Pratite nas

Istaknuto

Zvonimir Hodak: Diljem Hrvatske NOSTALGIČARI dižu NOSEVE

Objavljeno

na

U Splitu se čuva znamenita Višeslavova krstionica,u kojoj su se još u 12.stoljeću prekrštavali Srbi. Zato je krajnje vrijeme da se krstionica, zajedno sa Splitom vrati matici Srbiji.

[ad id=”93788″]

Nakon “krvavog pira“ u Bruxellesu Eiffelov toranj zasjao je u bojama belgijske zastave u znak počasti onima koji neće ove godine dočekati svoj Uskrs. Simbol Pariza sjao je u bojama francuske zastave nakon krvoprolića u Parizu u studenom 2014.g., u kojem svoj Božić nije dočekalo oko 130 osoba. Da ne preskočim sve one koji će ostati doživotni psihofizički invalidi zahvaljujući činjenici da se u krivo vrijeme našli u “gradu svjetlosti“. Bojim se da će La Tour Eiffel dobiti bitno drugačiju namjenu od one koju mu je namijenio Alexandre Gustav Eiffel 1889.g., projektiravši građevinu visoku 324 metra.

Ne znam u kojim će bojama toranj očaravati u nadolazećim vremenima znatiželjne turiste, ali da će doći do festivala nacionalnih boja europskih prijestolnica, to ne dvojim. Hrvatska je, kao i inače, jedan od ozbiljnih kandidata. Ako ništa zbog 1001. kilometra granice s BiH. Srećom, još imamo vremena da shvatimo neke istine. Dovoljan je samo primjer Belgije. Više nam ne treba. U glavnom gradu dopustiti, u ime liberalizma i tobožnjih ljudskih prava, formiranje “islamske države“ u kvartu zvanom Molenbeek. To je, naime, kvart u koji belgijska policija ne ulazi nakon 8 sati navečer, u kojem caruje šerijatsko pravo i koji je davno izašao iz sustava belgijske pravne države. Jedan od terorista koji se raznio u zračnoj luci je Ibrahim El Bakru kojeg su u Turskoj lišili slobode i izručili Nizozemskoj, ali Nizozemska i Belgija su ignorirale tursko upozorenje da se radi o teroristi. Blažena ljudska prava! Terorist si tek kad razneseš nevine putnike u zračnoj luci, a dotle vrijedi presumpcija nevinosti. Belgijski portal «knack.be» ovih je dana objavio da je policija u gradu Mechelenu još u prosincu 2015.g., doznala adresu Salaha Abdeslama jedinog preživjelog sudionika pokolja 13.studenog u Parizu. Na toj adresi u Molenbeeku je nedavno i uhićen. No, kvaka 22 je u tome što su tu informaciju policajci iz Michelena “zaboravili“ javiti drugim kolegama. Jednostavno ljudi zaboravili. Događa se. Ljudi smo!!!

Bojim se da se umorna Europa ne može sama ozbiljno suprotstaviti ekstremistima. Ljevičari iz studentskog bunta 1968.g., danas vladaju Europom, pa su u ime «multikulturalnosti» izbacili iz EU ustava spominjanje svojih kršćanskih korijena pa neka se sad tresu pred islamom. Paradigma tog bolesnog stanja je visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini koja se, kad je čula što se desilo u Bruxellesu, rasplakala i napustila tiskovnu konferenciju. Jako utješno!
Kako izbjeći da se jednog dana boje hrvatske zastave na pojave na Eiffelovom tornju? Naivni se tješe: «Neće nas! MI smo nevažni, mali, marginalni!» Ja bih dodao i da poštujemo ljudska prava. Ipak, ne treba zaboraviti kako je pokojni američki predsjednik Theodore Roosevelt svojevremeno rekao: “Sve što se događa u politici i oko nas negdje je već isplanirano“. Mi možemo i dalje glumiti kao da se ništa neće dogoditi pa će problem nestati sam od sebe. Malo morgen! U Hrvatskoj naši indoktrinirani mediji ne strahuju od terorizma već se tresu da njih netko ne optuži za rasizam. Njihova je razina naš Bog – vaš Bog i Marijana Petir koja je tobože pokolj u Bruxellesu “iskoristila kako bi čestitala Uskrs.“ Mislio sam da kretenizam ipak ima granice. Međutim, izgleda da jedino glupost nema granica!

I što nam onda preostaje? Putin i Viktor Orban jedini shvaćaju smisao onog što je rekao Theodore Roosevelt. Njemačka cvili pred Turskom i šalje milijarde eura za spas od imigranata koje je još pred šest mjeseci mamila da dođu u EU raj. Naša Predsjednica pledira za zajedništvo. Vidi se utjecaj Mate Granića. Kao da je rekla “vani je hladnije nego noću“. Novinari histerično upozoravaju da se i kod nas desila kataklizma. Navijači u Osijeku na tekmi Hrvatska-Izrael skandirali su opet ”za dom spremni”. Samo budale nisu u stanju shvatiti da je taj povik postao simbol prkosa i da nema tog Čička, Vlašića i Jurasića koji će svojim plačljivim komentarima spriječiti navijače da baš iz inata ne koriste taj povik. Sad nas novo probuđeni «demokrati» i «borci za ljudska prava» neprekidno cinkare uokolo po međunarodnoj zajednici za svaki takav povik bilo gdje. Kad se svakog 25.svibnja ”crveni” skupe u Kumrovcu u čast jednom od najvećih zločinaca dvadesetog vijeka, onda je to demokratski doseg za one koji su 3.000 ljudi žive zazidali u Hudoj jami. Kolike stotine tisuća ljudi je izgubilo živote, kolikima je odrubljena glava, koliko ih je utopljeno ili koliko je živih zapaljeno uz poklič Allahu ekbar!? Treba samo pročitati knjigu “Carstvo zla.“ Sad bi naši novo pečeni demokrati trebali valjda tražiti da se zabrani i taj islamski vjerski poklič? Fascinira dežurni “džihadist“ protiv ustašluka u RH Boris Vlašić. On prosto ne može da vjeruje da se Premijer, Davor Šuker i ministar Predrag Šustar nisu odmah digli i napustili stadion u Osijeku nakon prvog povika “Za dom spremni“. Koja farizejština! Zadnja tekma između Srbije i Hrvatske u Beogradu protekla je u pastoralnoj atmosferi. Srpski navijači su najprije s ponosom podigli ogromni transparent o Vukovaru kao srpskom gradu. Kad su se zagrijali počeo je palež hrvatskih zastava koje su inače najveći hrvatski izvozni bum u Srbiju. Čim stignu odmah planu. Zatim se složno skandiralo Draži Mihajloviću i Arkanu… Željko Jovanović, bivši hrvatski ministar sporta, sve je to mirno promatrao zajedno drugim hrvatskim uglednicima koji su sa zadovoljstvom došli u grad svoje mladosti. Ne znam u kojem je listu taj četnički performans komentirao Boris Vlašić. Možda u ”kupusovom listu”.

Dok se u domovini odvija donkihotska borba protiv tobožnjeg ustašluka, u Haagu se tri dana prikazivao film “15 minuta-masakra u Dvoru“ udruge zgodnog imena “Udruga za nezavisnu medijsku kulturu.“ Predsjednica i Premijer nemaju pojma o toj gnjusnoj diverziji financiranoj preko HAVC-a hrvatskim novcem. Njih dvoje su odigrali svoj prvi Cro-clasik. Premijeru je pripala SOA, Predsjednici nadzor nad tajnim službama. Dotle protuhrvatski filmski falsifikat u Haagu igra i igra.

No, vratimo se mi bazičnoj temi ove naše kolumne. Kako zaštititi malu i ranjivu Lijepu našu od rastućeg i svirepog terorizma. Vojskom? One pobjedničke vojske iz 5.kolovoza 1995.g., više nema. Da nas sutra napadne Vatikan bilo bi frke. Policija je zaokupljena slučajem svastika na Poljudu pa se nema vremena brinuti o vanjskom neprijatelju. Ustaška zmija gmiže… Tu i tamo uhvati nekog zlikovca kako pije pivo iz flaše na ulici u Osijeku. Zvekne ga sa 1.100 kn pa neka nauči da se pivo pije iz čaše. Preostaje nam sjesti u klupe i početi učiti od zemlje koja nije veća od Hrvatske, ali je za nas napredna civilizacija s druge galaksije. Riječ je o Izraelu. ISIL i svi džihadisti svijeta dali bi i London, Paris i Bruxelles za samo jedan napad na Tel Aviv. Sve zračne luke na svijetu mijenjali bi za aerodrom Ben Gurion. No, ne vjerujem da će Eiffelov toranj ikada biti obasjan bojama Izraelske zastave. Za razliku od EU lijenih i preplašenih liberala Židovi cijene samo bazično ljudsko pravo – pravo na život. Četiri milijuna Židova i 400 milijuna Arapa, a sve ratne pobjede na strani Izraela. Bitka je odlučena prije nego je i počela. Židovi imaju 161 dobitnika Nobela ili 22% svih Nobelovih nagrada. Arapi slovima i brojkama 1.

U našim okruženju Srbija je tri puta veća od RH, ali zato imaju dobitnika Nobelove nagrade za književnost – Hrvata. Da je malo pameti i pragmatičnosti naše delegacije imale bi stalan boravak u Izraelu i pokušale zapamtiti kako je država Izrael riješila pitanje svoje sigurnosti. Dok ne bude kasno.

U Jeruzalemu, u ulici koja vodi prema Muzeju holokausta, ulogu ležećih policajaca preuzelo je puno prosvjednika, ležećih Palestinaca.

U svom novom tekstu Nenad Piskač iznosi podatak koji je navodno izašao iz Ministarstva financija RH a govori o tome da je 2012. g preko računa nevladinih udruga prešlo 14.500.000.000,00kn. Dobro ste pročitali. Slovima četrnaest i pol milijardi kuna. Moram priznati da sam i ja stari “obožavalac“ Documentae, BaBa, Građanskog odbora za ljudska prava, Centra za mirovne studije…ostao zatečen. Dobro ne zna se koliko je od te brojke državnog novca, a koliko su udruge primale kao inozemne ekspoziture. No, svejedno šok nije ništa manji. Koliki dio javnog duga se mogao s tom lovom pokrit, koliko mostova kao Pelješki se mogao izgradit. I sad je jasan hrvatski K.K.O. Kulturni krik otpora zločestom i nekooperativnom Ministru koji im kreše njima tako drage kune. To je loše za američku, britansku i skandinavske ambasade koje će sad same morati na sunce sa svježom lovom.

Može se očekivati preseljenje nevladinih sisavaca iz Zagreba u Rijeku. Naime Rijeka je zahvaljujući ponajprije Oliveru Frljiću postala Europska prijestolnica kulture. Malo sam pratio taj kulturno transakcijski vodvilj. Kad sam sredio dojmove rekao sam tjedan dana prije odluke da je Rijeka siguran pobjednik. Moj teniski partner Luka Zaradić skoro je puknuo od smijeha. Sad se ne smije. Rijeka od te pobijede na javnom natječaju očekuje kako piše Denis Derk oko 10 milijuna eura. I zato mislim da će Vrsna Teršelič i ekipa put Rijeke. Samo nek’ ne žure. Kaže Denis da je bivša vlada obećala kulturnom pobjedniku 10 milja eurića. Nažalost samo usmeno. Bez pečata i ovjerenog potpisa kod Javnog bilježnika. Sadašnja nekulturna vlada prema proračunu Ministarstva kulture izdvojila je za Frlju i pobjedničku momčad nešto oko 500.000 kuna. Sramota. Pa to neće biti dovoljno ni za obnovu Titova broda “Galeb“ kojim je nakon obnove rukovodstvo crvene Rijeke željelo kolektivno otići na sindikalni izlet u Sjevernu Koreju. Kaže Denis da sad cijela Hrvatska treba stati iza riječkog prijestolništva i hitno skupiti 9 milijuna i 750 tisuća eura. Koliko ja znam cijela Hrvatska čeka kao zapeta puška da pomogne nikad pokorenoj Rijeci. Prvi se javili herojski Gospić, Imotski, Zadar, Vukovar, Osijek. Zadar je za prvu ruku poslao pismu “Moj Galebe…“

Koja je razlika između Ćire Blaževića i nedavno osuđenog blagajnika Blaža Ćirića. Ćiro Blažević je za dvije godine dobio 500.000 eura, a Blaž Ćirić je za 500.000 eura dobio dvije godine.

[ad id=”93788″]

Duboko sam tronut senzibilitetom i respektom Marinka Jurasića likom i djelom drugarice Mirjane Rakić. Piše Marinko na drugoj strani Večernjaka :“Mirjana Rakić bila je i ostala novinarska dama.“ Klasično medijsko poltronstvo. Mirjana je po Marinku žrtvovala sebe i tako ublažila “fetvu“ koja je baš taj čas Europska komisija htjela baciti na Hrvatsku. Vjerojatno su EU birokrati htjeli poručiti ustašoidnoj Hrvatskoj u stilu..no, no. Stanite malo na loptu. Ugledajte se na demokratsku Srbiju i Vojislava Šešelja. Tamo nitko vojvodu Voju ne smjenjuje i sli da ode u Haag. Marinova heroina je zaista dama. Na kolegiju HRT-a proglasila je prvog predsjednika Tuđmana ratnim zločincem. Njezino demokratsko pravo rekli bi. Svjedok vremena Denis Kuljiš nedavno je napisao da je kao novinarka ostavila trag po zgodnim odjevnim kompletima koje je kupovala u inozemstvu. Po vlastitom priznanju morala je po povratku podnosit izvještaje UDBI o kontaktima s recimo neprijateljskom emigracijom i drugim likovima koji nisu shvatili bit demokratskog centralizma. I u 68.godini zatekla se na čelu vijeća za elektronske medije. Po sistemu na mladima i zaslužnim svijet ostaje. I sad se postavlja pitanje tko inače pristojnu i suzdržanu osobu u visokim godinama postavlja na čelo Vijeća za elektroničke medije. Uz reference, Tuđman ratni zločinac i izvještaji za UDBU. Kaže Marinko “lustracija bez zakona“. Ja bih rekao moralna auto-lustracija. I po tome je Mirjana Rakić dama. Ali ne novinarska.

Diljem Hrvatske NOSTALGIČARI dižu NOSEVE.

U BOJ,U BOJ! MAČ IZ TOKA, BRAĆO
NEK DUŠMAN ZNA KAKO MREMO MI!

Evo nacionalističkih stihova koji kod Dunje Vejzović izazivaju nelagodu. Dunja je uvjerena da je novi ministar unio u Hrvatsku netoleranciju, radikalizam i nacionalizam pa kaže: “Baš kao i mnogi Nijemci, tako i ja začepim uši kad u operi Majstori pjevači dođe ono mjesto “Das deutsche Volk, das deutsche Reich, i ako jako volim Vagnera. Za mene nema razlike kad slično mjesto dođe i u Zrinskom…“Svaka država ima svoje nacionalno djelo s takvim mjestima koje izazivaju nelagodu koja spada u prošlost.“ Bez komentara.

U Splitu se čuva znamenita Višeslavova krstionica,u kojoj su se još u 12. stoljeću prekrštavali Srbi. Zato je krajnje vrijeme da se krstionica, zajedno sa Splitom vrati matici Srbiji.

Autor: Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari