Pratite nas

Pregled

Zvizdić pisao Plenkoviću: Utvrditi granicu pa onda graditi Pelješki most

Objavljeno

na

Predsjedatelj Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić uputio je hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću pismo u kojemu je istaknuo kako ni jedno tijelo vlasti u BiH nikada nije dalo nužnu formalnu suglasnost za gradnju Pelješkog mosta, a pri tom inzistira na tvrdnji kako je utvrđivanje međudržavne granice na kopnu i moru nužan preduvjet da bi se takav projekt uopće realizirao.

Iako je pismo datirano sa 4. rujnom njegov sadržaj lokalni mediji u BiH objavili su tek danas, a Zvizdić je njegovo slanje pojasnio potrebom da na tragu opredijeljenja za jačanje dobrosusjedskih odnosa “predlože određene aktivnosti koje bi mogle voditi ka obostrano prihvatljivom rješenju”.

Pozivam vas da što prije održimo sastanak na stručnoj i izvršnoj razini i razmotrimo moguće modele rješavanja ovog pitanja na obostrano zadovoljstvo, ključna je Zvizdićeva poruka hrvatskom predsjedniku vlade.

Gradnja Pelješkog mosta, iako tek jedan segment ukupnog pitanja razgraničenja na moru između dvije države, kako navodi Zvizdić, od iznimne je važnosti za BiH jer se izravno dotiče njezina suvereniteta i prava koja joj pripadaju kao suverenoj pomorskoj državi sukladno odredbama Konvencije UN-a o pravu mora, kao i drugim međunarodnim aktima koje su prihvatile i čije su članice i BiH i Hrvatska.

Predsjedatelj Vijeća ministara BiH podsjeća hrvatskog premijera na činjenice poput onih da ugovor o državnoj granici koji je potpisan 1999. nikada nije ratificiran pa stoga i nema pravno značenje kao i da je Predsjedništvo BiH 2007. usvojilo zaključak kojim se protivi gradnji mosta sve do rješavanja otvorenih graničnih pitanja s Hrvatskom. Nakon toga nije usvojen nijedan akt kojim bi se zaj zaključak promijenio ili poništio.

Novost u Zvizdićevu pismu je i tumačenje značenja dokumenta pod nazivom “Usuglašena zabilješka” sa sastanka stručnih skupina koje su imenovali Vijeće ministara BiH i vlada Hrvatske održanog 7. prosinca 2006. na kojemu su rješavana tehnička pitanja vezana uz gradnju Pelješkog mosta.

Vjerujem da vam je poznato kako je verifikacija stavova zauzetih na tom sastanku s bosanskohercegovačke strane uvjetovana njihovim odobrenjem od strane Vijeća ministara BiH, što je i konstatirano u točki 5. na obostrano parafiranoj zabilješci sa sastanka.

Vijeće ministara BiH, o čemu je upoznata Vlada Republike Hrvatske, nikada nije dalo suglasnost na tzv. ‘Usuglašenu zabilješku’, odnosno stavove stručnih skupina, napisao je Zvizdić poručivši tako da ne vrijedi ni dogovor o gabaritima mosta koji bi trebali osigurati neškodljivi prilaz brodova Neumskom zaljevu.

Zvizdić zaključuje kako je jasno da ni jedno tijelo vlasti u BiH nije u sklopu svojih ustavnih ovlasti dalo suglasnost da se prihvati ili potpiše bilo kakav dokument s Hrvatskom u vezi s izgradnjom Pelješkog mosta.

Kako bi se nastali problem riješio u interesu obje zemlje, Zvizdić je predložio poduzimanje koraka kojima bi se dogovorilo ukupno razgraničenje između BiH i Hrvatske, s fokusom na morsku graničnu crtu.

To, po njemu, podrazumijeva definiranje, verificiranje i prihvaćanje međunarodnog plovnog puta, odnosno koridora koji će fizički spajati bosanskohercegovačko more nad kojim BiH ima puni suverenitet, s otvorenim morem, sukladno Konvenciji UN-a o pravu mora i na kojemu će se primjenjivati režim slobodne plovidbe i komunikacije za sve vrste plovila, zrakoplova i polaganja infrastrukturne opreme, a za Republiku Hrvatsku realizaciju komunikacijske povezanosti njezina kopnenog teritorija.

Nužnim drži i neodgodivu parlamentarnu ratifikaciju Ugovora o državnoj granici između između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske potpisanog 1999. čime bi, između ostalog, punu pravnu snagu i valjanost imali i izrađeni granični dokumenti koji su sastavni dio Ugovora.

Brza i uspješna ratifikacija Ugovora o državnoj granici između između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske bila bi najbolja potvrda obostrane opredijeljenosti i pozitivne političke volje dobrih dosadašnjih i budućih susjedskih odnosa baziranih na poštivanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta, međusobnog uvažavanja i poštivanja normi međunarodnog prava, stoji u Zvizdićevu pismu Plenkoviću.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Mirko Šundov: Uvjeren sam da će Hrvatska imati avion kakav je tražila i kakav je Izrael ponudio

Objavljeno

na

Objavio

Što je sporno u nabavi izraelskih vojnih zrakoplova F-16 Barak? Zašto SAD Izraelu ne dopušta da ih proda Hrvatskoj? State Department poslao je formalnu obavijest Kongresu o prijenosu trećoj strani i sada ima 15 dana da odobri ili ospori taj transfer. Vlada je odlučna: ili ćemo kupiti zrakoplove kakve smo tražili ili će se natječaj poništiti.

O ovoj temi u emisiji Otvoreno govorili su general zbora Mirko Šundov, načelnik Glavnog stožera OS RH; pukovnik Željko Ninić, zapovjednik 91. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva; general-bojnik Josip Štimac, bivši zapovjednik HRZ-a; Jan Ivanjek, vojni analitičar i Marinko Ogorec, stručnjak za sigurnost s Veleučilišta u Velikoj Gorici.

“Vrlo je važno da zadržimo borbenost zrakoplovstva. U ovaj se posao krenulo kako bi RH mogla samostalno i kvalitetno čuvati svoje nebo. Cijeli smo proces vodili otvoreno, profesionalno i odgovorno kažem – pohvala struci i zahvala politici da smo za to dobili zeleno svjetlo”, poručio je Mirko Šundov koji je vodio izaslanstvo u Izraelu prije dvije godine kad je potpisan dokument u kojemu se garantirala određena konfiguracija u avionima, kao i to da će biti po NATO standardu te rokovi prema kojemu će se posao odraditi do kraja.

Nekoliko sam puta razgovarao i s vrhom američke vojske i NATO-a i uvijek je s njihove strane bila pružena poptora. Proces još nije završen, a vjerujem da će to biti realizirano”, zaključio je.

Jan Ivanjek kaže kako nije stvar u tome da SAD ne želi da Hrvatska dobije zrakoplove. “Radi se o poslu. Ponuda Baraka uključuje zrakoplove i strukturu i očita je financijska prilika. Ovim SAD gubi tršište za Block 70”, kazao je. “RH otkad je ušla u NATO dokazala se kao vrlo kvalitetan partner.

Bilo bi dobro da nas tako počnu percipirati i u SAD-u i da se prema nama ponašaju kao partner, a ne gospodar”, rekao je Marinko Ogorec koji smatra da je u ovom poslu s hrvatske strane odrađen jako dobar posao i odabran je najbolji ponuđeni avion. S tim se, kao pilot, složio i Željko Ninić.

Dodao je kako oko NATO kompatibilnosti nema kompromisa. “Dodatnu opremu koje sad nema Izrealci će ugraditi u zrakoplov, a sve ono što je klasificirano montirat će se u Hrvatskoj. To se neće osjetiti u cijeni, dodao je.

Mirko Šundov je kako je proces odabira i dogovora bio dugotrajan i transparentan. “Saborski odbor je jednoglasno prihvatio sve što je stručno povjerenstvo prezentiralo. Uvjeren sam da će Hrvatska imati avion kakav je tražila i kakav je Izrael ponudio. Naći će se rješenje da mi i naši partneri – budemo zadovoljni”, kazao je.

“Mig 21 je druga generacija, F-16 je četvrta generacija, a za Baraka i Block 70 ili 72 kažu da je čak 5+ generacija. Jedina prednost  F35 ispred Baraka je to što je on nevidljiv za radare, a i to je upitno”, kazao je Josip Štimac. Dodao je kako će pilotima biti lakše letjeti s F-16 nego Migom i smatra kako neće biti nikakvih problema oko prihvaćanja i prilagodbe novoj tehnologiji.

“Izraelski vojni sustav je jedinstven u svijetu. Njihovi Baraci nisu usmjereni samo ka protuzračnoj obrani nego i udaranju na kopnene ciljeve, što je jedinstveno u svijetu. Njihov cijeli sustav je fokusiran na postizanje učinkovitosti u borbi. Procedure se prilagođavaju događajima na terenu u roku ‘odmah’.

Izraelski način prilagoavanja i obuka, oslanjanje na elektroničko djelovanje – to su sve množitelji sile koji omogućuju kinetičkim borbenim sredstvima da ostvare daleko veći učinak. Tu je navjveća vrijednost suradnje s Izraelom”, kazao je Jan Ivanjek. S time se složio i Marinko Ogorec.

Željko Ninić letio je s puno borbenih zrakoplova ukjučujući najnovije Migove, F-16 (Aviano). “Usudim se reći da pozitivno zavidim mlađim kolegama koji će imati priliku operativno koristiti taj avion i bit ću sretan ako za 10 godina dostignemo pune operativne sposobnosti koje taj avion nudi”, kazao je.

Pozitivna energija koju je osjetio kod kadeta i budućih pilota dokaz mu je da radimo ‘pravu stvar’. “Ne radi se o starudijama, to vam jamčim iz kabine”.

S tim se složio i Josip Štimac. “Naše osoblje je neuništivo. Mi gajimo ljubav prema zrakoplovstvu još od Novaka. Imamo jako dobru budućnost u zrakoplovstvu”, kazao je. Kao načelnik ponosim se sa svime što oni rade, dodao je Mirko Šundov.

Očekuje da će proces ići svojim tijekom, onako kako smo mi u Hrvatskoj planirali. “Energija ministra Damira Krstičevića u cijelom procesu je važna i snažna i svi smo mu mi zahvalni”, zaključio je.

 

Zašto je F-16 Barak jedini izbor za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Zašto je F-16 Barak jedini izbor za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo?

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH / T. Brandt

Hrvatska se nije slučajno odlučila za nabavu baš F-16 Baraka, koji predstavljaju znatno nadograđenu varijantu izvornog američkog F-16 C/D blok 30.

Sva ta unapređenja i podizanje aviona na razinu “Baraka 2020.” taj su avion gotovo izjednačili s mogućnostima F-16i, dakle zrakoplova za 21. stoljeće.

Takvu eskadrilu RH dobiva za 500 milijuna dolara, u to je uračunat i SLEP program koji treba provesti američki proizvođač Lockheed Martin i kojim se životni vijek 30-godišnjaka produljuje za 3000 sati leta. RH planira godišnje “raubati” Barake s oko sto sati leta, piše Večernji list

U tu je cijenu uračunat i simulator letenja, obuka 8 pilota, 40 tehničara i 5 inženjera, početni paketi rezervnih dijelova i naoružanja, zemaljska oprema, izgradnja i prilagođavanje infrastrukture (hangar) te tri godine kompletne logističke potpore uz dolazak u RH dva izraelska pilota instruktora i 15-ak drugih stručnjaka.

Barak ima pojačan motor, avioniku i elektroniku. Dva dvosjeda nisu samo školski avioni nego i borbeni, u zadnjoj kabini nalazi se operater oružanog sustava, a avion posjeduje i sustav za protuelektroničko djelovanje.

Barak je teži od američkog originala (9525 umjesto 7900 kg), ali i nosi 4760 kg goriva i naoružanja više. Izraelci su zamijenili Lockheed Martinove sustave za protuelektroničko djelovanje i radare moćnijim izraelskima.

Integrirano je i izraelsko naoružanje, od raketa zrak-zrak Python, aktivno-radarski samonavođeni Derby dometa 50 km, opcijski dometa 320 km.

Baraci su zadržali i sposobnost nošenja američkog naoružanja, raketa AIM-9L i “Sidewinderra”, “Mavericka”, laserski vođenih GBU bombi do 28 km te GBU-39 SDB dometa do 110 km. Nosi i vođene krstareće rakete Delilah dometa do 250 km.

 

MORH: Inzistiramo na poštivanju izraelske ponude u potpunosti, nikakva druga inačica F-16 nije moguća

 

 

F-16 Block 70 pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari