Pratite nas

Kolumne

ZVONIMIR HODAK: Hoćemo li doživjeti da se lijeva novinarska falanga ne bavi Tomićevim šeširom, već da reagira kad njihova intelektualna perjanica nazove Hasanbegovića ‘balijom’?

Objavljeno

na

Prošli tjedan bio sam gost u, po meni najkvalitetnijoj emisiji tzv. lokalnih televizija, “Markov trg“ Marka Juriča. Jurič svojim gostima prezentira temu i traži analizu i odgovore. Osobni stavovi su mu manje važni.

Kako se radi o kontakt emisiji, a sukladno s već navedenim Juričevim intencijama, jedna gledateljica postavila je pitanje koje je otprilike glasilo ovako: zašto ogromna većina studenata Filozofskog faksa šuti? Od 7.500 studenata samo manjina od oko njih 200 galami, histerizira, prijeti i busa se u prsa. Moj odgovor gledateljici bio je kratak i glasio je kako hrvatski ljevičari u pravilu nemaju egzistencijalnih problema.

Smješteni i uhljebljeni u bezbroj nevladinih udruga i antifašističkih borbenih grupa, okupirali su 99% medija, drže sve elitne fakultete i katedre na njima, suvereno vladaju kulturnim institucijama, kazalištima, akademijama, uhljebljeni su na svim nacionalnim televizijama, u izdavačkim kućama i da ne nabrajam u nedogled. Hrvatsku, najblaže rečeno, ne vole usprkos silnim milijardama “ustaških“ kuna koja se neprestano slijevaju u džepove raznih Frljića, Tomića, Jergovića, Markovina, Jakovina, Klasnića, Rudanica, Glavaševića, Šerbedžija, Blaževića, Pupovaca, Radina, Matića, Kapovića, Perica, Hribara, Mikulića, Škaričićka, Barišića itd. S druge strane hrvatska desnica šuti. Bavi se problemima koji su potpuno prozaičniji. To su, između ostaloga, nezaposlenost, blokiranost, strah od ovrha, strah od odlaska iz zemlje u nepoznato itd. Sretni su što imaju svoju državu iako od te države dobivaju mrvice u odnosnu na lijevu elitu. Referendum “U ime obitelji“ govori sve o tome. Iako su protiv referenduma bili i to žestoko predsjednik RH, predsjednik Vlade RH i predsjednik Hrvatskog Sabora, kompletna Vlada, 99 % medija, sve tri tzv. nacionalne TV kuće, ipak je šutljiva većina bez problema odnijela je pobjedu u omjeru 70 prema 30 %. Zamislite da 7.500 studenata Filozofskog fakulteta izađe na referendum kakav bi bio rezultat? Naravno, s referendumskim pitanjem svjetonazorskog karaktera.

Mediji se zgražaju, crvene, glumataju nad “necivilizacijskim ispadima“ Glasnovića i Hasanbegovića. Darinko Kosor, koji bi bez HDZ-a vidio Hrvatski sabor samo izvana, kaže: »Moram reći da sam sretan što Glasnović više nije dio naše većine i HDZ-a“. Nije ga nimalo uzbudila fotomontaža gdje isilovac u crnom s isukanim nožem sugerira skoro klanje dekana i rektora. Lijeva inventivnost. U “našu“ većinu vjerojatno bi uvrstio docenta Kapovića i profesora Borislava Mikulića jer su progresivni i proeuropski likovi za razliku od sirovog generala. Kapović umiljato i sa puno pijeteta kaže: “Serem vam se na Bleiburg“. Sere on na otprilike 200 do 300 tisuća žrtava od Bleiburga pa do kraja “Križnog puta“. Prof. Borislav Mikulić, povratnik iz Beograda, donosi nam dašak i štih tog slobodarskog grada. Na svom Facebook profilu prof. Boro poručuje progresivnim studentima kako se postaviti prema zaštitarima koje je angažirao inače ljevičarski Dekan. “Slomite im noge“! Kosor je liberal. Uvjeren je kako Kapović i Mikulić imaju pravo na svoje mišljenje. Pravo na svoje mišljenje ima i Vedrana Rudan koja čezne da vidi Hrvatsku u plamenu. Kad je Ante Tomić, ne tako davno, napisao da desničare treba u Maksimiru “prošarati strojnicom“ nije se oglasio ni Kosor ni akademik Silobrčić. Nitko nije ni beknuo kad je Jergović, u času istinskog nadahnuća, počeo glorificirati Dražu Mihajlovića. Sve je to normalno. Draža je bio prvi antifašist i gerilac Europe. Danas je on to i službeno u Srbiji. Kad je ultraljevičar Jurica Pavičić nazvao pok. Slobodana Novaka ”kretenom” tko se je oglasio, osim mene u ovoj kolumni? Kad Mikulić poziva studente na lom nogu radnicima “Sokol Marića“ onda je to “lakonski komentar“ i “retorička figura“, a general Glasnović je destilirani fašist, iako je u Domovinskom ratu postao, zbog svoje hrabrosti, general u BiH i RH. To je general koji je preživio dvije kliničke smrti zbog rana na bojišnici. Ne znam samo kako će jadan preživjeti kaznenu prijavu Gordane Sobol koja bi ga najradije opalila svojom štangom za ples po glavi. Pa ga onda ne bi ni trebala kazneno prijavljivati.

Naravno, sad će lijevi falagisti početi urlati na tvrdnju da oni ne vole Lijepu Našu. Primjer te “ljubavi“ je programski tekst Borislava Mikulića “Jarčji pjev desnice“ koji je na Trećem programu Hrvatskog radija trebao pročitati HRT-ov spiker Željko Tomac. Kad je vidio tekst i način na koji naš Boro piše o braniteljima u Savskoj 66 i predsjednici Kolindi, Tomac je odbio pročitati tu ideološku papazjaniju revolucionarnog profe. Je li se je bivši omladinski dužnosnik Darinko Kosor oglasio na djelovanje Hrvoja Hribara čiji je HAVC financirao snimanje danskog, a u stvari jeftinog prosrpskog, pamfleta o ubojstvu duševnih bolesnika u Dvoru? Možda on više preferira kazalište od filma. Usput rečeno, članica Upravnog odbora HAVC-a Nina Obuljen pojavljuje se ovih dana u javnosti kao nasljednica Hasanbegovića na mjestu ministra kulture. Problem je jedino u tome što na to mjesto “puca“ i Jasen Mesić koji inače zdušno podržava – Hribara! Što reći na tu ljevičarsku dvoličnost nego ”not my Circus, not my Monkeys“! Pljuvati ratnog heroja iz Domovinskog rata, a istodobno glorificirat Dražu Mihajlovića dokaz je da hrvatska ljevica gubi tlo pod nogama. Ona jednostavno više nema što ponuditi svojim glasačima, osim jeftinih predstava kao što je to ova na Filozofskom fakultetu.

Hrvatski general i zastupnik Željko Glasnović primio je navodno prijeteće pismo s metkom – u kojem je pošiljatelj kuvertirao svoj sljedeći potez.

Čitam u subotnjem Večernjem izvrsni tekst Borislava Ristića o hrvatskoj ljevici i njegov konačni sud kako joj je mjesto na smetištu povijesti osigurano. Ristić podsjeća na jedan svoj raniji tekst koji je uzvitlao prašinu u ljevičarskim krugovima. U tom “vrućem“ tekstu Ristić je pisao o odgovornosti komunista za rat u bivšoj Jugoslaviji i o potrebi da se ljevica suoči s tom činjenicom kao s činjenicom da je glavni protagonist tog krvavog rata bio notorni ljevičar Slobodan Milošević. Pazite! Tvrdnja da je Milošević pokrenuo rat “na ovim prostorima“ izazvao je bijesnu reakciju ljevičara. Tko? Sloba? A što je s Tuđmanom? Zato sad odmah mediji ponovno prežvakavaju lopovsku privatizaciju, 200 bogatih obitelji, dogovor između Tuđmana i Miloševića, putovanja u Karađorđevo gdje su njih dvoje navodno sve dogovorili. Koliko smo već puta sve te laži mogli pročitati od lijevih falangista. Vjerojatno su Sloba i Franja dogovorili i raketiranje Banskih Dvora u vrijeme dok je u njima Tuđman razgovarao s Antom Markovićem. Ljevica je uporno pokušavala svoje ofucane dogme prodavati svim Hrvatima, ali uspjela je uvjeriti tek gledatelje Žikine dinastije.

Sad je i tome već napokon došao kraj. Sustav ljevičarskih laži, podmetanja, iskrivljavanja povijesti, blaćenja Hrvatske po svijetu i stvaranja ozračja depresije i promašenosti u zemlji se sve više razotkriva i raspada. Ne samo da su doživjeli već više izbornih debakla. Izgubili su i daleko najjaču ličnost na lijevoj našoj – Milanovića. Njega nema tko naslijediti ni po političkom nervu ni po talentu za političku demagogiju. Za ljevicu će biti bingo čak i ako se na pobjedničko postolje uspe Davor Bernadić. On je bar uspješan mladi intelektualac perfektne osobne biografije, a koji je, što nije nevažno, spreman stare ratne partizanske šinjele baciti u smeće i prestati se pozivat na ZAVNOH, proleterske brigade i “slavnu“ NOB prošlost. Sve drugo bit će već viđeno recikliranje političkih i medijskih boljševika, daljnji lov na ustaške kune, “ustaške“ zmije, cinkarenje vlastite zemlje europskim birokratima za šaku eura. Naravno, taj zadnji fijasko lijeve Hrvatske zahtijevat će i malo drugačiju medijsku scenu od one koju kreiraju neumorni stvaratelji fašizma, ustaša, ognjištara kao što su Jelena Lovrić, Branimir Pofuk, Slavica Lukić, Marko Špoljar, Robert Bajruši, Ante Tomić i slični likovi. Što će oni raditi kad ljevica postane normalna socijaldemokratska stranka? Što će sa strankom koja će moći doći na vlast bez histeričnog i retrogradnog antifašizma? Kad takva moderna socijaldemokratska stranka jednom dođe na vlast moći će na njoj ostati voljom naroda barem dva mandata. Hoćemo li ikada doživjeti u našoj napaćenoj Hrvatskoj da i lijevica i desnica osude svakog onoga koji “sere na Bleiburg“, one koji su o Leopoldu Mandiću pisali da kako je to “katolička nekrofilska orgij“? Hoćemo li doživjeti da se lijeva novinarska falanga neće više baviti šeširom Ante Tomića nego kritički reagirati kad njihova intelektualna perjanica nazove Hasanbegovića “slaboumnim retardom“ i “balijom“? Svi ti Viskovići, Vili Matule, sve te krezube Babe sa svojom Mirjanom Mirt morat će tada na popravni ispit. Svi oni koji su pljuvali po “šatorašima“, a aplaudirali “plenumašima“, morat će parkirat svoje boljševičke jezičine i početi se ponašati onako kako naši stvarni gospodari iz EU od nas to i očekuju: pristojno, poltronski, umiveno i poslušno. Po šifri – ne talasaj… Taj model ponašanja opstat će sve dok se u Lijepoj Našoj napokon ne pojavi neki novi Franjo Tuđman.

Stara američka poslovica glasi: “Mnogi ljudi žive samo zato jer je protuzakonito pucati u njih.“

Tuđman se vratio u “iskrenom“ razgovoru Mate Granića s Davorom Ivankovićem u nedjeljnom Večernjaku. Na pet stranica naš Mate je otvorio dušu o Predsjednici, Plenkoviću i dr. Tuđmanu. Iz usta mu ispadaju samo slatki bomboni. Nakon što ga je dobro ispljuvao čim je umro, sad Mate opet obožava Tuđmana. “Bio je autokrat, ali je bio liberalniji od svih koji su tada, a i poslije, bili na hrvatskoj političkoj sceni“. Liberalni-autokrat, misli Mate. Nešto kao drveno željezo! “Tuđman je bio i tolerantan i vrlo je rijetko donosio odluke, a da se nije savjetovao sa suradnicima… bio je ugodan, prihvaćao je argumente i o njemu je u javnosti stvorena potpuno kriva slika“. Mate nam otkriva da je “liberalni autokrat“ ponudio Savki i Josipu Šentiji veleposlanička mjesta u Moskvi i Rimu, ali su oni to odbili. “Radi povijesti je dobro da se to zna“ veli naš Mate. Predsjedničin savjetnik je iskren. Kaj je, je, rekli bi Zagorci. Kad smo već kod “krive slike u javnosti“, radi povijesti je dobro da se zna, da je glavni “slikar“ tada bio upravo naš Mate. U domaćoj javnosti Mate je bio glavni informator pok. Pukaniću i njegovom Nacionalu u kompromitiranju pok. Predsjednika. Za nagradu je, nakon Tuđmanove smrti, postao “dekan“ neke lijeve Nacionalove visoke škole. Posjedujem u MacBooku intervju koji je Mate tada kao predsjednik nekakve minorne strančice “Demokratski centar“ dao Pukijevom Nacionalu. Što je taj sve izlanuo o Tuđmanu, o šteti koju je nanosio RH, koliko je truda on morao ulagati da sanira štetu koju je ”stari diktator” nanosio Lijevoj našoj. Naravno, ako Kolindin ”mlađahni” savjetnik pokuša demantirati ovo što pišem, a nadam se da neće biti toliko pretenciozan, onda ću objaviti u cijelosti taj sramotni i osvetnički obračun s mrtvim Predsjednikom. Mate je tada bio i sam predsjednički kandidat, a kampanju mu je vodio Andrej Plenković. Davor Butković, njegov osobni “glasnogovornik“, tvrdio je kako popularni ministar ima iza sebe 63 % biračkog tijela. Međutim, Mate je ispao već u prvom krugu kvalifikacija, zajedno s mojim kolegom Silvijem Degenom. Njega je supruga nakon izbora optužila da ima ljubavnicu. Zaprepašteni Silvek je promucao “Kak’ to misliš?“ ”Znam” odvrati nabrušena supruga ”dobio si 5 glasova, a nas je u obitelji četvero”! Eto, koliko je konfidentski intervju Nacionalu pomogao osobnom liječniku Milke Planinc.

Neovisno o “mitskom“ ministru, nedjeljni Večernji skoro da me je oduševio. Mate priča na pet stranica, o Bojanu Glavaševiću na tri strane, o Miloradu Dodigu tri, a o Zoranu Šprajcu samo dvije stranice.

Studentice i studenti sa Filozofskog faksa, njih oko 200 do 250, dokazali su da za kulturnu revoluciju nije potrebno 30 milijuna Kineza. Usput su nam elokventno i uvjerljivo dokazali zašto ljevičarski dekan Previšić mora otići – navodno zbog svog desničarenja. Drago mi je što studenti Fakulteta političkih znanosti nisu ustali na zadnje noge nakon desničarskih dezinformacija da je njihov profesor Ante Barišić, kao pripadnik UDBE, mučio studenta Marka Grubišića. No, kad to doznaju Gordana Sobol i Mirjana Mirt odmah će otići kaznena prijava DORH-u – protiv Marka Grubišića. Čovjeku nakon svega što se dešava u RH dođe da se napije.

Alkohol ne rješava probleme, ali opet, s druge strane, ne rješava ih ni mlijeko!

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Pero Kovačević: KAZNENA PRIJAVA UDRUGE DOMINO ILI PUCANJ U NIŠTA

Objavljeno

na

Objavio

Svi mediji u Hrvatskoj su danas „zdravo za gotovo“ i naravno senzacionalistički prenijeli vijest kao je udruge Domino podnijela DORH-u kaznenu prijavu protiv udruge U ime obitelji i njezine čelnice Željke Markić , zbog kaku kažu sumnje da su počinili subvencijsku prevaru u slučaju dodjele trogodišnje institucionalne potpore koju im je dodijelila Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.

Budući se novinari i urednici medija, koju su prenijeli ovu vijest na senzacionalistički način nisu držali profesionalne etike i profesionalnog postupanja( što pravila struke nalažu), čak što više našli za potrebnim provjeriti i pravnike upitati o utemeljenosti ove prijave, red je da ipak netko ukaže i analizira ovu prijavu i neodgovorno postupanje.

Evo kratke pravne analize o utemeljenosti ove kaznene prijave:
Udruga Domino, navodi kao temeljni krimen, tvrdi da među propisanim uvjetima za prijavu na natječaj spomenute zaklade stoji uvjet da se “protiv osobe ovlaštene za zastupanje udruge ne vodi kazneni postupak i da se dokaz dostavlja prije potpisivanja ugovora.

Dalje u kaznenoj prijavi drže da se protiv Željke Markić vodio kazneni postupak, a nevođenje kaznenog postupka protiv osobe ovlaštene za zastupanje udruge bio je uvjet za ostvarivanje sredstava.

Naravno da nitko od novinara i medija od Hine na dalje nisu bar nekog pravnika pitali što misli o tome.

Naime,točno je da se protiv Željke Markić vodi kazneni postupak ali ne po službenoj dužnosti već temeljem privatne tužbe.

Također bi autori ove „senzacionalističke vijesti“ trebali znati kako se Uvjerenjem da se ne vodi kazneni postupak potvrđuje da se protiv vas pred općinskim i županijskim sudom ne vodi kazneni postupak za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti .

Udruga Domino u svojoj je kaznenoj prijavi krivo protumačila uvjete natječaja jasno definirane od strane Nacionalne zaklade i Vladinom Uredbom o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge (NN 26/2015). Navedeno se može vidjeti u tekstu tog natječaja.

Valja znati kako je Domino za organizaciju Queer Zagreb festivala i svoje druge projekte posljednjih godina dobila više od 5 milijuna kuna javnog novca, između ostalog i kao korisnik sredstava Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva – može se očekivati da je odlično upoznata sa činjenicom da je jedan od uvjeta za dobivanje javnih financijskih sredstava dokaz da se protiv odgovorne osobe udruge ne vodi kazneni postupak vezan za financije, što je definirano člankom 5 odgovarajuće Uredbe.

Iz svega je jasno da se uvjeti natječaja ne odnose na privatne tužbe, što je logično, jer bi u suprotnom udruga Domino ili bilo tko drugi mogao privatnim tužbama onemogućavati djelovanje osobama, a onda i udrugama s čijim se stavovima i djelovanjem ne slažu.

Prema tome,kaznena prijava udruge Domino je pucanj u prazno i sačinio ju je netko vrlo skromnog pravnog znanja ili je riječ o namjeri .

Udruga Domino tražo od DORH-a postupanje i otvaranje istrage temeljem njihove kaznene prijave.

Valja napomenuti da bi DORH u sklopu svog postupanja mogao bez dvojbe utvrditi da je u ovom slučaju riječ o lažnom prijavljivanju počinjenja kaznenog djela i pokrenuti postupak protiv podnositelja kaznene prijave.

Pero Kovačević / Kamenjar.com

U ime obitelji: LGBT udruga Domino krivo protumačila natječaj i lažno optužila Željku Markić i UIO

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Hrvatska je Bosni i Hercegovini uvijek bila prijatelj, ali priznaju li to i bošnjačke elite?

Objavljeno

na

Objavio

Republika Hrvatska i Hrvati iz Bosne i Hercegovine nikada ni jednim svojim postupkom nisu narušili cjelovitost Bosne i Hercegovine kao države.

Sve što su htjeli i na čemu i danas ustrajavaju, jeste ravnopravnost hrvatskoga naroda u ovoj zemlji, njegova suverenost, jednakopravnost i konstitutivnost na svakom pedlju teritorija, uz načelno i stvarno uvažavanje istih takvih prava i za druga dva naroda.

To smo ovih dana čuli i od naše predsjednice koja je upravo sinoć završila dvodnevni posjet ovoj zemlji. I bez ikakve sumnje, riječ je o konzistentnoj politici koja se ni u čemu nije promijenila od 1992. godine do danas, ma tko što mislio i govorio o tomu.

No, razumiju li to i muslimansko-bošnjačke političke elite u BiH i gledaju li istim očima na ovu (po meni) neoborivu i lako dokazivu činjenicu?

Ovoga puta neću ponavljati one stare i dobro poznate argumente o svemu što su Hrvatska i Herceg Bosna učinile u obrani BiH i njezine opstojnosti, pa i glede pomoći muslimansko-bošnjačkom narodu tijekom rata (uključujući naoružavanje, materijalnu pomoć svake vrste, zbrinjavanje desetaka tisuća njihovih izbjeglica, oslobađanje velikih prostora zaposjednutih od srpskog agresora, deblokada bihaćke enklave itd., itd.).

Želim progovoriti o nekim pojavama koje se uglavnom prešućuju, jer sam uvjeren da time što ćemo „smeće“ gurnuti pod tepih ništa ne dobivamo – ni mi Hrvati, ni BiH ni bošnjačko-muslimanski narod.

Za početak pitanje: Je li itko ikad čuo (od 1992. godine do danas) da je bilo tko relevantan (od političara iz državnog vrha, saborskih zastupnika, predstavnika parlamentarnih stranaka ili uglednih intelektualaca) iz redova hrvatskoga naroda – kako u Republici Hrvatskoj tako i u BiH, Bošnjake-muslimane nazvao „nepostojećim narodom“, „fašistima“, „nacistima“, „balijama“, „zločincima“, „poturčenjacima“, je li ih ikad optužio za „genocid“, „etničko čišćenje“, „udruženi zločinački pothvat“, „podjelu BiH“?

Je li se to ikad dogodilo?

Nije. Tvrdim da nije, odgovorno i rezolutno! Ili barem ja ne znam ni za jedan takav slučaj i jako bih volio da mi netko navede kad, gdje, tko i što je u tom smislu govorio, ako misli drugačije.

Dakle, nikad nitko RELEVANTAN među Hrvatima (ostavimo medije i društvene mreže po strani) nije nikad prosipao mržnju prema bošnjačko-muslimanskom narodu, negirao njegov identitet i teško ga optuživao za bilo što.

A je li to radila druga – bošnjačko-muslimanska strana?

Dašta. Itekako da jeste.

I to, nažalost, predvođena današnjim članom Predsjedništva BiH iz redova ovog naroda, Bakirom Izetbegovićem koji je izgovorio takve gadosti i laži da čovjek jednostavno ne može povjerovati kako je to izašlo iz usta političkog lidera jedne nacije.

Bilo je svega: od negiranja Hrvata kao naroda (tvrdnji da je to „nepostojeća nacija“!?), do optužbi kako je riječ o „ustašama“, „fašistima“, „nacistima“, „sljedbenicima NDH“, žigosanja bosansko-hercegovačkih Hrvata kao onih koji su sudjelovali u „zločinačkom poduhvatu“, stigmatiziranja Herceg Bosne kao „zločinačke tvorevine“, objeda da su nad „Bošnjacima“ od strane Hrvata izvršeni „genocid“ i „etničko čišćenje“, sve do monstruoznih kleveta vezano za „agresiju Republike Hrvatske na BiH“ i „planova o podjeli BiH“).

Bakir Izetbegović potrudio se da sve dodatno „začini“ i svojim lupetanjima o tomu kako je njegov otac Alija državu „ostavio u amanet“ današnjem turskom predsjedniku Erdoganu i sličnim bedastoćama kojih je na nesreću bilo toliko da ih je teško sve i spomenuti.

I čemu je služila ta prljava kampanja?

Nažalost, samo jednom cilju: stvaranju dimne zavjese iza koje se odvija planski proces posvemašnjeg obespravljivanja i svođenja na nacionalnu manjinu, te stvaranja uvjeta za konačno i potpuno „brisanja“ Hrvata s njihovih  autohtonih životnih prostora i pretvaranje BiH (ili za sada barem Federacije, jer teško da Bakir išta može „republici srpskoj“) u muslimansku etničku državu, a sve pod krinkom „građanske“ opcije.

Dakle, jedna panislamska ideologija (koju je definirao još Alija Izetbegović prije 30 godina u svojoj „Islamskoj deklaraciji“), danas se pokušava ostvariti pred našim očima.

I to vidi svatko tko želi vidjeti i nije slijep. Da nije tako, zar bi postojali takvi otpori vezano za Izborni zakon, gdje se Hrvatima niječe pravo izbora vlastitih političkih predstavnika, iako im to jamči Ustav BiH i Daytonski sporazum?

Sve se to odvija u vrijeme ubrzane islamizacije BiH naseljavanjem muslimanskog elementa iz islamskih zemalja – pri čemu se doseljenicima mimo zakona i protupravno prodaju nekretnine i zemljište u trajno vlasništvo!

Kako bi se ostvario upravo taj koncept islamizacije, Bakir Izetbegović i njegovi islamisti dižu zaglušnu buku optužujući Hrvate za sve i svašta, iako je svakomu tko je pri zdravoj pameti jasno kao dan, da najmalobrojniji narod u BiH koji je činio 17,30% u ukupnom stanovništvu (po službenom popisu iz 1991. godine) nikako nije mogao niti može diktirati odnose u toj državi, a kamo li etnički je čistiti.

Danas se s istim žarom baca ljaga na hrvatski narod u BiH kao i 1993. (kada su ga Alija Izetbegović, Sefer Halilović i ostali politički i vojni dužnosnici muslimanskog naroda u međusobnim prepiskama i razgovorima uobičajeno nazivali „ustašama“ – a ne narodnim imenom) i on je opet dežurni krivac!

Do kada će to biti tako?

Jesu li muslimani dijelili BiH? Jesu li u tom smislu imali dogovore sa Srbima? Je li Alija nudio dr Franji Tuđmanu zapadnu Hercegovinu i još neka područja u dva navrata? Je li „Armija BiH“ napala Hrvate u središnjoj Bosni nakon što je potisnuta od Srba iz istočne Bosne i Posavine? O svemu tomu svjedoče samo suradnici Alije Izetbegovića (Sefer Halilović, Muhamed Filipović i drugi).

Ako je 3 i pol puta više Hrvata protjerano sa svojih područja (172.000) nego muslimana sa svojih (50.000), TKO JE NAD KIME VRŠIO ETNIČKO  ČIŠĆENJE?

Tko je ubio preko 1.600 Hrvata u srednjoj Bosni i odsjekao 400 hrvatskih glava? Tko je zatvorio i mučio 14.444 hrvatska logoraša u 331 muslimanskom logoru u kojima je ubijeno njih 632? Zašto su pripadnici „Armije BiH“ zajedno s mudžahedinima počinili masovne zločine u Dusini, Grabovici, Križančevom selu, Zenici, Mostaru, Foči, Bikošima, Doljanima, Buhinim kućama, Bugojnu, Lužanima, Miletiću, Uzdolu, Trusini, Vitezu, Travniku, Busovači, Zubićima, Žepču, Konjicu i na brojnim drugim mjestima?

Od 775.895 Hrvata koliko ih je po popisu tamo bilo 1991., danas je preostalo u najboljem slučaju oko 400.000, što znači da su gotovo prepolovljeni, ali su i dalje izloženi prljavoj kampanji s očitim ciljem da se započeto etničko čišćenje koje su „Armija BiH“ i mudžahedini započeli i jesen 1992. godine nastavi i dalje, samo drugim metodama – uskraćivanjem prava i stalnom presijom optužbi za „ratne zločine“ prema pripadnicima HVO-a i političkim dužnosnicima iz ratnog razdoblja.

U cijeloj toj priči, jedini „anđeli“ i „nevinašca“ su muslimani.

A tako nije niti može biti. Jer, SVE SE ZNA, sve je zapisano, snimljeno, dokumentirano i Hrvati šutjeti neće, niti se miriti s ponižavajućim položajem u koji ih se želi dovesti.

Jedna nepravda rađa drugu, svaka isključivost izaziva reakciju, na nasilje u bilo kojem obliku mora se odgovoriti obranom svojih neotuđivih prava i sloboda.

To jednako vrijedi za sve narode, pa i Hrvate. Bilo to nekomu milo ili ne.

Što prije u Sarajevu shvate kako kad se radi o neotuđivim pravima naroda nema ekskluzivizma i kako za svakoga od njih u jednakoj mjeri vrijede univerzalna načela nacionalne slobode i ravnopravnosti, to bolje.

 

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari