Pratite nas

Istaknuto

ZVONIMIR HODAK: Najbolju definiciju Haaškog suda dosad dao je Milorad Pupovac

Objavljeno

na

Svoje glorificiranje Haaškog suda, pljeskanje za 25.g., Dariju Kordiću, ushit za 24. i 18.g., nepravomoćno Gotovini i Markaču, žal što su Tuđman i Šušak prerano umrli, tuga zbog oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, sve se to sad stropoštalo na vojvodu Voju.

[ad id=”93788″]

Šešelj kao sudbina. Najbolju definiciju Haaškog suda dosad dao je Milorad Pupovac. Ne znam gdje sam je pročitao, ali rečeno je od prilike da Haaški sud sliči na propali dućan. Prije nego se zatvori rasprodaje se pravda povoljno i jeftino. Hrvati, ili kako im tepa Dikan na Facebooku, «Hrvateki su konsternirani!» Prosto ne mogu da vjeruju. Uskoro mi izlazi knjiga kolumna pa čitam neke svoje stare tekstove. “Sve najgore o tebi..“ kako pjeva Oliver. Ali i reakcije čitaoca je ”sve najgore o meni». Tim “objektivnim” orjunašima sad se jezik odrvenio. Svoje glorificiranje Haaškog suda, pljeskanje za 25.g., Dariju Kordiću, ushit za 24. i 18.g., nepravomoćno Gotovini i Markaču, žal što su Tuđman i Šušak prerano umrli, tuga zbog oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, sve se to sad stropoštalo na vojvodu Voju. On je sad kvisko, idealan alibi za sve poltronstvo, medijsko i političko, prema Sudu koji nikada nije ni bio pravni već samo politički Sud. Barem u kazneno-pravnoj sferi.

Raspisao se ‘ko drugi nego Ante Tomić. Otelo mu u Splitu šešir i eto opet posla za Haag. Kaže naša “kurikulum“ zvijezda: “Šešelj je veseo samo zato što je, siroče, glup.“ Glup? Suđenje Šešelju do sada je taj politikantski Sud koštalo nešto više od dvije milijarde dolara. Na jednoj strani “genijalci“ kao što su Orie, Antonetti, Harhof…pa neodoljiva Carla del Ponte. Kako bi Srbi rekli ”ni deda ni baba”. UN-ovo Vijeće sigurnosti je baš ovakav “Sud“ valjda htjelo, pa onda i osnovalo. S druge strane “glupo siroče“, samo, bez odvjetnika. Koliko je puta “siroti glupan“ pozvao cijenjene suce da mu popuše k…. Siroti glupan je 2013.g., zatražio, kao potpuni pravni laik, izuzeće danskog suca Frederika Harhoffa i uspio od prve. Bio sam 1996.g., godinu dana u Haagu kao branitelj Tihomira Blaškića i uvjerio se da su Pravna pravila Haaškog suda u odnosu na zahtjeve za izuzeće čisti armirani beton. Na tim Pravilima su odvjetnici u Haaškim procesima lomili zube k’o da su zagrizli isti taj armirani beton. Međutim, “siroti glupan“ nije odvjetnik. Hajmo, ponovno citirati Theodore Roosevelta iz prošle kolumne: “Sve što se događa u politici i oko nas negdje je već isplanirano“. Naime, kad “časni“ sudac Antonetti u obrazloženju tvrdi da nema dokaza kako je Vojvoda sudjelovao u “zločinačkom pothvatu“, to je prije svega čvrsti dokaz da “časni sud“ sve nas zajedno smatra “sirotim glupanima.“ Naime, u dvije pravomoćne presude Haaškog suda, u predmetima protiv Milana Martića i Milana Babića Sud je utvrdio da je upravo “siroti glupan“ sudjelovao u zločinačkom pothvatu. Pravna pravila Haaškog tribunala čvrsto su naslonjena na jedan od osnovnih postulata tzv. anglosaksonskog prava tj.: na presedansko suđenje. Živeći godinama u SAD imao sam se prilike uvjeriti na sudu u San Franciscu koliko je presedansko pravo važno i što je najvažnije nepovredivo. Osim za “časne sudije“ u Haagu.

Četnicki vojvoda Vojislav Šešelj i odred leva supoderica streljački vod na Ovčari slikano kod tekstilne škole u VukovaruI tako imamo zgodnu i utješnu činjenicu da je više i strože kažnjen Joe Šimunić za poklič “Za dom“ nego član Hrvatskog filozofskog društva Vojislav Šešelj za svoje “motivacijske“ i huškačke govore tipa onog kojeg je 21.travnja 1991.g., održao u Jagodnjaku 20 km udaljenom od Osijeka. Tada je rekao: “’Ko kaže da ovo nije Srbija, ubijte ga k’o kera pored tarabe.“ Hrvateki su dobro zapamtili taj govor. Zato su i osudili Glavaša na 10 godina, a Šešeljev ljupki poziv Haaški sud je proglasio “dizanjem morala pripadnicima srpskih dobrovoljačkih postrojba“. Znači Šešelju nije pala dlaka sa “sirote glupe“ glave iako se u tom pseudo-intelektualnom govoru obrušio na Beograd što nije već tada Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem pripojio Srbiji. Da nije bilo Glavaša i sličnih nacionalista to bi Beogradu i uspjelo, ali eto… Inače, skup u Jagodnjaku odobrila je Policijska uprava Osijek kojoj je tada na čelu bio Josip Reihl-Kir. Glavaš je ”popušio” 10 godina iako je krunski svjedok Krunoslav Fehir priznao da je pucao bjeguncu u leđa. No našao se “prisebni“ vještak koji je mrtav hladan pred vijećem ustvrdio da kad je Fehir pucao u bjegunca isti je već bio mrtav jer su ga ustaše prislile da pije kiselinu iz akumulatora. Nitko nije ni slutio da će slučaj građanina Glavaša inspirirati Amere da snime bezbroj filmova na temu “Dead man walking.“

Šešelj, glupo siroče“, 1992.g., je u odsutnosti osuđen na 4 godine i 6 mjeseci zatvora, ali je temeljem Zakona o aboliciji ta kazna mu je bila ukinuta 11.lipnja 1998.g. Tako je ”depilirani četnik” bez branitelja pobijedio i Haaški i hrvatski sud. Možda je on, kad ga čovjek pogleda, čisti “vizualni lapsus“. Možda je u toj “long play“ glavi čista destilirana pravna inteligencija. Možda? Ili je to utjecaj njegovog branitelja u disidentskim suđenjima osamdesetih godina u Beogradu…Vladimira Šeksa? Tko će ga znati! Ili su ga produhovili i filozofski pravno educirali Milan Kangrga, Gajo Petrović i ostali marksisti i lenjinisti iz Hrvatskog filozofskog društva čiji je Vojvoda dugo bio cijenjeni član. Tek godinu i pol nakon pokolja u Vukovaru hrvatska ljevičarska elitaje, teška srca, opalila Vojvodu s jednim “šimecki“ ravno u tur. Što je između ostalih čekao Gvozden Flego. Putokaz mu je trebala biti činjenica da su “genijalnog pravnika“ davno prije nas iz svog filozofskog društva isključili Srbi. Nazdravlje!!!

Sjena zaborava spušta se na junački lik glumca Svena Laste koji se odazvao zovu domovine i otišao u Domovinski rat. Zasjenili su ga oživjeli likovi povratnika Predraga, Nedjeljka, Radeta, Slavenke, Dubravke i Mire, koji su se na prvi pucanj odazvali zovu tuđine i nestali iz domaćeg gnijezda “u vidu LASTINA REPA.“

ISIL je ubio 16 časnih sestara i razapeo katoličkog svećenika na Veliki petak. U parku pakistanskog Lahorea islamisti su na Uskrs ubili 72. osobe, od toga 29. djece, 7. žena i 36. muškaraca koji su svi kao kršćani slavili Uskrs. Odmah nakon krvoprolića javila se frakcija pakistanskih talibana priopćenjem: “Izveli smo napad u Lahoreu jer su kršćani naša meta“. Na Veliki petak, pred sam Uskrs, teroristi Islamske države razapeli su katoličkog svećenika Thomasa Uzhunnalila kojeg su oteli 4.ožujka iz doma misionara Majke Tereze. Bečki nadbiskup Christoph Schonborn izjavio je da su teroristi pogubili svećenika na isti način na koji je umro Isus Krist. Nadodao je kako su teroristi Islamske države još jednom pokazali da im ništa nije sveto. Sad jedno jednostavno pitanje koje samo na prvi pogled nije u uzročnoj vezi s ubojstvima djece, svećenika, časnih sestara i drugih nevinih ljudi koji su za Uskrs svirepo poubijani. Pitanje glasi: imaju li Ante Tomić, Petra Marija Žonja i Marko Špoljar i malo srama ili su od srama uspješno operirani još u ranoj mladosti? Naime, kad je Marijana Petir, nakon masakra u Belgiji, izjavila da je pokolj pred Uskrs pokazao kako “njima“ islamistima ništa nije sveto skočila je na zadnje noge skoro čitava hrvatska ljevica. Ante Tomić je pokazao da je s punim pravom ušao u školsku lektiru kao primjer ekstremnog ljevičara. Evo zašto “pisac podoficir“ uspoređuje Marjanu Petir s Radovanom Karadžićem. “Eksplozija u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj je da nekima ništa nije sveto! Neće nas zaplašiti jer je naš Bog pobijedio smrt“ nevino poručuje Marjana Petir. Onda dolazi usporedba svih usporedbi usporediva samo s ljudskom glupošću. Tomić sikće kako između Marjane Petir i Radovana Karadžića te masovnog ubojice Andreasa Breivika nema razlike. Istakli su se i ljevičarski jurišnici iz Večernjaka Marko Špoljar i Petra Maretić Žonja. K’o debele muhe u čaši mlijeka. U nekoj nedefiniranoj rubrici u subotnjem Obzoru oni se igraju sudaca pa ocjenjuju tjedne događaje i ljude sa strelicom gore i strelicom dole. Spremno su uperili strelicu dolje kod Marjane Petir. To je njihovo pravo, ali nije njihovo pravo biti glup s komentarom. Da ne ponavljam ono što je Petir napisala, komentar naših “muha“ je kako je Petir s pravom izazvala lavinu kritika jer dovoditi u vezu Uskrs i teroristički čin potpuno je i uvredljivo. Oni bi u svom ljevičarskom transu to pokušali uvjeriti i rodbinu onih 72. ubijenih u Lahoreu te roditelje 29. djece koje su teroristi ciljano poubijali baš na Uskrs oglasivši se da je cilj bio napad na kršćane za Uskrs.

Nisu ljevičari iz Večernjaka i Tomić jedini. Ali ta neoliberalna zatucanost da se nekog uspoređuje sa Karađićem samo zato što je iznio činjeničnu istine ipak frapira. Naravno da nisam niti pomislio da bi se netko Marijani trebao ispričati.

nin tomic anteDobro je zabilježiti sve prisutniju istinu da je riječ “sram“ kod hrvatskih jugo-ovisnika apstraktni pojam. Zašto bi se sramili Žonja i Špoljar kad se nikada nije posramio Branimir Pofuk za svoj komentar o ustašluku na tekmi Hrvatska-Izrael u Osijeku. Piše on o tome na pola stranice u subotu 26. ožujka o.g., i još tonu drugih gluposti. On vidi samo ustaše, fašiste, rasizam, šovinizam, antisemitizam, ksenofobiju, rasnu netrpeljivost i govor mržnje. Pufok se kao građanin RH i kao Hrvat osjećao posramljeno i bijesno. Baš sam tronut. Kako se, međutim, osjećao kad je gledao utakmicu Srbija –Hrvatska u Beogradu? U gradu poznatom po Beogradskoj filharmoniji i dirigentu Tasovcu, danas ministru u neočetničkoj srpskoj Vladi. Kako se osjećao dok su gorile hrvatske zastave i dok se orilo stadionom ”Vukovar je naš!”? Kako se osjećao kad je u gradu, poznatom po svojoj gostoljubivosti, pola stadiona skandiralo “ubij ustaše!“? Koliko je njih u Vukovaru pjevalo srpsku narodnu “Oj Slobodane šalji nam salate…”? Nakon presude Šešelju, kolona automobila kretala se kroz Srebrenicu uz pjesmu “Žica, žica Srebrenica“ i “Klat ćemo vas opet“. “Bijesni“ Pofuk o svemu tome ”ni mu”. Zamislite da se u Splitu ili Zagrebu začuje pjesma o klanju bilo koga. Kako bi naš Brane tada bio besan. Ukratko, ta dvoličnost, to licemjerje, ta farizejština, to isprazno ljevičarenje dovelo je Večernjak tamo gdje je danas. A gdje su danas, to oni vrlo dobro znaju…

”Trknuli” su se auti Tomislava Karamarka i Tihomira Oreškovića, što je Karamarko ocijenio kao pokušaj državnog udara, a Orešković kao pokušaj državnog sudara.

Pustimo malo Šešelja, Karadžića i Pofuka. Vratimo se hrvatskoj zbilji. Moja Facebook frendica Bobi Mandić iz Splita upozorava: “Jeste li znali da majkama koje rade skraćeno radno vrijeme zbog bolesti djeteta…mirovinsko uplaćuje koliko rade tj.: samo 4 sata. Ali zvijezdama poput Danijele, Kekina, Jergovića uplaćuje država cijelo mirovinsko osiguranje jer oni su ”slobodni umjetnici“. Znači Frljić, Severina, Mile Kekin, Neda Raukar itd., nemaju problema s doprinosima za mirovinsko. Prilično odvratno. Gledam jučer na TV emisiju o plaćama policajaca. Da čovjek ne povjeruje. Plaće su im ispod prosječne plaće u RH. Osnovica je 3.500 kn., a pet do šest dežurstava i prekovremenog rada dobiju čak oko 4.500 kn. Perverzno i cinično je tvrditi da smo sigurna zemlja s ovako podplaćenom policijom. Onda se farizejski čudimo kad se uhvati policajac koji svjesno dopušta da ga se korumpira sa 100 eura ili 100 kuna. U svakoj pravno uređenoj zemlji suci, policajci i porezni službenici u najmanju ruku moraju biti pristojno plaćeni. Zašto? Pa upravo zato da ne pomišljaju na korupciju.

Doznajemo tko će čuvati Papu za njegovog skorog posjeta Hrvatskoj, Bog i Hrvati!

[ad id=”93788″]

Ne znam kako su u Srbiji prihvatili činjenicu da je princ Charles obrisao ruke nakon rukovanja sa Vučićem. No, Vučić je sasvim sigurno oprao ruke nakon presude Šešelju. Nakon slika iznad opkoljenog Sarajeva sa Vojvodom, nakon slika kako nosi Vojvodi sanduke s pivom i sličnih zabilježenih bliskih druženja s Vojvodom, postoji realna opasnost da i Branimir Pofuk dozna za uzrečicu kako ”slika govori više nego tisuću riječi”. Kako će Brane sad s uspjehom upozoravati javnost u regionu na ustašluk Lijepe naše kad vojvoda Voja triumfuje? Možda da i Pofuk opere ruke. Naročito nakon mudrog zaključka u kolumni od 2. travnja o.g., kad citira Natašu Kandić: “Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice…nego kako žaliti žrtve druge zajednice i kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici“. Drugog puta do mira nema. Dirljivo i utješno! Nakon što smo napadnuti, spaljeni, razrušeni i masakrirani ne smijemo tražiti krivnju onih koji su nas napali nego moramo intenzivno razmišljati koliko smo mi krivi. Recimo za Oluju. Jer ako tako ne razmišljamo nema puta do mira. Jadni Brane! Njegove kolumne bi možda trebali proučavati psihijatri. Netko bi mogao i doktorirati na nepročešljanim mislima Branimira Pofuka.

Najveći domet znanosti je svemirski brod u kojem čovjek u bestežinskom stanju izvodi akrobacije kao majmun.

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari