Pratite nas

Kolumne

ZVONIMIR HODAK: Kod HDZ-a je prilično jasno da je “desna crvena” krpa Hasanbegović zbog kojeg se ljevičari još tresu: ‘Što ako ipak… ne daj Bože!”

Objavljeno

na

Ugodan tjedan u Lijepoj Našoj. Osobito za nogometne suce. Crtači svastike sa Poljuda “nacrtali“ su i “lični opis“ suca Brune Marića u restoranu u Stobreču. Žestoki momci upali su u restoran vičući “ubit ćemo te“ te vatrogasnim cijevima i batinama počeli uvjeravati “sudiju“ kako je vrijeme da počne suditi pošteno.

Za naše prilike ništa posebno. Sve se to već događalo na “ovim prostorima“. Policija je podnijela prijavu za pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede uz objašnjenje ”da su ga htjeli ubiti onda bi ga i ubili”. Sve je to, kao što sam rekao, viđeno i ne bih na to trošio tintu da nije opjevane hrvatske dvoličnosti. Svi od Torcide do HNS-a oštro su osudili napad na “omiljenog“ suca. Kao u tenisu. Kad igrač napravi slučajan poen jer loptica udari u vrh mreže ili pogodi plastičnu liniju, prvo što se napravi digne se ruka i izgovori iskreno i od srca ”sorry”, a od žalosti se takvom igraču lice razvuče u široki i zadovoljni osmjeh. Naročito me oduševila iskrena humanost našeg

“Oka sokolova“ Matea Beusana, vanbračnog sina športske redakcije HRT-a. Dobri Mateo, objektivan kakvim ga je već Bog stvorio, za SN je dao svoje viđenje “operacije Bruno Marić“. Kaže naš Mateo: “Neke stvari nisu mi jasne. Prvo ide na sud u Split s odvjetnikom i odluči ručati u restoranu“. Slažem se. Trebao je ići na sud s tenkom, a ne sa odvjetnikom. “Pa što dolijevati ulje na vatru i izabrati Stobreč“, mudruje Beusan. Kad ga je već sud pozvao u Split, logično bi bilo da je ručao u Lepoglavi, a ne u mirnom i pastoralnom Stobreču. Lepoglava je puna elitnih ribljih restorana, vjerojatno misli dobronamjerni Mateo. “Drugo, on nosi pištolj sa sobom. Što će mu pištolj kad ide u Split?” Time je “oko sokolovo“ pokazao kako je vidovit.

Ni jedan od one desetorice koji su naoružani palicama, bokserima i vatrogasnim crijevima navalili na suca nije imao pištolj. Što će onda pištolj rabijatnom Mariću koji, što je događaj zorno i pokazao, nije imao ni jedan ozbiljan razlog da ide na put s pištoljem. U RH dozvole za držanje i nošenje oružja dobivaju se isključivo uz uvjet da pištolj nikada ne nosiš kad ideš na ručak u Stobreč. Kad ideš u Lepoglavu u zatvorsku menzu pištolj ti tako i tako oduzmu prilikom ulaska. ”Ali ističem taj napad treba oštro osuditi”. Tu je Mateo ostao malo nedorečen. Je li mislio na napad desetorice na Marića ili na napad do zuba naoružanog suca na navijače ogorčene njegovim “krađama“ i to uvijek istog kluba. Inače, pamtim jednu utakmicu kojoj sam sa svojim prijateljima osobno nazočio.

Negdje krajem 70-desetih Dinamo je igrao u Banja Luci sa Borcem. Stadion je grmio protiv “lopovskog“ kluba koji već 20 godina ne može osvojiti prvenstvo drage nam Juge. Da bi smirio situaciju sudija, Mateo Beusan izbacio je oko 4000 BBB-a sa stadiona. Usprkos toj odgojnoj mjeri Dinamo je pobijedio sa mislim 3:1. Ako ste ikada imali dvojbe s čestim izrazom “krokodilske suze“ slučaj Brune Marića pomogao nam je svima da bolje shvatimo taj pojam.

Pitali tako jednom nekog nogometnog suca je li ikada zaželio upoznati srodnu dušu? ”Ne, nikada!” odgovori sudac. ”Što će mi još jedna budala!”

Hrvatski lijevi mediju biju dvije odvojene, ali jednako važne bitke. Prvo što ih tišti i muči je hoće li Plenki uspjeti obuzdati desnicu u HDZ-u, a druga je kako spriječiti “svjetsku sramotu“ Donalda Trumpa da pobijedi na američkim predsjedničkim izborima. Kod HDZ-a je prilično jasno da je desna “crvena krpa“ Hasanbegović. Iako je već gotovo “zicer“ da isti neće biti novi ministar kulture, ljevičari se ipak još tresu: što ako ipak… ne daj Bože! Vjerojatno se tako nešto otelo i Nevenu Budaku. Na okruglom stolu o katoličkom vjeronauku Neven je izrekao “istorijsku“ istinu: “Ne prihvaćati religioznost znači biti obilježen“. Kako bi to zgodno rekao ministar Kovač: “to je jedna velika bedastoća. Ta izjava“. Neven Budak ostao je trajno obilježen kao zadnji partijski sekretar na Filozofskom fakultetu time da je komunist bio i ostao. Da je u RH provedena bar kamilica-lustracija, likovi kao što je Budak danas bi u osnovnim školama još jedino podučavali djecu što je dijalektički materijalizam. Ovako “politički fleksibilan“, zajedno sa svojim istomišljenicima Jakovinom, Markovinom, Klasićem i Pericom i dalje vodi davno izgubljene “crvene“ bitke tvrdeći složno da vjeronauk indoktrinira djecu. Evidentno je da većina roditelja želi da im djeca budu indoktrinirana u katoličkom duhu. Tako su djeca koja pohađaju dobrovoljno vjeronauk postala, po Budaku i uhljebljenim komunjarama, faktor koji ruši demokratsko društvo. Ni manje ni više.

obuljenNo pustimo Budaka. On je pročitana i zatvorena knjiga. Jutarnji, u svojoj borbi protiv “povampirenih“ HDZ-ovih desničara, posvećuje 14. listopada osmu i devetu stranu “spašavanju vojnika Hribara i vojnikinje Nine Obuljen“. Čovjek se raznježi, suza skoro kane niz oko kad pročita što su sve za ovu napaćenu zemlju napravili Hribar i Nina. Tomislav Čatež se križa:“ Samozvani domoljupci ne mire se da je Nina Obuljen najbolji izbor za Ministarstvo kulture“. Sve po demokratskim standardima iz “samoupravnog socijalizma“. Ako si za Ninu onda si normalan, progresivan i dobronamjeran građanin RH. Ako je ne podržavaš za mjesto ministrice onda si “samozvani domoljubac“. Ja osobno podržavam Ninu… Badrić. Ali skupina branitelja ekstremista“ podigla je kaznenu prijavu protiv Nine i njenog frenda Hrvoja Hribara.

Tu je sve jasno. Tu prijavu ili će DORH odbacit kao neutemeljenu ili je prihvatiti. Za Hribara i njegov senzibilni demokratski habitus to je “braniteljski poklič na smrt“. Ne samo to, nego i Boris Vlašić, ljevoruko krilo Jutarnjeg, ima informaciju da naša Nina ima policijsku zaštitu jer su “razulareni desničari“ podnijeli protiv nje, Hribara i HAVC-a prijavu tužilaštvu. Čak je i laiku jasno da ova zlobna kaznena prijava znatno usporava mogućnost da se u Hrvatskoj filmovi rade u stvaralačkoj slobodi. Bez te slobode nikada ne bi bio snimljen famozni Danski film “15 minuta-Masakr u Dvoru.“ Mi smo ponosni što je jedan od najgledanijih filmova na sarajevskom festivalu bio film koji smo mi podržali sa oko 500.000 ustaških kuna. I neka svijet vidi istinu o hrabrim hrvatskim bojovnicima kako likvidiraju srpske duševne bolesnike u Dvoru. Sad Jutarnji, njegovi Žikisti misle da će braniteljska konferencija za tisak biti “poklič za smrt“ te da će Nina I Hrvoje proći kao i nesretnici u filmu Georga Larsena i Kaspera Vedesmana u sramotnom filmskom falsifikatu. Kad netko, na uobičajen demokratski potez kao što je konferencija za tisak i podnošenje kaznene prijave, reagira s toliko histerije i uspoređuje to sa pokličem na smrt, kad se čak traži policijska zaštita, onda to i nije za pravosuđe i policiju nego možda za psihijatriju… Usput rečeno, ovo su zadnji trzaji ubijenog konja. Kaznena prijava će biti odbijena, Hasanbegović neće biti ministar i onda nastupa nirvana.

Za vrijeme Karamarka ustaške zmije razmiljele su se po Lijepoj Našoj. Fašizacija i ustašizacija, svastike, ZDS, ognjištari. Otkako nam se ukazao Plenki, sve je to nestalo kao da su Davor Božinović, Mate Granić i Vlado Šeks čarobnim štapićem rastjerali tamne oblake nad državom. Jelena Lovrić, nova članica progresivnog HDZ-a, je u zanosu. “SDP je u rasulu. Andrej Plenković ostaje bez oporbe.“ U Saboru dakako. Ali Lovrićka zna od kuda prijeti opasnost. To je Most. Treba li ga zapaliti ili prijeći. Nije to most na Sutjeskoj, ni na Neretvi. Slušajte, razmišljanje bivše elitne članice Centralnog komiteta SKH: “Ne treba zaboraviti da se Most u nekim slučajevima već pokazao kao nositelj rigidnih nazadnjačkih pojava. Pod njegovim sponzorstvom izvršena je klerikalizacija javne televizije. Ustašolike provokacije i poteze ideološke agresije uredno su odšutjeli. Notorni Hasanbegović u njima navodno ima svoje jatake.

kovac-stolacPetrov je nedavno odjurio u Stolac pokušavajući tamošnje Hrvate uzeti u zaštitu, ali je pritom pokazao nepoštivanje prema činjenicama-posve je ignorirao strašno etičko čišćenje koje su tamo nad muslimanima počinili Hrvati-i prema susjednoj državi. Na ugrožavanje prava manjina u Hrvatskoj nikada nije reagirao. Mentalnog (!?) su biskupi doveli na čelo Sabora, što bi se moglo pokazati kao veliki problem za njegove partnere u HDZ-u, ali i šire.“ Bravo Jele!!! Dok je tebe, Branimira Pofuka, Marka Špoljara, Silvane Perice, Ante Tomića, Jurice Pavičića, Roberta Bajrušija, Borisa Vlašića i sličnih likova, ustaša, fašista i nacista nikada neće nedostajati u Lijepoj našoj. Jelena Lovrić je ujedno i odgovor zašto ljevica sustavno doživljava poraz za porazom u Europi i svijetu. Osvrnite se na glad u Venezueli, bijedu u Boliviji. Osim što prodaju laži i političku bozu, ljevica prodaje i zemlju. Bilo u RH ili BiH kao što sad radi Jelena Lovrić sa Stolcem. Tito je rekao “Prozor mora pasti!“. Sad mora pasti i stari hrvatski grad Stolac kao strateški najvažnije mjesto za proboj Bošnjaka na toliko željeno more. Evo nama džamije i u Neumu. Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta Britanac Nigel Farage osvrnuo se i na Lijepu našu. Naglasio je da je Hrvatska “velika pobjeda EU“ iako je svega 22% građana RH glasovalo na referendumu za ulazak u EU.

Govoreći o rasprodaji nacionalnog imetka, Farage je rekao: “Zemlja koja se 800 godina borila za svoju neovisnost, nakon 20 godina ju je prodala ovim ljudima ispred nas“. Država koja prelazi preko Hude jame kao ”gluha kuja preko ćuprije”, koja ne reagira kad FIFA u obrazloženju kazne izrečene Joe Šimuniću napiše: “Na teritoriju po kojem se danas RH proteže Hrvati su zapravo činili manjinu pučanstva. Teritorij je bio napučen milijunima Srba, Židova i Roma. Radi stvaranja hrvatske države ustaše su izvršile pljačku srpske, židovske i romske imovine, masovna uhićenja, zatočenja u koncentracijske logore te masovna pogubljenja pripadnika židovskog, srpskog i romskog življa, kao i nasilnog prekrštavanja preostalog srpskog i židovskog življa na rimokatoličku vjeru…” (a što je sa prekrštavanjem Roma? Opaska autora). ”Ustaše su također pobile 40.000 Židova te čak 700.000 Srba.“ FIFA-debil koji je to napisao sigurno nije isisao iz prsta tvrdnju o Hrvatima kao manjini u Hrvatskoj. Ja mislim da su te prijesne laži iz Hrvatske plasirali desničari. Sigurno i vi mislite tako? Jasno je da ljevica i razni hrvatski izrodi lažu iz generacije u generaciju. Jasno je da cinka i falsificira nacionalnu povijest preko katedri povijesti raznih filozofskih fakulteta u Zagrebu, Splitu i Rijeci.

Međutim, nejasno je da nijedna vlast u RH, bila ona SDP-ova ili HDZ-ova, ne ustane barem na zadnje noge zbog otkrića Hude jame ili na kretensko obrazloženje kazne Jou Šimuniću. Po istom boljševičkom uzorku ”laži, laži, pa će laž postati istina” režiraju se i događaji u BiH. Hrvatska manjina dijeli BiH uzduž i poprijeko. Notorna Lovrićka se zgraža kako se Petrov pojavljuje u Stolcu. Zgražala se kad je to isto napravio i Milanović u Mostaru, kad su gorjele hrvatske institucije. U oba slučaja pojavljuje se ljubimica HAVC-a i Nine Obuljen i Jasmila Žbanić koja će, budite sigurni, hrvatskim kunama krenuti u nove projekte u cilju raskrinkavanja Tuđmanove podjele BiH. Podjele do zadnjeg Hrvata.

Slična dijabolična priča odvija se ovih dana u Vojvodini. Beogradski plaćenici među Bunjevcima traže poništenje odluke iz 1945.g. kojom su Bunjevci proglašeni Hrvatima. Nacionalno vijeće bunjevačke manjine smatra da je taj akt iz 1945.g. akt nasilne asimilacije. Jadni, toliko su asimilirani da im je Toma Nikolić nedavno poslao školske knjige na ćirilici. Tu nisu rekli ni ”be”. Suzana Kujundžić-Ostojić, predsjednica Bunjevačkog vijeća, uvjerena je da ni Ante Starčević, Ivan Meštrović, Antun Gustav Matoš, Ante Pavelić, Mile Budak i dr. nisu bili Hrvati iako su se izjašnjavali kao bunjevački Hrvati. Bunjevci se kao zasebna nacionalna manjina počinju spominjati za režima Slobodana Miloševića. Postoji nešto što se u međunarodnom pravu zove reciprocitet. Koliko prava Srbija i BiH daju u svojoj državi Hrvatima toliko i Hrvatska daje državljanima tih država. Bunjevci se u Srbiji polako asimiliraju u bilo što samo da nisu Hrvati. Hrvati pak imaju veća prava u Mongoliji ili Sudanu nego u Srbiji. O položaju Hrvata u BiH treba zatražiti stručnu analizu Jelene Lovrić i Jasmile Žbanić. Ta analiza izgledat će kao da je jedna prepisala analizu od druge od riječi do riječi. I to sve ne ide na dušu ni Srbiji ni BiH. Odgovornost je prvenstveno na likovima kao što su Stipe Mesić, Ivo Josipović, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Ivo Banac, Davor Božinović, Milorad Pupovac i ostali bezbrojni likovi koji se tresu od EU birokrata. Interes hrvatske politike za sudbinu Hrvata izvan RH nešto je manji od brige za sudbinu Hillary Clinton ako slučajno izgubi izbore protiv “sirove muškarčine“ Donlanda Trumpa.

Za učestale teške prometne nesreće koje se svakodnevno događaju u RH krivi su loši propisi – kojih se vozači i tako ne pridržavaju.

Zvonim Hodak/Dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Pero Kovačević: KAZNENA PRIJAVA UDRUGE DOMINO ILI PUCANJ U NIŠTA

Objavljeno

na

Objavio

Svi mediji u Hrvatskoj su danas „zdravo za gotovo“ i naravno senzacionalistički prenijeli vijest kao je udruge Domino podnijela DORH-u kaznenu prijavu protiv udruge U ime obitelji i njezine čelnice Željke Markić , zbog kaku kažu sumnje da su počinili subvencijsku prevaru u slučaju dodjele trogodišnje institucionalne potpore koju im je dodijelila Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.

Budući se novinari i urednici medija, koju su prenijeli ovu vijest na senzacionalistički način nisu držali profesionalne etike i profesionalnog postupanja( što pravila struke nalažu), čak što više našli za potrebnim provjeriti i pravnike upitati o utemeljenosti ove prijave, red je da ipak netko ukaže i analizira ovu prijavu i neodgovorno postupanje.

Evo kratke pravne analize o utemeljenosti ove kaznene prijave:
Udruga Domino, navodi kao temeljni krimen, tvrdi da među propisanim uvjetima za prijavu na natječaj spomenute zaklade stoji uvjet da se “protiv osobe ovlaštene za zastupanje udruge ne vodi kazneni postupak i da se dokaz dostavlja prije potpisivanja ugovora.

Dalje u kaznenoj prijavi drže da se protiv Željke Markić vodio kazneni postupak, a nevođenje kaznenog postupka protiv osobe ovlaštene za zastupanje udruge bio je uvjet za ostvarivanje sredstava.

Naravno da nitko od novinara i medija od Hine na dalje nisu bar nekog pravnika pitali što misli o tome.

Naime,točno je da se protiv Željke Markić vodi kazneni postupak ali ne po službenoj dužnosti već temeljem privatne tužbe.

Također bi autori ove „senzacionalističke vijesti“ trebali znati kako se Uvjerenjem da se ne vodi kazneni postupak potvrđuje da se protiv vas pred općinskim i županijskim sudom ne vodi kazneni postupak za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti .

Udruga Domino u svojoj je kaznenoj prijavi krivo protumačila uvjete natječaja jasno definirane od strane Nacionalne zaklade i Vladinom Uredbom o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge (NN 26/2015). Navedeno se može vidjeti u tekstu tog natječaja.

Valja znati kako je Domino za organizaciju Queer Zagreb festivala i svoje druge projekte posljednjih godina dobila više od 5 milijuna kuna javnog novca, između ostalog i kao korisnik sredstava Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva – može se očekivati da je odlično upoznata sa činjenicom da je jedan od uvjeta za dobivanje javnih financijskih sredstava dokaz da se protiv odgovorne osobe udruge ne vodi kazneni postupak vezan za financije, što je definirano člankom 5 odgovarajuće Uredbe.

Iz svega je jasno da se uvjeti natječaja ne odnose na privatne tužbe, što je logično, jer bi u suprotnom udruga Domino ili bilo tko drugi mogao privatnim tužbama onemogućavati djelovanje osobama, a onda i udrugama s čijim se stavovima i djelovanjem ne slažu.

Prema tome,kaznena prijava udruge Domino je pucanj u prazno i sačinio ju je netko vrlo skromnog pravnog znanja ili je riječ o namjeri .

Udruga Domino tražo od DORH-a postupanje i otvaranje istrage temeljem njihove kaznene prijave.

Valja napomenuti da bi DORH u sklopu svog postupanja mogao bez dvojbe utvrditi da je u ovom slučaju riječ o lažnom prijavljivanju počinjenja kaznenog djela i pokrenuti postupak protiv podnositelja kaznene prijave.

Pero Kovačević / Kamenjar.com

U ime obitelji: LGBT udruga Domino krivo protumačila natječaj i lažno optužila Željku Markić i UIO

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Hrvatska je Bosni i Hercegovini uvijek bila prijatelj, ali priznaju li to i bošnjačke elite?

Objavljeno

na

Objavio

Republika Hrvatska i Hrvati iz Bosne i Hercegovine nikada ni jednim svojim postupkom nisu narušili cjelovitost Bosne i Hercegovine kao države.

Sve što su htjeli i na čemu i danas ustrajavaju, jeste ravnopravnost hrvatskoga naroda u ovoj zemlji, njegova suverenost, jednakopravnost i konstitutivnost na svakom pedlju teritorija, uz načelno i stvarno uvažavanje istih takvih prava i za druga dva naroda.

To smo ovih dana čuli i od naše predsjednice koja je upravo sinoć završila dvodnevni posjet ovoj zemlji. I bez ikakve sumnje, riječ je o konzistentnoj politici koja se ni u čemu nije promijenila od 1992. godine do danas, ma tko što mislio i govorio o tomu.

No, razumiju li to i muslimansko-bošnjačke političke elite u BiH i gledaju li istim očima na ovu (po meni) neoborivu i lako dokazivu činjenicu?

Ovoga puta neću ponavljati one stare i dobro poznate argumente o svemu što su Hrvatska i Herceg Bosna učinile u obrani BiH i njezine opstojnosti, pa i glede pomoći muslimansko-bošnjačkom narodu tijekom rata (uključujući naoružavanje, materijalnu pomoć svake vrste, zbrinjavanje desetaka tisuća njihovih izbjeglica, oslobađanje velikih prostora zaposjednutih od srpskog agresora, deblokada bihaćke enklave itd., itd.).

Želim progovoriti o nekim pojavama koje se uglavnom prešućuju, jer sam uvjeren da time što ćemo „smeće“ gurnuti pod tepih ništa ne dobivamo – ni mi Hrvati, ni BiH ni bošnjačko-muslimanski narod.

Za početak pitanje: Je li itko ikad čuo (od 1992. godine do danas) da je bilo tko relevantan (od političara iz državnog vrha, saborskih zastupnika, predstavnika parlamentarnih stranaka ili uglednih intelektualaca) iz redova hrvatskoga naroda – kako u Republici Hrvatskoj tako i u BiH, Bošnjake-muslimane nazvao „nepostojećim narodom“, „fašistima“, „nacistima“, „balijama“, „zločincima“, „poturčenjacima“, je li ih ikad optužio za „genocid“, „etničko čišćenje“, „udruženi zločinački pothvat“, „podjelu BiH“?

Je li se to ikad dogodilo?

Nije. Tvrdim da nije, odgovorno i rezolutno! Ili barem ja ne znam ni za jedan takav slučaj i jako bih volio da mi netko navede kad, gdje, tko i što je u tom smislu govorio, ako misli drugačije.

Dakle, nikad nitko RELEVANTAN među Hrvatima (ostavimo medije i društvene mreže po strani) nije nikad prosipao mržnju prema bošnjačko-muslimanskom narodu, negirao njegov identitet i teško ga optuživao za bilo što.

A je li to radila druga – bošnjačko-muslimanska strana?

Dašta. Itekako da jeste.

I to, nažalost, predvođena današnjim članom Predsjedništva BiH iz redova ovog naroda, Bakirom Izetbegovićem koji je izgovorio takve gadosti i laži da čovjek jednostavno ne može povjerovati kako je to izašlo iz usta političkog lidera jedne nacije.

Bilo je svega: od negiranja Hrvata kao naroda (tvrdnji da je to „nepostojeća nacija“!?), do optužbi kako je riječ o „ustašama“, „fašistima“, „nacistima“, „sljedbenicima NDH“, žigosanja bosansko-hercegovačkih Hrvata kao onih koji su sudjelovali u „zločinačkom poduhvatu“, stigmatiziranja Herceg Bosne kao „zločinačke tvorevine“, objeda da su nad „Bošnjacima“ od strane Hrvata izvršeni „genocid“ i „etničko čišćenje“, sve do monstruoznih kleveta vezano za „agresiju Republike Hrvatske na BiH“ i „planova o podjeli BiH“).

Bakir Izetbegović potrudio se da sve dodatno „začini“ i svojim lupetanjima o tomu kako je njegov otac Alija državu „ostavio u amanet“ današnjem turskom predsjedniku Erdoganu i sličnim bedastoćama kojih je na nesreću bilo toliko da ih je teško sve i spomenuti.

I čemu je služila ta prljava kampanja?

Nažalost, samo jednom cilju: stvaranju dimne zavjese iza koje se odvija planski proces posvemašnjeg obespravljivanja i svođenja na nacionalnu manjinu, te stvaranja uvjeta za konačno i potpuno „brisanja“ Hrvata s njihovih  autohtonih životnih prostora i pretvaranje BiH (ili za sada barem Federacije, jer teško da Bakir išta može „republici srpskoj“) u muslimansku etničku državu, a sve pod krinkom „građanske“ opcije.

Dakle, jedna panislamska ideologija (koju je definirao još Alija Izetbegović prije 30 godina u svojoj „Islamskoj deklaraciji“), danas se pokušava ostvariti pred našim očima.

I to vidi svatko tko želi vidjeti i nije slijep. Da nije tako, zar bi postojali takvi otpori vezano za Izborni zakon, gdje se Hrvatima niječe pravo izbora vlastitih političkih predstavnika, iako im to jamči Ustav BiH i Daytonski sporazum?

Sve se to odvija u vrijeme ubrzane islamizacije BiH naseljavanjem muslimanskog elementa iz islamskih zemalja – pri čemu se doseljenicima mimo zakona i protupravno prodaju nekretnine i zemljište u trajno vlasništvo!

Kako bi se ostvario upravo taj koncept islamizacije, Bakir Izetbegović i njegovi islamisti dižu zaglušnu buku optužujući Hrvate za sve i svašta, iako je svakomu tko je pri zdravoj pameti jasno kao dan, da najmalobrojniji narod u BiH koji je činio 17,30% u ukupnom stanovništvu (po službenom popisu iz 1991. godine) nikako nije mogao niti može diktirati odnose u toj državi, a kamo li etnički je čistiti.

Danas se s istim žarom baca ljaga na hrvatski narod u BiH kao i 1993. (kada su ga Alija Izetbegović, Sefer Halilović i ostali politički i vojni dužnosnici muslimanskog naroda u međusobnim prepiskama i razgovorima uobičajeno nazivali „ustašama“ – a ne narodnim imenom) i on je opet dežurni krivac!

Do kada će to biti tako?

Jesu li muslimani dijelili BiH? Jesu li u tom smislu imali dogovore sa Srbima? Je li Alija nudio dr Franji Tuđmanu zapadnu Hercegovinu i još neka područja u dva navrata? Je li „Armija BiH“ napala Hrvate u središnjoj Bosni nakon što je potisnuta od Srba iz istočne Bosne i Posavine? O svemu tomu svjedoče samo suradnici Alije Izetbegovića (Sefer Halilović, Muhamed Filipović i drugi).

Ako je 3 i pol puta više Hrvata protjerano sa svojih područja (172.000) nego muslimana sa svojih (50.000), TKO JE NAD KIME VRŠIO ETNIČKO  ČIŠĆENJE?

Tko je ubio preko 1.600 Hrvata u srednjoj Bosni i odsjekao 400 hrvatskih glava? Tko je zatvorio i mučio 14.444 hrvatska logoraša u 331 muslimanskom logoru u kojima je ubijeno njih 632? Zašto su pripadnici „Armije BiH“ zajedno s mudžahedinima počinili masovne zločine u Dusini, Grabovici, Križančevom selu, Zenici, Mostaru, Foči, Bikošima, Doljanima, Buhinim kućama, Bugojnu, Lužanima, Miletiću, Uzdolu, Trusini, Vitezu, Travniku, Busovači, Zubićima, Žepču, Konjicu i na brojnim drugim mjestima?

Od 775.895 Hrvata koliko ih je po popisu tamo bilo 1991., danas je preostalo u najboljem slučaju oko 400.000, što znači da su gotovo prepolovljeni, ali su i dalje izloženi prljavoj kampanji s očitim ciljem da se započeto etničko čišćenje koje su „Armija BiH“ i mudžahedini započeli i jesen 1992. godine nastavi i dalje, samo drugim metodama – uskraćivanjem prava i stalnom presijom optužbi za „ratne zločine“ prema pripadnicima HVO-a i političkim dužnosnicima iz ratnog razdoblja.

U cijeloj toj priči, jedini „anđeli“ i „nevinašca“ su muslimani.

A tako nije niti može biti. Jer, SVE SE ZNA, sve je zapisano, snimljeno, dokumentirano i Hrvati šutjeti neće, niti se miriti s ponižavajućim položajem u koji ih se želi dovesti.

Jedna nepravda rađa drugu, svaka isključivost izaziva reakciju, na nasilje u bilo kojem obliku mora se odgovoriti obranom svojih neotuđivih prava i sloboda.

To jednako vrijedi za sve narode, pa i Hrvate. Bilo to nekomu milo ili ne.

Što prije u Sarajevu shvate kako kad se radi o neotuđivim pravima naroda nema ekskluzivizma i kako za svakoga od njih u jednakoj mjeri vrijede univerzalna načela nacionalne slobode i ravnopravnosti, to bolje.

 

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari