Pratite nas

Istaknuto

Zvonimir HODAK: Idiote koji su zapalili srpsku zastavu treba kazniti. Hrvati ne pale tuđe zastave. Mi svojim pobjedama prisiljavamo na paljenje naših zastava

Objavljeno

na

Miroljubiv, kao što su sad Vučić, Šešelj, Nikolić, Vulin i ostali, naš srpski “brat“ Nikola je napisao između ostalog “Do istrage vaše ili naše“. Zbog pomalo arhaičnog načina izražavanja možda je potrebno malo objašnjenje. Kako bi rekao Zoki – ili mi ili oni.

Živjeti u Lijepoj našoj za kolumnistu amatera kao što je moja malenkost je pravi eldorado. Od atraktivnih tema teško se odlučiti. Je li je to mitski četnički Srb, možda prijetnja agresora iz Beograda da više nikada neće dozvoliti novu Oluju. Privlači navijački zanos Marine Šerić u njenoj ustrajnoj borbi protiv sirovog, antipatičnog i prebogatog Donalda Trumpa i posesivnog napora da nas uvjeri da je Hillary najbolji izbor za Hrvate. Kad nevinu i ljupku gđu. Clinton podržava i Lady Gaga onda ni mi nemamo što razmišljati. Nadalje, 5. kolovoza, centralna proslava Oluje u Kninu.

Ma tko je samo mogao očekivati da će “marginalni“ pojedinci uznemiriti časne antife sa odioznim pozdravom ZDS. Još iz komunizma dobro istrenirana novinarska “elita“ ostala je šokirana jače nego da ih je netko elektrošokerom dodirnuo po crvenom turu. Da nisu svi Glavaši negativci pobrinuo se izvjesni Joco Glavaš koordinator Inicijative mladih koji je tražio, a vjerojatno i još traži, ispriku vlasti žrtvama i izbjeglima u Oluji 1995.g. Našeg Jocu zdušno je podržalo sve što je progresivno i humano. Navodim ih poimenično, a što je ujedno i prijedlog za odlikovanja ako se jednog tako željenog dana na Pantovčak vrate Stipe i Ivo Josipović. Centar za žrtve rata-ROSA iz Zagreba, Žene u crnom iz Beograda (kod njih se na crnu boju ne gleda sa prezirom kao u RH), Ženska mreža Hrvatske, Srpski demokratski forum iz Zagreba, Slobodarski aktivisti iz Zagreba, Centar za građansku hrabrost iz Zagreba… nejasno je zašto se nije oglasio Centar za seljačku hrabrost iz Donjeg Lapca. Zatim tu se crne i vijesti iz Njemačke. Nacisti i fašisti usudiše se osuditi najbolje sinove naših naroda i narodnosti bez i jednog jedinog dokaza o njihovoj nevinosti… No, ima vremena. Možda advokat Nobilo ponovi podvig iz slučaja Blaškić pa se na sjednici žalbenog vijeća pojavi sa hrpom novo pronađenih dokaza. Mali problem bio bi Dario Kordić koji je svojih 25.g. već izdržao. Ipak, ako treba, za istinu i pravdu možda bi se s Dariom moglo probati razgovarati.

U nastavku i jedna uistinu tužna vijest. Otišao je najbolji od najboljih – Slobodan Novak. Veliki klasik hrvatske književnosti. Zadnjih godina u visokoj starosti i slaba zdravlja povlačili smo se po sudovima. U Večernjaku je iznio svoj stav o djelovanju LGBT zajednica. To je bilo dovoljno Zagreb Pride da ga prijavi policiji, a revna i načitana policija započela je prekršajni progon hrvatskog književnog velikana. Pozivao sam se na čl.38 Ustava RH koji jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli… ali sucima je to teško sjedalo. Juricu Pavičića, instant književnika iz ergele Jagne Pogačnik, nitko nije gonio čak ni onda kad je Slobodana Novaka u jednom svom tekstiću nazvao ni manje ni više nego ”kretenom” Razlog? Novak je pisao pozitivno o dr. Franji Tuđmanu. Jednom prilikom razgovarao sam sa književnikom Novakom zanimajući se za razloge te osobne ideološke primitivnosti splitskog jugonostalgičara. Novak je bio kratak i jezgrovit rekavši otprilike slijedeće: Pavičić to jednostavno ne može shvatiti. I Tuđman i ja bili smo partizani. Idealisti kao Nazor, Kovačić i slični. Nije nam trebalo dugo da shvatimo da su partizani i partizanski pokret jedno, a partija i staljinizam te kontinuirani boljševizam nešto sasvim drugo. I kad mi je nedavno sin Javor donio u ured sabrana djela Slobodana Novaka s njegovom vlastoručnom posvetom osjetio sam da je to “honorar“ koji se dobiva samo jednom u životu, ali koji vrijedi više od svakog novca”. ”Mirisi, zlato i tamjan” sam davno pročitao, a “Izvanbrodski dnevnik“ je sada na redu. Književnost pripada onima koji čitaju. Novaka treba uvijek čitati. Ako treba i ponovno.

Da parafraziram Rabindranatha Tagoru: oni koji čitaju Novaka, a nisu ništa shvatili, sliče seljaku koji ore, a ne sije.

Iz slobodarske (Slobine) Srbije stiže nam prijetnja koju treba shvatiti krajnje ozbiljno. “Nikada više nećemo dozvoliti novu Oluju…“poručio je Vučić. Da srpski premijer misli ozbiljno dokaz je iznenadni porast proizvodnje – traktora u Srbiji. Vučić se na određeni način vratio u kolovoz 1902.g. Tog vrućeg kolovoza Nikola Stojanović objavio je u zagrebačkom Srbobranu paradigmatski stav Srbije prema njihovim “zapadnim pokrajinama“. Miroljubiv, kao što su sad Vučić, Šešelj, Nikolić, Vulin i ostali, naš srpski “brat“ Nikola je napisao između ostalog “Do istrage vaše ili naše“. Zbog pomalo arhaičnog načina izražavanja možda je potrebno malo objašnjenje. Kako bi rekao Zoki – ili mi ili oni. Nikola ni malo nije dvojio kao ni Jovan Rašković tko će pobijediti u toj životnoj utakmici. Razloge je “znanstveno“ obrazložio. Srbi pobjeđuju jer im to “garantuje proces opšte evolucije“, pa onda “prirodna životna snaga“ i što je najvažnije “nadmoć na bojnom polju“. Zanimljivo je to bulažnjenje o Srbima kao vojnicima koji su, od stotinjak bitaka u svojoj povijesti, dobili samo jednu Cersku bitku. 1941.g. imali su vojsku za koju su tvrdili i pisali da je “treća armija u Evropi“. Kapitulirali su za osam dana. Pred Oluju su odbijali državu u državi koju im je europska birokracija nudila na pladnju uvjereni kako “Srbina vojnika“ nitko ne može maknuti iz vječne SAO Krajine. Kihnuli su za nešto više od tri dana. Čak ih je i sam Sloba javno prozvao zečevima. Sada, u ime dobrosusjedskih odnosa, na Bajakovu dijele turistima CD-ove u kojima Oluju prikazuju kao genocidnu u kojoj je srpski narod protjeran sa svojih “vekovnih ognjišta.“ Zamislite da Hrvatska onima koji iz bilo kojih razloga ulaze u Demokratsku republiku Srbiju dijeli CD-e o srpskim junaštvima u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Dalju, Saborskom, Sertić Poljani…o likvidaciji 8500 ljudi u tri dana u Srebrenici. I koliko je “otac domovine“ Dobrica Ćosić bio u pravu pišući o srpskim lažima s jednim svetim ciljem – ostvarenje Velike Srbije i granica Karlobag, Ogulin, Karlovac, Virovitica. Šaljući nam poruke da smo fašistička država, da je naš križ kukasti križ, Vučić tjera mak na konac. Hrvatske reakcije upravo su dokaz kako nas je Nikola Stojanović procijenio 1902.g. kad je tvrdio da Hrvati “nemaju jezika, običaja ni zajedničkog života“. Da nemaju “svijesti o zajedničkoj pripadosti“ te da “u tuđim slugama gledaju ideal pa će i sami postati slugama.“ Na ove poruke “mira i ljubavi“ koje je Vučić slao RH uz prisustvo Milorada Pupovca, reakcija hrvatske lijeve medijske falange bila je 80% blaža od čvrste, jednodušne i energične poruke “fašistima“ koji su nas sramotili u Kninu s fašističko-nacističko-ustaškim ZDS. Što je najgore čak je i Thompson započeo svoje Čavoglave s ZDS-ni. Zašto? Zato jer ta pjesma tako i započinje. Pjevana je s tim tekstom od 1991.g. pa do 5. kolovoza 1995.g. Jeste li možda u tom razdoblju ponosa i slave čitali komentare Jelene Lovrić, Gorana Penića, Kreše Beljaka, Peđe Grbina, Kolinde, Branimira Pofuka i lijeve medijske falange ili gledatelja Žikine dinastije da su prosvjedovali protiv pjesme “Čavoglave“. Slažem se, idiote koji su zapalili srpsku zastavu treba kazniti. Hrvati ne pale tuđe zastave. Mi svojim pobjedama prisiljavamo naše neprijatelje da oni pale naše zastave, a svojih pobjedonosnih se ne odričemo. One su uvijek istih boja. A ZDS će na koncu završit na referendumu. Čiji ishod se unaprijed zna. Dotle neka zaborave svi vlastodršci u RH da će ZDS suzbit policijskim i pravosudnim mjerama. Nema šanse. S tim usklikom išlo se u Domovinski rat. S tim usklikom ginulo se u Domovinskom ratu. Jugo-nostalgičare, medijske ljevičare i gledatelje Žikine dinastije može spasiti samo nada da će Hrvati na demokratskom referendumu odbaciti ZDS. Kad bi taj, za sada imaginarni referendum, ikada bio raspisan onda bih savjetovao Anti Tomiću, Jurici Pavičiću, Miljenku Jergoviću, Jeleni Lovrić, Miloradu Pupovcu, Marku Špoljaru, Silvani Perici, Tvrtku Jakovini, Hrvoju Klasiću, Draganu Markovini i sličnim likovima da ujedno predlože da se građani izjasne jesu li za to da ustaška kuna i dalje ostane sredstvo plaćanja u RH. Ha, ha … kakva hiprokizija. ZDS ih užasava, ali kuna koja je istinska poglavnikova valuta, im je usprkos toga prirasla i srcu u džepu. Sve u svemu dječje bolesti hrvatskog medijskog prostora su neizlječive.

Nakon sudara dviju dječjih kolica, roditelji su se potukli, pa su ih djeca kolicima odvezla u bolnicu.

Na srpske poruke “mira, ljubavi, suživota i tolerancije“ Hrvati kao i uvjek bahato poručuju komšijama da se bave svojim problemima. Ako ih u opće imaju. Ministar Kovač drži se čvrsto Haaškog suda kao svetog grala kojeg Beograd mora poltronski uvažavati kao što je to činila Sanaderova i Kosoričina vlada. Umjesto da budu impresionirani hrvatskim iskompleksiranim poltronstvom iz Beograda nam šalju nove i nove poruke zašećerene prosvjednim notama. Tako nam sa svog prosvjeda protiv Oluje srpski studenti poručuju: “Nikakav poziv nam ne treba! U Kninu i Vukovaru ćemo se sresti za par godina.“ I o čemu će kurva nego o čestitosti, pa poručuju: “Nama je povijest pokazala da hrvatski narod, kroz vjekove, čestitost i oni nikada neće moći u istu rečenicu“. Beogradski “Kurir“ donosi proročanske riječi pravoslavnog monaha oca Serafima: ”Deco, zapamtite što vam kažem -sledeće godine će biti rata!“ Prota Serafim, u maniri miroljubivog Srbina, ne želi nikog da vrijeđa, ali tvrdi “Srbija je bila i bit će sve do Trsta“. Možda se Italija u strahu od “3.armije u Evropi“ i odrekne Trsta u znak sjećanja na uspješnu suradnju s četnicima od 1941.g. do 1945.g. Ali kako će pop Serafim i studenti do Trsta? U slučaju rata bježat ćemo iz zemlje avionima JAT-a… najavili su pripadnici “3.armije u Evropi“ još 1991.g. Osobno sam u Beogradu čuo narudžbu u kafani: Dete, daj špricer hladan k’o zmija…“ Hrvati se na srpska “prekomjerna granatiranja“ samo smješkaju. Kao špricer ”ladan k’o zmija”. Mi smo članica NATO-saveza. Ha, …članica NATO-a bila je i Grčka kad je Turska 1974.g. izvršila invaziju na sjeverni dio otoka Cipra. Iako UN-i priznaju jedino grčku vladu na otoku, NATO je prilikom turske invazije i anketiranja dijela otoka naglo zanijemio. Muči i danas kad je Cipar član EU-je zajedno sa turskim dijelom otoka. Toliko o silnoj vjeri i pouzdanju kojim NATO i EU isijavaju na RH. U Lici kažu: “Uzdaj se u se i u svoje kljuse…“ jer onih “par godina“ na koje nas upozoravaju beogradski studenti brzo će proći .A onda će opet na snagu umjesto “Lex Perković“ Lex talionis.

Afera diplomama potresla je zadnjih godina hrvatske vlasti. Ako EU dozna da se kod nas diplome kupuju, nitko ih u svijetu neće priznavati. Ni kupovati…

Proslava Dana pobjede u Kninu postala je pravi politički ”lakmus papir”. Pokus kiselosti između plavih i crvenih. Javio se vrhunski snimatelj đenerala Mladića Zoki Erceg. Došao kao plavi, pa pokiselivši od onog što je vidio, odmah je pocrvenio. Kao paprika. Sve ustaše do ustaše. On se s gađenjem ograđuje od “ove ustaške proslave“. U svoje lično ime i ime odsutnog đenerala, uz poklik drag i njemu i đeneralu “Smrt fašizmu-sloboda narodu“. Zoki je branitelj. Barem on tako tvrdi. Stari partizanski “miner“ Zoki. Pokušao je minirati braniteljski prosvjed u Savskoj. Isto sad pokušava i sa proslavom Oluje u Kninu. Iza njegovih mina, srećom, nema žrtava. Ostaje samo kiselkasti smrad. Blago crvene boje. Na N1 pojavio se povratnik Drago Prgomet. “Pozdrav ZDS apsolutno treba kažnjavati“. I Jadranku Kosor treba vratiti u HDZ pa će onih koji će “kažnjavati“ biti barem jedan više. Kako kazniti onih pedeset ili 100 tisuća kad je Thompson započeo pjevati “Čavoglave“ i koji su s oduševljenjem prihvatili prvi refren pjesme. Te ne bi mogli popisati, prijaviti i pokažnjavati ni Prgomet, Kosorica, Zoki Erceg, Ivo Josipović koji za intervju iskreno priznaje u “Kuriru“: “Hrvati su silovali i ubijali Srbe u Oluji“. Dragom Ivi No2 pitanje: u kojoj pravomoćnoj presudi Haaškog suda stoji tako utvrđena činjenica?! Thompson je prijavljen “zbog glasnog pjevanja“ stiha iz “Bojne Čavoglave“. Nikada zbog pjevanja te pjesme u zadnjih 25. godina nije dobio prekršajnu prijavu. Trebao je pjevati “moderato cantabile“ tj. umjereno pjevno. Uskoro će slijediti prijave i za pjesmu “Lijepa li si..“ pa za “Moj Ivane“ i ostale “ustaške“ pjesme. Sve zbog glasnog pjevanja. Kamo ta ljevičarska histerija vodi? Mi ili oni! Kao 1991.g. Do te mitske hrvatske godine u pol glasa se pjevala pjesama “Ustani Bane“ i “Vila Velebita“, a moglo se čak i za to pjevušenje otići na robiju. Moj branjenik na Okružnom sudu u Zagrebu dobio je 4 godine zbog pjevanja pjesme “Marjane, Marjane“ jer se u tekstu spominjalo “Srce Isusovo“. Zato drugovi partizani, vaša djeca i unuci, zaboravite da će te zbog “glasnih“ pjesama više zatvarati ljude. Vrč ide na vodu dok se ne razbije.

Nakon objave rezultata parlamentarnih izbora, Srbija će i nadalje pokazivati spram Hrvatske teritorijalne, teritorijadne, teritorigadne i teritorijasne apetite.

Autor: Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari