Pratite nas

Kolumne

ZVONIMIR HODAK: Građanin Gotovina nije dorastao ulozi, do danas nije objasnio onih 30 000 mrtvih u Kninu tijekom zloglasne Oluje

Objavljeno

na

Dok u našoj svetoj EU vlada histerični lov na pušače, u Lijepoj Našoj za njih je pravi Eldorado.

U svim sferama. Osobito u sferi vanjske politike koja pomalo podsjeća na ulogu koju je Hrvatska imala u “spoljnoj“ politici neprežaljene Juge. Gaf za gafom.

Najprije je Predsjednica RH s Premijerom Srbije “nasred Dunava“, kako to slikovito opisuje Davor Ivanković, potpisala Deklaraciju o unapređenju odnosa između dvije zemlje.

To je bilo valjda u cilju daljnjeg “relaksiranja“ odnosa među susjedima.“ Moš’ mislit’“, rekla bi Tanja Torbarina. Daljnja “relaksacija“ je nastupila prilikom prijema Vučićeve Srpske napredne stranke u pridruženo članstvo EPP-a, tj. Euro-pučana. Sad bi RH mogla uputiti demarš Euro-pučanima jer jedan njihov član misli da za jednog Srbina treba ubiti sto muslimana.

Mogli bi upitati Euro-pučane i zašto Glina, mjesto u blizini Zagreba, nikada više neće biti u sastavu hrvatske države. Kažem mogla bi da je njezina diplomacija “riječ rekla“ prilikom glasovanja o ulasku balkanskog agresora u salone EU. Po tradicionalnom običaju hrvatska je ”čkomila” ili mučala i popušila. A pušenje navodno ubija. Ministar Davor Stier ovih se dana uputio u “radni“ posjet Sloveniji. Sve je odisalo srdačnošću i smijehom.

Osobito se kidao od smijeha ministar Erjavec, “stručnjak“ za proricanje ishoda u arbitražnim postupcima. Od Davora Stiera je navodno prvi put čuo kako RH više ne sudjeluje u “kontaminiranoj“ arbitraži oko Savudrijske vale.

”Kad arbitraža jednog dana završi, neki će se zasramiti…“. Naravno, mislio je na Hrvate kad popuše jer je fant Erjavec sve već jednom sredio. Ili barem misli da je sredio. Postavljanje bodljikave žice na dio hrvatskog teritorija Erjavec je objasnio jasno, kompetentno i suvereno: “Čija je zemlja na kojoj je žica znat će se tek kada završi arbitraža“.

Kao da je Zagorec. Ako je do svjedoka, krava je naša. Ako je do arbitraže, zemlja je naša.

I Sveta Gera je naša. Svete mi Gere, prisnaži Erjavec. Bez obzira na to što je slovenska kasarna na hrvatskoj zemlji. Čisti pušing!!!

Nakon deklaracije “ni na nebu ni na zemlji“, kako ju je nazvao Večernjak, dolazi nam posjet premijera Plenkovića Ukrajini. Snažna podrška izuzetno “važne“ članice EU-a Ukrajini u času kad Europa nastoji spasiti što se još spasiti dade i okreće se što čvršćim vezama s Rusijom. Naravno, ne zbog simpatija prema Putinu nego zbog isključivo pragmatičnih gospodarskih razloga. Ogromno tržište. Svi trpe zbog proturuskog embarga.

Proruski kandidati pobjeđuju na izborima u Bugarskoj i Moldaviji. Trude se Česi, Slovaci i Mađari. Putin postaje simbol borbe protiv terorizma, Islamske države pa i protiv tvrdog i nemilosrdnog kapitalizma. Trump mu otvoreno nudi ruku… a naš Premijer na ukrajinskom jeziku nudi pomoć pri mirnoj reintegraciji Krima, Donjecka i Luhanska Ukrajini. Krima kojeg je Nikita Hrušćov, i sam Ukrajinac, 1954.g.daraovao Ukrajini i gdje su dvije trećine stanovnika Rusi. Na tom poluotoku nalazi se već 230 godina ruska pomorska baza u Simferopolju.

Ugovor između Rusije i Ukrajine o ruskom boravku u bazi vrijedio je do 2042.g. No, oduševljeni Rusi su odmah reagirali preko Ureda za informiranje ruskog Ministarstva vanjskih poslova jednim “diplomatskim“ priopćenjem: “Pozivamo Zagreb da se umjesto bez perspektivnih prijedloga o iskustvima “mirne reintegracije“ koju predlažu Ukrajincima više pozabave rješenjem vezanim za prava Srba i drugih nacionalnih manjina u Hrvatskoj“.

Tako će najveću korist od Premijerovog posjeta Ukrajini imati – Srbija! A što reći nego još jedna pušionaIII Ići protiv Rusije za račun službene politike EU-a koja i sama traži način da se vrati na ogromno rusko tržište to je doista neoboriv dokaz hrvatskog političkog kmetstva i poltronstva. Velikani kao što su Njemačka, Francuska i Engleska već će, uz pomoć Trumpa, zaplesati trgovački kazačok, a mi ćemo po tko zna koji put ostati u povijesnom zapećku tipa ”ante murale Christianitatis”.

Prevrtljiva EU će već odavno trgovati s one strane “predziđa kršćanstva“, a mi ćemo u vanjskoj politici i dalje pušiti fore o našoj prevažnoj ulozi oko ulaska Srbije i BiH u EU. Sve to, naravno, pod uvjetom da ta divna tvorevina u međuvremenu ne nestane kao što je nestala još jedna “divna“ tvorevina – Jugoslavija. No, to su samo teorije jednog neizlječivog skeptika. Za nas je bitno i na to Hrvatska mora dati jasan odgovor: što smo mi dobili potpisivanjem deklaracije sa Srbijom, posjetom Premijera Ukrajini i radnim posjetom Ministra vanjskih poslova Sloveniji? Po mojoj procjeni ništa, osim pušione! Kao da nam vanjsku politiku vodi Mate Granić. A ne bi se usudio prisegnut da ne vodi…

U dogovoru s gradskim vlastima u danima eventa Ministarstvo vanjskih poslova odlučilo je, čim padne snijeg, podignut na Zrinjevcu ogromnog osam metarskog snjegovića. On bi po, mišljenju dužnosnika iz Ministarstva, imao postati trajna umjetnička vrijednost Zagreba.

U Lijepoj Našoj skoro je sve idealno. Tlak i vladajućim i oporbi na 300 diže Ivan Pernar. Komunikologinja Smiljana Leinert-Novosel misli da “Pernar samo želi šok, oteo se kontroli kao Trump“. Nema dana da se barem netko u tzv. masovnim medijima ne očeše o Donalda Trumpa. Čak i oni koji prezime Trump i izgovaraju kao Trump.

No ni sam Trump, koji se eto oteo kontroli, nije baš miran i siguran. Hoće li ga “legendarna“ ljevica opozvati prije nego što uđe u “Ovalnu dvoranu“ ili će ga netko od liberalnih i tolerantnih napucati pa tako spasiti svijet od lika koji je četiri puta bankrotirao i pritom zaradio blizu četiri milijarde dolara. Tko normalan može zaradit četiri milijarde dolara? Osim možda George Soros.

Zabrinjavajući niz pobjeda desnice na izborima u Europi i svijetu bit će zaustavljen.Gdje drugdje nego u Hrvatskoj. Točnije u tvrđavi samoupravnog socijalizma Filozofskom faksu u Zagrebu. ”Samoupravni” predstavnik napredne omladine Dean Duda uputio je, kako i nalažu dobri samoupravni običaji, Otvoreno pismo mada se još ne zna kome.

Možda zadnjem predsjedniku Saveza komunista na Faksu ili možda budućem – Nevenu Budaku. V.d. dekan Željko Holjevac drži se zakona “k’o pijan plota“ kako je to rekao 1972.g.favorit za novog predsjednika SDP-a maršal Tito. Dekan, naivan k’o francuska sobarica, misli da samo on može po zakonu sazvati sjednicu Fakultetskog vijeća. Umišlja čak i da ga je imenovao Senat, pa da se stoga mora očitovati Rektor.

Međutim, za vrijeme dok Dekan lamentira i pokušava objasniti svoj legitimitet, na Filozofskom faksu revolucija teče… Nezaustavljivo. Sve dok zadnji partijski sekretar ne zasjedne u rektorovu fotelju. Filozofski faks treba spasiti iz ”ralja povampirene desnice”. Kako će se dovršiti epohalni projekt cjelovita kurikularna reforma koji, kao i ulazak u EU, “nema alternative“ ako na čelu Faksa ne bude zdravi progresivni kadar.

Uz Nevena, svoje ne male kapacitete razvijat će i budući Nevenovi nasljednici Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Mate Kapović. Gledajući sve ovo kroz oblake Mladen Zvonarević i Milan Kangrga mogu biti zadovoljni. Visoki intelektualni doseg našeg Mate koji je beskompromisno uputio desničarima i neoustašama vizionarsku poruku “serem vam se na Bleiburg“ zasigurno je oduševio članove Radničke fronte kojoj je na čelu radnik partije – Mate Kapović. Zrno po zrno – partija.

Treba spasiti Filozofski fakultet, a treba i učvrstiti narodnu vlast na Fakultetu političkih znanosti. Treba ODBRANITI trg Maršala Tita. Drugovi na Upravnom sudu poništili su odluku “zloglasnog“ ministra Hasanbegovića o ne potvrđivanju Marina Blaževića za intendanta HNK Ivana pl. Zajeca. Sad ćemo još godinama gledati vrhunsku predstavu talentiranog tandema Frljić-Blažević i to vrlo intrigantnog sadržaja kao što je “Trilogija o hrvatskom fašizmu“, “Naše nasilje i vaše nasilje“. U ovoj zadnjoj predstavi, estetski najčišćoj, glumica iz vagine izvlači hrvatsku zastavu, a Isus s križa silazi da je siluje.

Zbog progresivne estetike u toj predstavi Oli je morao napustiti Poljsku malo brže nego je mislio. Svojevremeno je mjuzikl “Evita“ igrao na Broadway 14 godina za redom svaki dan. Zamislite sada da Frljić i Blažević odluče sa svojom famoznom predstavom oboriti taj buržoaski rekord. Što bi ostalo od te zastave?

Gotovina ante portas misli Nada Turina-Đurić, gradonačelnica Kraljevice. Ista, zajedno s Androm Vlahušićem, ima najveću plaću od svih gradonačelnika, čak 21 000 kn mjesečno. Očito su HNS-ovi ljudi posebno cijenjeni. Možda zbog svoje dokazane sposobnosti i objektivnosti. O Gotovini progresivna Gradonačelnica nema neko mišljenje.

Kao ni Premijer Srbije Vučić. U obitelji Turina mjesto gradonačelnika je mala “nasljedna dinastija“. Prije Nade Kraljevicom je stolovao njezin suprug Josip Turina. Nada se digla na zadnje noge jer je Ministar obrane RH imenovao navedenog građanina Antu Gotovinu svojim savjetnikom. Građanin Gotovina po stručnom, hladno objektivnom mišljenju “nema za to obrazovanje, a ni moralnih vrijednosti“. Za obrazovanje se slažem.

Opće poznato je da građanin Gotovina nije završio ni jednu partijsku školu, pa čak ni onu u Kumrovcu. Što se moralnih vrijednosti tiče, građanin Gotovina ni tu ne stoji osobito dobro. Još do danas nije objasnio onih 30 000 mrtvih u Kninu za vrijeme zloglasne Oluje.

Naime Andrew Leslie, kanadski pukovnik i zamjenik zapovjednika UNCRO-a u sektoru jug, poslao je izvještaj po kojem su “ustaše“ pobile između 20 do 30 tisuća nevinih Srba za vrijeme Operacije Oluja. Ako Nada misli da Gotovina nema zbog toga “moralnih vrijednosti“ onda ju moram “informisati“ da kad se naš “Lesi vratio kući“ popušio je mjesto kanadskog ministra obrane. Baš zbog te laži. Dobro, srećom Hrvatska nije Kanada.

Ovdje svatko može slobodno, demokratski i bez straha od posljedica bubnuti bilo kakvu glupost. I zbog toga mu neće umaći mjesto ministra obrane – u Kanadi. Nada je uvjerena da je Ministarstvo obrane tražilo za sebe povećanje proračuna upravo zato jer im je građanin Gotovina došao za savjetnika. Nema veze što je volonter.

Zna ona kako se to radi. Na taj skandalozni podatak odmah je reagirao i Centar za mirovne studije. Ma što da taj naziv znači. Oni su žestoko protiv militarizacije društva. Da je pravde (Bože pravde) ta je lova trebala biti dodijeljena njima. Kako bi mogli u miru studirati i musti ustašoidne kune od militantne RH. Kad čitate ove ljevičarske mudrosti morate se zapitati jesu li oni, osim za lovu, sposobni imati ikakve osjećaje? Ma jesu, jesu, recimo, osjećaju glad….

U međuvremenu se u Lijepoj Našoj događaji odvijaju filmskom brzinom. Kao da opet gledamo filmske žurnale u mračnim sindikalnim dvoranama prije projekcije partizanskih filmova. Dva se slučaja izdvajaju. Jedan nas vraća u mračna Tuđmanova vremena, a drugi budi kod nekih nadu da svi ponovno upadnemo u Hudu jamu.

Neoprezna Predsjednica se za vrijeme posjeta Kanadi slikala uz zastavu bez koja nije službena zastava RH. Zamislite, čak grb na zastavi počinje bijelim poljem. Sramotno.

Aca Vujin kaže da je to čisti ustašluk. Ista takva zastava s istim grbom vijorila se 30. svibnja na Hrvatskom saboru. Dokaz više da su i Sabor i Tuđman bili ustaški. Naravno tada su to valjda bili i Manolić, Boljkovac, Perković, Mustač, pa i Mesić… sve stari pripadnici ustaške bojne. Taj ustaški grb s prvim bijelim poljem su, po nalogu Pavelića, postavili ustaše još u XIV stoljeću na crvu Sv. Marka pa je još dan danas glavna atrakcija za fotiće korejskih i japanskih turističkih nomada.

Tako razmišljaju hrvatske antife koji strepe da se na taj način uspješno širi ustaška ideologija svijetom, čak do Japana i Južne Koreje. Sreća da je još Sjeverna Koreja ostala ideološki čista. Aleksandar Vulin, srpski ministar rada i socijalne skrbi, koji uglavnom skrbi o ustašama u RH, odmah je skužio diverziju protiv Srbije te je izjavio: “nije nepoznata naklonost hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović ustaštvu…“.

Četnički ministar, u državi koju RH snažno podržava da “što pre“ uđe u EU. Pravilno drugovi, rekao bi novi predsjednik SDP-a Davor Bernadić. Portali javljaju da je svoj govor započeo s “drugarice i drugovi.“ Razdragani “socijaldemokrati“ počeli su odmah klicati “Tito, partija, omladina, akcija“. Novi komunistički manifest s modernijim kurikulumom.

Dobro jutro djeco, vjerujte bez šale, otvara se škola za antife male! Sve antife došle, k’o pačići stoje, a komunjare stare uče ih da broje od srijede do petka, ali se nisu makli dalje od početka…“ Dragi drugovi i drugarice, možda bi vas netko morao upozoriti da živite u XXI stoljeću i odvesti vas kolektivno pred crkvu Sv. Marka. Možda napokon shvatite, iako sumnjam. I pokojni Fidel je shvatio prije vas.

Radi istrage o novčanim transakcijama bivše Vlade osnovano je Državno istražno pronevjerenstvo.

Zvonimir Hodak / Dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bezočne laži bosanskog vezira

Objavljeno

na

Objavio

Točno prije 24 godine u Zenici se dogodio strašni masakr. Kako danas pišu „bosanski“ mediji: „od granata ispaljenih na centar Zenice sa položaja HVO-a pozicioniranim u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.“ Na medijske navode, nadovezao se Bakir Izetbegović koji je uzimao ovaj primjer kao dokaz „udruženog agresora koji je vršio agresiju na BiH“, kako je primjerice govorio na obljetnici 25 godina ABiH 08.04.2017. u Travniku. Ono što su svi zanemarili i izbjegli navesti (osim rijetkih slučajeva kada se spomenulo u jednoj rečenici) jeste da je HVO na osnovu znanstvenih balističkih dokaza pravomoćno oslobođen optužbi za masakr u Zenici (dokazano je kako HVO nije imao uopće u posjedu topništvo kalibra granata koje su ubile nedužne civile, te je dokazano matematičkim izračunima da granate nisu uopće došle iz smjera položaja HVO-a).

Kada se masakr dogodio, iz štaba ABiH, nakon samo par sati, prije nego se i znao točan broj žrtava, u javnost je otišlo priopćenje s kojim se osudio HVO za masakr, i to sadržajem koji je imao za cilj raspiriti mržnju ne samo prema HVO-u, nego i Hrvatima koji su ostali u Zenici. Odmah je krenula službena reakcija iz redova HVO-a prema zapovjedništvu 3. K. ABiH. HVO je potvrdio kako sa njihovih položaja nije bilo nikakvih borbenih dejstava, priloživši službenu zabilješku s kojom obavještava zapovjednika 3. Korpusa ABiH Mehmeda Alagića kako se, radi informacija o premještaju snaga VRS-a, očekuju granatiranja iz pravca VRS-a. Mehmed Alagić odgovara kako je priopćenje koje je on poslao govorilo točno s kojih položaja su granate došle, te kako ne zna zašto je radio Zenica u javnost poslao informaciju o tome kako je HVO odgovoran za masakr. Da je Alagić govorio neistinu, govori samo priopćenje koje je on odobrio.

(Priopćenje 3. K ABiH s kojim se optužuje HVO za masakr (samo par sati nakon granatiranja))

Bakir Izetbegović zapeo u vremenu

Zašto spominjem ovaj događaj iz Domovinskog rata koji se zbio točno prije 24 godine? Iz razloga što se kampanja neistina i iskrivljavanja činjenica nastavlja i danas. Ne nastavlja je neka društveno irelevantna osoba, nego Bakir Izetbegović, Član Predsjedništva i osoba br. 1 kod Bošnjaka. Ovih dana ne silazi sa ekrana i medijskih stupaca. Njegove neistine, prepotencija u davanju arbitrarnih političkih ocjena sa pozicije „prirodnog vlasnika Bosne“ jednostavno ostavljaju bez teksta. Toliko, da na njegove izjave, koje ovih dana sve učestalije ponavlja, ne reagira nitko. Na službenoj stranici vezira od Bosne stoji njegov govor iz Travnika prigodom spomenute obljetnice, gdje se sumirano mogu vidjeti teze koje provlači kroz sve medijske istupe. Idemo redom.

7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od aprila 1994. pa do oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta i oslobađanja ogromnog prostora i grad Kupresa, čime je već praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH

Dakle, prema Bakiru Izetbegoviću, združene operacije Cincar, Zima ’94.Skok 1Skok 2Ljeto ’95.OlujaMaestral i Južni potez HV-a, HVO-a i jednog dijela ABiH (koja je, usput rečeno, bila naoružana, obučena i opremljena od strane HV-a), koje su dovele do oslobađanja oko 1000 četvornih kilometara prostora, među kojima je bio i Kupres, su operacije samo Armije BiH koja je svojim „herojstvom primorala HV i HVO na prekidanje partnerstva sa VRS“.

Nastavlja Bakir: „U ovih 25 godina, od prvih dana  rata duhom i moralom pripadnika Armije dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine“.

U travnju 1992. na tiskovnoj konferenciji u Bijeljini Bakirov otac Alija izjavljuje kako „JNA nije okupatorska vojska. To nije stav SDA. Rata u BiH neće biti“. Ako prije 25 godina, Izetbegović senior izjavljuje kako JNA nije okupator, odakle 25 obljetnica i od koga se to oslobađalo, ako JNA nije bila okupator?

No, najbolje od Bakira tek dolazi:

„7. i 3. Korpus su bili prepoznatljivi po visokom stepenu ustrojstva i organizacije. Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.“

Bakir vjerojatno misli na ustrojstvo i organizaciju u Mehurićima, gdje je bio logor za obuku Mudžahedina. Pod disciplinom i odgovornošću, vjerojatno misli na ritualna ubojstva u Poljanicama, Orašcu, Travniku, i drugim mjestima, gdje je, po riječima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mujahid „braći vjera branila držanje zarobljenika, pa makar to bili žene i djeca“, zato su ih morali ubijati.

(Abu Hamza pojašnjava tko je i kada vodio Džihad)

O kakvom se viteštvu radi, pojasnio je 26.03.2017. Abu Hamza gostujući na televiziji N1: „ovo danas što radi ISIL, ovo nije nikakav Džihad. Mi smo u ratu vodili Džihad. Braća su došla pomoći braći“. O čemu konkretno Abu Hamza govori, pokazuje dokument „Upute muslimanskom borcu“ objavljenom početkom 1993. i dostavljenog „svim borcima ABiH“, a koji pored ostalog govori kako moraju biti hrabri jer „je mjesto, vrijeme i način smrti odavno napisan“, preporučljivo je slagati neprijatelju, ako starješina tako odluči, „dozvoljeno je spaliti usjeve, određene objekte kuću i sječu neprijateljskog palmovika“, te je ostavljeno slobodnoj procjeni je li korisnije „likvidirati ili zamijeniti ratnog zapovjednika“.


Ovim se očigledno vodio i od Izetbegovića glorificirani Mehmed Alagić „pasionirani vojnik i komandant, general, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike“ , kada je „pasionirano“ vodio svoje postrojbe u Križančevo selo i druga mjesta masovnih zločina nad nemuslimanskim stanovništvom.

Kontinuitet huškačke propagande

Zašto paralela između događaja u Zenici i današnjih izjava Bakira Izetbegovića? Paralela se mora povući kako bi se pokrenula rasprava o razlozima propagande laži koja ima svoj očigledan kontinuitet. Događaj iz Zenice, dokazuje kako se u ratu nije libilo iskorištavati ljudsku tragediju za ostvarenje političkih ciljeva. Osuđivanje HVO-a za granatiranje nedužnih civila imalo je za cilj stvoriti averziju i mržnju običnog puka prema HVO-u i Hrvatima općenito. Nitko u to vrijeme nije spominjao, a ni danas nećete čuti svjedočenja o tome kako je sanitetski stožer za sjevernu i srednju Dalmaciju iz Splita lijekovima opskrbljivao i Travnik, i Zenicu i druga mjesta, ne samo za vrijeme sukoba sa VRS, nego i u jeku najžešćih sukoba ABiH i HVOa. Cilj je očigledno postignut, jer je HVO okarakteriziran kao najveći zločinac iz Domovinskog rata.

No, ako je u okolnostima od prije više od dvadeset godina možda bila i shvatljiva ta huškačka propaganda poput ove iz Zenice (a ima i drugih slučajeva), koje je danas opravdanje da bošnjačka politička elita se služi istim sredstvima laži i obmana?  Ako želimo dobro jedni drugima i ako želimo istinsku budućnost ovoj zemlji, zar nisu iskrenost jednih prema drugima i istina dva temelja na kojima bi sve to morali graditi? Nije slučaj samo Bakira Izetbegovića, nego cjelokupne bošnjačke političke elite, što tzv. ljevice, tako i tzv. desnice, koja se služi ovim sredstvima obmana, kako bi eksluzivnim pravom na žrtvu, zapečatili ekskluzivno vlasništvo nad BiH na način da onemogućavaju bilo kakav vid reformi. No čovjek se pita zašto? Čemu? Koji je krajnji cilj?

Deklaracija sa Gazimestana

Odgovor možda stoji u još jedno, istupu Bakira Izetbegovića ovih dana: onom iz čestitke Erdoganu na rezultatima referenduma u Turskoj gdje kaže kako je „rezultat referenduma stabilizirajući korak koji će osnažiti Tursku, učiniti je snažnijom regionalnom silom, sa snažnim liderstvom“. Pozdravljati namješteni referendum koji od Erdogana pravi suvremenog sultana, u suvremenoj demokraciji 21. stoljeća, znači da imamo problem u poimanju i vrednovanju pozitivnih vrijednosti društva. Nekoga to može iznenaditi, ali nekoga tko malo detaljnije iščitava stvari ne toliko. Naime, u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, Alija Tursku naziva „plagijatom od države“, „koja je svojim usmjerenjem ka modernizmu i odustajanjem od vrijednosti s kojima je vladala svijetom postala trećerazredna zemlja“. Prema tome, shvatljivo je da Bakir Izetbegović povratak Turske u sultanatsko uređenje vidi kao pozitivnu stvar. Vjerojatno za sebe ima u planu funkciju bosanskog vezira u neootomanskoj Turskoj.

Ovo pokazuje jedan višedesetljetni kontinuitet društveno političke vizije, koja ne evoluira u skladu sa razvojem suvremenih humanističkih i demokratskih europskih vrijednosti, nego dapače, deevoluira u neka druga feudalna vremena kasti i ljudi prve i nižih klasa.

Znajući sve ovo, pitanje je može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj budućnosti u BiH, znajući kako što vrijeme brže prolazi, to je i proces deeovlucije sve brži, sa sve većom i većom cijenom. Mora se što prije naći jasan odgovor, osobito s aspekta hrvatske politike, koja nam je alternativa svemu ovome?

Koji nam je plan B u trenutku kada postane kristalno jasno kako bošnjačka politička elita odbija bilo kakav vid reformi koji se ne uklapa u iznad spomenuto poimanje društva? Možda važnije pitanje: jesu li za hrvatsku politiku u BiH veći problem „hrvatska zvona“ i „vizionari izdaleka“, od Bakira Izetbegovića koji, kada se uzme retorika njegovih govora sa raznih obljetnica ovih dana, sve više podsjeća na Slobodana Miloševića sa Gazimestana.

Slaven Raguž/Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Nepristrani novinar zove se – imbecil!

Objavljeno

na

Objavio

Ovu rečenicu u naslovu, koja može biti nekome uvredljiva, nisam izrekao ja. To su riječi koju je izgovorio jedan od, jamačno, najvećih novinarskih pera, ne samo u Italiji, već i u Europi, pokojni Indro Montanelli.

Gorostas Indro nije volio riječi poput “neutralnost”, “nepristranost” jer, kako je obrazlagao, nepristran novinar ili ne poznaje dovoljno ono o čemu piše ili izvještava, ili je indiferentan.

Onaj tko zna, onaj tko je proučio ono o čemu piše i izvještava, nakon što je pomno sve proučio, mora biti pristran, mora biti na strani istine ili onog njenog dijela do kojeg je došao. Iza nepristranosti često se krije i (auto)cenzura, nedostatak građanske i profesionalne hrabrosti, a nerijetko se radi i o podvali, manipulaciji. Tako u Dodikovoj Banja Luci čak mogu postojati novine koje se zovu – Nezavisne. Dobar vic.

Mućnite svojom glavom

Kada ovo govorim ne mislim samo na komentare ili kolumne, već i na vijest. Kod mnogih vijesti, ne samo u našem medijskom prostoru, sama oprema teksta i naglasak zapravo je komentar podmetnut pod vijest. I sama selekcija vijesti za TV dnevnik ili novine ne može se raditi “nepristrano”. Postoji nešto što se zove uređivačka politika, koja ima, što je legitimno, sasvim jasnu svjetonazorsku boju, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Zato postoji pluralizam, šarolikost uređivačkih politika i autora, pa neka čitatelj – gledatelj na temelju argumentacije i selekcije vijesti te naglasaka koju donosi pojedini mediji ili autori mućne svojom glavom, a ne da mi u medijima mislimo i zaključujemo za njih.

Na nama je da budemo pristrani, ali argumentirano i razložno, nakon što smo fenomen proučili, kako je radio pristrani Montanelli – da donesemo široku lepezu informacija i mišljenja i onda pustimo čitatelju/gledatelju da sam zauzme stav.

Kada se pak neki čitatelj/gledatelj žali na pristranost nekog medija ili novinara, onda uglavnom to čini zato što nije pristran u njegovu stranu a ne zbog “objektivnosti”.

Zato ću uvijek braniti jednako pristup novinarstvu i Velimira Bujanca i Ace Stankovića, osim kada lažu ili puštaju laži. S tim da mi je Bujanec puno draži, prihvatljiviji, zanimljiviji i kvalitetniji. To je zato što sam pristran – jer Bujanac zarađuje i djeluje na tržištu, Stanković u sigurnosti socijalističkog mastodonta zvanog HRT, zaštićen k’o lički međed.

Problem je, inače, kod mnoštva ljudi, “konzumenata” medija, što svoje ideje ili ideologije žele nadrediti činjenicama i istini, pa sve što se ne uklapa u njihove unaprijed formirane stavove nazivaju “pristranošću” samo zato jer nisi pristran u njihovu stranu.

Govoreći, na tragu Montanellija, da se nepristrani novinar naziva imbecil, ne zagovaram relativizam, u smislu Nietzscheove maksime kako ne postoje činjenice, veće samo interpretacije. To je postmoderna papazjanija. Kao ni nukati na laž, neprofesionalnost ili manipulaciju, već sasvim suprotno. To činim u ime istine, zbilje, jer me strah medija i autora koji su u posjedu apsolutne istine.

Takvi su mediji i novinari u Sjevernoj Koreji, a ne u pluralnim, demokratskim društvima gdje se istina traži, a ne posjeduje. Umjesto Nietzscheova relativizma, baš zato što nitko od nas nije Bog, niti posjeduje cijelu istinu, zagovaram Pareysonov “hermeneutski krug” koji kaže: “Nema istine koja ne bi bila interpretacija, niti ima interpretacije koja ne bi radila o istini.”

Nije problem u novinarstvu “pristranost”, jer tko traži istinu (u pluralnom društvu, naglašavam, a ne u Sjevernoj Koreji, ili Titovoj Jugoslaviji u kojoj je istina bila propisana) mora biti, baš zbog istine pristran, i otvoren za dijalog i polemiku, svejedno.

Nije problem, dakle, pristranost već – sektaštvo! To je ona epizoda sa bivšim šefom Hrvatskog novinarskog društva koji je, vezano uz dodjelu novca medijima, onima “s druge strane” rekao: “Uskoro će vaši doći na vlast i onda ćete vi dobiti novce.”

Treba li bolji komentar o stanju jednog znatnog dijela novinarstva u Hrvatskoj? Ali, ne brinite se, zato će Etički kodeks Hrvatskog novinarskog društva spominjati nužnost “nepristranosti”, “objektivnosti”, da bi se sam “nepristrani” Duka tom izjavom popiškio na vlastiti etički kodeks, i implicitno rekao da je na čelu sekte.

Vrijeme je sudac

Prošli je tjedan Europska komisija u Tirani okupila novinare tzv. zapadnog Balkana s nakanom, koju već ostvaruje, da ulože novac u “neovisno i objektivno novinarstvo”. Mo’š si mislit, ta samodostatna sekta u Bruxellesu daleko od života građana daje ti novac, plaća te da budeš – “neovisan”!!?? I “nepristran”!!??

Taj film smo u RH već vidjeli sa Sorošem koji je plaćao medije i novinare koji su potom obilato “neovisno i objektivno” pisali o njegovim financijskim zločinima i malverzacijama. Kada pak ovim novinarima sjedne lova od Europske komisije, budite sigurni da će vas “nepristrano” i “neovisno” izvješćivati o radu Komisije.

Tko još vjeruje da je nepristranost put ka istini, od znanosti do novinarstva? Samo imbecili koji čekaju da “njihovi” dođu na vlast. Nama pristranima ostaje radost nesigurnosti i strah od suca koji se zove – Vrijeme.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari