Pratite nas

Kolumne

Zvonimir Hodak: I Jean-Michel Nicolier se borio za NDH?!

Objavljeno

na

Mnogi naši današnji uvaženi političari potekli su iz partizanskih obitelji. Većina je tu činjenicu “naplatila” još u rigidnom jugo-komunizmu, ali ima primjera da u građenju karijere “partizanština” nije bila uteg oko noge ni mnogima u hrvatskoj državi. Recimo, bivša predsjednica RH.

Zašto sad spominjem baš nju? Pa zbog toga što je Kolindi Grabar-Kitarović upravo na ovaj prvomajski praznik ponovno “svanulo”. Naime, njen progresivni, moderni i od većine jedva dočekani nasljednik Milanović pokazao je svoj “lijevi profil” baš na komemoraciji žrtvama 1. svibnja u Okučanima. Nakon 25 godina opet se dogodila “bježanija2.  Za razliku od one iz SAO krajine, Milanović je nestao u smjeru Zagreba, a ne Beograda…

Odmah će se “dežurni” kritičari zapitati gdje je u toj otužnoj priči bivša predsjednica? Podsjećam samo na festival pljuvanja po Kolindi kako nas je “sramotila” grleći se u kockastom dresu s Modrićem i njegovim suigračima na svjetskom prvenstvu. Sada možemo zaključiti kako se bivša predsjednica, nakon niza Zokijevih nekontroliranih, rekao bih histeričnih, poteza na rubu skandala, doima kao Margaret Thatcher u odnosu na Klasićevog Miku Špiljka odnosno Zorana Milanovića.

I Jean-Michel Nicolier se borio za NDH?!

On se sve više ističe nizom gafova u stilu “ja Tarzan, ti Jane”. Odmah nakon ustoličenja na Pantovčaku Zoran se istakao kao debela crna muha u čaši mlijeka uklanjanjem kipova svih hrvatskih velikana iz Predsjedničkih dvora. Potom “hard rock” obradom hrvatske himne na komornoj svečanosti izricanja prisege kao i u Jasenovcu izjavom kako HOS-ovu ploču “treba baciti negdje” jer su se HOS-ovci borili za NDH, a ne za RH. Time je indirektno tvrdio da se i Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac iz Vukovara, došao boriti za NDH, a ne za RH jer je Jean bio pripadnik HOS-a.

Kao odmazdu za akciju “Bljesak” Mile Martić je raketirao Zagreb i za to je u Haagu dobio 35 godina zatvora. Danas naš predsjednik bježi s obilježavanja te akcije zbog nazočnosti HOS-a, ljudi koji su se borili protiv Martića za slobodu Hrvatske. Po njemu su se, dakle, Jean-Michel i 750 HOS-ovaca borili i poginuli za NDH, a ne za slobodnu Hrvatsku. I sad Zoki šokiran, “prosto ne može da veruje…” što se to događa u Okučanima. Za mene i mnoge druge ta njegova predstava u Okučanima nije ništa drugo doli ploveće kazalište.

Na mimohodu u Zagrebu bila je i zastava HOS-a

Imam li ikakav ozbiljan dokaz za tu tvrdnju? Imam! Godine 2015. bio je u Zagrebu, u Ulici grada Vukovara, održan svečani vojni mimohod čime se Zoki i danas ponosno hvali u intervjuu na RTL-u. Među zastavama ratnih postrojbi bila je i zastava HOS-a. Na tribini je mirno i bez ikakvog gađenja tada sjedio i predsjednik Vlade Milanović.

Prema tome, ispadom u Okučanima treba se zatvoriti krug jednog primitivnog političkog revizionističkog nastojanja koje se rodilo odmah nakon Tuđmanove smrti. Naime, bojeći se otkrivanja i osude svih komunističkih zločina nakon 1945. godine krenulo se odmah u ustašizaciju Domovinskog rata. Trebalo je preko Jakovine, Markovine, Klasića, Puhovskog, Pusićke, Josipovića, Mesića i inih jugofila ubaciti lažnu simetriju između onih koji su pobijedili u Domovinskom ratu i njihovih partizana.

Tu kriptokomunističku bozu počeli su sustavno “prodavati” u lijevim medijima. Tako su tvrdili kako je hrvatska država zapravo nastala s Ustavom iz 1974. godine pa onda čak i s AVNOJ-em i ZAVNOH-om. Čisti povijesni revizionizam i prodavanje magle. Pri tome se nije uopće vodilo nikakva računa postoje li doista ikakvi ozbiljniji argumenti kojima bi se moglo izjednačiti one koji su se četiri godine borili protiv hrvatske države, a za zločinačku Jugoslaviju i one koji su se također četiri godine borili za hrvatsku državu. Tko šljivi argumente i istinu. Važno je bilo samo prodati javnosti svoju “istinu”.

Povijest revidirana po komunističkom ukusu

Kako su, na žalost, od osnutka Hrvatske svi mainstream mediji bili u rukama drugova, ekipa “jugo-historičara” s naših nikada pročešljanih filozofskih fakseva u Zagrebu, Splitu i Rijeci dobila je zadatak smišljati laži kako bi se povijest revidirala po komunističkom ukusu. Tako se počelo s priglupim tezama da su svi partizanski zločini bili odmazda, osveta za ustaške zločine.

Čak i genocid u Srbu, nekoliko mjeseci nakon uspostave NDH, bio je po Klasiću i Jakovini samo odgovor komunista na ustaške zločine. Znači da je 3000 ljudi, žena i djece koji su bili živi bačeni u Hudu jamu bila samo odmazda… Takvo bljezgarenje traje sve do danas. O partizanskim zločinima mogli bi se napisati tomovi knjiga, ali jedva je napisano nekoliko knjiga koje su izdane u privatnim nakladama.

I sad se napokon pojavilo svjetlo na kraju tunela. Naš Zoki, “predsjednik svih građana RH”, kako je sam svečano izjavio u govoru nakon izbora. Umjesto da napokon odamo zajednički počast svima onima koji su branili i obranili Hrvatsku u Domovinskom ratu, javljaju se neki nazovi “svjedoci” kao notorni Saša Leković koji je navodno bio u Okučanima i nigdje nije vidio oznake “ustaškog” HOS-a.

Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika, sjeća se HOS-a u bitkama na Srđu. Ali on je HDZ-ovac… S druge strane, Ante Nazor, povjesničar, ali malo drugačiji od Jakovine, Markovine i Klasića, uporno ponavlja: “..do sada je i tako će i ostati dok je Hrvatske, amblem HOS-a bio je nazočan na svim obilježavanjima, na svim mjestima gdje su pripadnici HOS-a branili i oslobađali Hrvatsku. Zastava HOS-a bila je od Vukovarske kolone, Škabrnje, do Dubrovnika na Srđu i tako će ostati dok je Hrvatske…”.

Nakon Milanovićevog ispada isplivale hrvatske podjele

Naravno, kako je to kod nas već uobičajeno, odmah nakon Milanovićevog ispada, isplivale su ponovno na površinu sve naše hrvatske podjele koje je strah od korona virusa bio na kratko suzbio. Podjele na “Lijepu našu” i “Lijevu njihovu”. Za svoj ispad Zoki (ili od milja Kizo) je odmah požeo žarku i drugarsku podršku od Ive Josipovića.

Naš Ivo je inače svjetski stručnjak za “ustaške zmije koje gmižu Hrvatskom” kako nas je bio predstavio za vrijeme svojeg službenog predsjedničkog posjeta Izraelu. On je, naravno, jedva dočekao ovaj Zokijev ispad i uputio mu jedno toplo partizansko “bravo, druže”! Pri tome je sve koji se ne slažu s Predsjednikom optužio da proizvode neoustaštvo!! Znači državni vrh, Plenki i Jandroković, su ustaše. Ivu je krenulo… Zaboravio je jedino Kolindu, valjda jer je bivša. Tu jugo-komunističku bolest je teže izliječiti od korone.

Goran Čular s “elitnog” Fakulteta političkih znanosti nas mudro podučava: “Predsjednik je postupio u skladu s Ustavom, ZDS može naštetiti HDZ-u”. To je možda i točno. Ljevičari u Lici, Imotskom, Dalmatinskoj zagori, Istočnoj Slavoniji mahom će se okrenuti SDP-u ljuti što i Plenki nije prvom HOS-ovcu kojeg vidio viknuo “M’rš” i sjeo sa Zokijem u auto.

Javio se i Dragan Bagić, destilirani proizvod Filozofskog faksa u Zagrebu, s porukom: “U izbornoj godini radikalna desnica potencirat će pitanje pozdrava ZDS jer im je to jedino što imaju. Oni će to pokušati koristiti”. Dragi Dragane, ako ZDS iskoriste samo 10 posto kako su ga iskoristili u Domovinskom ratu, HDZ će se mirno prošetati na idućim izborima.

Dok naši “fotelj-povjesničari” vode utopistički rat protiv pozdrava kojim je dobiven Domovinski rat, treba samo zlobno istaknuti kako je i s tim pozdravom za samo trideset i dva sata bio pometen neprijatelj u akciji Bljesak te kako je u maturalnom roku bio pometen i u Oluji. Stoga nemojte ni sanjati o brisanju tog pozdrava iz svijesti hrvatskog naroda. Pozdrav “Smrt fašizmu, sloboda narodu” nestao je u smrtnom povijesnom hropcu, ali ZDS će u većini naroda živjeti još dugo, dugo…

Tko ima kredibilitet docirati dragovoljcima Domovinskog rata?

I na kraju pitanje koje se nameće samo po sebi: tko to s pozicije političke vlasti ima stečeni moralni i praktični kredibilitet da bi raspravljao o dragovoljcima Domovinskog rata, docirao im, ocjenjivao njihovu prošlost i sadašnjost, uspoređivao ih s bilo kojim postrojbama u povijesti Hrvatske. Oni su jedini pravi i konačni pobjednici, a onaj koji kaže premda i jednom dragovoljcu ”m’rš” rekao je sve o sebi i što misli o borbi za slobodu i samostalnost Hrvatske. Tako je naš diplomatski đak Mate Granića i Bude Lončara, suptilno i ljevičarski fino viknuo dragovoljcu Markušu kad ga je ovaj na odlasku upitao: “Milanoviću jel’ te nije sram?”.

Naravno, Orjuna koja čeka ponedjeljkom moju kolumnu ima već spremljeno pitanje u skladu s njihovim IQ-m, koje je malo ofucano, ali sigurno glasi: gdje si ti bio 1991. godine? Dobro, odgovor je uvijek isti. Branio sam HOS-ovce po Hrvatskoj. Ne zanima me gdje su bili Milanović, Plenković, Jandroković ili Škoro u doba Domovinskog rata već je bitno, kako reče Željka Markić, kako se odnose prema onima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu.

I  na kraju jedna zgodna informacija. Kako je moguće da u jednoj homofobnoj, rasističkoj i nacističkoj državi kao što bila NDH crnac bude izbornikom boksačke reprezentacije? To je, naime, bio američki crnac Jimmy Lyggett. NDH je bila članica međunarodnih institucija kao što su FIFA, UEFA, Lige naroda… Imala je i konzulat u Beogradu.

Nikada kraja moraliziranju naših političara…

Oscar Wilde je bio iskren: “Moralnost je jednostavno stav koji zauzimamo prema ljudima koje osobno mrzimo”. Odjeci Milanovićevog ispada preplavili su državu brzinom korone. Hrvatski generalski zbor je poduže bio u rigoroznoj karanteni. Ni glasa od njih. Predsjednik “kidiše” na jednu legalnu postrojbu Domovinskog rata, a generali igraju preferans. Bivši ministar zdravstva i obrane Andrija Hebrang podnio je neopozivu ostavku zbog izostale osude Milanovićevih postupaka. Poltronstvo, slaganje s vrhovnim zapovjednikom, strah od sankcija?!

Za to vrijeme “progresivno” lijeva javna scena stoji monolitno uz svog Zokija. Hebrang smatra da Milanović “tjera vodu na mlin onih koje smo porazili devedesetih, a sad dižu glave i ponavljaju stare laži o hrvatskom narodu”. A generali se ne bi šteli mešati… Antifašistička ljiga odnosno liga pozdravlja Milanovića. Vrdoljaku se gadi kad čuje ZDS, Žarko Puhovski i Davor Gjenero su u deliriju: “Ova provokacija koja je napravljena u Okučanima je višekratno sramotna”. Davor “misli”. Onaj koji nije sudjelovao u akciji tjera one koji su sudjelovali i otjerali agresore. I Davor se višekratno osramotio. Nije pošteno da se neprekidno sramoti samo Žarko Puhovski. I HINA odnosno hrvatski TANJUG prenosi kako je Kezo bio izvrstan. I Milorad Dodik je pozdravio potez Zokija…

U politici principi ne znače previše. Ako nemaš Gavrila…

Vratimo se korona humoru: “Rekao sam joj da je ostavljam i izašao iz kuće. Čujem pucanj i uplašeno se vraćam. Otvorila je šampanjac!”. Urednik jednog portala šalje mi komentar nekog čitatelja na moju kolumnu. Ivan Luketić: “Gospodine Zvonimire Vaš sam veliki fan, samo zbog dresa koji ne mijenjate svaki čas. Međutim imam dilemu. Moj djed je na Grmeču 1943. spasio 150 partizana. Je li on antifa?Jer njemu je samo zaštekao puškomitraljez. LP”.

Šalju mi šaljive poruke i o definiciji braka. Kad se bude novelirao Obiteljski zakon moglo bi se nešto od toga i upotrijebiti. Recimo, crkvena: brak je religijski čin u kojem dobivamo jednog razapetog više i jednu djevicu manje. Pravna: Brak je doživotna robija u kojoj osuđeni može biti oslobođen samo zbog lošeg vladanja. Životna: Nijedna žena ne dobije ono čemu se nada, nijedan muškarac se ne nada onome što dobije.

Matematička: Suma gnjavaže, oduzimanje slobode, množenje odgovornosti, dijeljenje love. Vojna: Jedini rat u kojem spavamo s neprijateljem. Filozofska: Brak je mjesto gdje se uzajamno dijele i rješavaju problemi koje, doduše, ne bismo ni imali da nismo oženjeni. I za kraj jedan vic iz sudnice: Sudac upozorava svjedoka: “Znate li koliko se dobije za lažno svjedočenje?”. “Znam već su mi dali 1000 eura”.

Gledajući HRT podsjeća na onu o čovjeku i tovaru…

Piše Anita Šarac: “Da sam prevoditelj znakovnoga jezika za gluhe na HRT-u, samo bih se krstila”. Otvorim Treći program HRT-a. Tvrtko Jakovina prosipa progresivnu pamet. Teorije odmazde. Partizanske, poratne. Nije bilo više ratnih zločina nakon 8. svibnja 1945. godine. “Oslobodioci” su samo punili jame i rudnike diljem Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske.

Slijedi vjerojatno Hrvoje Klasić i “državnik” Mika Špiljak. Profesora Jurčevića ili Antu Nazora možete također češće vidjeti, ali samo u Bujici. Morat će se roditi inicijativa da TV pretplatu plaćaju isključivo antife jer u 95%  programa gledamo samo odabranike Denisa Latina i njegovih istomišljenika.

Latin i njegovi gosti u “Otvorenom” imaju jednu jedinu, slatku dilemu. Ili kako kažu moji Ličani “delimu”. Kad dobiju u pošti marku s Tuđmanovom slikom, nisu sigurni na koju stranu treba pljunuti da bi je zalijepili za pismo. Moj pok. klijent bio je Slobodan Novak, epski hrvatski pisac, iza kojeg su ostali “Mirisi, zlato i tamjan”, “Izgubljeni zavičaj”, “Pristajanje”…, a kojeg je ljevičar Jurica Pavičić u jednom trenutku “umjetničke inspiracije” nazvao kretenom.

Znam da mi je jednom ispričao kako je nakon toga na HRT bio pozivan lijevi Jurica i to da bi objasnio zašto je jedan od najvećih esejista i romanopisaca u Hrvatskoj kreten, ali ne i pok. Novak. Svi mi kad otvorimo TV i na ekranu vidimo Jakovinu, Klasića, Pavičića, iako gasimo aparate kako ne bi morali gledati likove od kojih dobivamo ospice, ipak moramo plaćati pretplatu. Neka pretplatu za njih plaćaju antife, jugo-nostalgičari, kriptokomunisti i njihove nevladine udruge kao Documenta, Mirovni studiji, B.a.B.e….

Gledajući naš HRT stvarno je točna ona da više znaju čovjek i tovar, nego samo tovar.

Zvonimir Hodak / Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tihomir Dujmović: Most je bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova

Objavljeno

na

Objavio

Čak ni u ultimate fightu gdje praktički možete otkinuti glavu protivniku, samo ako budete mrvicu brži od suca, udarci ispod pojasa nisu dozvoljeni, ali nervozna predizborna kampanja označena je sukobom Jandroković-Raspudić, koji ćemo pamtiti upravo po tome. Po udarcu “punom nogom” ispod pojasa!

Nino Raspudić praktički godinama u svojim kolumnama i javnim nastupima upravo Gordana Jandrokovića uzima kao mjeru nemorala, podložništva, dodvorništva, napada ga kao osobu bez osobnosti i nema dvojbe da je Jandroković godinama čekao trenutak da uzvrati. U tom kontekstu Jandroković je bio zapet kao puška i reagirao je eksplozivno!

Naime, jedino se tako može razumjeti ova “prekomjerna uporaba topništva” koju je Jandroković izveo, jer u odnosu na nevinu opasku Raspudića da će ići u onu izbornu jedinicu gdje će biti Jandroković, da ga pobijedi, Jandrokovićev odgovor u kojem zbraja žene i djecu iz Raspudićevih brakova raritetno je niski udarac ispod pojasa na hrvatskoj političkoj sceni.

Mene je asocirao na sliku kad je Joe Šimunić usred Beograda s dvije kopačke uletio u koljena napadaču Srbije koji je krenuo prema hrvatskom golu! Šimunića razumijem jer nam je prijetio gol, Jandroković me začudio jer ga pamtimo kao smirenog i u pravilu odmjerenog političara.

Logično je da je premijer zaštitnički stao uz svog prvog suradnika, no ovo je možda zgodna prigoda da se dogovorimo što jest prilično u žaru predizborne borbe izgovoriti, a što je “nespojivo s boljim običajima” kako bi rekao Krleža.

Milanovićevo svojedobno vrijeđanje Plenkovića, odnosno njegove majke, je bilo neukusno i nedolično, uistinu ispod svake razine, u najmanju ruku nepristojno, o tome nema zbora, ali ako prihvaćamo taj diskurs, onda ne može Jandrokovićevo prebiranje Raspudićeve djece i žena biti ukusno i prihvatljivo! Jednom se moramo odlučiti i jednom moramo podvući crtu!

Stari i novi Most

Mislim da je prava šteta da Raspudićev nastup nije u prvom redu iskorišten za detaljnu analizu onoga što je rekao, jer s obzirom na to da je apsolutni medijski miljenik, nema dvojbe da će medijski od sutra Most biti u prvom redu Nino Raspudić. Tako da umjesto da smo analizirali novi Most, sve je pojela Jandrokovićeva “prekomjerna uporaba topništva”. Ta je pak analiza bila potrebna jer sam gotovo siguran da stari Most i novi Most nisu ista priča, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Nino Raspudić je sada stigao na scenu kao prava zvijezda, njegovo prihvaćanje Mostove ponude se iščekivalo tjednima, a dobio je pravi medijski “prime time” za istrčavanje na teren. Prostor od sat vremena kod Aleksandra Stankovića, gdje je dobro došao svatko tko ima nešto za reći protiv HDZ-a! Raspudić je vješto elaborirao svoja politička stajališta, Stanković je pak bio pitom kao rijetko kad, vidjelo se da je to iznad svega prijateljski razgovor. No, u njemu su spomenute neke važne relacije koje bi mogle približiti odgovor na pitanje tko će s kim koalirati.

Raspudić je, naime, na izravno pitanje izrijekom rekao da neće podržati Plenkovića i HDZ, te da za njegovu novu Vladu neće nikad podići ruku, tako da tu nema nikakvih dilema, ali je na upit o mogućoj suradnji s Bernardićem bio puno manje tvrdokoran i kategoričan. Na upit o koaliranju sa SDP-om tek je rekao da je sam Bernardić već izjavio da mu je Most prekonzervativna stranka, pa da je dakle već najavljeno da SDP ne može s Mostom. Ali, to nije odgovor! To nije odgovor na pitanje da li bi Raspudić ipak išao u koaliciju sa SDP-om, jer Bernardićev stav niti je kategoričan niti je apodiktičan!

Poluodškrinuta vrata koaliranja…

Stav o tome može li koalirati s nekom konzervativnom strankom, pritisnut nekom izbornom matematikom lako je promjenjiv. Znate onu mantru “novi izbori su samo trošak, čekaju nas reforme, nemamo vremena čekati!” Pa sjetite se samo Ivana Vrdoljaka i onaj salto mortale kad nas uvjerava da je zbog reforme obrazovanja spreman prijeći preko svojih ranijih riječi! Hoću reći ne bi bilo prvi put da se tako nešto događa. Bi li tada Nino ipak išao s tom vlašću? E taj odgovor nismo dobili! Nema odgovora, niti je voditelj na odgovoru inzistirao, jer i nije ideja da se tu zatvore sva vrata! Neka ostane nejasno! Kao poluodškrinuta vrata!

Ovo je sve tim prije problematično jer je sapunica na temu već navodno vođenih razgovora o mogućoj suradnji i to na relaciji Beljak-Grmoja kad se razgovaralo o mogućnosti da Most koalira sa SDP-om, pokazala da je Beljak onoj snimanoj provokaciji pristupio uz znanje i dozvolu Bernardića! Dakle, ništa nije nemoguće zar ne? Ono što je u svibnju bilo prekonzervativno, moglo bi u vrućinama srpnja biti podnošljivo! Jer, tri, pet, sedam ili ne znam koliko mandata realno može dobiti Most, mogu biti ključ za formiranje nove Vlade i zato nije isto kad na ovo osjetljivo pitanje odgovorite “on ionako ne bi s Mostom” ili kad decidirano kao kod pitanja o suradnji s HDZ-om kažete: ne dolazi u obzir!

Poznavajući Petrova i Grmoju mislim da suradnja sa SDP-om nije realna opcija, iako ono poniženje koje im je pripremio Plenković nikada neće zaboraviti, pa osveta uvijek ostaje inspirativan motiv. No, njih dvojica nikad nisu izgovorili one panegirike o Milanoviću koje je svojedobno izgovorio Raspudić. Ne jednom! I sad i prije pet godina! Može li se na onim pohvalama koje je svojedobno Raspudić izgovorio o Milanoviću graditi most buduće suradnje sa SDP-om? Teško je reći, no ne sjećam se da je ikada itko s desne strane onako srčane pohvale izgovorio za Zorana Milanovića kao Raspudić. On je primjerice u ključnim danima predsjedničkih izbora Milanovića proglasio “desničarom među ljevičarima”.

Desničar među ljevičarima…

U ključnim danima kada je “na stolu” bila teza da je svejedno hoće li pobijediti Kolinda ili Milanović! Baš tada čujemo tezu da je Milanović “desničar među ljevičarima!” Koji dan kasnije isti će taj Milanović izbaciti Tuđmanovu bistu iz Ureda Predsjednika, zatražiti da se ploča s imenima poginulih HOS-ovaca baci u metaforičko i stvarno smeće i upropastit će obilježavanje kapitalne vojne akcije Bljesak traženjem da se legalne insignije jedne vojne jedinice Hrvatske vojske zabrane! Desničar među ljevičarima…

Nino Raspudić je, koliko znam, prvi neovisni političar koji se izborio za to da ekskluzivno slaže listu na kojoj je nota bene nazočan tek kao nezavisni zastupnik. Takvu ekskluzivu niti je itko ikada tražio, niti je dobio. Da nitko od 14 imena na listu gdje će on izaći, ne može doći ako ga ne potvrdi – Raspudić! Radi se o neviđenom ustupku koji dolazi kao produkt pregovora u idealnom tajmingu za pregovore s posrnulim Mostom koji je sada sve karte bacio na Raspudića i Mariju Selak što je donekle razumljiv, ali riskantan potez.

Grmojino medijski i ljudski posve preuzetno, da ne velim neukusno inzistiranje na tome da “ovih dana stižu kapitalci u naše redove”, izgovorene su točno u vrijeme dok su časni i pošteni članovi i dužnosnici poput Vlade Marića ili Slavena Dobrovića upravo izlazili iz Mosta. Frapirani činjenicom da Most neće sa Škorom, odnosno zgroženi činjenicom da se ponovo ide u destrukciju, u konačnici u političko minoriziranje i da ih se pri tom baš ništa ne pita o tom povijesnom potezu za Most, oni su zaključili da Mostu više nisu potrebni. To se ne bi dogodilo samo da se pokazalo nešto više taktičnosti, političke pristojnosti i ljudskog uvažavanja. Samo da se malo više razgovaralo s njima, negoli se usisavao crveni tepih pred nadolazećim kapitalcima!

I kad su uspjeli toliko žuči stvoriti kod Slavena Dobrovića kojeg nikad nitko nije vidio ogorčenog i uzrujanog, onda je očito da se baš u tome prevršila svaka mjera. Tvrditi da je načelnik općine Podbablje kapitalac, a da časni Vlado Marić, ratni specijalac, sjajan organizator i vrsni poznavatelj političkih prilika nije dostojan da ga vrh stranke primi na razgovor, ne čini mi se racionalnim! “Podržati Miroslava Škoru kao kandidata na prošlim predsjedničkim izborima, mjesecima pregovarati i ne postići sporazum je po mom sudu za Most katastrofalno rješenje za koje nije nitko iz vrha dao opravdano obrazloženje…”, piše Marić u svojoj ostavci na članstvo.

Most je bacio sve u vjetar

Pregovori Mosta i Škore su propali de facto onda kad je Most tražio zapravo Raspudićeve uvjete! Da isključivo on formira kompletnu listu na kojoj se nalazi kao neovisni kandidat! Da se razumijemo, nema tu izravne Raspudićeve krivnje, istaknuti takav uvjet može biti interes nove velike zvijezde na političkom nebu, ali ne može biti interes Mosta, naročito ne običnih članova na terenu koji su krvavo skupljali 50 tisuća potpisa za istog tog Škoru! Tu je Petrov onim sudačkim sprejem morao Raspudiću odrediti granicu! Granicu koja mu čuva potencijal stranke.

Ovako, Most je zapravo bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova. Miletiću samom će biti izuzetno teško u riječkom bazenu, ali on je stvarno sjajan kadar za Most, a obitelj Raspudić je svakako dobro došla sa svojim političkim habitusom, ali to ne znači da su morali izgubiti jednog Vladu Marića i Slavena Dobrovića. I niz drugih! Takvi časni ljudi kao spomenuta dvojica ne rastu iza svakog grma.

Posljednje ankete, mjesec dana prije izbora, govore da HDZ vodi mrtvu trku sa SDP-om, da još uvijek vodi ispred SDP-a, ali i to da se Škoro primakao na 50 posto HDZ-ovih postotaka. Domovinski pokret dakle danas dobiva polovinu od onoga što će dobiti HDZ! Po anketi Nove TV, omjer je 28 posto za HDZ i 13,5 posto za Domovinski pokret! Dobar rezultat za HDZ i sjajan rezultat za Škoru! I u tom smislu je njihova sutrašnja suradnja predvidljiva. Dakako da ni jedni ni drugi u ovom trenutku neće govoriti o budućih potezima jer želite li ishoditi što bolji rezultat na izborima morate do kraja mobilizirati svoje biračko tijelo, a to nije moguće pristajanjem niti najavom bilo kakvih koalicija prije izbora!

Razumljiva retorika Škore i Plenkovića

Tako je retorika i Škore i Plenkovića kad oboje tvrde da o tome ne žele razgovarati prije 5. srpnja, razumljiva. Plenković je izrijekom ovih dana čak dva puta rekao da neće ni pod kojim uvjetima koalirati sa SDP-om, ali i to da se ne vidi ni u koaliciji s Domovinskim pokretom. Tu retoriku određuje predizborno vrijeme, ali i činjenica da su HDZ-ovi oponenti isključivo okrenuti kritici prema HDZ-u! Tome je tako jer mu žele oteti što više birača, ali je neprirodno da o drugoj, realno jakoj stranci, SDP-u, ti isti HDZ-ovi oponenti, u pravilu ne govore. Kao da SDP ne postoji! A radi se o stranci,ako je vjerovati anketama, kojoj jedan ili dva postotka nedostaju da im sutra Milanović da mandat za sastavljanje Vlade!

Ja sam pak i dalje čvrsto uvjeren da ni HDZ ni Domovinski pokret nemaju puno alternative. Koalicija HDZ-a sa SDP-om kao i koalicija Domovinskog pokreta sa SDP-om bila bi izdaja birača. I zdrave pameti. I jedni i drugi imaju samo jedan put, put suradnje i buduće koalicije. U ovom trenutku, to je jedini put za dobrobit hrvatske države, jer svi drugi putevi vode starim Pupovčevim ucjenama. Toj opciji, toj šansi, na putu se može ispriječiti jedino SDP i njegova pobjeda koja, ako pažljivo pratite ankete, pogotovo detaljno, po izbornim jedinicama, uopće nije nemoguća! Pametnom dosta zar ne?

Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Dva HDZ-a, dva Raspudića i Restart restauriranog kompjutera s malo memorije’

Objavljeno

na

Objavio

Raspisani izbori, a magla svuda oko nas. Hrvatska politička scena zamagljena zamuljena, gaca se po glibu, tuče teškom artiljerijom, dijele krvna zrnca, izvlače duhovi i politički mrtvaci, krenula je borba za svaku kunu, ispravak – za svaki glas, ispravak – za vlast.

Piše: Ante Rašić

U Hrvatskoj, kod nekih, (možda ne svih, ali ti su manjini) događaju se stvari, a da nisu svjesni što se to događa i što bi im se moglo zbiti.

Možda se u kod nekih ipak, iako u podsvijesti, pojavi misao da je politika rad za javno dobro, a ne grabež, žudnja za vlašću protkana osobnim ili nekim drugim interesima, ali ne interesima za dobro građana Lijepe naše. Možda je njihova želja ipak lijepa njihova.

Nikada nisu dva vazala dijelila vlast, uvijek jedan drugome skidao glavu, a raja je uvijek slavila novog vazala.

No vratimo se mi Lijepoj našoj i našem političkom okršaju. Imamo tako dva HDZ-a, jedan Plenkovićev HDZ i drugi Škorin HDZ. To što se Škorin drugačije zove, to je zbog umjetničkog dojma, da se lakše uklopi uz tamburicu.

Tuku se teškom artiljerijom, istina u otežanim uvjetima jer im je glib pod nogama, sva sreća pa na bojišnici nema Korone, ona je u bunkeru i čeka jesen dok prođu furešti, a i recesiju su stavili u karantenu.

U Zagrebu ništa novo, čeka se povratak ili noć u stožeru, nije važno što je na krovovima umjesto crijepa najlon. Čekaju i građevinari, nisu još dobili predračune s cijenama WC četki, a možda se cijene obnove po kvadratu moraju usuglasiti s onima u Gunji. Ne bi bilo dobro da se razlikuju. Nama to s građevinom ne ide baš od ruke, eto i poslovično točni Kinezi oboljeli od hrvatskog sindroma točnosti pa će se Pelješki most ipak graditi po našim standardima, ili usklađuju dovršetak s dovršetkom pristupnih cesta.

Kako u Zagrebu nema ništa novo, nema ni u HDZ-u. Oni se bave analitikama, krojenjem lista, vađenjem nekih kandidata iz političke povijesti, ali isplivali i neki novi kandidati, kažu da ih ni u njihovim temeljnim ograncima ne poznaju. Služba za analitiku i komunikologiju radi punom parom, otvaraju se komunikacijski kanali u mainstream medijima, ali se ne prezentira ponuda i program za budućnost već otvaraju frontovi prema drugim suparnicima, bolje rečeno suparniku, jer ne daj bože napasti krivog, odnosno poželjnog partnera. Tko je to vidio da neka stranka koalira sama sa sobom, odnosno da koalira HDZ s HDZ-om dva, jer svaki HDZ želi da njihov vođa bude premijer, a da budu oba potpredsjednici, a da neutralni bude premijer, nismo li to probali.

Kažu da HDZ očekuje vlast sa starim partnerima, ankete im još uvijek daju prednost, istina ona koja se pokazala najrelevantnijom u nazad nekoliko izbornih ciklusa kaže da loše stoje, ali u vjerojatno u HDZ-u nisu čuli za “Bradley effect”, ima vremena, čut će.

U HDZ-u dva – svaki dan padne po koja zvijezda, neka sa sjajem, neka s patinom, ali i neka ugasla. Čini mi se da i kod njih stavljaju lokote na ormare, jer ne daj bože da ispadne koji kostur. Sve dok protivnički arheolozi kopaju po njihovoj prošlosti, poglavito po arheološkom nalazištu HDSSB-a, dok vrte snimke vikend tenis okršaja, nema mira ni u tom vinogradu.

Ovih dana u političkim strankama sklonim stranačkim piknicima stalno se prati vremenska prognoza. Dosjetili se da na otvorenom smije biti više ljudi na okupu, pa eto prilike da se uz lošu kobasicu i još lošije pivo okupe članovi i mobiliziraju u lovu na glasove. Vjerojatno će biti i neka kvota, recimo svaki član povede po četiri glasača. Sve je to legitimno, no pojavili se i profesionalni birači, tko da više piva za tog se glasa i samo da plin ne poskupi, jer nikada se ne zna.

No, ne postoji samo HDZ jedan i HDZ dva, već postoji Raspudić jedan i Raspudić dva, ispravak – Selak Raspudić, samo oni igraju filozofski zajedno ovaj put u Sedmom danu. Tako će Mostovci s filozofskom ekipom u dvije liste popuniti ekipu koja je otišla u transferima bez oštete. Ne bi to išlo da im je Mamić menadžer. Uzeo bi on Vinogradaru novce za ekologa. Ipak je on kapitalni vezni igrač, veže ekologiju i energetiku.

Sve to lijepo iz prikrajka prate na restauriranom računalu članovi Restart koalicije. Na njima je samo da Bernardiću i pogotovo Beljaku stave flaster na usta i dogodit će se čudo, past će im ničim izazvana vlast u krilo, ali i oni su problemu.

Jadni i čemerni, treba se obraniti od Korone koja eto spava negdje u prikrajku, a recesija ruši zidove karantene.
Dobro, sad da vidim kad je prvi piknik.

Ante Rašić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari