Pratite nas

Istaknuto

ZVONIMIR HODAK: Dunja Vejzović je ogorčena, ona je žestoki borac protiv nacionalizma. Skoro k’o drug Tito

Objavljeno

na

Desničari su se opet raspojasali. Boli ih ona stvar za EU pravnu stečevinu, dobre demokratske običaje, demokratske dosege, pluralizam interesa i ostala demokratska dostignuća koje smo usvojili onog trena kada smo se odrekli lustracije. Tzv. “demokratska javnost” na čelu s Večernjakom se ne da. Non passaran.

[ad id=”93788″]

Što je previše, previše je. U subotu 19. ožujka ljeta Gospodnjeg 2016., za 7 kuna u Večernjem pojavila se zadnja linija obrane demokracije u Lijepoj našoj. Na naslovnoj stranici slika poznatog borca za demokraciju iz crvene i nikad pokorene Rijeke Zlatka Komadine koji je uvjeren da je od HDZ-a izbore izgubio Zoki Milanović, a ne SDP. Odmah potom i slika operne dive Dunje Vejzović koja sa visokim C pjeva desničarima“ Smjenama u medijima govor mržnje u Hrvatskoj samo se razbuktava.“ Slijedi podnaslov “Ostavka – Slučaj Mirjane Rakić – Opasna Vladina igra sa slobodom medija.“ Malo niže Vladimir Šprajc s Večernjakovom “Ružom“, a desno uz tu sliku Večernjak efektno poentira naslovom: “Otkrivamo što sadrži zabranjena epizoda “Montiranog procesa“. Tako doznajemo kako je “Montirani proces“ zapravo zabranjen, a ne skinut sa programa. Šteta što na naslovnu stranu nije stao i sjajni tekst vječnog dopisnika iz “vječnog Grada“ Silveka Tomaševića koji se trese pred naletom ilegalne desnice pod naslovom “Uspon ekstremne desnice: sijači straha ulaze u parlamente, ima li Europa odgovor?“ Na naslovnici se svakako trebao naći i sjajni analitičar Goran Gerovac koji kasnije kaže: “Podržati Frljića i News Bar, to mogu samo pravi Hrvati koji se bore za različitost, dijalog i slobodu“. Nakon što je nanio na svoj ljevičarski friz šaku briljantina, Goran Karlovački daje briljantnu, kratku, jasnu i demokratsku definiciju svih nas koji ne podržavamo Olivera Frljića i njegovu “demokratsku misao“: Hrvati su izmišljena nacija. “Ovdje počinje gola represija! Ne mislim da su Hrvati fašisti. Barem ne svi. Ali da je tu četiri milijuna korisnih idiota, to ne sumnjam“. Slažem se. Samo idioti koji su ginuli, gubili živote, ruke noge i zdravlje mogu k’o ovce blejat u “finu“ ironiju našeg Gorančeta koji nakon znanstvene ekspertize urbi et orbi daje Hrvatima do znanja da su fašisti, a ako slučajno nisu onda su idioti!!! Doduše, korisni ako je to nekom od idiota ikakva utjeha. Pomalo sam u čudu što naš Goran sa svojim nepročešljanim mislima nije uvršten uz bok Zorana Ferića u novu kurikuralnu reformu kako bi naši đaci shvatili kakvi su im roditelji idioti, a možda čak i fašisti ili i jedno i drugo.

bodrozicDok je Goran magistrirao na idiotima Ivana Bodrožić, buduća perjanica kurikuralne reforme, nepogrešivo njuši budale. Ivana je čvrsto uvjerena da je svaki rat uzaludan. Nema za Ivanu “gore stvari nego kad kažu da je netko dao život za domovinu“. Ivana nastupa sigurno. Skoro dijalektički. “Nitko ne daje život za domovinu. Nema te osobe, nema te budale, s oproštenjem, niti te majke koja će kimnuti glavom da je upitate “biste li dali život svog djeteta za domovinu?“ Naprosto dođe netko tko ima ime i prezime i stoji iza neke ideologije pa ubije nekog s druge strane. I tu je kraj priče.“ E da je netko u ta glupa vremena mogao Kati Šoljić savjetovati da svoja 4 sina ne pušta van jer će uzalud izginuti. “Sve je to uzaludno, kao i svaki rat koji se vodi na svijetu“ zbori još jedna premudra ženska glavica. Tako je plastično, mudro i sugestivno Karmela Devčić predstavila novi Ivanin roman Rupa. Jutarnji se tako potrudio da najavi novu veliku Rupu u opusu Ivane Bodrožić. Đaci koji će uživati u Ivaninoj lektiri barem će pošteno naučiti što je to silogizam i da se on sastoji od dvije premise i konkluzije. Kad se to svlada onda dolazi do konfuzije koja prerasta u najjeftiniju političku demagogiju koja neće proći ni kao moderna lektira kod budućih idiota i budala. Za kraj citat iz kojeg je vidljivo na kojoj strani Dunava plovi Ivana: “Koliko se novaca ulaže u besmislene projekte, da ne spominjem da vjerske zajednice dobivaju milijune. U Vukovaru su mogli, primjerice, napraviti besplatan fitness-centar za mame s malom djecom i tako stvoriti jedan od prostora gdje bi se ljudi na nekoj životnoj osnovi međusobno povezivali, gdje više nije bitno tko je Hrvat, a tko Srbin…itd. Premudroj Ivani nije palo na pamet da se zapita koliko bi se fitness-centara moglo izgraditi novcem koje su godinama dobivale “nevladine udruge“ s kojim novcem su se također na nekoj životnoj osnovi mogli međusobno povezivati ljevičari, Srbi, idioti i budale koje još nisu shvatile da je svaki rat uzaludan, na čelu s Domovinskim. A taj rat je Ivani krucijalan dokaz “…da za ideale ginu budale…“.

Nacionalna operna prvakinja Dunja Vejzović je ogorčena. Ona je supotpisnica apela Kulturnjaci 2016. Ona je žestoki borac protiv nacionalizma. Skoro k’o drug Tito. Njenu suptilnu, skoro pastoralnu narav pogodila je ognjištarska smjena u medijima koja samo razbuktava govor mržnje. Govori o smjeni u medijima, a vjerojatno misli na HRT. Ne znam je li je itko smijenjen u pisanim medijima, na portalima itd., ali za Dunju je sve to isto. Kad su Dunjini, pred četiri godine u pet dana smijenili 40 urednika i degradirali isto toliko novinara na HRT-u, Dunja to nije shvatila kao “razbuktavanje govora mržnje“ nego kao destilirani govor ljubavi. Dunja ima problem s “memorijom pamćenja“ pa njene opservacije više sliče na operetu ili američko “ploveće kazalište“ negoli na ozbiljan i argumentiran stav. Kaže operna diva: “Što se tiče najnovijih smjena na HRT-u ne pamtim tako promptnu akciju, od smjene Vijeća za elektroničke medije, nepoćudnih novinara…micanje izvrsnog urednika Trećeg programa Deana Šoše. U bivšoj državi sigurno je postojala cenzura, ali posljednjih desetljeća jedva vidljiva“. Vratimo se na memoriju pamćenja naše operne vedete. Osim što smjenu 40 urednika pred četiri godine na HRT-u bezobrazno banalizira kao događaj koji nije vrijedan njenog ljevičarskog komentara, još si i dozvoljava izmišljati tobožnju smjenu Vijeća za elektroničke medije koja se nije ni dogodila. «Njena» čelnica Vijeća, koja je usput prvog predsjednika dr. Tuđmana proglasila ratnim zločincem, sama je podnijela ostavku. Nadam se da nije sama odstupila, da bi bila smijenjena jer je po mnogo čemu kriptokomunistički kadar. Koliko je Titova ljubimica zaronila u “zonu sumraka“ dokaz je i ovaj citat: “Mi umjetnici ne možemo smijeniti ministra, ali narod može. Mi samo ukazujemo…“ Zna li drugarica operna pevačica da je tog, inače trenutno daleko najpopularnijeg Ministra u RH, izabrao na izborima baš narod preko stranke koja ga je kandidirala. Mada sam svojedobno tj. prije izbora pisao kako podržavam izbor Anje Šovagović, Kulturnjaci 2016. učinili su Zlatka Hasanbegovića pravom ministarskom zvijezdom među narodom od kojeg ljevičarska falanga očekuje njegovu smjenu. Što odgovoriti na sav taj apsurd nego kultnom pjesmom Prljavaca “Uzaludan vam trud svirači..“, a ja dodajem ”i pjevači”. I to oni koji bulazne kako je u Jugi bila neka blaga skoro nevidljiva cenzura. Tako nije bila cenzurirana izjava Marka Veselice osamdesetih godina Švedskoj TV da devize zarađene u Hrvatskoj trebaju tu i ostati. Osim što su ga Dunjini jugo-obožavatelji osudili, kako to Dunja voli reći «promptno» na 14 godina robije.. Od toga se dr.Marko Veselica nije ni do danas oporavio. Za to je vrijeme Dunja u Beogradu bezbrižno “pjevala“ i ”uveseljavala” jednopartijsku mafiju dok je ova smišljala načine kako se nasilno obračunati pogubnim hrvatskim nacionalizmom. Ni danas mi nije jasno zašto je Jimmy Stanić izmislio nekulturnu uzrečicu “Bolje tri tripera nego jedna opera“?

Mirjana Rakić izvrsno podnosi svoju ostavku.

rakicVojislav Šešelj će presudu Haaškog suda čekati među svojim rehabilitiranim četnicima u restoranu Mala Kolubara. Sa živom muzikom. Ivana Petrović sa Nove TV je ogorčena. “Odluka suda u Haagu da Šešelju objavi presudu in absentia… je sramota za sud i Ujedinjene narode! Sramota za međunarodnu zajednicu i međunarodno pravo!“ Halo! Pantovčak, Banski dvori, Zrinjevac, Gajeva – imali koga??? Zavapila je Ivana. Ne slažem se sa Ivanom. Barem ne ovaj puta. Srbi i kao narod i kao država jednostavno nemaju onaj čuveni poltronski gen koji krasi Hrvate i njihovu političku elitu. Kad je legendarna ljepotica Carla del Ponte dolazila u Beograd na naslovnici Kurira je pisalo: “Dolazi nam ni baba ni deda“ U Zagrebu su kod sličnih posjeta zatvarali ulice, gasili semafore, atmosfera straha od tobožnjih sankcija tresla je Račana, Sanadera i Kosoricu. Strahopoštovanje koje se inače iskazuje japanskom Caru.

General Markač je bio otišao u lov i “domaći izdajnici“ spremili su ga u isti čas u Haag nadajući se da će tamo ostati doživotno. Što se skoro i obistinilo. Vladimir Šeks je, ponosan što mu je istina važnija od Gotovine, izrekao povijesno: «locirati, identificirati, uhititi i transferirati». Tim hrabrim i muškim činom ušao u povijest. Ujedno je osigurao savjetničko mjesto kod Kolinde na Pantovčaku i mjesto u Generalskom zboru. Moj prijatelj Dražen Rajković je devedesetih godina u Slobodnom tjedniku napisao uvodnik “Čuvaj se generala koji nije bio u ratu“ misleći pri tome na dr. Tuđmana. Kao što znamo, Tuđman je bio u ratu kojeg se kasnije i sam odricao. Šeks je također bio u ratu – s Glavašem i Tuđmanom. I sad je general. Zaslužio je da možda bude i direktor “General-turista“. Možda mu istomišljenici na taj način zahvaljuju za locirati…, za detuđmanizaciju nakon što je prijevarama Sanadera doveo na čelo HDZ-a i kasnije vlade. Možda je isto tako generalski čin trebala dobiti i Jadranka Kosor koju je drveni demokrat Šeki htio kao jedinog kandidata na izbornom Saboru HDZ-a nakon poraza od Milanovića i Kukuriku koalicije. Šeksu bi se uskoro, kako pišu mediji, trebali pridružiti i generali Franjo Gregurić, Nikica Valentić i Ivan Penić. Generalska udruga ima 78 članova i teško se u nju ulazi. Teže nego u Francusku akademiju znanosti. Gotovina i Markač nisu članovi udruge ali je navodno podržavaju. Njih dvojica su trenutno dopisni članovi. Tako je u idilična vremena za kojima uzdiše Dunja Vejzović BiH komunjara Avdo Humo bio postao stalni član BiH Akademije znanosti i umjetnosti. Zlobnici, vjerojatno predci Zlatka Hasanbegovića, počeli su siktati zašto Avdo nije najprije bio dopisni član, a tek onda postao stalni član kako je običaj u kulturnim zemljama. Odgovor je uskoro stigao sa “službenog mjesta“: zato jer drug Avdo nije znao pisati! Izgleda da Gotovina i Markač znaju predobro i pisati i čitati… Naredna godišnja skupština generalske udruge održat će se u Generalskom stolu.

Pitali nekog pravnog eksperta iz kakve to šume propisa i zakona izvlači Haški sud podlogu za procesuiranje generala Gotovine, Markača i Čermaka. Iz Katynske šume!

Javio se sjajnim komentarom zadnji izdanak Pukanićeve škole – Robi Bajruši. Vrišti Robi: “Provodi se antikomunistički manifest, a ljevica šuti“. Inače, Pukijevi učenici uvijek su znali sjajno, upravo briljantno izmišljati. Tako na primjer ”Na stranačkom skupu desnice predlaže se da se Zoran Milanović i Vesna Pusić bace u Savu…“ Na stranu što je netko “pametan“ rekao da Zokiju i Vesni sad preostaje samo da skoče u Savu. Robi je to tako malo dijalektički preuredio. Na kraju bi moglo po Robiju ispasti i da je bilo govora o atentatu na Savu Kovačevića. Puno je zanimljivije ako je netko zaprepašten što se 2016.g., provodi antikomunistički manifest dok ljevica šuti. Možda Robi misli da bi ljevica trebalo ponovno otići u šumu. AFŽ je osiguran: Mirjana Rakić, Vedrana Rudan, Mirajna Mirt, Neda Raukar, Rada, Gordana Rusak itd.. Ni odlazak u šumu nije više tako romantičan kao kad su u šumu odlazili Vladimir Nazor i Ivo Lola Ribar. Ivo Lola Ribar je navodno, po pričanju ognjištara, odmah na drugoj strani Kupe uzeo pseudonim Janoš Bećar Pecaroš. Sad nije toliko važno je li Nazor otišao u šumu s Ivanom Goranom Kovačićem ili sa Janošem Bećararom Pecarošem nego je problem što je sada za odlazak u partizane potrebna dozvola Hrvatskih šuma i mjesnog lugara. Tako da Robijeva ideja kako bi barem Kulturnjaci 2016. trebali otići kolektivno u šumu trpi ozbiljne birokratske nedostatke. Međutim, dobro je da se Robert Bajruši s vremena na vrijeme javlja u Jutarnjem jer nas podsjeća na sjajna vremena Pukijevog Nacionala kao što je bio lov na naci obitelj Kostelić odnosno na SS Ivicu Kostelića koji je vozio ”lang lauf” 22.lipnja 1941.g., pred Staljingradom.

Premijer Orešković je izjavio da je nered na Poljudu i po Splitu organiziran, dočim red nije organiziran.

[ad id=”93788″]

Kurikuralna reforma u školstvu slabo stoji na tablici prve lige. Prijeti joj ispadanje. Tvorci drastičnog zaokreta u školstvu brane se da su im uzor bili moderni kurikulumi kao što je to skandinavski. Kud’ će suza neg’ na oko! Mladež liberalne stranke u Švedskoj predložila je legalizaciju incesta i nekrofilije, a u liberalnoj Nizozemskoj osnovana je pedofilska stranka i izdavan je pedofilski mjesečnik ”Paidike”. Ako sve te prekrasne stvari iz naprednih demokracija ponudimo mladima u RH budite sigurni da nikome u našim školama neće biti dosadno. Toga se, naime, najviše boji Velimir Visković.

U Berlinu na 2000 imigranata koji su demonstrirali protiv sile, bilo je 5000 policajaca koji su demonstrirali silu.

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari