Pratite nas

Istaknuto

Zvonimir HODAK: Komunisti i dalje besmrtno marširaju Lijepom Našom

Objavljeno

na

Čitam ovih dana da su Nina i ekipa odbili financijski podržati knjigu pjesama Arsena Dedića ”Brod u boci“, ali su spremno financirali knjigu Sneške Kordić “Jezik i nacionalizam“. Živi dokaz da su jugoslaveni na većoj cijeni od umjetnika. Srećom, samo u Ministarstvu kulture. Za sada…

Komunisti i dalje marširaju Lijepom Našom. Imam dojam da su stvarno besmrtni. Bernarda Holjevac na Facebooku zaključuje: “Nada više ne umire posljednja. Manolić umire poslije nade“. Dugo i sretno živjet će i Lora Vidović, pravobraniteljica za nešto… Bruna Esih kaže: “Zakošek mi je na obrani diplomskoga rada rekao da mi u naslovu ne može biti “agresija na Hrvatsku“, da srpsku agresiju moram dokazati.“ U prva četiri mjeseca ove godine umrlo je 1.085 branitelja. Za one koji su se četiri godine borili za diktatorsku Jugoslaviju nema podataka. Vjerojatno zato što je komunizam u RH besmrtan. “Besmrtni“ nam uporno poručuju preko svoje mladunčadi Tomića, Rudanice, Lovrićke, Dežulovića, Pofuka, Frljića, Kekina … da smo se 1945. g. oslobodili od crnog fašizma i pobjedonosno ušli u eru slobode i demokracije. Hrvatski književnik, kojeg je i Krleža cijenio, Mile Budak iz “tehničkih razloga“ nije stigao provjeriti tu u načelu dobru vijest. Bio je, naime, optužen, osuđen i pogubljen u roku od 24 sata.

Komunjare i demokracija! Rijeka, grad u kojem komunisti obaraju sve rekorde po dužini vladanja, kupila je Titov brod “Galeb“. Vojko Obersnel, kao i svaki mudri gradonačelnik, podučava nas: ”Tito je bez sumnje značajna povijesna figura…“ Zlobni desničari cvile da je na pomolu “kulturno umjetnička“ trampa. Rade i familija prepust će posjed ”ostrva Breoni” u zamjenu za posjed lađe “Galeb“, pa kad se lađa dovrši Rade i familija, Frljić, Mile Kekin, Stipe Mesić, Vedrana Rudan, Neda Raukar, Antonije Tomić i ostali besmrtnici krstarit će toplim morima. Nesvrstanima, koje su dobro upoznali Tito i Mesić, prikazivat će se adaptacija “Deklaracije o zajedničkom jeziku“ u formi putopisa. Ako krstarenje ne bude skuplje od sedam kunića dnevno, evo tu i Nenada Stazića. Pred lađom “Galeb“ svijetla je muzejska budućnost. Prikazat će se socrealistička pravosudna opereta pod nazivom “Kako je fašista Mile Budak vjerovao u antifašističko pravo na žalbu…“

Lora Vidović je dipl. pravnica. Što je dobro jer je to i uvjet za izbor Pučke pravobraniteljice uz 15 godina staža u pravnoj struci. Ona je zadnje tri godine bila na čelu hrvatskoga ureda UNICEF-a. To s pravom ima veze kao s atomskom fizikom. Formalni uvjet za dužnost šefa ureda UNICEF-a je diploma bilo kojeg fakulteta društvenih ili humanističkih znanosti. Znači, šef ureda mogao je biti i bradati lik koji je završio recimo Indologiju. I tako je naša Lora sa 12 godina staža dobila životnu priliku da pomete pod Lijeve naše s HOS-om. “Pripravila“ se Lora, kako bi rekli Zagorci, i otkrila Slavici Lukić majku svih istina: ”Pozdrav “Za dom spremni“ je posve jasno nezakonit!“ Slavica bi mogla na kraju godine ući u najuži izbor za Pulitzera. Ali nisam posve siguran bi li Slavica najpoznatiju svjetsku novinarsku nagradu željela uopće primiti. Naime, Joseph Pulitzer, rođen je 1847.g, nešto više od 100 godina prije rekordnog smaknuća Mile Budaka. Što i nije neki problem. Ali je problem što je nesretni Joseph rođen 10. travnja pa bi naša Lora mogla zaključiti da je njegovo rođenje “posve jasno nezakonito“. Da je Lora pročitala Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji od 12.veljače 2013.g. vidjela bi u članku 2. stavak 1. tko su sve hrvatski branitelji iz Domovinskog rata. Između ostalih izrijekom se navodi da su to članovi Hrvatskih obrambenih snaga (HOS). Možda Lori fale one tri nesretne godine pa ne zna da je Račanovo Ministarstvo uprave priznalo HOS i njegov vojni grb “Za dom spremni“ kao legalan i legitiman, a što znači da se smije slobodno koristiti. Ali naša Lora je pravnica pa je, da bude ”ziher”, ušla u statističku analizu sudske prakse u odnosu na taj pozdrav koji uništio miran i pastoralan san našim antifama. Lora ni ne pomišlja da u Pulitzerovoj analizi otkrije u kojem je to zakonskom tekstu izrijekom navedeno da je ZDS “posve jasno nezakonit“. Poziva se na Visoki prekršajni sud i Ustavni sud RH. Krasno! Međutim, rješenja u prekršajnom postupku donose niži prekršajni sudovi. Na žalost po Loru i Slavicu tu statistika pokazuje malo više od bikinija. Nedavno je sudac Prekršajnog suda u Daruvaru Petar Malivuk oslobodio vukovarskog branitelja Damira Markuša s jednostavnim obrazloženjem da je pozdrav “Za dom spremni“ legalan pozdrav potvrđen rješenjem Ministarstva uprave RH. I što sad? Jasno je danas i zadnjoj budali da je borba hrvatske ljevice, antifa i gledatelja Žikine dinastije protiv legendarnog pozdrava iz Domovinskog rata čista utopija. HOS-ovci su ulazili u bitke od Vukovara do Dubrovnika s tim pokličem, umirali su s tim pokličem na ustima i dobili rat da bi jednog dana Lora Vidović mogla sjesti u fotelju pravobraniteljice i s visoka pljuckat po njima. Taj pozdrav koristio se i u NDH. Da i što onda? U toj, kako komunjare vole reći “takozvanoj državi“, pjevala se i Lijepa naša… plaćalo se kunama pa to Loru ne užasava. Na kraju, zgodno je napomenuti da je upravo Slavica Lukić bila predvodnica demaskiranja Lore Vidović zbog deficita od tri godine pravnog iskustva za funkciju koju danas tako neuspješno obnaša. Ispunjava me srećom i uskršnjom tronutošću što su se srodne ideološke duše, zahvaljujući HOS-u, napokon pomirile. Bumerang, koje su zajedničkim progresivnim snagama bacile na HOS, nezaustavljivo juri natrag prema njima.

Lav Nikolajevič Tolstoj je napisao: “Treba ili šutjeti ili govoriti samo ono što je bolje od šutnje.“

Kad smo već kod Slavice Lukić, za svaku je pohvalu izvrstan istraživački rad u Jutarnjem od 15. travnja. “Kako se pisala presuda kojom je oslobođen Ivo Sanader.“ Novinarka je nekim svojim kanalima došla do dokumenta o dilemama oko oslobađajuće odluke u predmetu INA-Mol za Ivu Sanadera. Dokument je potpisao sudac Ustavnog suda u mirovini Ivan Matija. Što je najzanimljivije, Ustavni sud je donio jednoglasnu odluku. Matija govori o svojim sumnjama, o lobiranju, o curenju informacija, o odluci Ustavnog suda i kako će se negativno reflektirati na položaj RH u arbitražnom postupku koji je RH pokrenula protiv MOL-a u Ženevi. Taj smo postupak, zahvaljujući upravo ovoj “izlobiranoj“ odluci Ustavnog suda, u konačnici i izgubili. Puno je tu zanimljivih detalja koji ogoljuju ugled tadašnjeg Ustavnog suda. Do danas se taji ime tzv. suca izvjestitelja o kojem je najviše ovisio konačan pravorijek. Matija, u razgovoru s novinarkom, između ostalog, kaže: “Mogu samo reći da nisam digao ruku za tu odluku mirna srca.“ Čudno! Da je glasovao protiv odluke i pismeno obrazložio svoje izdvojeno mišljenje rezultat bi bio isti. Ali “lobisti“ su očito tražili i dobili jednoglasnu odluku koja im u formalnom smislu nije ništa značila. Međutim, itekako je puno značila arbitražnom sudu u Ženevi. Iako Ustavni sud formalno nije dio sudskog sustava, on u očima umorne hrvatske javnosti predstavlja mitskih dvanaest mudraca. Ovaj puta mudraca okupljenih, ne voljom cara, nego Hrvatskog sabora. Ili kako je lijepo napisao George Orwell da smo u načelu svi jednaki pred zakonom, ali neki su još malo jednakiji od drugih.

Imamo mi lijep i plastičan primjer kako sudovi sude “u ime naroda“ – hrvatskoga. Mjesto radnje Šibenik. Klipan, po pravomoćnom rješenju suda ili Centra za socijalnu skrb, mora u popravni dom. Umjesto u dom, klipan se u gradu namjeri na mirnog mladića i s leđa ga napadne te prebije. Žrtva ostaje teški invalid, nesposoban da se sam brine o sebi. Otac tuži državu jer je država ta koja je, po njegovom sudu, klipana morala poslati bez odlaganja tamo gdje spada. Da je to napravila na vrijeme, sin mu ne bi ostao doživotni invalid. Prvostupanjski sud je tako i presudio, tj.: u korist tužitelja. Drugostupanjski je pak sud preinačio prvostupanjsku presudu i meritorno presudio, tj. odbio tužbu i tužbeni zahtjev. Usput, naložio je ocu tužitelja da plati državi troškove postupka od 182 000 kn. Nezakonitim postupkom države sin mu je teški invalid, nesposoban za elementarni život, a sada im prijeti čak i opasnost da svi zajedno ostanu bez jedine imovine – obiteljske kuće. Mislite da pretjerujem? Nedavno je žena u Lijepoj Našoj ostala bez stana zbog 1400 kn neplaćene pričuve!!

Vratimo se našem slučaju onog klipana koji je trebao ići u popravni dom. Obrazloženje višeg suda za odbijajuću odluku ulazi u domenu crnog humora. Sud ne vidi uzročnu vezu između štetnog događaja i postupanja organa (državnih) koji su klipana trebali smjestiti u popravni dom – gdje se, tu i tamo, netko ipak uspije čak i popraviti. Ali nikad do kraja. Dokaz je i autor ove kolumne koji je dvije godine proveo u popravnom domu u Ravnoj gori kraj Delnica. I nikad više nije pao razred u školi. Uglavnom, unatoč skoro pedeset godina u odvjetništvu, ne mogu izbaciti iz sebe mučninu zbog svega što je zadesilo obitelj, oca i sina u životu kao i na sudu u Šibeniku. Lakonski rečeno, i suci su samo ljudi! Ali “ljudi“ suci, recimo, u Engleskoj biraju se malo drugačije nego kod nas. Onaj tko tamo želi postati sudac mora minimalno barem pet godina biti odvjetnik da bi sjeo u sudački stolac. A kod nas? Ni jedan odvjetnik u RH ne može postati sudac ni u “Špičkovini“ kako je rekao bivši premijer jer ne zadovoljava “stroge“ uvjete. Taj “strogi“ uvjet je famozna Pravosudna akademija, izmišljotina jednog bivšeg ministra pravosuđe. Naziv je preuzet iz Francuske i asocira na nekakav mudri vrh pravosudne piramide. U Francuskoj u tu akademiju idu porotnici kako bi naučili osnovne pojmove o pravu i da ne bi drijemali za vrijeme rasprava kao kod nas. A Pravosudna akademija u RH služi kako bi naši vrli suci Vrhovnih sudova, koji tamo predaju, “služili peneze“ kako to lijepo kažu Zagorci. Rezultat je pravosudna močvara u kojoj sud “ne vidi uzročnu vezu između štetnog događaja…“ A da je taj sudac pet godina radio kao odvjetnik bilo bi manje pravosudnih katastrofa tipa Sanadera, Maškarina, ovog slučaja u Šibeniku, žene koja je zbog 1.400 kn. ostala bez stana i da ne nabrajam više. Da su bili odvjetnici, naučili bi ono što nikada neće naučiti u bilo kojoj Pravosudnoj akademiji: ući u ljudsku dimenziju, tragediju oca kojem ostaje sin invalid, biljka za koju se mora boriti do kraja života. Englezi su to shvatili. Tobože hladni i proračunati Englezi. A Šibenčani… ?

Da parafraziram Oscara Wildea: ”Suci su ljudi bez ijednog poroka koji bi im eventualno mogao ublažit silne vrline”.

Od naših sudova mi je često mučno. Hajmo na nešto veselije. Nogomet i športske novinare. Recimo, trenutno je u modi pljuvanje, ili još bolje rečeno hračkanje, po Dinamu. Jedanaest su godina iz Maksimirske šume dizali Mamići tlak svima poštenim i “poštenim“ navijačima drugih klubova. Ali ove godine je napokon došao kraj tim mukama. Već sam napisao i potpisujem, Rijeka je prvak i samo ako Ameri bace “majku svih bombi“ na Rujevicu ta se moja prognoza neće ostvariti.

Umro je najveći športski novinar – Tomica Židak. Dinamovac koji je itekako znao oplesti baš po Dinamu. Ostali su nam “antifa“ Dražen Krušelj, Igor Fak ili tako nekako. I Flak me u stvari zadivio “memorijom pamćenja“ te “lucidnošću“ kad je kazao: “Koliko puta Rijeka mora nadigrati Dinamo da bi slavila?“ Zatim podnaslov: “Nakon svake utakmice nešto je sporno, ali nikada na Dinamovu štetu! Je li to slučajno?“ Druga utakmica između Dinama i Rijeke odigrana je prošle jeseni u Maksimiru. Završila je podjelom bodova. Igor je u pravu. Sudac je pokazao igraču Rijeke drugi žuti. Rijeka je bila zaprepaštena. Kako drugi žuti? To je krađa! Tko još u derbiju pokazuje drugi žuti? Međutim, u prvom poluvremenu je Dinamo izvodio korner i nabacio visoku loptu u šesnaesterac Rijeke. Golman Bradarić je skočio i elegantno rukom prebacio loptu preko gola u novi korner. Flak, Flek ili Fak do danas nije shvatio da se golman Rijeke zvao Prskalo, da je Bradarić, vezni igrač, a da sudac nije dosudio čisti jedanasterac za klub na čiju štetu se nikada ništa ne sudi. Igoru se nakostruše njegovi ofarbani plavi uvojci čim se spomene Dinamo. Zbog toga sad ima bijele uvojke. Njegov kolega Junaci je ogorčen. “Sramota! Sudac pogurao Dinamo do nove pobjede“. Protiv Lokomotive za koju novinari godinama tvrde da pušta Dinamu koliko mu bodova i golova treba. Sad se “mušterija“ digla na zadnje noge, pa sudac spašava stvar. Junači se Junaci jer je Soudani mogao dobiti crveni ili žuti karton. Kad bi samo u nekom apstraktnom slučaju Rijeka izgubila naslov, mislim da bi čitava športska redakcija Večernjaka završila u Slobodnoj Dalmaciji. Zašto? Pogodite… Ajde ne tresite se novinari-navijači! Mrski klub će u borbu za Europsku ligu. I to zasluženo!

Opet parafraziram genijalnog Oscara Wildea: “Moralnost je stav koji zauzimamo prema športašima i momčadima koje ne trpimo”.

Napokon sam dobio čvrsti dokaz da MOST vuče dobre poteze. Napala ga je u subotnjem Jutarnjem Jelena Lovrić. Bolji dokaz ne postoji. Problem je Ministarstvo kulture. Ministarstvo sa posebnim potrebama. Čitam ovih dana da su Nina i ekipa odbili financijski podržati knjigu pjesama Arsena Dedića ”Brod u boci“, ali su spremno financirali knjigu Sneške Kordić “Jezik i nacionalizam“. Živi dokaz da su jugoslaveni na većoj cijeni od umjetnika. Srećom, samo u Ministarstvu kulture. Za sada…

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

SRAMOTA. Brod „Galeb“ pretvaraju u novi Kumrovec!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari