Pratite nas

Istaknuto

ZVONIMIR HODAK: I naši domaći profesionalni ljevičari napokon se slažu s papom Franjom

Objavljeno

na

Ako neki ISIL-ov povratnik-spavač ikada digne nešto ili nekoga u zrak, znajte odmah da to nije terorist. Prije će biti “usamljeni vuk“, psihički poremećen, asocijalan zlostavljač svojih 5 do 6 žena, tajni obožavatelj Zlatka Hasanbegovića koji na taj način protestira protiv onih koji niječu antifašizam kao armirani beton na kojem je nastala RH.

Mislio sam, naravno naivno, da više nema spora i polemike s tezama Samuela Hanntingtona, autora proročanske knjige “Sukob civilizacija“. U svojoj znamenitoj knjizi izašloj 1996. godine, auto koji je, usput rečeno, 58 godina predavao na Harvardu, podijelio je svijet na divergentne civilizacijske dijelove, zasnovane na religijskim različitostima: kršćanstvo, islam, hinduizam i konfucijanizam. Apsolutno kompetentan o temi o kojoj piše, autor i koautor 17 knjiga bio je 1977. g. i 1978. g. angažiran u Bijeloj kući u Nacionalnom savjetu za sigurnost. Liberalna ljevica lagano se podsmjehivala Hanntingtonu sve dok se nije dogodio 11.rujan. Iako im je nakon rušenja blizanaca smijeh zastao u grlu, brzo su se oporavili i do danas su ostali intelektualni lišaj otporan na sve ideološke kreme koje su trenutno dostupne u političkim samoposlugama. Uvijek se prisjećam Davora Butkovića i ostalih ”butkovića” koji su iskazivali svoj progresivno-dijalektički prijezir prema samoj pomisli bilo kakvog animoziteta između kršćanskog i islamskog svijeta. I jedna i druga religija u biti su miroljubive, tolerantne, skoro pastoralne, ali kapital, profit, multinacionalne agresivne kompanije mute bistru vodu između dvije religije i naroda koji tim religijama pripadaju. Činjenice tu negiraju bog zna kakovu ulogu. Ako se činjenice ne uklapaju u liberalno-ljevičarske teorijice, to gore po činjenice. Iz dana u dan dešavaju se islamistički napadi na tzv. zapadno kršćanstvo ili na ono što je od njega još ostalo. Svećenik, 86-godišnji Jacques Hamel zaklan je u crkvi u Saint-Etienne-du-Rouvrayu u Francuskoj. Zaklao ga je 19-godišnji musliman. Ironija je što je pokojni Jacques poklonio muslimanskoj zajednici zemljište za gradnju džamije. Nakon što je zaklan stari svećenik, ubojica i njegov partner popeli su se na oltar i na arapskom održali vjerski obred. Ako je to Samuel Hanntington gledao odozgora, mogao je samo kimnuti glavom i promrmljati otprilike ”što sam vam rekao…” Naravno da događaj zbog svog bestijalnog naturalizma nije mogao proći bez komentara Svetog oca. Papa Franjo od prve je ustvrdio da se “svijet nalazi u ratu“. Objasnio je kako se ne radi o ratu religija nego o ratu “interesa, novca, prirodnih resursa…“ Poentirao je tvrdnjom da “sve religije žele mir.

Rat žele drugi“.

Nino Raspudić u svojoj kolumni od 29. srpnja u Večernjaku daje nam sjajne primjere jedne od religija koja želi mir. Godine 1993. pripadnici Armije BIH ušli su u fojnički samostan želeći mir ubivši fratre Nikicu Miličevića i Leona Migića. Također iste godine u Gučoj Gori kod Travnika, nakon što je Armija BIH ušla u samostan, vođa mudžahedina popeo se na oltar i poučavao – ezan. Sve to tri godine prije nego je Hanntihgton napisao svoju tobože kontroverznu knjigu. 2002. g. Na Badnjak povratničku obitelj Anđelić kod Konjica pobio je vehabija Muamer Topolović. Ima li uopće smisla spominjati 11. rujna, Pariz, Bruxelles, Nicu, London, ISIL i njegove sječe glava “nevjernicima“. Treba samo pročitati knjigu novinara BBC-ja Andrewa Hoskena koji je s lica mjesta analizirao planove “Islamske države“ do 2020. g. Nemilosrdno istrebljenje svih onih kojima vjera ne počiva na islamu. I zato pomalo čudno zvuče riječi Svetog oca da ”sve religije žele mir“. Zvuče kao voda na mlin smušenim kvazi ideolozima iz EU koji se uporno, magarećom tvrdoglavošću, opiru stvari nazvati pravim imenom. I naši domaći profesionalni ljevičari napokon se slažu s papom Franjom.

Notorna Slavenka Drakulić u Jutarnjem od 30. srpnja postavlja pitanje za koji sama ima spreman odgovor: “Terorizam ili možda ne?“ Slavenka, mudra kako ju je Bog već učinio, nabraja klanje katoličkog svećenika u Francuskoj, zatim nesretnu sudbinu mladog Iranca koji je upucao devet ljudi i predgrađu Muenchena pa se jadan zbog toga morao ubiti. Baš svirepo! Pa napad sjekirom od strane muslimana u vlaku u Bavarskoj. Zatim nam prezentira tragičnu sudbinu kamiondžije iz Nice koji je u znak protesta pokosio 84 osobe, a njega su bezosjećajni policajci odvojili od njegovog sedamdeset trogodišnjeg ljubavnika.

Kaže naša progresivna književnica: “Usamljenog luđaka češće se naziva teroristom ako je musliman, što jača sumnju u muslimane“. Ona traži brzu analizu na licu mjesta. Kolje li i puca terorist ili usamljeni bolesnik? Proglašavanjem svakog islamskog vjernika koji smakne desetak ljudi teroristom dovodi do novog terora uvođenjem izvanrednog stanja i što je najstrašnije suspendiranjem “svetih“ građanskih prava. Ne daj Bože da se ovo što se dešava u neoliberalnoj Europi slučajno prelije u Lijepu našu. Pa da neka rigidna HDZ-ova vlada uvede opet ne-daj-Bože izvanredno stanje. Nema onda gay parada (jer islamisti ne vole homiće), nema više antifašističkih prosvjeda protiv “povampirenog ustašluka“.

Ako neki ISIL-ov povratnik-spavač ikada digne nešto ili nekoga u zrak, znajte odmah da to nije terorist. Prije će biti “usamljeni vuk“, psihički poremećen, asocijalan zlostavljač svojih 5 do 6 žena, tajni obožavatelj Zlatka Hasanbegovića koji na taj način protestira protiv onih koji niječu antifašizam kao armirani beton na kojem je nastala RH.

Slavenka Drakulić uvjerena je da u atentatu bombom serijske izrade ne treba odmah vidjeti seriju atentata.

U Hrvatskoj ništa novo. Kako bi rekao moj legendarni vodnik prve klase u Bitoli “Status quo vadis.“ Boris Miletić je, u općoj konformističkoj letargiji, odlučio malo nas prodrmati. Balkanska“ Švajcarska.“ Puna zaposlenost. Dionice rastu iz dana u dana. Sir pun rupa k’o inače. I da bi niskotlakaše digao u normalu, Boris objavi sliku putovnice Republike Istre. Je li to baš Republika Istra ili Demokratska Republika Istra, još nije do kraja razjašnjeno. Uostalom, poruka je jasna. Istarska koza. Sve čisto k’o boza.

Istra je posebna. Istra je svijet za sebe. Boris je poludio na govor mržnje u Srbu. Mrzitelji pjevali “Lijepa li si…“ Zna Boris autora. Neće taj u Arenu sve dok su živi Bajaga, Lepa Brena, Ceca, Bora Čorba. Mrzitelji lansirali zlobnu priču o svećeniku Jurju Gospodnetiću kojeg su hrabri, ali gladni partizani nabili na ražanj i živog ga ispekli. Boris zna da je to laž. Istarski svećenici Božo Milanović i Josip Pavlišić su bili aktivni u NOB, ali ih nitko nije nabio na ražanj. Boris pojma nema o pokoljima 27.srpnja 1941.g. Hrvata u selima Obljaju, Koritima, Luci, Ugarcima i Crnom lugu, o paljenju rimokatoličke crkve sv. Ilije Proroka, o zaklanih 62 Hrvata u jednom danu od čega petero žena i devetero djece. Ma, hajte’ molim vas!!! Pa da je to istina onda bi afirmirani istoričari tipa Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine, Dragana Markovine i Vjekoslava Perice o tome pisali u Zborniku “Heroji NOB-a“ Osim toga, ako su toliki “narodni neprijatelji“ zaista i bili malo priklani to je zbog toga što drugovi četnici još nisu imali svoje Državno sudbeno vijeće, pa nisu mogli Savu Štrbca, osobnog frenda Zokija Pusića, imenovati sudijom. No, sa Savom ili bez Save isto bi im se pisalo. Hrvatska je jedinstvena.

Kao i obično. Istra je spremna za punu državnost. Samo da se Istarski ipsilon finalizira. Međimurski župan Posavec uvjeren je da su Međimurci sposobni ući sami u EU kad bi im se ”morti” pripojili Varaždin i Koprivnica. Dalmacija regija davno ne da miran san na oči njihovim orjunašima. Dosta je Zagreb muzao devize koje Dalmacija sama sa svojih deset prstiju svako godine zaradi. U tom kolu jedino nema Dubrovnika. Oni su još za vrijeme rata pokušali osnovati Dubrovačku republiku. Na nesreću, uz dubrovačke rodoljube, pojaviše se i pripadnici HOS-a pa zajedno rastjeraše miroljubive Crnogorce na Srđu. Ipak, Dubrovnik je republika i to demokratska sve dok joj je na čelu dužd Vlahušić koji se nešto spominjao i kod neuspjelog odcjepljenja za vrijeme rata. Kad svemu ovom dodate uvijek aktualnu granicu koja je i danas ucrtana u glavama naših komšija, Vulina, Dačića, Nikolića, Šešelja (a to je Karlobag, Ogulin, Karlovac i Virovitica) što nam ostaje? Ostatci ostataka. – reliquiae reliquiarum.

A ako se Istra sa nadahnutim Borisom Miletićem ipak odvoji s kim će onda Boris sklopiti postizbornu koaliciju. Mora izabrati između Forca Italija, Sjeverna liga ili Kalabrijska ujedinjena mafija. Problem je u tome što se i Kalabrijska mafija isto tako želi odvojiti od Italije…

Približavanjem 5. kolovoza i proslave pobjedonosne Oluje Milorad Pupovac izvješćuje nas o zahtjevu krajiških Srba, izbjeglih po Oluji iz RSK, da im Hrvatska nadoknadi penzije koje su primali od RSK-e. Mislim da je taj njihov zahtjev krajnja dRSKost!

Hrvatska FB javnost digla se na rahitične noge. Poludili, iznenađeni i uvrijeđeni na Jovana Ivića studenta filozofije iz Beograda. Jovica je inače unuk glavnog ideologa čuvene “balvan revolucije“ u Hrvatskoj 1990.g. Pošto ”dete” voli more, evo Jove u Primoštenu.

Jova je napredni student. Informisan. Kao što su to inače moderni nomadi ili kako mi kažemo turisti. Čuo je on da su u slobodarskom Primoštenu izbacili dr. Franju Tuđmana iz grada. Skinuli ploču s njegovim imenom. Otac domovine završio na gradskom otpadu. Za razliku od Vukovara, ovdje nitko nije završio na sudu zbog skidanja ploče s imenom ozloglašenog diktatora koji je najurio Jovine iz “zapadnih srpskih pokrajina“ kako Jovanče naziva Dalmaciju. Mladi Jovan, sa djevojkom Jovanom, tulumario je po gradovima u Dalmaciji i na društvenim mrežama ponudio svoje impresije. Usput nam dajući na znanje i ravnanje da će “slijedeći napad Srbije biti daleko žešći negoli onaj iz devedesetih“. Jova je inače ljetovao u vili svoje majke Sande. Što je normalno i uobičajeno. Kao da Pero Čorić i Tepeš ljetuju u svojoj vili u Vrnjačkoj Banji. Zna Jova da je tajnica njegovog idola i dede Milanka Opačić bila “gospođa ministarka“ i da je napisala briljantan Obiteljski zakon koji je od prve pao na Ustavnom sudu. To ga je ohrabrilo u saznanju da “u zapadnoj srpskoj pokrajini“ ipak vlada neki zakržljali vid demokratije. No, između ostalih p……. je Stipe Petrina, poznat po svojoj hrabrosti. Kad je dreknuo na opasnog Tuđmana koji i ako je umro nije za podcjenjivanje. Stipe je urbi et orbi dao svima do znanja da s njim nema z………“ Nezamislivo je da nakon ovih javnih drskih provokacija Jovana Ivića nije intervenirao nitko iz MUP-a ili DORH-a.

Taj mladić svojim istupima vrijeđa hrvatsku državu…“ Dobro da Stipe nije angažirao za taj slučaj Zorana Ercega, bivšeg snimatelja Ratka Mladića koji se neki dan “usliko“ na fejsu i poručio nam: ”Ponosan sam što kao hrvatski ratni veteran mogu odati počast stradalim hrvatskim ratnim veteranima iz prijašnjih vremena. Imamo istog neprijatelja – preživjelu ustašku ideologiju“. Bravo Zoki! U pravu si! Od ustaša preživjela je samo ideologija. Svi drugi završili su u 1700 jama. Do sada pronađenih. A u kojoj si ti to ratnoj postrojbi HV-e bio i borio se protiv “ustaške ideologije“? Tebi više ne može pomoći ni Josip Klem. Zaključno: uzbudili smo se na Jovana zbog njegovog egzibicionizma i prijetimo MUP-om i DORH-om, ali Aleksandar Vulin, Vučić, Dačić, Toma grobar i ostali mogu nam slati protestne note zbog Stepinca, Glavaša, Oluje, Bljeska, Gotovine. Mogu nas ismijavati “univerzalno“ sa svojom jurisdikcijom. Šaljemo policiju na one koji protestiraju protiv povijesnih falsifikata u Srbu.

Dajemo, kao Jadranka Kosor, milijune za spomenike onima koji žive ljude nabijaju na kolac. Sve ono što ne opraštamo bezopasnom studentu itekako opraštamo, čkomimo, mučimo kad se jave Nikolić, Vučić, Vulin, Dačić, Zoran Erceg, Vedrana Rudan, Milorad Pupovac, Milenka Opačić, Rade Šerbedžija, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović, Jelena Lovrić i tko bih sve nabrojao. Ima ih više od gledatelja Žikine dinastije. Prema tome, dragi druže Petrina, nemoj se junačiti nad ideologiziranim studentom. Ti si sebi digao spomenik za sva vremena maknuvši dr. Franju Tuđmana iz Primoštena. Hrabro, nakon njegove smrti. On je bio čovjek od krvi i mesa. Sa svim svojim manama i vrlinama, ali kako je to rekao lord David Owen. “ ON – Tuđman je bio ratni pobjednik koji je stvorio državu. I točka!” A mrzio je Tuđmana više nego svi iz gradskog vijeća opčine Primošten zajedno. Zato molim i predlažem Petrini, Ercegu, Anti Tomiću i ostalim da se pridruže inicijativi “Mladih“ da se hrvatske vlasti ispričaju onima koji su bili žrtve od strane hrvatskih snaga te da se ispričaju izbjeglicama. Napokon, inicijativa vrijedna razmišljanja. Prvenstveno bi se zbog vremenske distance trebalo ispričati svima onima koji su poginuli “oslobađajući“ 1991.g. srpski Vukovar.

Lustracija. Da ili ne? Dok se udruga književnika zalaže za lustraciju, ilustratori knjiga zalažu se za ilustraciju.

Zvonimir Hodak / Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari