulice Bele Bartoka svoje nekretnine zaštitili i policama osiguranja, no ispostavilo se, govore, da osiguravateljske kuće ne pokrivaju troškove sanacije od posljedica poplava.

Iz svega navedenoga, dok tužno dočekuju sljedeća kišna razdoblja, ovi se Osječani nadaju da će ih konačno netko čuti i odlučiti im pomoći u rješavanju njihovih problema mada ono što traže nije ništa što im po pravu ionako ne pripada.

Antonija Huljev

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

‘Ella Dvornik saznala spol embrija’

Objavljeno

na

Objavio

Fb

Većina medija piše kako je Ella Dvornik saznala spol bebe, što je i objavila na Facebooku.

To je lijepo, krasno, divno i neka ih bude još… Ali je krajnje licemjerno u svrhu profesionalne propagande nazivati nerođenu djecu nakupninom stanica, fetusima, nekakvim tkivom… a onda svoje nerođeno dijete zvati bebom, komentirao je mladi aktivist i kolumnist Marijan Knezović.

Po njezinoj životnoj filozofiji, po kojoj je i osuđivala Hod za život, zajedno s mnogim medijima, naslovi bi trebali biti: “Ella Dvornik saznala spol embrija,” ”

Pogledajte kako zanosno Ella Dvornik izgleda s nakupninom stanica u stomaku” ili “Ella: Jedva čekam da naš fetus postane beba.”

Bit će poseban dan onda kad sve bebe budu bebe, i one s naslovnica i one iz kojekakvih ordinacija smrti, zaključio je Knezović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari