Connect with us

Istaknuto

ZVONIMIR HODAK: Lovostaj na INA-u prestao je kada je lijes s Tuđmanom spušten u zemlju na Mirogoju

Objavljeno

on

Onaj tko prati politiku i crne kronike uočit će činjenicu o pupčanoj vrpci INA-e i DORH-a.

[ad id=”93788″]

Sezona hrvatskog “plovećeg kazališta“ je u punom jeku. Ne zaostaju ni moji “vjerni čitatelji “ u svojim komentarima. Jednom nije jasno kako mogu pisati za “udbaški“ portal koji pljucka po Karamarku (kao da su svi koji ne podržavaju Karamarka odmah automatski udbaši), a drugi tvrdi da o Karamarkovim “zločinima“ ne smijem kao “tvrdi“ HDZ-ovac ni zucnuti. Krasan i krajnje moralni stav na kojem treba čitatelju čestitati! Nadam se jedino da većina HDZ-ovaca tako ne misli. Bez obzira na to što nikada nisam bio članom te stranke niti sam ikada stupio nogom u prostorije te stranke, drago mi je da me smatraju ”tvrdim” HDZ-ovcem. To samo znači da ima puno mislećih ljudi desne opcije izvan HDZ-a (na sreću!) Napose nakon što se ovih dana oglasio “reciklirani“ Darko Milinović te objasnio nama zatucanim ognjištarima da Stranka mora žrtvovati Hasanbegovića za Pupovca. Taj duboko moralan i konzekventan stav me toliko ganuo da ću se prestati čak i voziti oko “Džamije“ i sjedišta ostataka bivše Tuđmanove stranke. Ima i drugih ulica… Prepametni Berto Šušak iz Rijeke sublimirao je sav svoj dijalektički marksizam u mudru poruku “…e moj Hodak… godine stigle, a pameti nema…“ i odmah zaradio aplauz Nade Hren koja se tobože sažalila nada mnom. Duboko tronut brigom koju su Berto i Nada pokazali za mene, sa zahvalnošću sam im odgovorio starom narodnom: “Tko o čemu, kurva o poštenju, a budala o pameti…“ O temi kolumne, o činjenicama, stavovima Berto i Nada ni da bi rekli ”muuu”.

To je glavni razlog zašto neću trošiti papir i tintu na aktualnu politiku, preslagivanja, koaliranja i fuliranja. Nema smisla trošiti riječi ni na Krešu Beljaka, koji je došao na čelo HSS-ove konzervativne stranke, a koji je žestoko protiv bilo kakvog reduciranja prava na pobačaj. Progresivni liberal na čelu konzervativne stranke! Borac za demografsku obnovu hrvatskog sela. Možda je Kreši otvorio oči izvjesni Davor Grgić iz Bošnjaka kraj Županje koji je odlučio zagaziti u bračne vode te najavio vjenčanje. Pozvao Davor užu rodbinu i bliže prijatelje. Kad su uzvanici nestrpljivo iščekivali novu suprugu jer je Davor bio razveden isti je kao suprugu doveo – kravu! Tako je Davor poslao jasnu i plastičnu poruku Kreši Beljaku i njegovom HSS-u o upravo katastrofalnoj situaciji na selu.

Pa kako ne namjeravam roniti po mulju dnevno političkih događanja, osvrnut ću se na teme koje su već legendarne i kao takve postale “muzejski“ primjerci političkog žutila u Lijepoj Našoj. Radi se o “našoj“ INA-i i “našoj“ svastici na Poljudskom stadionu. Onaj tko prati politiku i crne kronike uočit će činjenicu o pupčanoj vrpci INA-e i DORH-a. U Jugi su se sve afere, transferi novca, crnih i crvenih fondova događali kroz INA-u i beogradski GENEX. Direktorsko mjesto u INA-i često je bilo ekvivalent mjestu predsjednika Vlade. Npr., Valentić je bio i jedno i drugo. Za direktorima INA-e šuljale su se i ubojice po inozemstvu. Npr.: slučaj Đureković. Bilo je to i ostalo pitanje prestiža i u Jugi i u RH da se djeca političara usmjeravaju prema INA-i kao sigurnoj i elitnoj destinaciji koja vodi u tzv. ”svijetlu budućnost”. Sinovi Josipa Broza i Mike Špiljka su dobar primjer. Pomalo škrti Tuđman čuvao je INA-u kao što je Tito čuvao bratstvo i jedinstvo. Znači kao “zjenicu oka svoga“. Ali Tuđman je otišao u bolji svijet, a lovostaj na INA-u prestao je onog trenutka kad je lijes s prvim hrvatskim Predsjednikom spušten na Mirogoju u zemlju. Povijest oko prodaje INA-e zamršenija je od misterija u filmu Akira Kurosave, Rashomon. U eri opće detuđmanizacije, kad su “crnog diktatora“ zamijenili progresivci tipa Stipe Mesića, Ive Sanadera i Jace neupućene face, MOL je kupio 25 % plus jednu dionicu INA-e. Jednostavno, transparentno i nepotrebno.

Kako i kojom genijalnom transakcijom je MOL kasnije došao do upravljačkih prava, a INA postala filijala MOL-a nikada nitko građanima RH nije suvislo obrazložio. Hernadi ne želi svjedočiti. Sanader se čudi zašto ga se optužuje. Kosorica je u to vrijeme proučavala Shakespearevog Hamleta na engleskom. Hrvatski direktori INA-e silno su se začudili kad su doznali da su Mađari vlasnici INA-e. Da imaju tzv. “zlatni glas“. U prvi mah su pomislili da je tu riječ o Placido Domingu. Drugi su tvrdili da nije Domingo nego Luciano Pavarotti ili Jose Carreras. Uglavnom, jasno je da se desila prijevara svih prijevara “na ovim prostorima“. Međunarodno priznata država koja je žrtvovala oko 18.000 tisuća svojih građana da bi to postala, neakademski rečeno, preko noći je ”popušila” svoju daleko najvrjedniju firmu. I što je još gore, ni dan danas se ne zna kad i kako se to desilo. Vrhovni i Ustavni sud misle da Sanader nije kriv. Ne bi on!!! Mnogi ga, naročito u Ustavnom sudu, i osobno poznaju. I to jako dobro. S pravom sumnjaju na Tomicu Merčepa. Naivni kažu: ”pa nije on bio direktor INA-e”. Nije Merčep bio ni formalni zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a na Pakračkom području pa je osuđen na pet godina i 6 mjeseci. A prije rata je bio poslovođa u Građevinskom preduzeću Borovo pa je to valjda dokaz da je mogao spriječiti i gubitak INA-e. Ali nesretni Tomica je zakazao. Nije svoje postrojbe, kojima nije bio zapovjednik, podučio, kako to kaže optužni akt, o svojim obvezama koje proizlaze iz normi međunarodnog i humanitarnog ratnog prava pa im je “dao prešutno odobrenje za takvo postupanje“. Kao poslovođa u građevinskom poduzeću to je zaista morao znati. Sad će se Berto Šušak i Nada Hren uzbuditi u isto vrijeme. Kakve veze ima “ratni zločinac“ Merčep i prodaja INE Mađarima? Ima, itekako ima! Ako je Merčep mogao dobiti preko 5 godina na temelju tzv. zatvorenog kruga indicija zašto daleko jače indicije nisu mogle dovesti u Remetinac sve one koji su sudjelovali u “prijevari stoljeća“ u kojoj je RH ostala autsajder u svojoj elitnoj firmi? E, to je na kraju krajeva ipak pitanje za hrvatsko pravosuđe. No, bojim se da smo se većina nas žitelja ove države već odavno složili kako je naše pravosuđe neizlječivo retardirano. Ako pak netko misli da je ova procjena neprimjerena onda se ispravljam. Hrvatsko pravosuđe je pravosuđe s posebnim potrebama.

Pao je prijedlog da se na skore Olimpijske igre u Rio pošalje par posada naših političara i to u disciplini kanu dvoklek jer bi tu naši mogli osvojiti zlatnu medalju. Vrhunsku formu postigli su neprekidnim klečanjem pred EU činovnicima.

Druga pomalo zaboravljena tema je priglupa diverzija koja je osvanula 12. lipnja 2015. g., na travnjaku stadiona na Poljudu. Prisjetimo se uznemirujućeg ubojstva koje se ne tako davno dogodilo u Splitu kada je na Marjanu ubijena meksikanska turistkinja. Bez značajnih tragova i što je još važnije bez vidljivog motiva splitska policija riješila je slučaj. Ubojica je već iza rešetaka. Kad pišem ovu kolumnu, točno je godinu dana od kada je neki “desničarski ustašoid“ nanio veliku štetu demokratskom imidžu Lijepe Naše. Prošla je godina dana, a od nacističkog diverzanta ni traga. Naravno, logikom naših još iz Juge istreniranih medija svastiku je mogao nacrtati samo zadrti ognjištar koji, kad god dolazi kući nakon utakmice, pozdravlja sve oko sebe sa “Za dom spremni!“. Intelektualni proleteri, odnosno novinari, žestoko su napali “nepoznatog junaka“, očito fašista koji je bacio sjenu na sjajne NOB tradicije nepokorenog Splita. Došao “fašist“ ili nekadašnji ”narodni neprijatelj” i pod okriljem noći nacrtao zloglasni nacistički znak. Jednostavno, zar ne? Upozorava me gospodin Ervin Lapena na brojne nelogičnosti pa čak i gluposti u ovoj diverziji. Motiv je danas jasan svima, osim tipovima kao sto je Berto Šušak i Nada Hren. Cilj je bio diskreditirati tobožnju “ustašku zmiju“ koja nesmetano plaši hrvatske antife. Nitko nije ni spomenuo da se tu radilo o tehnološki i sigurnosno vrlo složenom procesu. “Ucrtavanje“ u travnjak svastike velikih dimenzija da bi ona bila lako uočljiva predstavlja tehnički, tehnološki i sigurnosno vrlo komplicirani pothvat. Za to je potrebno stručno hortikulturno znanje, vještina i iskustvo, tehnička oprema i sredstva, herbicid i dovoljno vremena da se čitava operacija provede, a da bi “nacist“ mogao na vrijeme nestati.Za takav sinopsis potrebna je odgovarajuća logistička potpora te sigurnosno-obavijesni uvjeti. Kad još uzmemo u obzir neosporne činjenice da je stadion na Poljudu ograđen, da postoje danonoćni čuvari, da postoji 80 nadzornih kamera i da nitko nepozvan ne može ući ni izaći, onda se može zaključiti kako se radi o savršenom scenariju koji je briljantno proveden. Sad se postavlja pitanje tko je mogao, neopažen od 80 kamera, unijeti na travnjak tehničku opremu, sredstva i posudu sa herbicidom te imati dovoljno vremena da sve to izvede i na kraju da neopažen i nesnimljen sve to iznese sa stadiona? Hrvatska se našla na naslovnicama liberalne Europe. Splitski orjunaši mogli su uz bevandu zadovoljno zapaliti duvan, a Ante Tomić, Jurica Pavičić, Boris Dežulović, Branimir Pofuk, Jelena, Rada, Sanja i slični likovi mogli su još jednom poslati u “cijeli svijet“ poruku kako njihov antifašizam treba braniti i hraniti dodatnim eurima kako bi se oi ovdje idalje borili za ljudska prava i demokraciju. Danas je 12. lipanj ljeta Gospodnjeg 2016.g., a tko je zamislio i realizirao antihrvatsku diverziju na Poljudu ne znamo i vjerojatno nikada nećemo ni doznati? Dočim je daleko zahtjevniji, teži i zamršeniji slučaj nesretne Meksikanke riješen u roku ”odmah”.

Karamarko, Petrov i Orešković svojom borbom su potpuno zasjenili Kurikularnu reformu. Svi se slažu da reforma treba ići dalje. To je lakonski rečeno ”dobro”. Ali što će nam reforma ako u njoj neće biti Ante Tomića, Zorana Ferića, Johana Štulića, Jurice Pavičića, Predraga Matvejevića, Vedrane Rudan, Olivera Frljića, Branimira Pofuka, Igora Mandića, Borisa Pavelića (kojeg bi trebalo prijaviti zbog provocirajućeg prezimena) Slavenke Drakulić, Dubravke Ugrešić, Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića, Dragana Markovine, Vjekoslava Perice, Mirjane Kasapović itd. A o jednoj drugoj vrlo važnoj reformi nitko ni riječi. Riječ je o reformi koja uvodi spolni odgoj u škole. Istina, Ustavni sud RH ukinuo je dio spolnog odgoja, ali mnogi i danas tvrde da je baza preostalog djela ni manje ni više nego pedofilija. U SAD i liberalnoj Europi sprema se bitka protiv tzv. moralnih zakona. Zahtjev za micanje moralnih zakona idealan je paravan za potiho uvođenje pedofilije. Tom DeLy je još prošle godine najavio pokušaj legalizacije 12 novih perverzija kao što je bestijalnost, poligamija, seks sa dječacima itd. Mladež Švedske liberalne stranke predala je zakonodavnim tijelima svoje zemlje zahtjev za legalizaciju nekrofilije i incesta. Cecillia Johnsson, predsjednica te stranke, izjavila je kako nitko ne smije zabranjivati “ljubav“ kod incesta. Što se nekrofilije tiče bila je malo konzervativnija. Smatra da ako osoba, na samrti potpiše dokument da daje svoje tijelo u takve svrhe, da onda država to ne može zabrinjavati. Bit je ovih zgodnih i praktičnih prijedloga u vjerovanju da “NITKO“ nema pravo ljudima određivati što je moralno, a što nije. Ne čini vam se tu da je dio ovih “progresivnih“ ideja supstituiran i u kurikularnu reformu? Pročitajte dijelove Ferićevog romana “Anđeo u ofsajdu“. I tako spolni odgoj u školama ide dalje. Tu se dobivaju prave odlučujuće utakmice. Jer nitko nema pravo našoj progresivnoj djeci određivati što je moralno, a što nije.

Hrvat Stipe Miočić nedavno je nokautirao u prvoj rundi Brazilca Fabricia Werduma. Nekako u isto vrijemo još brže i efikasnije ravnatelj baleta u splitskom HNK Dinko Bogdanić nokautirao je rumunjsku baletanku. Sad se očekuje susret između Miočića i Bogdanića za apsolutnog prvaka Splita i okolice.

Izabrani su Ustavni suci. Prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu za suca Ustavnog suda može se izabrati osoba koja je hrvatski državljanin, diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci, koja se u toj struci istakla znanstvenim ili stručnim radom ili svojim javnim djelovanjem. Treba samo pročitati biografije izabranih sudaca i vidjet će se da većina izabranih ispunjava samo dio uvjeta, a koji glasi “istakli se javnim djelovanjem“. O znanstvenim i stručnim radovima nije preporučeno propitkivati. Zaključak: svi suci su izbrani u skladu s Ustavom i zakonom. Tko je pisao takav zakon? Je li možda Šeks? Usput rečeno, ni jedan odvjetnik u Hrvatskoj bez obzira na staž, ugled, uspjehe i druge kvalitete ne može se kandidirati ni za suca u Pušćoj Bistri. Isto pitanje? Tko je pisao takav zakon? U Engleskoj na primjer nitko ne može postati sudac ako nije najmanje 5 godina imao svoj odvjetnički ured. Tko je tamo pisao takav zakon? Navodno Englezi.

S obzirom na burne događaje na hrvatskoj političkoj pozornici, Zoki Milanović navodno je ovih dana formirao tzv. ”vladu u sjeni” koja se već intenzivno izležava u svojim resorima.

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari