Pratite nas

Istaknuto

Zvonimir Hodak: Brutalni direkt koji je Božo plasirao u vrh brade Tomislava Karamarka znači da su novi izbori neizbježni

Objavljeno

na

Svaki novinar koji imalo drži do svoje genijalnosti imao je vlastitu verziju tumačenja: Vatikan je dao znak Petrovu, Opus Dei stoji iza svega, Petrov spašava rejting svoje stranke itd. Oni s nešto skučenijom inventivnošću sumnjali su na nesretnog Stazića koji je biciklom naletio na pješaka pa odletio na pločnik.

Drama svih drama je Tomislav Karamarko i njegova egzekucija. I on se, kao uostalom i Sanader, previše družio s legendarnim Jozom Petrovićem. Nakon što je otkriveno da je Joza jedno vrijeme relativno malom lovom popravljao krvnu sliku kućnog proračuna gospođe Ane, otvorilo se nebo i zemlja. Javno je zatražena repriza Fimi medija, Planinske i ostalih povijesno-financijskih lustracija samog vrha HDZ-a.

[ad id=”93788″]

Most Bože Petrova djelovao je prvo sasvim smirujuće. Čekajmo Saborsko istražno povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i Daliju pa ćemo onda demokratski, pluralno i pravedno donijeti konačnu odluku. To je manje-više bio sukus onoga što nam je Petrov u početku poručio. Međutim, kasnije se Petrov predomislio i zatražio od Karamarka da odstupi s mjesta prvog potpredsjednika. I tada je nastao rašomon koji ni Alfred Hitchcock ne bi mogao razmrsiti. Zašto je Petrov zaboravio na Povjerenstvo u koje svi tako djevičanski iskreno vjerujemo? Kao, recimo, Churchill koji je u času iskrenosti jednom rekao: ”Ako želim da se neki problem nikada ne riješi ja osnujem povjerenstvo i onda sam miran“. O toj Petrovljevoj nagloj promjeni mišljenja potrošeno je more tinte. Svaki novinar koji imalo drži do svoje genijalnosti imao je vlastitu verziju tumačenja: Vatikan je dao znak Petrovu, Opus Dei stoji iza svega, Petrov spašava rejting svoje stranke itd. Oni s nešto skučenijom inventivnošću sumnjali su na nesretnog Stazića koji je biciklom naletio na pješaka pa odletio na pločnik. Sad policijske specijalne snage tragaju za pješakom koji se kao kamikaza bacio pod bicikl obljubljenog političara. Da sam ne-daj-Bože ja naletio s biciklom na drskog pješaka, već bi me hrvatsko pravosuđe oderalo kao Joea Šimunića. Ponekad je dobro zvati se Stazić.

No, vratimo se mi enigmi zvanoj Petrov. Brutalni direkt koji je naš Božo plasirao u vrh brade Tomislava Karamarka znači da su novi izbori neizbježni. Trenutni rejting Mosta i nije tako loš koliko ga lijevi mediji stalno optužuju za nerad Vlade i izdana obećanja. Po njima je on čvrst k’o stare babe zubi. Ipak, Petrovoj je postizborno pokazao oštre zube Milanoviću, a sad ih pokazuje i Karamarku. Petrov je ovim zadnjim potezom spektakularno pokazao hrvatskoj javnosti konzekventnost, principijelnost i visoku moralnost Mosta. Dobra mu je logika, ali ona može donijeti korist samo pod jednim uvjetom: da kod nas postoji pametna, politički obrazovana i dobro informirana javnost. Međutim, takva javnost u Lijepoj Našoj je čista utopija. Javnost koja je dva puta za redom birala Stipu Mesića za predsjednika države, a Sanadera i Karamarka za šefa HDZ-a odavno je diskvalificirana i teško može shvatiti rafinirani politički potez Bože Petrova.

Hajmo sad malo o činjenicama koje se u ovoj ideologiziranoj državi jako malo, skoro nikako ne cijene. Ako se činjenice ne slažu sa procjenama i stavovima hrvatske političke elite to gore po činjenice! Recimo, što je dosada postigla ova Vlada? Reforme, zaposlenost, vidljiv rast standarda najsiromašnijih? Postoje tisuće i tisuće malih svari koje su idealne da se uz malo dobre volje pokaže kako se može i hoće. Ljudi koji čiste mine diljem zemlje i pritom ginu, plaćeni su manje od onih koji u jesen čiste žuto lišće po parkovima. Oko 3 kn po metru kvadratnom. Upravo sramotno! Stavljaju život na kocku čisteći mine koje su postavili oni za kojima žale razni Frljići, Kekini, Klasići, Jakovine, Perice, Markovinovići, razne ljevičarske nevladine udruge, Centri za mirovne studije, GONG, Documenta i tko će ih sve nabrojati. Novac koji oni usisavaju svake proračunske godine mjeri se milijardama kuna. A oni koji su se borili za ovu državu ginu za 3 kune po kvadratnom metru. Čak i oni koji kose travu na travnjacima dobivaju oko 10 kn po kvadratu. Zašto netko ne udari šakom preplaćene neradnike-zastupnike u Hrvatskom saboru? Možda se netko od njih onda ipak bar zacrveni od stida. Zašto netko ne izađe pred zastupnike s pitanjem dokle će ovu državu u inozemstvu “zastupati“ anacionalni tipovi koji u veleposlanstvima primaju goste sa slikom i kipom međunarodno priznatog ratnog zločinca? Dokle će apologeti Josipa Broza diljem Hrvatske na filozofskim fakultetima predavati svoju iskrivljenu povijest studentima? Je li Vlada ikada pomislila donijeti zakon kojim se štiti i sankcionira svakodnevno pljuvanje po Domovinskom ratu, Predsjedniku Tuđmanu itd. Josip Šimunić se sankcionirao jer je tri puta viknuo “za dom“ (iako on tvrdi da je viknuo za dom četiri puta), a Mirjana Rakić – koja je pred kolegijem na HRT-u ustvrdila da je Tuđman za nju ratni zločinac – još dan danas sjedi na čelu Vijeća za elektroničke medije i ceri nam se u lice svojim provokativnim odlukama. Zar Vlada, u duhu dobrih tradicija koje je sa sobom donijela Mirjana, nije istu mogla u roku od 24 sata poslati u ropotarnicu povijesti komunističkih natruha?

Umjesto da se društvo očisti od članova CK SKH oni, umjesto da su lustrirani, lustriraju svoje neistomišljenike. Na očigled ove Vlade gledamo puzajuću re-jugoslavenizaciju: Tito je kumrovečki heroj; 25. svibanj i Kumrovec postaju kultno mjesto lamentiranja o “nezaboravnoj Jugi i Maršalu ljubičici…“ Slavi se mali, pametni seljačić iz Kumrovca koji je valjda u seoskoj školi naučio mačevati tako dobro da je na vojnom natjecanju osvojio medalju u floretu. U toj čarobnoj seoskoj školi mali Joža naučio je svirati ne harmoniku nego glasovir pa je pred Sofijom Loren i Elizabeth Taylor odsvirao Krundbenu misu u C-duru od Wolfganga Amadeusa Mozarta. ”Mnogo talentovano dete” rekli bi naši komšije. Glupo je uopće više citirati Rezolucije Vijeća Europe o zločinačkoj naravi komunizma, fašizma i nacizma. Tko u Europi slavi Hitlera, Mussolinija ili Staljina? Staljin se više ni u Rusiji ne glorificira toliko kao kod nas Tito. Treba vidjeti koje povijesno mjesto je krvožedni Maršal dobio u reformi nove ljevičarske zvijezde Borisa Jokića, Nevena Budaka i ostali lijevih genijalaca. Bojim se da je sigurno istaknutije od stvoritelja hrvatske države i ratnog pobjednika dr. Franje Tuđmana. Kad je Marko Marulić dobio desetak stihova, a film Bitka na Neretvi desetak stranica onda je i zadnjem naivcu sve jasno. Kurikularna reforma je pobjeda nakon izgubljenog rata! Mladi naraštaj neće više zijevati od dosada uz Tina Ujevića i “Lelek srebra“ te “Igračka vjetrova“ nego će učiti o infantilnim umotvorinama Johnnyja Štulića. Umjesto “dosadnog“ Slobodana Novaka na sreću i veselje Velimira Viskovića i Jurice Pavičića uživat će mlade generacije u nadahnutom naturalizmu javne kuće Zorana Ferića. Možda će đaci iz “nove šuvarovske“ reforme napokon doznati zašto voljeni i omiljeni drug Tito nikada nije posjetio, recimo, Jasenovac? Je li možda “zagorski muž“, koji je elitno mačevanje i sviranje glasovira učio u trošnoj kumrovečkoj hiži, a ne po elitnim europskim salonima, znao o Jasenovcu nešto što nikada nije doznala gomila naših antifa. Izgubljenih u vremenu i prostoru sve dok se ne uključe u “opće narodni prosvjed“ podrške Budaku i Jokiću koji se sprema. Ovo će biti spontani prosvjed domaćih i stranih intelektualaca. Domaće intelektualce znamo: Frljić, Mile Kekin, Stazić, Željko Stipić iz sindikata Preporod, Sabina Glasovac, GONG, Roda, Forum za slobodu odgoja, Centar za mirovne studije i čitava antifašističko-ljevičarska gomila koja živi na grbači onih koji čiste RH od mina koje su uredno posijali njihovi ljubimci. Naravno, “da se ljepše vidi“ tu će biti i dvije heroine, dvije Dunje iz nedavnog “Hoda za život“. Svi ti domaći ”progresivci” su javnosti davno pročitana knjiga. Osim, na žalost, Vladi RH. Strani ”progresivci” koji će podržati kurikularni prosvjed su zanimljiviji. Svaki je apsolutni autoritet za neko područje. Takvi strani ”autoriteti” su potpisali i peticiju za smjenu Hasanbegovića. Kao na primjer, u francuskom ”Liberationu” peticiju za smjenu Hasanbegovića potpisao je i poznati “intelektualac za terorizam“ Antonio Negri. On je poznat po priznanju više ubojstava i presudi od 30 godina zatvora za ta ubojstva. Bože, pomozi! Naime, hrvatski su se konfidenti našli sasvim slučajno u sukobu interesa. Cinkajući Hasanbegovića obratili su se “uglednom“ Liberationu koji je u vlasništvu obitelji Rotschild. Obitelj inače obožava muslimane… Tu je i ultra lijevi nobelovac Dario Fo, Denis Tanović iz BIH, Etienne Balibar, Judith Butler itd. Svi oni, između ostalih, žestoko predbacuju ministru Hasanbegoviću da je u svojim knjigama borbu protiv fašizma miješao sa zločinima počinjenim u komunizmu. Ministar pojma nema da su mu knjige prevedene na francuski, talijanski, a možda i na bošnjački. Uglavnom, dotični ljevičari, “potaknuti božanskim poticajem“ pseudoljevičarske cinkerske bojne iz RH, melju prožvakanu ideologiju nastojeći pomoći domaćim ljevičarima u njihovoj davno izgubljenoj bitci za kune, koje nisu dobili koliko bi željeli jer ih ova Vlada jednostavno nema dovoljno. Stoga, neka se ova Vlada ne brine samo za kreditni rejting, kamate, zajmove i makroekonomsku politiku. Gore nabrojene, možda na oko sitne probleme, trebalo je hitno riješiti, a ne ulaziti u kompromise. Kod kompromisa je loše što su oni u pravilu truli. Što se jasno vidi na HRT-u, INI, Imunološkom zavodu, nekompetentnim veleposlanicima, mlakim i plašljivim odnosom prema teritorijalnim posezanjem Srbije, Slovenije, BiH i Crne Gore. Stoga su novi izbori neminovnost čak i pod cijenu da se vrati Milanović. Napokon, u slučaju Perkovića i Mustača kao i oko problema s imigranata jedino je, nakon Tuđmana, on istinski pokazao je zube smušenoj EU. Takvo što od ove vlasti još nismo imali priliku doživjeti. Osim klasičnog poltronstva i kmetskog mentaliteta.

Da se održi stranačka stega, na Izborni sabor HDZ-a delegati će doći u steznicima koji ne dozvoljavaju ni slobodno disanje, a kamoli slobodno izjašnjavanje. Dopušteno je jedino HDZ-ovsko tradicionalno izborno pomagalo – korištenje ”šalabahtera”.

Lora Vidović je pučka pravobraniteljica. Što god to značilo. Naravno, Lora je lijeva od glave do pete. SDP je njena baza. Sad je njena baza u opoziciji. Sabor nije prihvatio njeno izvješće pa je Lora malo začuđena. Recimo, kad je njen Index proglasio katolike, koji su apsolutna većina u RH, nekrofilima Lora to nije ni primijetila kao nešto važno. ”Ne bi se štela mešat’”. Kad se izrodio slučaj Joea Šimunića, e to je odmah teško doživjela i nije mučala. Osim tih površnih primjera, ne treba se zamarati sudbinom naše Lore. Ona će se i tako snaći. Nevladine udruge nude sigurnost, kune i strpljivo čekanje da njihovi, pored ovako kilave Vlade, opet uskoče u sedlo. Nešto je drugo zanimljivo. Lora priznaje samo sud svoje partije. “Neću dati ostavku, mogu me samo pokušati optužiti da nisam radila po Zakonu“. Draga Lora, koliki su radili po zakonu, ali loše. Sabor po prvi put u 20-tak godina nije prihvatio izvješće o stanju ljudskih prava. Notorni Fulvio Radin uvjeren je da je ovo opasan presedan jer je uvjeren kako Sabor nikada nije odbio izvješće nekog pravobranitelja ili pravobraniteljice. To je grubi udar na ljudska prava misli Fulvio. Naravno, HDZ-ov Sabor odbio je izvješće HDZ-ovog pravobranioca Barca, pa Radin mora malo osvježiti svoju memoriju pamćenja. Samo zamislite da je pravobraniteljica HDZ-ova i da je SDP smjeni. Naravno, to bi bilo sukladno demokratskoj praksi i pluralizmu… I na kraju, Lora naravno zna da ima podršku iz inozemstva. Na pitanje zabrinute novinarke Jutarnjeg Kristine Turčin je li o ovom što se dogodilo obavijestila međunarodne institucije, Lora joj se povjerava: “One imaju informacije o onome što se dogodilo, javljaju nam se i šalju poruke podrške“. A dogodilo se nešto zaista strašno. Demokratski izabrani Sabor je odbio prihvatiti izvještaj jedne ljevičarske heroine i ona odmah prima poruke podrške iz inozemstva! Bože, koji odvratni hrvatski cinkeraj!!! Ni u Cinkarni Celje se toliko ne cinka.

Zanimljiv je cinkarski kod kod Jelene Lovrić. U petak 27. svibnja se očešala o vlast koja će se urušiti “k’o kula od karata“. Evo kako mudruje bivša članica CK SKH: “Predsjednica države i Premijer shvatili su da svijet neće podržati pretvaranje Hrvatske u Mađarsku i Poljsku (vjerojatno bi svijet podržao pretvaranje Hrvatske u Grčku, Bugarsku i Rumunjsku – moja opaska). Protuliberalne, antidemokratske i autoritarne tendencije ne mogu proći. Na važnim adresama, u Bruxellesu i Washingtonu, preuzeli su obavezu da će klizanje u taj scenarij zaustaviti“. Jelena kao stari fan Kadijevića, Adžića i mnogih generala JNA ima dobre informacije. Da bi se neki scenariji zaustavili trebalo je nagovoriti Tuđmana i Šuška da se odu malo “liječiti“ u istu legendarnu bolnicu Walter Reed u Washingtonu. Nakon što su se “izliječili“ živjeli su sretno i zadovoljno još par mjeseci. Nakon toga su došli novi scenariji, sinopsisi i glumci: Mesić, Račan, Sanader i Kosorica, 50 milijardi eura duga, ali zato i nestanak autoritarnih tendencija. Sad bi ponovno bezumni ognjištari htjeli liberalnu i demokratsku Hrvatsku pretvoriti u Mađarsku i Poljsku, koje su za nas, usput rečeno, po uspješnosti nešto kao Real i Barcelona u nogometu u odnosu na Dinamo i Hajduk. Još nešto kad smo već kod športskih simetrija: da se, recimo, održavaju Olimpijske igre u denunciranju, cinkanju i olajavanju svoje zemlje stranim špijunskim i paraobavještajnim centrima, RH bi po broju osvojenih medalja ostavila daleko iza sebe sve, baš sve zemlje na kugli zemaljskoj. Zasada je to cinkanje samo smiješno. Međutim, bojim se što će se dogoditi jednoga dana kad se oni koji su borbom i krvlju stvorili ovu državu prestanu smijati?

Citat iz tiska prije ulaska RH u EU “Nema drugog izlaza osim ulaza u Europu!“

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari