Pratite nas

Istaknuto

Zvonimir Hodak: Mirnom i pastoralnom Lijepom našom slobodoumni i ponosni digoše svoj glas

Objavljeno

na

Dragec u jednoj ruci drži kalašnjikov, a u drugoj Molotovljev koktel te zajedno sa 4. splitskom gardijskom brigadom i NATO snagama, svi pojačani s HOS-om, šibaju po desnim pučistima koji napadaju ”naše” šarafima s Lekovićevog auta.

Dobronamjerna i poštena medijska piskarala danima šalju dimne signale. Poruke su dramatične. Čitajući ih krv se čovjeku ledi u žilama. Napadi snaga sirijskog režima Bashara-al-Assada na Alep, koji pomalo podsjeća na Staljingradsku bitku, čista je kamilica prema napadima udružene “demokratske“ ljevice na “očajnički pokušaj desnice da se zaustavi modernizacija (!?) HDZ-a.“

dragecU maskirnim uniformama JNA Jelena Lovrić, Robert Bajruši, Dragec, Carlos Zvonimir Pilsel i Dragan Markovina danima dobronamjerno upozoravaju kako dolaskom Plenkija u Banske dvore još nije gotovo. Barem ne sve. Dogodilo se iznenada kao potres na Haitima, ali tlo se još trese dok Plenki ne izbori pobjedu nad svim ”desničarima”. Uvijek oprezni i suzdržani Nenad Stazić, zbog opće opasnosti, zatražio je stanku u radu Sabora upravo u trenutku kad je Ivan Pernar predložio da zastupnici, koji žele poslati vojsku na granicu s Rusijom, sami uzmu oružje i odu na granicu. To bi bila prava sreća za Putina. Da Stazić nije zatražio spasonosnu stanku teško da bi se Rusija izvukla.

Potom je Nenad glasom, koji je podrhtavao od dramatičnosti, dao svima na znanje kako je na omiljenog i nekonfliktnog ”Predsjednika HND-a bio pokušaj atentata”. Vijest koja bi uzdrmala i nekadašnju radio Tiranu i radio Erevan. “Atentatori“, možda oni isti koji su dosta davno podmetnuli eksploziv pred Židovsku općinu u Zagrebu, pa kasnije crtali svastiku na Poljudu, pogodili su trenutak. Već je počela masovna histerija sa Hudom jamom. Došao je tamo ne samo državni vrh Slovenije već i Hrvatske. Tri tisuće živih ljudi su komunisti zazidali u Hudoj jami jer ipak svaka sloboda zahtjeva žrtve. Koliko je kubika armiranog betona ”narodna vlast” spiskala na taj grandiozni građevinski poduhvat. Kako bi se zavedena i zgranuta javnost rasteretila pobrinuli su se ustaše, fašisti i ognjištari gnjusnim atentatom na našeg druga Leku. Sad se već zna, atentat je pokušan nožem za janjetinu kojim su prerezani, hrvatskim književnim jezikom rečeno, ”šarafi” na kotačima auta kojim je Leko jedrio u “otažbinu“. “Banda“ je odvrnula kotače na već mitskom autu, prerezala šarafe na pola, kao janjeću plećku, te vratila kotače na svoja mjesta tako da je Saša odvezao oko 300 km s takvim “veselim“ kotačima. I ja sam davno imao takav auto pa sam ga jedva prodao. Diglo se sve što je progresivno, slobodoumno i što doprinosi pozitivnim kretanjima u svijetu. Indikativno je da je takav gnjusan čin zlonamjerno izveden baš sad kad se naš velikan Stipe Mesić spremao na put u Sarajevo gdje će mu elitni Balkanski klub predati orden ”svjetskog heroja mira”. Što god to značilo?! Inače ta se svjetski nepoznata nagrada dijeli “pojedincima koji su svojim aktivnostima doprinijeli pozitivnim kretanjima u svijetu. Umjesto da euforično slavimo još jedan veliki orden u maloj Hrvatskoj mi se moramo zgražavati zbog nekvalitetnih šarafa koji se prerežu kao švicarsku sir običnom čakijom.

Mirnom i pastoralnom Lijepom našom slobodoumni i ponosni digoše svoj glas. Ovo je prelilo čašu strpljenja naših voljenih antifa. Kad je Stazić još argumentirano izveo sve dokaze optuživši za “to“ Bujanca i ustaše, naveo je kako je do sada zabilježeno već “devedeset prijetnji i takvih pokušaja“ javio se cvijet slobodarske Hrvatske Saša Kosanović, Dragan Markovima i plastična ruža Drago, Carlos Zvonimir Pilsel kojem je sada stvarno prekipjelo pa je smrknuto poručio da će se, u slučaju desne oružane pobune u Hrvatskoj, s druge strane nalaziti on i pucati po Hrvatima. Za svaki slučaj je nadodao kako će pripucati zajedno s vojskom i policijom RH te NATO snagama. To bi zaista bila urnebesna komedija. Dragec u jednoj ruci drži kalašnjikov, a u drugoj Molotovljev koktel te zajedno sa 4. splitskom gardijskom brigadom i NATO snagama, svi pojačani s HOS-om, šibaju po desnim pučistima koji napadaju ”naše” šarafima s Lekovićevog auta. Za to vrijeme bi ustaše i ognjištari, uz dirigentsku palicu Porfirija Perića, ponosno gledajući smrti u oči pjevali “Što se ono na Dinari sjaji, Đujićeva kokarda na glavi. S Dinare svanuće sloboda, doneće je Momčilo vojvoda“. Uz ovaj tako lijepo zamišljeni scenarij još nas i SOA dezinformira kako u “Hrvatskoj jača četnički pokret”.

Oglasilo se glasilo Srpskog privrednog društva “Privrednik“ sa zaključkom: ”Budući da je od domaćih i europskih vladajućih klasa (te njihovih krovnih institucija) iluzorno očekivati borbu protiv rastuće fašizacije, ostaje nam upravo da se ugledamo na revolucionarno vodstvo i borce NOB-a koji su digli odlučan ustanak…“ E, što bi moglo biti novih Hudih jama ako bi se “privrednici“ opet uspjeli naći na starom poslu.

Robi Bajruši u Jutarnjem piše: “Hrvatska na udaru nove konzervativne ofenzive?“ ”Može li HDZ-ova desnica srušiti Plenkovića?” pita se Večernjak. Klasić, Jakovina i Markovina jedva udišu. Markovina nema vazduha. Gledam na You Tubu izjavu “hrvatskog“ istoričara Markovine koji kaže: “Ja sam najžešći Jugoslaven, a Hrvatska mi ništa ne predstavlja…“ Vodeći političar u RH Milorad Pupovac sastavlja bilten SNV-a pod naslovom “Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015.g.“. To je zapravo popis nepoćudnih Hrvata. Kako nisam odmah na popisu našao i moju malenkost jako sam bio uvrijeđen. No, uskoro sam naletio i na svoje ime što me je umirilo. O Jeleni Lovrić, Vesni Teršelič, Vedrani Rudan, Branimiru Pofuku, Goranu Gerovcu i sličnim antifama bolje ne trošiti tintu i papir.

Novi je “Nacional“ sličan “Globusu“ kao jaje jajetu, ili točnije kao mućak mućku.

Zanimljiv je fenomen Hude jame. Na javnoj sjednici Hrvatskog etičkog sudišta pred prepunom dvoranom Lisinski prvi je puta u RH bio prikazan film Romana Ljeljaka o tom monstruoznom partizanskom stratištu. Slijedeći dan ni jedan jedini pisani ili TV medij nije o tome napisao ni slovca. Pala je ideja da priopćenje o tom mega-zločinu objavimo u formi plaćenog oglasa u Jutranjem listu. Skupili smo 100.000 kn i ja sam to predložio upravi Jutarnjeg. Prvo su spremno prihvatili iznos od 100.000 kn., ali kad smo drugi dan poslali tekst, rečeno nam je da od te transakcije nema ništa jer je redakcija ultimativno odbila objaviti sadržaj o zločinima u tom slovenskom rudniku. Sada, kad je sve ipak izašlo na vidjelo i kad nemaju više kamo, pa i nakon što je prvoj komemoraciji sudjelovao Predsjednik Slovenije, a na drugoj i Hrvatski državni vrh, Jurica Koerbler donosi opširno izvješće o “neželjenom djetetu“ koje pokazuje koliko je Stipe Mesić u pravu kad lupeta kako je “Tito najveći sin hrvatskog naroda“. Na kraju tog neizmjerno tužnog filma prikazana je depeša u kojoj izvršitelj obavještava “najvećeg sina hrvatskog naroda“ da je zadatak izvršen, s obaveznim ”smrt fašizmu – sloboda narodu”. Toliko o dvoličnoj uređivačkoj politici Jutarnjeg, Večernjeg, Slobodne, Novog lista…Ono što su odbili objaviti za 100.000 kn sada objavljuju besplatno. Tipična novinarska arogancija.

Kad se sjetim stare latinske “nomen est omen“ odmah se sjetim Branimira Pofuka. Hrabri antifa Branimir odjednom je osjetio zavijanje svoje antifašističke savjesti i krenuo u obračun sa Slobodanom Novakom i to nakon što je još jednom provjerio da je književni klasik mrtav. Sabranim djelima Slobodana Novaka nije dorastao, ali njegove “Protimbe“ i danas su crvena krpa raznim Pavičićima i Pofucima. Novakova biografija je jasna. Kao i Tuđmanova. Obojica su bili partizani i komunisti koji su kasnije progledali. Pofuk ima problema s jugonostalgičarskom mrenom za koju nema adekvatnog lijeka. Preporučam očnu kliniku Stepinac. Možda i Brane ipak jednom progleda. Pazite! Novak, partizan i komunista, napisao je pjesmu u kojem glorificira Tita. Zamislite tko ga sad denuncira – Pofuk i Jurica Pavičić koji ga naziva kretenom. Antife polude kad netko skine s Tomićeve glave njegov znojem natopljeni šešir, ali kad Novaka nazovu ti isti ljevičari ”kretenom” onda nikome ništa. Čini im se da je to pokušaj ubojstva ravan ovom Lekovićevom. Ali čkome iliti muče kad njihova književna ”crvena zvijezda” u subotnjem Jutarnjem, pišući o Hudoj jami i “nesretnim vojnicima poražene vojske” (riječ je zapravo o stotinama žena, djevojaka i djece, a ne o poraženoj vojsci!!!) pokazuje visokokvalificirani primitivizam. “Zamislite koja bi to smijurija bila da je o gnjilim truplima iz Hude jame Ratko Cvetinić napisao štogod šaljivo…“ O Hebrangovom ocu, kojeg su Tomićevi podoficiri JNA likvidirali bez istrage i suđenja, a kasnije pokazali književni talent ravan Tomićevom kad su uspjeli su sklepati knjigu u kojoj su “dokazali“ da se je stariji Hebrang objesio u ćeliji o radijator. Radijator koji je bio visok pola metra. Tomić, duhovito inspiriran što ga je “proslavilo“ u Češkoj, Hebrangovog oca titulira “poštovani gospon tatek“. Crknuo sam od smijeha. Imamo svjetski raritet. Humoristu koji je odmah nakon rođenja uspješno operiran od humora.

S druge strane, Miljenko Jergović nije humorista. Da je Tomić nazvao Tuđmana “lešinom sa Mirogoja“ on bi crknuo od smijeha. Jergović nije. To je samo bila usporedba Tuđmana sa “trodimenzionalnim“ Dražom Mihajlovićem. Naravno na štetu Tuđmana. Što mislim o Jergoviću i njegovom svjetonazorom već sam davno dao na znanje. Ali kad apstrahiram Jergovića jugonostalgičara, ostaje Jergović publicista. Jergović koji trenutno iz dana u dan u Jutarnjem objavljuje esej “Imaginarni prijatelj“. To je toliko kvalitetno i edukativno da je bez ikakve konkurencije u hrvatskim tiskanim medijima. Njegov Edip, Sizif itd. postaju sjajnim stilom dostupni svima, objašnjivi i Anti Tomiću i Dragi Pilselu. Bojim se samo da taj prosvjetiteljski poduhvat Miljenka Jergovića na kraju ne postane “Sizifov posao“. Sam Jergović citira Camusa, koji u svom filozofskom eseju piše da je ključni moment u Siziffovom poslu onaj kad on polazi za kamenom koji se otkotrljao u dolinu. U tom trenutku se jasno vidi smisao Sizifova posla. A to je ujedno conditio sine qua non hrvatske borbe protiv jugonostalgičarskog utega koji nam je protuhrvatska ljevica još dvije tisućite godine zavezala za noge. Borba koja se protiv tog anacionalnog utega vodi na ovaj način itekako sliči Sizifovu poslu.

Diljem Hrvatske izbila je velika epidemija reklamiranja sredstava protiv gripe.

Autor: Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati